Bilo bi zanimljivo čuti kada se najveći Europćanin na čelu Vlade posljednji put prošetao Preradovićevom, Berislavićevom, Kačićevom, Gajevom, Petrinjskom, Gornjim gradom… ili možda Ilicom od Britanca prema Črnomercu

Čovjek se često zapita u kojem to balonu žive Veliki vođa Vlade i HDZ-ta AP i njegovi ministri te dijelimo li mi istu stvarnost. S jedne strane neprestano uvjeravaju narod da, zahvaljujući njihovoj dobrohotnosti, živi bolje no ikad – iako najveći dio rvackih građana jedva spaja kraj s krajem dok ih je preko 21 posto u opasnosti od siromaštva, a po inflaciji smo među rekorderima u EU-u – a s druge strane upravo prodaju obmanu o obnovi Zagreba, koja se, kako rekoše, intenzivira, zbog čega moramo biti zadovoljni. Pa tko je ovdje lud? I vjerujete li premijeru ili vlastitim očima?

Bilo bi zanimljivo čuti kada se najveći Europćanin na čelu Vlade posljednji put prošetao Preradovićevom, Berislavićevom, Kačićevom, Gajevom, Petrinjskom, Zelenim valom, Gornjim gradom… ili možda Ilicom od Britanca prema Črnomercu. Ako i jest, kakve to naočale ima na nosu pa ne vidi da ti dijelovi centra Zagreba izgledaju kao da je jučer završio treći svjetski rat, s tu i tamo ponekom obnovljenom fasadom ili postavljenom skelom dok o cjelovitoj obnovi privatnih zgrada većina vlasnika može tek sanjati. Možda će se to dogoditi u nekom drugom životu, jer mnogi od njih prije će u vječna lovišta negoli doživjeti završetak tog senzacionalnog građevinskog pothvata triju Plenkovićevih vlada, za koji je, što je najgore, bilo para. Jer Europska komisija je nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa odriješila kesu i odobrila skoro milijardu eura za obnovu. Dakle, imalo se i moglo se.

Ali nije bilo pameti, organizacijskih sposobnosti ni političke volje da se smanji sumanuta birokracija i požure beskrajni administrativni, imovinsko-pravno-projektni procesi zbog kojih su nesretni stanari morali skupljati do osam kila dokumentacije da bi još uvijek ili bili iseljeni ili živjeli u ruševinama svojih stanova.

Budući da su lokalni izbori blizu, potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, AP-ov čovjek za gašenje požara Branko Bačić, kao i ministrica od kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, na petu obljetnicu katastrofalnog potresa dobili su zadatak razletjeti se po Zagrebu, Čučerju i Markuševcu ne bi li se, u skladu s motom svoga gazde AP-a „usta moja, hvalite me“, podičili s 29 obnovljenih objekata javne namjene i čak 38 zamjenskih kuća na području Zagreba. Doista fascinantan rezultat! Zato su i proglasili Dan otvorenih vrata, da se građani mogu diviti učinkovitosti države i vlastitim se očima uvjeriti kako je doista obnovljeno 29 bolnica, muzeja, fakulteta, škola i zavoda.

A sam Branko Bačić ukazao se kao deus ex machina u Čučerju, gdje je u pratnji kamera posjetio tri uboge obitelji koje su pet godina provele u podstanarstvu, da ih pita jesu li zadovoljni. Kako da ne! Samo što nisu! Bilo je mučno gledati kako ministar iz tih ljudi kliještima čupa riječi koje je htio čuti dok su oni mucali nešto o vječnoj zahvalnosti. Budući da je u zagrebačkom potresu oštećeno više od 25 tisuća objekata, pri čemu je više od šest tisuća privatnih i javnih zgrada postalo neupotrebljivo, i maloumnima je jasno da su brojke kojima se hvale vladajući više nego skromne.

Iako mu to nije bilo lako prevaliti preko jezika, čak je i sam Bačić skrušeno priznao da se moglo bolje te da se s obnovom došlo na pola puta. Točnije, ako Bog da, bit će završena do 2030. godine pa ‘ko živ ‘ko mrtav. Nadajmo se da do tada HDZ i Branko Bačić neće biti na vlasti. Upitan nije li to sve jako sporo, lukavi Bačić imao je spreman odgovor: „Pa obnovili smo 3800 lokacija!“

Eh, da su se tom dinamikom obnavljale države nakon Drugog svjetskog rata, vjerojatno bi pola Europe još uvijek bilo porušeno. Malo podsjećanje: povijesna jezgra Varšave, koja je bila sravnjena sa zemljom jer su je prvo poharali njemački nacisti, a onda i Staljinovi komunisti, obnovljena je za tri godine.

No ruku na srce, Branko Bačić koji tvrdi da je obnova u punom zamahu, nije kriv što se ona prve tri godine nije bila pomaknula s mrtve točke. Kao što je poznato, Bačić je četvrti ministar graditeljstva, nakon triju beznadnih pokušaja – od Predraga Štromara preko posrnulog Darka Horvata, koji je zbog optužbe za malverzaciju državnim potporama završio u bajbokani, do Ivana Paladina, kontroverznog „poduzetnika“ koji je iza sebe ostavljao nedovršene projekte i neobnovljene ruševine, prije toga se abnormalno obogativši uz pomoć ruskog kapitala. Svi oni bili su AP-ov osobni izbor, što znači da odgovornost za propuštene godine i muke ljudi koji se do dana današnjeg nisu uselili u vlastite kuće, idu ravno njemu na dušu.

Iako su se premijeru nudili brojni nestranački stručnjaci, arhitekti, građevinari, urbanisti, kao i članovi opozicijskih stranaka, spremni svojim znanjem i iskustvom pomoći državi u tom kompleksnom zadatku, on je radije birao podobne i korumpirane nesposobnjakoviće negoli stručne kadrove koje neće moći kontrolirati. I tako je profućkao prve tri godine, zbog čega smo skoro izgubili europćanske pare koje smo na jedvite jade uspjeli potrošiti, odnosno, ugovoriti projekte, do srpnja 2023.

Kako je to Plen Ki-mun uspio popeglati pred Europskom komisijom i svojom prijateljicom Ursulom von der Leyen, ostat će vječna tajna, no jasno je da se od početka petljalo sa svime – od zakonodavnog okvira, na koji se čekalo pola godine da bi ga se onda u nekoliko navrata mijenjalo, do osnivanja pa ukidanja Fonda za obnovu koji na kraju nije služio ničemu. Ukratko – pravi Balkanische Schweinerei.

U cijelu tu sliku odlično se uklapa i premijerovo Suho zlato, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, koja je također ushićeno objašnjavala kako je zadovoljna postignutim i brzinom reakcije svog ministarstva iako je jedino Prirodoslovni muzej završen i otvoren prošle jeseni. To je tek jedan od 130 zaštićenih objekata kulturne baštine u Zagrebu, od muzeja, preko ministarstava do zgrade HAZU-a, na kojima ćemo skele gledati još godinama, no razlog tome su, dakako, konzervatori i protupotresna obnova, zbog čega će biti bolji nego što su bili prije. Bla bla bla.

Problem je što Zagrepčanima i dalje nije sasvim jasno tko je za što odgovoran pa zato okrivljuju Tomaševića i možemovce za sporost u obnavljanju povijesne gradske jezgre koja predstavlja sliku metropole. Ta činjenica dobro je došla svim Senfovim protukandidatima uoči lokalnih izbora, tako da njegove tvrdnje da je grad obnovio sve objekte u svom vlasništvu – čitaj škole, vrtiće i domove zdravlja – dok je ostalo u nadležnosti Vlade, uglavnom ne dopiru do bijesnih građana.

Zato se Nina Obuljen Koržinek i obrušila na zagrebačkog gradonačelnika, koji se usudio primijetiti da nije zadovoljan tempom obnavljanja obiteljskih kuća i stambenih zgrada, za što odgovornost snosi Vlada jer su kod nje pare. To je premijerovo Suho zlato toliko dirnulo u živac da je Senfu preko Facebooka odgovorila da je besraman, nezahvalan i da laže. „Sve ove godine nismo se nikad prepucavali jer smo dan i noć radili na obnovi zbog našeg glavnog grada i naših sugrađana. Odnosno, mi smo pokušavali njega i suradnike ubrzati kako bismo zajednički obnovili Zagreb. Umjesto rečenice da ‘nije zadovoljan obnovom’ jedino bi pristojno bilo zahvaliti Vladi Republike Hrvatske“, natipkala je pravednica Nina.

Pritom je očito zaboravila na aferu Geodetski fakultet, kojem je bez natječaja isplaćen 19,1 milijun eura za 3D skeniranje zgrada, novac prorajtan budzašto. Zbog toga je EPPO uhapsio njenog najbližeg suradnika Davora Trupkovića, kao i bivšeg dekana Geodetskog Almina Đapu i bivšeg profesora Boška Pribičevića, osumnjičene da su primili mito i zgrabili pare za privatne interese. A tim preplaćenim skeniranjem može se obrisati znate već što, dok Ured europskog tužitelja ne odustaje od namjere da dokaže i ministričinu kaznenu odgovornost za cijelu tu svinjariju.

Drugim riječima, road show Bačića i Suhog zlata na petu obljetnicu zagrebačkog potresa poslužio je za pokušaj kontrole štete uoči lokalnih izbora, jer politika zna da je sve u percepciji. Treba samo nastojati dovoljno uvjerljivo prodati obmanu o obnovi i pokušati svaliti krivnju na zagrebačku gradsku vlast. A ljudi su ovce, zar ne?