Mnogi SDP-ovci ne mogu prežaliti što nemaju svog kandidata za gradonačelnika, ali gazda Siniša Hajdaš Dončić pragmatično je procijenio da tko god to bio, ne bi imao šanse protiv Senfa. I tako im začepio usta

Da je mudar, Tomislav Tomašević Senf sljedećih bi mjesec dana, po uzoru na Šaku s Pantovčaka na nedavnim predsjedničkim izborima – šutio. I pustio da se njegovi protukandidati međusobno džapaju. Jer koliko god da im je zajednički cilj rušenje možemovaca s vlasti u Zagrebu, dogovoriti se i o čemu drugome ne mogu. A osobito o tome tko bi od njih trebao biti gradonačelnik. Taštine su to pregoleme, a i interesi su im dijametralno suprotni iako svi tvrde da im je jedini cilj boljitak građana Zagreba i prosperitet rvacke metropole. Ruku na srce, jedina koja ima šanse ući u drugi krug i izazvati na megdan Tomaševića, neovisna je Marija Selak Raspudić. No njene ambicije ipak su malo veće od pozicije gradonačelnice, pa makar i rvacke metropole. Sudjelovanje na ovim izborima, po svemu sudeći, shvaća tek kao sport, kako bi ostala vidljiva. A svi ostali alfa mužjaci željni vlasti koji se kunu da bi vodili grad sto puta bolje od Senfa, ma koliko se žilili, jedva da će prijeći izborni prag, ako i to.

A bogami ih se namnožilo jer jagma za preuzimanjem kontrole nad preko tri milijarde eura zagrebačkog proračuna, već je poprilična. Protiv Senfa, koji je prvi put u poziciji da brani gradonačelnički tron i mora dokazivati zašto je zaslužio drugi mandat, osim spomenute Marije Selak Raspudić, u utrku žele i Davor Bernardić iz stranke Servus Zagreb, HDZ-tov Mislav Herman, Ivica Lovrić iz Plavog grada, Tomislav Jonjić kojeg podržavaju DOMiNO, Hrvatski suverenisti, Blok za Hrvatsku i stranka Jedino Hrvatska, kao i neovisni Pavle Kalinić, Trpimir Goluža i Ivan Bašić.

I sada u roku od 14 dana trebaju prikupiti pet tisuća valjanih potpisa i predati ih Državnom izbornom povjerenstvu. Zato su se i razletjeli na sve strane obećavajući sve i svašta, kao da ih građani Zagreba već dovoljno ne poznaju. I kao da neki od njih, poput Ivice Lovrića ili Pavla Kalinića u ulozi pobočnika rahmetli Mileta Bandića ili njegova pionira Davora Bernardića, nisu imali prilike dokazati što znaju, pa nisu. Valjda i oni računaju na kolektivnu amneziju, endemsku pojavu u Rvata zbog koje masovno zaboravljaju na sve skandale i afere posrnulih političara. Naprimjer, na afere bivše kraljice Knina Josipe Pleslić nekada Rimac nekada Čulina, koja bi opet rado zasjela na tron.

Baš kao što je predsjednička kampanja ukrala adventsko doba, tako je i ova za lokalne izbore, odlukom svemoguće Vlade, započela u Velikom tjednu pred uskrsne blagdane pa se simpatizere i njihove potpise lovi po trgovima i tramvajskim stanicama kao i po sajmovima, pored štandova s cvijećem, jajima, košaricama i rotkvicama. Naravno da je većina kandidata prigodno iskoristila Veliki petak da privuče što više glasova i pritom se svidi Bogu, velikodušno dijeleći razne nemrsne delicije. Tako je bezgrešni Ivica Lovrić slučajnim prolaznicima šakom i kapom dijelio bakalar, nezavisni kandidat za riječkog gradonačelnika, odbjegli SDP-ovac Marko Filipović, frigane srdele, a osječki gradonačelnik – HDZ-tov Ivan Radić u utrci za drugi mandat – u društvu Nataše Tramišak, kandidatkinje za županicu osječko-baranjsku, na osječkoj Tvrđi nudio je fiš paprikaš. Svi oni dobro znaju da ljubav ide kroz želudac. Osobito prazan. Za razliku od njih, kojima su mete bili gladni i osiromašeni građani koji si ribu na sveti dan Kristove kalvarije inače ne bi mogli priuštiti, HDZ-tov favorit za gradonačelnika Splita Tomislav Šuta okrenuo se duhovnoj dimenziji. I dijelio maslinove grančice.

No vratimo se mi u Zagreb, gdje gradonačelnički kandidati niču kao gljive poslije kiše iako im ankete daju vrlo slabašne, točnije, nikakve šanse da poraze Tomaševića. Osobito zato što su se stranke desnice i desnog centra raspršile kao rakova djeca s obzirom na to da jedni s drugima ne mogu. Zanimljivo kako se trojica kandidata koja su bila na razne načine vezana uz rahmetli Mileta Bandića, usprkos spekulacijama da će zajednički nasrnuti na Senfa, ne mogu međusobno provariti i ne pada im na pamet ići zajedno. Iako su razne kombinacije bile u igri.

Istina, negdje pred samo raspisivanje izbora došlo im je iz dupeta u glavu da od cijepanja glasova nema nikakve vajde i da time samo rade uslugu aktualnom gradonačelniku. Zato su, navodno, u posljednjem trenu krenuli pregovori svih sa svima osim s HDZ-tovim Mislavom Hermanom. Nezavisni Trpimir Goluža, koji je u prošlom mandatu postao vijećnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba na listi Mosta, spremno je progutao vlastiti ego, znakovito poručivši: „Ako gradite priču isključivo protiv nekoga, to će se vrlo brzo rasplinuti.“

Ali avaj! Mostovljanima se nikako nije svidjelo njegovo šurovanje s prekaljenim ljevičarom i dugogodišnjim Miletovim pročelnikom Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Pavlom Kalinićem, a još manje s bivšim predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem, kojeg je rahmetli Mile politički izmislio, pa su se odrekli zabludjelog Trpimira dok si reko keks. I tako je Goluža ostao na suhom sa svojom nezavisnom listom, a dao je sve od sebe da se stvori koalicija HSLS-a, Nezavisne liste Dine Dogan, HNS-a i Socijaldemokrata.

Znakovito je da se Ivica Lovrić – dugogodišnji Bandićev pročelnik Ureda za obrazovanje, višestruki protagonist raznih afera zanimljivih USKOK-u i DORH-u, osobito onih vezanih uz Cibonu, trenutačno zaposlen kod sina u tvrtki koja je u vlasništvu CIOS-a Petra Pripuza – u toj kombinaciji ne spominje. Znakovito je i da je HDZ napade kontroverznog odvjetnika Ante Nobila, koji je prigodno pred izbore osnovao stranku Pravi socijaldemokrati, nazvao sukobom na ljevici koji oni mogu tek posprdno promatrati. Doduše, mnogi SDP-ovci ne mogu prežaliti što nemaju svog kandidata za gradonačelnika, ali gazda Siniša Hajdaš Dončić pragmatično je procijenio da tko god to bio, ne bi imao šanse protiv Senfa. I tako im začepio usta.

Po svemu sudeći, ništa od velike antitomaševićeve koalicije. Sve to, dakako, ide na ruku možemovcima, koji po svim anketama i dalje uvjerljivo vode s 40 posto glasova. Osobito nakon spektakularnog privođenja Mile Kekina i kaznenih prijava Ante Nobila protiv gradonačelnika u aferi Hipodrom. Veću uslugu Senfu teško da su mogli učiniti. I zato, usprkos tome ili baš zbog svega toga, HDZ u Zagrebu nema prođu. Prema anketama, koalicija HDZ-DP može računati na podršku od skromnih 13 posto, dok će izborni prag prijeći tek dvije neovisne liste – ona Marije Selak Raspudić s devet posto i Pavla Kalinića s oko pet posto. Otkud onda tolika želja za eksponiranjem i sudjelovanjem u predizbornoj makljaži? Neutaživa glad za moći, gubitak veze sa stvarnošću, ambicije bez pokrića? Ili sve to pomalo?

Objektivno gledajući, nije da Možemo! nije moglo bolje, boreći se posljednje četiri godine s Bandićevim nasljeđem, po mnogima, presporo i kaotično. I nakon četiri godine u velikoj su mjeri i dalje aktivisti koji se ne snalaze s upravljanjem velikim sustavima. Jedino što im većina njihovih birača i dalje vjeruje jest da ne kradu i da su stabilizirali financije Grada, no je li to dovoljno? I stoji li i dalje – pogotovo u svjetlu afere Hipodrom u kojoj je, kako reče Nobilo, za bezočnu i drsku milijunsku pljačku, podnesena kaznena prijava i protiv Koste Kostanjevića, direktora Ustanove za upravljanje sportskim objektima – teza da su pošteni?

Iako zasad nema izravnih dokaza da je Senf sudjelovao u koruptivnim radnjama i omastio brk parama isplaćenim za nepostojeće zaštitarske usluge, kako je moguće da nitko u Gradu dvije godine nije primijetio da gradske pare cure za fiktivne račune tvrtki Eurolex? Tim više što je njen osnivač i donedavni šef osumnjičeni član zločinačke organizacije Domagoj Galić, koji je u aferi PDV priznao Uskoku da je iz firme na prevaru izvukao gotovo milijun eura, o čemu je pisao tjednik Nacional. Hm! Neka institucije rade svoj posao – to je sve što je Senf o tome imao reći. Nema sumnje da će mu zbog toga poštenjačina Ivica Lovrić i ostali protukandidati razvlačiti crijeva, ali kako zasad stvari stoje, možda će baš zato završiti u ropotarnici povijesne zbiljnosti.