Prerana smrt miljenika krajnje desnice Charlieja Kirka mobilizirat će milijune i postati okidač za progon svih neistomišljenika, aktivista i političkih oponenata Donalda Trumpa, onih koji Ameriku vide kao slobodno društvo, bez oružja i nasilja

“Hej, fašiste! Uhvati!” i stihovi najpoznatije antifašističke pjesme „Bella Ciao“ bili su ugravirani u čahure metaka u pušci iz koje je brutalno ubijen Charlie Kirk, desničarski guru, aktivist i influencer, mlada nada američkih konzervativaca i veliki saveznik Donalda Trumpa, dok je vodio debatu na Sveučilištu Utah Valley. Težak je to zločin, koji nije potresao samo Ameriku već i cijeli svijet i koji se ne može ničime opravdati. Istovremeno, metak u Charlieja Kirka bio je i metak u antifašizam, koji desničari diljem svijeta žele okriviti za širenje mržnje i poticanje bezumnog političkog nasilja.

Te antifašističke poruke na mecima, kako je objasnio guverner države Utah, republikanac Spencer Cox, govore same za sebe. Točnije, govore da je 22-godišnji ubojica Tyler Robinson valjda bio radikalni ljevičar, čitaj antifašist, koji se najsvirepije odlučio obračunati sa svojim ideološkim neprijateljem. A za to su, naravno, krivi – tko drugi negoli zli demokrati, koje iz nekog čudnog razloga Trump naziva ljevicom. Iako se nitko ne može sjetiti da je, naprimjer, bivša predsjednička kandidatkinja Kamala Harris pozivala na nasilje ili poticala na pokolj političkih neistomišljenika dok se istovremeno s desnog političkog spektra nekontrolirano širio govor mržnje prema svima koji ne glasaju za republikance ili su po nečemu drugi ili drugačiji. O zapaljivoj retorici Donalda Trumpa – koji nije štedio uvreda prema imigrantima, Bidenu, Kamali i demokratima kao takvima te je do usijanja podijelio Ameriku – da i ne govorimo. Osobito nakon pokušaja atentata koji je novi-stari gazda Bijele kuće herojski preživio, što je nesumnjivo dalo doprinos njegovoj više no uvjerljivoj pobjedi na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima.

Umjesto da nastoji smiriti tenzije u državi na rubu građanskog rata, nedosljedni i neobuzdani američki predsjednik je, naravno, i brutalno ubojstvo Charlieja Kirka istog trena prikrpao radikalnoj ljevici. Konstatirajući kako se problem nalazi nalijevo, a ne nadesno, Trump je izjavio: „Oni su opaki i užasni i politički vješti. Imamo radikalne ljevičarske luđake vani i jednostavno ih moramo poraziti.“ Pritom je pragmatično zaboravio na ubojstvo demokratske zastupnice Melisse Hortman i njezina supruga u Minnesoti i teško ranjavanje demokratskog senatora Johna Hoffmana u lipnju ove godine. Počinitelj je bio izvjesni Vance Luther Boelter, u čijem je automobilu pronađen popis više od 50 budućih meta, među njima i aktivista za pravo na pobačaj. Tada Trump nije bio posebno impresioniran politički i ideološki motiviranim masakrom. Dapače, posljednjih je dana pokazao razumijevanje za desne radikale, pravdajući njihovo nasilje patriotizmom. „Radikali na desnici često su radikalni jer ne žele vidjeti kriminal. Zabrinuti su zbog granice“, reče Trump i ostade živ.

I europski desničarski vođe iskoristili su trenutak ne samo kako bi podijelili svoju bol i osudili zločin, već i kako bi opatrnuli po lijevoj opoziciji u vlastitim zemljama i optužili je za poticanje nasilja. Talijanska premijerka Giorgia Meloni, iz postfašističke stranke „Braća Italije“, inače Trumpova miljenica, upozorila je tako na sve snažniju klimu političke mržnje protiv desnice u Italiji, dok je njezin ministar prometa Matteo Salvini govorio o bujici gnjeva i zlobe koja se više ne skriva, već pokazuje bez srama. I notorni Viktor Orbán guslao je u istom tonu pa je uz izraze sućuti prigodno istaknuo i kako je „smrt Charlieja Kirka rezultat međunarodne kampanje mržnje koju vodi progresivno-liberalna ljevica“.

Al’ ko za vraga, nesretnik opranog mozga Tyler Robinson potječe iz uzorite mormonske obitelji, u kojoj su svi odreda, od bake do oca i majke, tvrdokorni birači Republikanske stranke i veliki obožavatelji Donalda Trumpa. „Nemamo nijednog demokrata u obitelji, jako sam zbunjena“, rekla je medijima zgrožena Tylerova baka. Uostalom, otac je taj koji ga je, postupajući po svojoj savjesti, i odlučio prijaviti. I što sad? Tko je kriv za radikalizaciju nestabilnog dvadesetdvogodišnjaka i što ga je potaknulo na ovu bezumnu odluku da oduzme život Charlieju Kirku, ali i uništi vlastiti s obzirom na to da se smrtna kazna i te kako primjenjuje u saveznoj državi Utah?

Teško da se može optužiti obitelj ili Demokratsku stranku ako Tyler Robinson nije ni bio njen registrirani birač niti je izašao na posljednje izbore. Ako je u nečemu guverner Ute imao pravo, to je upozorenje na toksični utjecaj interneta i društvenih mreža, osobito na nedozrele, nezadovoljne i bijesne mlade ljude. Uslijed silnih teorija zavjere pojavile su se i spekulacije da je Tyler Robinson bio povezan s konzervativnim i radikalnim internetskim pokretom poznatim kao „groyperi“, kojem ni Donald Trump ni Charlie Kirk nisu bili dovoljno desno i dovoljno radikalni. Uostalom, i „vuk samotnjak“ Danijel Bezuk, također dvadesetdvogodišnjak, koji je 2020. napao zgradu hrvatske vlade, ranio policajca i ubio sebe, potekao je iz domoljubne braniteljske obitelji i bio odgojen u mržnji prema Srbima. I njemu, po svemu sudeći, tadašnja HDZ-tova vlada na čelu s AP-om nije bila dovoljno desno.

Činjenica jest da je svijet posljednjih desetljeća svjedočio masovnim ubojstvima djece i nevinih civila čiji su počinitelji najčešće bijeli supremacisti, neonacisti, islamisti, džihadisti ili tek neprilagođeni psihopati koji su se uglavnom radikalizirali preko društvenih mreža. Prema policijskim podacima, između lipnja 2024. i svibnja 2025. godine širom SAD-a prijavljeno je 7551 ubojstvo, uglavnom zahvaljujući drugom amandmanu koji daje pravo američkim građanima držati vatreno oružje, što republikanci i dalje vatreno brane. Ali – to su obična ubojstva.

No suludi atentat na Charlieja Kirka bio je političko ubojstvo s nesagledivim posljedicama, čak i u zemlji u kojoj je to gotovo dio tradicije – od Abrahama Lincolna, preko Martina Luthera Kinga do J. F. Kennedyja. Prema istraživanjima Sveučilišta Maryland, samo u prvih šest mjeseci 2025. u SAD-u je bilo oko 150 politički motiviranih napada – gotovo dvostruko više nego u istom razdoblju prošle godine. Nije li to konačno razlog za alarm i ne poklapaju li se te brojke s početkom drugog mandata Donalda Trumpa?

A sve je počelo još 6. siječnja 2021. jurišom na Capitol Hill, kada su ostrašćeni Trumpovi pristaše prosvjedovali protiv rezultata predsjedničkih izbora, što je bilo ravno pokušaju državnog udara bez presedana. Tom su prilikom ranjeni deseci i ubijeno sedmero ljudi, od toga dvojica policajaca. Treba li posebno spominjati da su svi jurišnici, uključujući i Jacoba Chansleya, samoprozvanog šamana pokreta QAnon koji je priznao krivnju i dobio tri godina bajbukane, nakon drugog Trumpova dolaska na vlast kolektivno amnestirani, milošću predsjednika. I pušteni na slobodu već u siječnju 2025.

A tko će od svega imati najviše koristi? Ili što bi rekli stari Rimljani: Cui bono? Sasvim sigurno ne demokrati i antifašisti jer ovo je metak u njih i globalno im je nanio ogromnu štetu. Dakako da će najviše profitirati neutješni Donald Trump, ujedno i najzaslužniji za stvaranje klime u društvu u kojoj je nasilje, a osobito ono političko, dobrodošlo. A ubijeni tridesetjednogodišnji miljenik krajnje desnice Charlie Kirk, zagovornik prava na oružje, žestoki protivnik pobačaja i kritičar transrodnih osoba koji je već za života svojim govorima i aktivizmom opijao mase, osobito mlade, nakon tragične pogibije postat će mučenik i svetac. Dok će njegova prerana smrt mobilizirati milijune i postati okidač za progon svih neistomišljenika, aktivista i političkih oponenata Donalda Trumpa, onih koji Ameriku vide kao slobodno društvo, bez oružja i nasilja, u kojem će svatko imati pravo na vlastito mišljenje i slobodu govora.

Drugi koji će od toga profitirati je nesumnjivo Trumpov pajdo, ruski diktator Putin Grozni. Naime, ubojstvo Charlieja Kirka dogodilo se otprilike u isto vrijeme kada je devetnaest ruskih dronova ušlo u zračni prostor Poljske, članice NATO-a, i na nekoliko dana odgodilo, pa i razvodnilo reakciju nepredvidivog američkog gazde na dosad najbezobzirniju Putinovu provokaciju. Čak se i supijani glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov osjetio pozvanim konstatirati da je atentat posljedica polarizacije u američkom društvu. Kada bi se išlo toliko daleko u teoriji zavjere, moglo bi se pomisliti da je sam Putin imao prste u ovom tragičnom događaju. Jer Amerika se opet bavi samom sobom, a Europi, osobito Ukrajini, loše se piše.