Zoran Milanović je priznao da se Dabro ‘malo krkanski poigravao s oružjem’, ali se i javno zapitao je li zbog toga čovjeka trebalo baš ćuzirati, što je zahtijevao DORH, čitaj glavni državni odvjetnik, kojeg predsjednik ne može smisliti

Nakon višetjedne agonije lovac u žitu, bećar Josip Dabro, usprkos protestima stranačkih drugara iz Domovinsko-imovinskog preokreta, ipak je završio u bajbokani. Doduše, tek istražnoj. Iako se tome, s obzirom na dosadašnja iskustva, rijetko tko nadao, tako je odlučio istražni sudac na zahtjev DORH-a, čitaj „našeg dečka“ Ivana Turudića, koji je poručio da ga zabole uvo za saborsku većinu jer se drži zakona ko pijan plota.

Pitanje svih pitanja jest zašto ga se nije počeo držati 40 dana ranije, kada su u javnost iscurile snimke Dabrine razdragane pucačine što iz pištolja što iz kalašnjikova, a nakon toga i s maloljetnim djetetom kojem je dao da se malo igra vatrenim oružjem i vježba bacati bombe. Koliko je zakona tim radnjama prekršio, odavno su nabrojili i mediji i pravni stručnjaci, no DORH-u je trebalo ohoho vremena da utvrdi ono što je svakome s dva neurona u glavi bilo vidljivo golim okom. Olakotna okolnost jest da raznih videosnimki što ih je lovac u žitu slao bivšim prijateljima, s kojima je u međuvremenu raskrstio, ima ravno 29 tisuća, kako je strpljivo objasnio glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, ljutito odbacujući optužbe o uplitanju pravosuđa u politiku. A Bože moj, znate koliko traje da se sve to pregleda. Iako se, doduše, već iz nekoliko najdojmljivijih snimki lako moglo doći do zaključka o čemu se tu radi.

Nakon žestoke saborske rasprave tijekom koje je Marijana Puljak Dabri poklonila knjigu „Zbogom oružje“, koju je on s gnušanjem odbio jer ju je izdala Matica srpska, Hrvatski sabor napokon mu je jednoglasno skinuo imunitet. Iako su se dugo batrgali i tvrdili da za to neće dići ruku ni mrtvi, na kraju su to učinili i svi zastupnici Domovinsko-imovinskog preokreta, uključujući i samog Dabru, jer molit ću lijepo, ispravni kakvi jesu, oni poštuju zakon. A Dabro hrabro reče kako je spreman suočiti se s pravosudnim organima jer za razliku od nekih kriminalaca koji se slobodno šeću gradom i piju kave po birtijama, on nije ništa ukrao i nije nikoga ubio. Osim možda pokoje krtice i štakora.

U cijelom tom cirkusu dogodila se još jedna zanimljivost. Naime, Sabor u trenutku izglasavanja odobrenja za određivanje istražnog zatvora za Dabru nije imao kvorum, pa mu ga je osigurao nitko drugi doli SDP, kojem je bilo važnije skinuti imunitet posrnulom bivšem ministru poljoprivrede, nego dokazati da vladajuća većina ne postoji. Jer nedostatak kvoruma znači da zapravo nema Vlade. Baš nezgodno. Zbog osiguravanja kvoruma SDP-ejce su napale ostale opozicijske stranke, pa i DP koji je u koaliciji s HDZ-om, optužujući ih da drže štangu tom istom HDZ-u da ostane na vlasti. Može li biti apsurdnije? I tko je tu lud?

Nakon svega veseli se bećar Dabro ležerno ušetao u istražni zatvor u Osijeku kao heroj, a ne zločinac. I isto tako izišao tek koji dan kasnije. Pod parolom: milosti ne tražim niti bih vam je dao! Neka narod vidi da je taj pravednik, borac protiv kriminala u Hrvatskim šumama, zapravo mučenik i žrtva političkog progona u organizaciji duboke države i vladajućih. Lijepo je to objasnio šef njegove stranke, principijelni Ivan Penava, koji je ustvrdio da državu vode cirkusanti koji prave cirkus, a u tome, reče, neće sudjelovati. Hm? Možda je zaboravio da on osobno u tome poprilično sudjeluje jer državu zajednički vode HDZ i DP. Pa protiv koga se onda Penava buni i koji su to onda cirkusanti koji prave cirkus? Ako u tome ne želi sudjelovati, zašto onda nije napustio vladajuću koaliciju kada je drugar Dabro žrtva tih cirkusanata s kojima je u koaliciji?

Veliko razumijevanje za Josipa Dabru pokazao je i najveći populist u Rvata, Šaka s Pantovčaka, predsjednik Republike Zoki Milanović. On je, doduše, priznao da se Dabro „malo krkanski poigravao s oružjem“, ali se i javno zapitao je li zbog toga čovjeka trebalo baš ćuzirati, što je zahtijevao DORH, čitaj glavni državni odvjetnik iliti Ture-Bure, kojeg predsjednik Republike odavno ne može smisliti. Zato je Zoki u Dabrinim očima ispao pravi frajer s velikim mudima i tako opet postao heroj desnice.

Istina, samo od sebe nameće se pitanje kakvog smisla ima istražni zatvor nakon 40 dana kada su sve snimke bile u javnosti, a Dabro je mogao stoput sakriti dokaze i utjecati na svjedoke, među kojima su njegova supruga i sin. I što je još gore po HDZ, Dabro im je prkosno poručio: mandat ne dam niti ću ga zamrznuti. E, tu je nastao najveći problem koji zadaje ozbiljne glavobolje faraonu Plen Ki-munu, kojem se fotelja ozbiljno zaljuljala iako se, kao i obično, ‘ladan ko špricer, kune u stabilnost vlasti. Koje vlasti? I ima li uopće vlasti? Kakav briljantan glumac je naš premijer! On je ove godine zaslužio Oscara, a ne tamo neki Adrien Brody iz filma „The Brutalist“.

Možda se sad duboko u sebi pita je li bilo baš pametno inzistirati na izboru Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, i to usprkos prosvjedima na Markovu trgu i udruženim naporima lijeve i desne opozicije da to spriječi s obzirom na krajnje problematičnu karijeru tog uvaženog suca, za kojeg su HDZ-ovci odavno konstatirali da je „naš dečko“.

E sad, je li se „naš dečko“ oteo kontroli AP-a koji ga je instalirao pa trenira strogoću na Dabri i dokazuje da je neovisan, teško je reći. Jer je, naime, samo dan poslije USKOK pokucao na vrata SDP-ova gradonačelnika Varaždina zbog optužbe za trgovinu utjecajem i primanje mita. Odnosno, sumnje da je omogućio gradnju garaže privatnom investitoru u zamjenu za uređenje stana u varaždinskom HNK-u, koji je u stopostotnom vlasništvu Grada Varaždina, a istraga je pokrenuta na temelju dokaza EPPO-a i PNUSKOK-ovih izvida. Kakva šamarčina SDP-u! Iako tu nema privatne koristi za gradonačelnika osobno, ipak im to nije trebalo baš pred lokalne izbore. Dok HDZ, dakako, nema ništa s tim jer je pravosuđe izvan njihove kontrole, zar ne? Dakle, šamar lijevo, šamar desno. Ture Bure je neovisan da neovisniji ne može biti.

Iako je veliki dedramatizator AP oprao ruke od svega i poručio da institucije rade svoj posao, stvari i nisu tako bezazlene kako bi htio da narod misli. A narod ipak nije tako glup kao što bi on volio da jest. Svi znaju prebrojiti ruke u Saboru, a tamo ih, brate mili, do Dabrina izlaska iz zatvora nije bilo 76 koji podržavaju Vladu. Osim ako se uračunaju Zekanovićeve obje. I zato je opozicija opet složna u tome da je vrijeme za nove izbore budući da vlast u Hrvatskoj ovisi o jednoj ruci čovjeka o čijoj sudbini odlučuje pravosuđe. I koji će, bez sumnje, nastaviti ucjenjivati HDZ-tovce čim se vrati u saborske klupe. Mnoge to podsjeća na slučaj Saucha, koji je s kaznenom optužbom oko vrata do kraja podržavao prvu Plenkovićevu vladu, a tek onda završio u bajboku. I sada vjerojatno lupa glavom u zid i pita se što mu je to sve skupa trebalo. Možda će jednom tako i DP-ovci.

Novi test za vladajuću većinu mogao bi se dogoditi uskoro. Naime, nakon posljednjeg skandala u Varaždinu iznenađen i uvređen SDP najavljuje pokretanje saborske inicijative za Turudićev opoziv, uz napomenu svog gazde Siniše Hajdaša Dončića: vidjet ćemo hoće li se junačine iz DP-a pridružiti inicijativi sadašnje opozicije. Pa, hoće li? Naravno da neće.

Iako u pravednom gnjevu grmi o cirkusantima koji vode državu, Penava ipak nije spreman ići tako daleko i glasati za Turudićev opoziv. Zašto? Pa zato što vjerojatno naslućuje da nakon eventualnih prijevremenih parlamentarnih izbora DP Sabora više vidio ne bi. Što znači da ne bi postao potpredsjednik Vlade, čemu intimno stremi. Do te se mjere gradonačelnik Vukovara ipak neće kockati. A što se tiče optužbi o cirkusantima na vlasti, HDZ-tovci su mu to spremni dobrohotno zaboraviti. Svašta će oni progutati, jer zamjenu za bećara Dabru očito nemaju. Zasad.