Tko bi rekao da će bećar Dabro jednim hicem iz kalašnjikova oboriti Upravu Hrvatskih šuma! I to u tjednu kada su se saborski pregaoci opet odmarali od preteškog rada, a tijekom kojeg je Veliki vođa AP neuspješno pokušavao naći 76. ruku za spas vladajuće većine. Al’ bit će da mu nije baš išlo i da nije uspio navabiti nekog zabludjelog člana opozicije pa je morao pristati na ono na što ni u bunilu ne bi da se nije našao u takvom škripcu.

Jer ako Veliki vođa Vlade i HDZ-ta Plen Ki-mun išta ne podnosi, osim mrskog mu rivala s Pantovčaka Zorana Milanovića, to su ucjene. Zato je tvrdoglavo ko mazga branio svakog svog posrnulog ministra optuženog za korupciju ili sukob interesa, a bilo ih je ohoho jer nije htio dopustiti da mu ulica ili, nedajbože, opozicija sastavljaju vladu. Al’ eto, sad nije imao kamo pa je morao pogaziti sve svoje principe i odreći se svojih stranačkih odabranika. Zato što je Domovinsko-imovinski preokret tako tražio. Mora da mu je to loše sjelo na želudac pa se nešto i nije na tu temu izjašnjavao u medijima, već je slao svoje trbuhozborce da umjesto njega kontroliraju štetu. Da nije bilo prijetnji ni drame oko tog ultimatuma već se radilo o posve mirnom i prijateljskom dogovoru koalicijskih partnera, neuvjerljivo je uvjeravao rvacke građane Plenkijev čovjek za sve Branko Bačić. I eto kako su se lijepo dogovorili i kako je HDZ prihvatio DP-ove argumente.

I tako je na zahtjev Olje Butkovića, a možebitno i kao rezultat tog prijateljskog dogovora bez prijetnji, beskompromisni AP prvo smijenio kompletnu Upravu Jadrolinije, na čelu sa svojim pajdom s hakla Davidom Soptom kojeg je štitio zubima punih šest mjeseci nakon tragedije na trajektu Lastovo, za koju se časni Sopta, naravno, ne osjeća krivim. A onda je Veliki vođa Vlade i HDZ-ta obavio i sječu Uprave u Hrvatskim šumama. I tako šaptom pade Nediljko Dujić, čiju je glavu – dakako, figurativno – tražio bećar Dabro u zamjenu za svoju ruku u Saboru. Po sistemu – oko za oko, zub za zub! Bogami, skupa je ta Dabrina ruka. Čudo da nije tražio i smjenu ministra mora, prometa i infrastrukture Olje Butkovića.

No bez obzira na skrivene motive tog plemenitog majstora kickboxinga s diplomom magistra kineziologije iz Travnika, koji je zbog fetiša na automatsko oružje morao otperjati iz Vlade, rezultat je ono što je javnost davno očekivala.

Usred Dabrinih problema s oružjem morala je otperjati i Uprava Jadrolinije, koju je AP iz samo sebi poznatih razloga tvrdoglavo branio sve dok to nakon službenog izvješća Ministarstva mora o nesreći na trajektu Lastovo nije zatražio principijelni Butković i dok se nije ozbiljno uzdrmala njegova premijerska fotelja.

Dakle, držao se Plenki uhodanog scenarija premda, po mišljenju mnogih, ne bi bilo samo moralno već i politički oportuno da se ljubazno zahvalio Sopti još u kolovozu prošle godine, nakon tragedije u kojoj su smrtno stradala trojica pomoraca dok je četvrti teško ranjen. Ali nije. Kao što je, po svim civilizacijskim uzusima, ostavku trebao ponuditi i ministar od mora, prometa i infrastrukture Olja Butković jer je kao predsjednik Skupštine Jadrolinije odgovoran po zapovjednoj liniji. Ali naravno da nije. Nije čak ni otišao na Lošinj kada se tragedija dogodila. Iako se ispričao obiteljima poginulih pomoraca koje od te zakašnjele isprike nemaju ništa. Kao ni od zakašnjele reakcije premijera, koji po starim navadama HDZ-ta na ključne pozicije u javnim poduzećima, od Hrvatske televizije do bolnica, postavlja podobne, a ne sposobne. Što skupo košta državu, a trojicu pomoraca to je koštalo života.

Kao i obično, najveći Europćanin među Rvatima AP mjesecima se inatio i zdravom razumu i javnom mnijenju čekajući da se tragedija na brodu Lastovo zaboravi, jer se valjda zna tko je gazda i tko ne popušta pritisku zluradih medija i pokvarene opozicije. Badava su sindikati pomoraca ukazivali na sustavne propuste unutar tog javnog poduzeća i zazivali smjenu najodgovornijih zbog ukupno 28 kvarova koji su se dogodili na Jadrolinijinim krntijama usred turističke sezone; dok su rampe padale, premijer nije trzao.

Strpljivi Andrej, koji se drži zakona ko pijan plota, prepustio je taj slučaj istrazi Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Agenciji za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, koji su došli do logičnog zaključka, do kojeg se moglo doći i bez istrage, da je odgovorna Uprava Jadrolinije sa Soptom na čelu. A to je, bogami, trajalo. I onda se odjednom premijeru probudila savjest i počeo je odlučno djelovati. Po onoj narodnoj – što se mora, nije teško.

Pa je o istom trošku smijenio i Upravu Hrvatskih šuma, nad kojima DP želi imati kontrolu. Zato što se, savjesni kakvi jesu, brinu za državni proračun i ne žele dopustiti krađu trupaca i razne marifetluke koji se tamo događaju u režiji koalicijskog partnera HDZ-ta. Po kojem su pljuvali sve u šesnaest u predizbornoj kampanji i kleli se da s njima ne bi ni mrtvi, da bi onda sve to lijepo zaboravili i ušli u trgovinu za šaku vlasti, pa normalno, žele svoj dio plijena. Zasad u Hrvatskim šumama, a hoće li im apetiti rasti, to bumo tek vidjeli. Što bi se reklo – može im se.

Doduše, lovac u žitu, poštenjačina Dabro, sjetio se da su Hrvatske šume leglo kriminala tek kad je morao dati ostavku zbog svojih kompromitirajućih snimki pucačine iz pištolja i fotografije s kalašnjikovom u žitu, ali bolje ikad nego nikad, zar ne?

I tako je Dabro pokazao HDZ-tu mišiće tvrdeći da to radi u borbi za pošteno upravljanje javnim poduzećima, a s njim i Domovinsko-imovinski preokret, koji, kako reče Penava, nije promatrač u koaliciji već, molit ću lijepo, strateški partner. I zato će inzistirati na nestranačkoj i stručnoj osobi koja će zamijeniti Dujića i njegovu kliku. Ali nema smjene Dujića dok Dabro ne digne ruku za svog nasljednika na mjestu ministra poljoprivrede Damira Vlajčića. Toliko si ipak dobri nisu. Svako povjerenje ima svoje granice, zar ne?

Ipak, ova epizoda bez presedana pokazuje smjer u kojem će se razvijati politički brak iz interesa između HDZ-ta i DP-a, koji se ne vole, ali se trebaju. A nikome ne trebaju prijevremeni izbori, na kojima, po svemu sudeći, ni jedni ni drugi ne bi baš dobro prošli. Jer HDZ-tu rejting pada dok mu SDP diše za vratom, a DP-ova popularnost među biračima na razini je statističke pogreške.

No usprkos toj činjenici, uspjelo im je ono što nije ni manjincima, ni HSLS-u, ni HNS-u, ni Hrvatskoj demokršćanskoj stranci uvaženog Hrvoja Zekanovića Zeke, kao ni ostalim satelitima vladajućih: prisiliti HDZ na ustupke.

Recimo, predstavnici srpske i romske manjine mogli su svojevremeno uvjetovati svoj ostanak uz Vladu izmjenama Kaznenog zakona, u koji bi kao kazneno djelo ušli ustaški simboli i pozdrav „za dom spremni“, pa nisu. Zašto nisu, to je prava enigma, ali Domovinsko-imovinski preokret pokazao je kako se to radi. I zasad Dabro ispada heroj a ne zločinac, a DP-ovci pravednici u borbi za interes građana i njihovih para. Kakvi majstori! I kako bi ih se AP rado riješio, samo da može.

Ali očito ne može jer su mu svi potencijalni žetoni uvalili košaricu i ne žele mu dati ruke u Saboru. Nije li to znak da je njegova zvijezda u silaznoj putanji? A tko visoko leti, nisko pada, zar ne? Gdje su sada Sanader i Karamarko? Jedan u zatvoru, drugi u bespućima povijesne zbiljnosti. A kamo će Plenki kad jednom siđe s trona? Sve pozicije u Bruxellesu zauzete su sljedeće četiri godine. Baš nezgodno. Tko zna koliko će Dabrinih hitaca još morati otrpjeti.