Što baš uoči izbora traže ti sindikalni trgovci koji u službi opozicije i stranih sila, možda Rusa, Srba i Masona, rade na destabilizaciji države?

Veterinar na čelu Ministarstva znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, koji se kao dokazani stručnjak za liječenje životinja i upitni doktor znanosti na području toksikologije i farmakologije, sjajno razumije u pedagoške mjere i obrazovni proces kao takav, prosvjetarima ne vjeruje. Ne može se načuditi što to traže nezajažljivi vođe triju sindikata – Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i Školskog sindikata Preporod – kad im je država sve dala. Pa čak i zaštitare u škole, nakon tragičnog masakra u Osnovnoj školi Prečko krajem prošle godine. Dakle, više nego što su zaslužili!

No nezasitni kakvi već jesu, nakon jednodnevnog štrajka i nakon drugog neuspjelog pokušaja mirenja, nastavnici, učitelji i profesori na fakultetima najavili su cirkularni štrajk po županijama koji će trajati dva tjedna. Najavili su i veliki prosvjed na Trgu Josipa bana, i to baš uoči lokalnih izbora. Baš su pokvareni! Zar bi oni leba preko pogače?

A lijepo im je i strpljivo Veliki vođa Vlade i HDZ-ta AP objasnio da za štrajk nema ama baš nikakvih razloga s obzirom na to da se nitko u 33 godine nije odvažio napraviti to što njegova Vlada radi s plaćama. Nitko nitko kao ja! Podsjetio ih je i da su im, zahvaljujući dobrostivosti njegovih triju vlada, u posljednjih devet godina, od 2016. plaće narasle između 80 i 100 posto. Dakako, prema njegovoj uvrnutoj računici. I zato danas prosječna plaća nastavnika iznosi senzacionalnih 1589 eura dok ona redovitog profesora na fakultetima u trajnom zvanju iznosi 3178 eura! Pa što bi oni još htjeli? I što se oni imaju uspoređivati s drugima u sustavu javnih i državnih zaposlenika sa sličnim ili istim obrazovanjem? Kakve su to gluposti?!

Kamo bismo mi stigli da se sad svi međusobno uspoređujemo i tražimo nekakvu pravdu i logiku u svotama koje se isplaćuju iz državnog proračuna, koji pune svi porezni obveznici, osobito oni iz privatnog sektora koji u prosjeku zarađuju nekoliko puta manje od onih na državnim jaslama. I što se ti gramzivi prosvjetari imaju mjeriti, naprimjer, s državnim dužnosnicima, a među njima su i saborski zastupnici, kojima je, ni krivima ni dužnima, u ovom mandatu plaća povećana 75 posto.

Rezultat je to odluke o povećanju osnovice za obračun plaća u državnim i javnim službama za skromnih 83,45 posto, koju je treća Plenkijeva vlada donijela čim je sklapanjem političkog braka iz interesa s dotad mrskim im DP-om, zasjela u fotelje. A povećana im je valjda zato što nije bilo dovoljno interesa za posao saborskog zastupnika, državnog tajnika ili ministra, a i zato da bi mogli lakše odoljeti sirenskom zovu korupcije. Čitaj – da ne bi krali. Pa tko bi se bunio protiv takvog povećanja, pitam ja vas. Čak ni zastupnici iz redova opozicije nisu nešto bili glasni, jer ih nitko valjda i ne bi ozbiljno shvatio kad ionako nemaju većinu, zar ne? Iako im plaće, bogami, ni do tada za rvacke prilike nisu bile male. Iznosile su između dvije i pol i tri i pol tisuće eura.

Sada su im skoro duple, a uz to, naravno, dobivaju dodatak i na odvojeni život, naknadu za troškove putovanja, kao i plaćene stan i režije ako nisu iz Zagreba. Osim toga, uživaju u blagodatima saborske kuhinje gdje obilan vojnički ručak košta, brat-bratu, 5,30 eura, s desertom nevjerojatnih 5,99. A čujte, ljudi se narade u znoju lica svoga, zaslužili su se barem jeftino najesti! Zahvaljujući tome, većina ih ima zavidne imovinske kartice, a među najštedljivijima su SDP-ovi Arsen Bauk, Boris Lalovac i Sabina Glasovac, koji ujedno i najviše vjeruju državi pa su uložili poprilične pare u trezorske zapise.

No vratimo se na razmažene prosvjetarske sindikatlije koji se stalno s nekim uspoređuju. Što njih briga ako, naprimjer, Josip Đakić, taj uglednik iz Podravine, pitomački boss, HDZ-tov kapitalac i dugogodišnji predsjednik HVIDRA-e, saborski zastupnik sa srednjoškolskom diplomom stručnog rudarsko-naftnog suradnika, ima plaću od 5500 eura? Pa znate li vi koja je to odgovornost na njegovim plećima? Zar mislite da je lako dolaziti barem jednom tjedno u Sabor, dizati ruku i briljirati u saborskoj raspravi i replikama koje su odavno postale viralne i ušle u anale saborskih bisera?
Ili, naprimjer, drugi Josip, onaj iz redova Imovinsko-domovinskog pokreta – Dabro, posrnuli ministar poljoprivrede s fetišom na vatreno oružje, zbog kojeg je, nakon suptilnog telefonskog poziva iz Ureda premijera, dao neopozivu ostavku. A Bože moj, čovjek se malo zaigrao s pištoljem i kalašnjikovom – čemu je učio i maloljetnu djecu i slao snimke bivšem bratu Mariju Radiću – pa je popušio ministarsku plaću. I zato otkad se iz istražnog zatvora vratio u saborske klupe, za kaznu prima 4400 tisuća eura samo da šuti. Oprostite, on je ipak jedan uvaženi majstor kickboxinga s mukotrpno stečenim magisterijem kineziologije na svjetski poznatom Sveučilištu u Travniku i za njega je to velika žrtva. I kako uopće pada na pamet Matiji Kroflinu, glavnom tajniku Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, doktorandu na Ekonomskom fakultetu, tražiti tamo neke dodatne privilegije za sveučilišne profesore u trajnom zvanju? Kakav nečuveni bezobrazluk!

Osim što su konstatirali da je u jednodnevnom štrajku sudjelovalo 15 tisuća manje ljudi nego što govore podaci sindikata i osim što su najavili da dani u štrajku neće biti plaćeni iako je to Ustavom zagarantirano pravo radnika, vladajući su posegnuli i za starom metodom „divide et impera“ pa sada uživaju u čerupanju i međusobnim optužbama različitih sindikata u sustavu obrazovanja, u nadi da će građani, čija će djeca morati nadoknađivati nastavu koja se ne održava, podržati neumoljivu Vladu. Ali, avaj, mnogi su roditelji na strani učitelja i profesora iako je Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja koja se protivi akcijama svojih kolega, više puta izjavila da je štrajk na rubu zakonitosti.

I što, zapravo, baš uoči lokalnih izbora, traže ti sindikalni trgovci, koji zacijelo u službi opozicije i stranih sila, možda Rusa, Srba i Masona, sustavno rade na destabilizaciji države? Doista skandalozno – traže povećanje osnovice plaće 10 posto, veće koeficijente, uvođenje prosvjetnog dodatka, privremeni dodatak dok se ne riješe koeficijenti te odgodu modularne nastave u strukovnim školama za godinu dana, kao i odgodu ocjenjivanja učitelja i nastavnika. E sad, što je tu toliko problematično da država, koja se kune u važnost obrazovanja i brigu za budućnost mladih generacija, bla bla bla, ne bi to mogla ispuniti? Problematična je „arhitektura koeficijenata“ koji bi oni svojim zahtjevima mogli narušiti, što najviše nervira premijera.

Japajakalo AP kojem su, normalno, na srcu prije svega dobrobit djece i mir njihovih roditelja, nikako da uvjeri zadrigle prosvjetare i javnost kako nikada nije bilo veće pravde u sustavu koeficijenata plaća. A kada bi svi resori tražili slične dodatke, došlo bi do neravnoteže u sustavu. Znate li vi što to znači? Slom financijske stabilnosti države. A ako je, Bože moj, ostala neka anomalija, Vijeće za praćenje i unapređivanje sustava, na čijem je čelu Damir Habijan, to će ispraviti. Čemu žurba? I što je čudno ako, naprimjer, učitelji imaju koeficijent 2.01 dok stručni savjetnik za trening i obuku konja ima 2,2? Logično da je tako kada je na čelu Ministarstva znanosti i obrazovanja veterinar koji zna kako je teško trenirati konje. Puno teže nego djecu. A konj vas može i gadnije ritnuti kopitom od nekog tinejdžera. I zato on, kao i gazda njegove stranke, misli da za štrajk uopće nema razloga. Ponudio je i savršeno logično objašnjenje zbog čega sindikati pokreću štrajk. Pa zar to nije očigledno? Zato da bi povećali učlanjenje, a samim time i prihode svojih sindikata. I zato će sad lijepo sindikati platiti svojem članstvu dane provedene u štrajku, ne valjda država. A što se tiče dostojanstva svih zaposlenih u obrazovnom sustavu, koje je odavno pogaženo i za koje se sindikati također bore, zar je to razlog za štrajk? Dajte, molim vas!