Mora se priznati da je Plenkoviću dugo trebalo da konačno reagira na mađarski bezobrazluk. Jer nije nikakva tajna da Mađari, uz blagoslov HDZ-a, godinama zloupotrebljavaju većinsko vlasništvo nad INA-om, do kojeg su došli koruptivnim ugovorom

Što je ostalo od ljubavi između Hrvatske i Mađarske nakon posljednjeg ispada mađarskog ministra od vanjskih stvari Pétera Szijjárta, koji nas je na marginama sjednice Opće skupštine UN-a pred cijelim svijetom optužio za ratno profiterstvo? Tamo je, ničim izazvan, mrtav-ladan izjavio: „Hrvatska iskorištava kriznu situaciju i nameće ratnu pristojbu na sirovu naftu koja se isporučuje u Mađarsku, no naša vlada neće dopustiti da njihova pohlepa za profitom ugrozi rezultate smanjenja cijena režija.“ Odjeknulo je to kao snažna šamarčina vladajućem HDZ-tu, koji s Mađarskom već desetljećima ima neku tajnu vezu. Pa čak i otkad su postali trn u oku Europske unije zbog proruske politike i posebnog modela iliberalne demokracije koji caruje u Budimpešti.

A koliko se samo osebujni ministar od vanjskih stvari Gordan Grlić Radman trudio ne bi li se uvukao Mađarima i dokazao naše višestoljetno prijateljstvo. Ma što prijateljstvo – bratstvo i jedinstvo! Ta tko bi zaboravio onaj nadnaravni trenutak kada je nadahnuti ministar izgovorio sada već povijesnu rečenicu: „Brat do brata, Mađar do Hrvata!“ I eto kako mu sada vraćaju! Po sistemu „budi dobar, izi govno“, njegov mađarski pajdo Péter Szijjártó nije stao samo na oralnim eskapadama u New Yorku. Ma kakvi! Kad ga je već krenulo, na svom je Facebooku – bez sumnje uz blagoslov gazde, mađarskog satrapa Viktora Orbána – ponovio još gore teze: „Koliko god to hrvatska vlada poricala, sigurno žele profitirati od rata u Ukrajini. Značajno su povećali tranzitnu naknadu za pošiljke nafte kroz Hrvatsku od izbijanja rata, a sada žele onemogućiti našoj zemlji kupnju ruske nafte kako bi stekli monopol i tako zaradili još više novca – na nama.“ Citat završen. Uf! Ako je i od Szijjárta koji je do sada izvalio razne gadosti, ne samo na račun Hrvatske već i ostatka EU-a, previše je, brate.

Iako Veliki vođa Vlade i HDZ-ta AP njeguje nježne odnose s rusofilnim mađarskim kolegom Viktorom Orbánom i dosad mu je prešao preko puno toga, pa čak i preko karte „velike Mađarske“ koja obuhvaća Rijeku i Hrvatsko primorje, na navijačkom šalu ili na zidu pred kojim često održava presice, ovoga puta Szijjártó mu je toliko digao živac da je skinuo rukavice i zaboravio na diplomatske manire, posegnuvši za teškom artiljerijom. „Da je Hrvatska ratni profiter može reći samo netko izrazito bezobrazan i tko u zabludu nastoji dovesti sve međunarodne slušatelje tih poruka“, ispalio je u pravedničkom gnjevu rvacki premijer.

Mora se priznati da je Plenkoviću dugo trebalo da konačno reagira na mađarski bezobrazluk. Jer nije nikakva tajna da Mađari, uz blagoslov HDZ-ta, godinama zloupotrebljavaju većinsko vlasništvo nad INA-om, do kojeg su došli koruptivnim ugovorom između Ćaće Sanadera i mađarskog predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija. Zbog toga je posrnuli Ćaća odležao šest godina u bajboku, a Hernádi je i dalje slobodan ka tica iako je Hrvatska za njim raspisala međunarodnu tjeralicu. Iz nekih čudnih razloga hrvatska vlada uporno ne traži njegovo izručenje i odbija poništiti ugovor između Ine i MOL-a iako je, nakon pravomoćne odluke Vrhovnog suda, odavno to mogla. Osim toga, poznato je da MOL već godinama namjerno oteže s ulaganjima u Inu, koju želi pretvoriti tek u svoju lokalnu filijalu i mrežu benzinskih pumpi. Odavno je ugasio rafineriju u Sisku, a tek se može nagađati što planira učiniti i s onom u Rijeci, čiji je remont trajao beskrajno. Sve to, iz sebi poznatih razloga, najveći Europćanin među Rvatima AP gutao je bez pogovora.

No čini se da je tanka granica između ljubavi i mržnje HDZ-ta i Mađara, kako to i biva u životu. A kad si je već Veliki vođa AP dao oduška, i ostali su ministri zapuhali u iste diple. Pa je tako poslovično usporen i hladnokrvan Božinović konstatirao da se u javnost namjerno guraju lažne teze o hrvatskom ratnom profiterstvu, koje bi se moglo pripisati mađarskoj strani, dočim je urnebesni ljubitelj domaćih kiflica Ante Šušnjar podsjetio Szijjárta da je od početka ruske agresije na Ukrajinu više puta bio u Moskvi nego i u jednoj drugoj europskoj prijestolnici, uključujući i Zagreb, koji nikad nije posjetio. Zato ga je ljubazno pozvao u Hrvatsku, da zajedno testiraju kapacitete JANAF-a koji su više nego dovoljni za opskrbu rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj.

A najviše uvređen i iznenađen, dapače, zgrožen izjavama svog mađarskog kolege, bio je najveći rvacki profiter od afričke svinjske kuge, suvlasnik monopolističke spalionice životinjskih lešina u ulozi ministra vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Pa je raspalio po društvenim mrežama i vratio Szijjártu milo za drago: „Odlučno odbacujemo neutemeljene optužbe mađarskog ministra vanjskih poslova Szijjárta koji Hrvatsku naziva ratnim profiterom. U stvarnosti, Mađarska profitira od jeftinog ruskog plina!“ Ha! Drugim riječima, jedno je javno iskazivanje međusobne ljubavi, a drugo su interesi.

Zanimljivo kako je Szijjárto svojim optužbama Hrvatske uspio učiniti nemoguće – ujediniti vladajuće i opoziciju, lijeve i desne. Na Mađare su unisono navalili svi – od HDZ-tovih kapitalaca preko Mostova Grmoje do SDP-ova Saše Đujića. Jedino je rvacki predsjednik Zoki Milanović na tu temu ostao znakovito suzdržan.

Poznato je, doduše, da je i on u začudno srdačnim odnosima s mađarskim autokratom, kojem se intimno divi i s kojim gotovo svakoga ljeta ruča i večera po jahtama oko Brača. Pritom valjda ne razgovaraju samo o oboritoj ribi, dagnjama na buzaru, brudetu na bijelo i crveno ili kvaliteti plavca malog. Možda između šala i pošalica pronađu ponešto vremena i za razmjenu mišljenja o globalnoj situaciji ili hrvatsko-mađarskim odnošajima. No budući da je i Šaka s Pantovčaka, kao i nekadašnji liberal Viktor Orbán, vrludao u svojim političkim stavovima od socijaldemokracije do populizma, ne čudi njegova fascinacija Orbánovim suverenizmom, inatom prema Bruxellesu i pragmatičnim odnosom prema Putinu. Zato je valjda i nalazio maštovita objašnjenja za Orbánov osebujni oblik vladavine, kršenje ljudskih prava i slobode medija, diskriminaciju LGBTQI zajednice, kleptokraciju i neskriveni euroskepticizam. Svojedobno je Zoki čak konstatirao kako europske vrijednosti nisu u svakoj državi iste.

Na tom je tragu, za razliku od HDZ-tovaca i mostovljana koji su žestoko opatrnuli po Mađarima, Zokijeva reakcija na Szijjártóve optužbe bila puno benevolentnija. Iako je inače poznat po svojoj poganoj jezični, ovoga puta pomirljivo je konstatirao kako Mađare to malo žulja i kako bi trebali opreznije govoriti o Hrvatskoj, koja ima kapacitete za plin i može biti od koristi državama bez izlaza na more. „Pa ako žele, tu smo“, diplomatski je poručio hrvatski predsjednik. Hm? Otkud toliko razumijevanje za mađarske gadosti? Da to možda nema veze s činjenicom da se i Zoki duboko u sebi protivi sankcijama Rusiji? Kao da ne zna da sve to skupa nema veze s kapacitetima JANAF-a, već s nedostatkom političke volje da ih se koristi, iz Orbánovih sitnosopstveničkih razloga. Zbog kojih je umjesto Milanovića i Plenkovića, odabrao Putina. Dok bezuba Europa, koju Orbán godinama uspješno vuče za nos izdašno koristeći europske fondove i istovremeno pljujući po Bruxellesu, nema pravog načina da ga kazni.

Dakako da je svakome s dva neurona u glavi jasno da komšije Mađari traže opravdanje za svoje lukrativno poslovanje s Putinom i kupovanje jeftine ruske nafte usprkos EU-ovim sankcijama, čime financiraju rusku ratnu mašineriju protiv Ukrajine. Al’ tko mari za Ukrajinu i europćansku solidarnost kada su Mađari sami sebi najvažniji pa zato već dvadeset godina, s kraćom pauzom, biraju Viktora Orbána, nekadašnjeg Soroseva stipendistu koji se prometnuo u nacionalističkog radikalno desnog diktatora i žestokog kritičara Europske unije.

I koji je, pored slovačkog Fica, gazde Mile Dodika i srpskog vožda Ace Vučića, jedan od najvećih putinofila u Europi. Je li ovo kraj ljubavi HDZ-ta s Mađarima ili tek sitna nesuglasica koja će uskoro biti zaboravljena, kada stranački interesi opet prevladaju nad državnima? Jer stranka je stranka, država je država, a interesi ne moraju nužno biti isti. Uostalom, nisu li Szijjártóve izjave zapravo dokazale da je AP na pravoj strani povijesti?