Optužbe HND-a da je kazneni progon Danke Derifaj i TV ekipe brutalan napad na ionako krhke medijske slobode, nisu najbolje sjele na želudac AP-u. Zato se Vlada ogradila, jer poznato je da su institucije u RH neovisne i da premijer pojma nema što DORH radi

Ko grom iz vedra neba puče vijest da je, s četiri godine zakašnjenja, revno Državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu protiv novinarke Nove TV Danke Derifaj Mikulaš, snimatelja Petra Janjića i Branka Miodraga, susjeda ustašofilne megazvijezde Marka Perkovića Thompsona, zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma. Dakako, Thompsonova doma.

U Rvackoj zemlji nedođiji osim velikog vođe AP-a i njegovih pobočnika te ostalih visokopozicioniranih članova HDZ-ta, nema nedodirljivih vrijednosti. Nisu nedodirljivi ni demokracija, ni antifašizam, ni neovisno novinarstvo, ni ljudska prava, čak ni Ustav koji alfa mužjaci na čelu države, pa čak i državni odvjetnici, tumače svaki na svoj način, kako im se prohtije – ali zato jest Marko Perković Thompson.

Kakav interes javnosti, kakva sloboda medija, kakve kaznene prijave susjeda zbog uzurpacije zajedničkog prostora, kakvi bakrači! Kada se radi o ikoni radikalne desnice koja je uzjahala novi val povijesnog revizionizma, onda i državne institucije odjednom počnu unisono djelovati u svrhu zaštite njegova lika i djela.

Potvrđuje to i vijest o iznenadnoj hiperaktivnosti pravosuđa, koje je odlučilo kaznenim mjerama zaštititi nedodirljivost Thompsonova doma u Splitu. Onog doma legaliziranog pod krajnje sumnjivim okolnostima, pri čemu je uzoriti katolik, poštenjačina Marko Perković, ‘ladno iskoristio krov susjeda za proširenje vlastite terase, o čemu je tjednik Nacional svojedobno ekstenzivno pisao. Dapače, na krovu koji bi zajednički trebali koristiti svi stanari, ugrađen je bazen iz kojeg voda curi u stan ispod.

Zbog svega su susjedi prije nekoliko godina kazneno prijavili Marka Perkovića, no efikasno rvacko pravosuđe na to još uvijek nije trznulo. Ali zato jest na prijavu Thompsonova odvjetničkog tima protiv novinara koji su bili na zadatku, i to iako je policija ranije zaključila da pritom nisu napravili ikakav prekršaj ili kazneno djelo. Inače, radi se o događaju iz kolovoza 2021. kada su se njih troje, za potrebe snimanja emisije „Potraga“, popeli na Thompsonovu terasu požarnim stubama, kamo ih je pustio susjed Branko Miodrag s obzirom na to da je to njegov krov.

Treba li isticati da je, čak i u jednoj iliberalnoj demokraciji kakva je postala Rvacka, podizanje optužnice države protiv novinara koji su obavljali svoj posao, slučaj gotovo bez presedana? Još od mračnih devedesetih, dakle, u posljednjih 30 godina, ništa se slično nije dogodilo. Ali nakon što je Thompson masovno posjećenim koncertima pokorio Zagreb i Sinj, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu očito je shvatilo da pušu neki novi vjetrovi i da se treba što prije dodvoriti mogućim budućim gazdama Rvacke. Koji bi izgledno mogli biti desniji od desnog. No možda su se ipak malo zaletjeli. Možda.

Čini se da optužbe Hrvatskog novinarskog društva kako je kazneni progon Danke Derifaj i televizijske ekipe brutalan napad na ionako krhke medijske slobode u Rvackoj, nisu najbolje sjele na želudac AP-u, koji se ionako mora prati pred Europom zbog ustašizacije države i legalizacije fašističkog pozdrava u Saboru. Zato se Vlada od svega promptno ogradila, jer poznato je da su institucije u Rvackoj neovisne kao i da premijer pojma nema što DORH sprema, zar ne?

Da to nije bio baš najpametniji potez u ovom trenutku, shvatio je i lukavi Ture Bure, AP-ov glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, kojeg revni djelatnici splitskog DORH-a navodno nisu ni obavijestili o tom slučaju, što ga je posebno taknulo u živac. A nisu obavijestili ni Danku Derifaj, već je o vlastitom kaznenom progonu saznala iz medija. Pa sada naš dečko kreće u izvide iako je unaprijed ustvrdio da se tu radi o pravnom, a ne političkom pitanju. Moš si mislit. Zato i rvacki građani od svih u EU-u najmanje vjeruju pravosuđu.

Bivši konobar iz Minkena – kojem je Ćaća Sanader svojedobno navodno platio petsto tisuća kuna samo da ne pjeva ni za koga u predizbornoj kampanji, svjestan da njegovo uključivanje na političku scenu nepopravljivo šteti Rvackoj, dok je Veliki vođa Vlade i HDZ-ta AP u svojim prvim dvama mandatima prešutno zabranio emitiranje njegovih uspješnica na takozvanoj javnoj dalekovidnici – postao je tako nedodirljiva ikona ne samo krajnje desnice i HDZ-ta već i Crkve, koja se opet povampirila.

Kroz usta svog sluge pokornoga, gvardijana sinjskog Svetišta i Samostana, izvjesnog fra Marinka Vukmana, Autokefalna Crkva u Rvata stala je u obranu pjevača čiji su koncerti zabranjeni u pola Europe – od Nizozemske, preko Njemačke do Švicarske, Austrije i Slovenije – i to, naravno, ne zbog glazbe, već zbog ideologije koju propagira. Međutim, kontroverzni glazbeni biznismen iz Čavoglava s nepogrešivim instinktom za komercijalizaciju i monetizaciju domoljublja i vjere, u dijelu rvackog klera ima status proroka. Zato je spomenuti gvardijan na kraju mise na Veliku Gospu osjetio potrebu zaprijetiti svima koji se usuđuju kritizirati Thompsonove klerikalno-ustašoidne spektakle. U pravedničkom gnjevu urlao je s oltara:

„Neka pate i neka u toj patnji umru oni kojima smetaju vaše zajedništvo, dolazak u crkvu, vaša pjesma i ljubav prema Bogu, crkvi i hrvatskom narodu. Zajedništvo je posebno zablistalo na koncertima našeg Thompsona u Zagrebu i u Sinju. Mladi, ustrajte na tom putu, a straha nema za naš narod i domovinu.“ Kraj citata. Amen.

I to nije sve. Obrušio se fra Marinko i na saborsku zastupnicu Daliju Orešković i njezin komentar na izjavu Zlatka Dalića o glasnoj manjini koja vrijeđa katoličku većinu očaranu Thompsonom i, normalno, ne želi Rvacku, već povratak u Jugoslaviju. Nije, doduše, jasno kakve veze Gospa Sinjska ima s okršajem Orešković-Dalić, ali valjda gvardijan Vukman zna. Jer Thompson je očito jedna od nedodirljivih vrijednosti koje i Crkva u Rvata treba štititi.

Zahvaljujući mudrim odlukama pape Franje, već smo skoro zaboravili crkvene revizioniste i ridikule slične Vukmanu, poput, naprimjer, Vjekoslava Lasića, Marijana Steinera ili sisačkog biskupa Vlade Košića, koji su zašutjeli ili nestali s javne scene. Kad, evo, osokolili se njihovi nasljednici i osjetili da je došao njihov trenutak. Bilo bi zanimljivo čuti što novi papa Lav XIV. misli o takvim eskapadama rvackoga klera i zagađivanju misnog slavlja dnevnopolitičkim gnojem u nadahnutom izljevu kršćanske ljubavi i milosrđa gvardijana Vukmana, koji je poželio da u teškim mukama crknu svi koji se protive onome što Thompson simbolizira, ne samo u Rvackoj već i u Europi.

A sve je počelo s pola milijuna opčinjenih sljedbenika koji su do temelja poharali zagrebački hipodrom, gdje su, logično, uništene konjičke staze i satrta trava, čime je zamjenik gradonačelnika rvacke metropole, uvaženi urbanist i arhitekt Luka Korlaet, ostao zatečen. Ma dajte! A što je očekivao da će se s tim prostorom dogoditi nakon što njime protutnje tegljači, a Thompsonova megaekipa postavi kilometre kablova, pozornica, lasera, zvučnika i ostale opreme pregoleme tonaže?

Kao što je poznato, scenarij se samo koji tjedan kasnije ponovio u Sinju, uz istu ustašku ikonografiju i zavidan prometni kolaps, dok se u Kninu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, pred nosom policije, održao mimohod navijača obučenih u crno i uzdignutih desnica, bez službene državne zastave, uz isticanje HOS-ovih insignija i izvikivanje notornog „za dom spremni“. Sve to bilo je ipak nezamislivo još prije koju godinu, ako ne zbog domaće javnosti, a ono zbog Europe.

Tko zna jesu li zeleno-lijevi gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević Senf i najveći Europćanin među Rvatima premijer AP, duboko u sebi svjesni kakvu su povijesnu pogrešku učinili kada su, uslijed nedostatka muda i jeftinog populizma, dopustili održavanje Thompsonova ustaškog derneka u Zagrebu, kojem je gradska vlast dala zeleno svjetlo da pohara Hipodrom, a država osigurala logistiku i medijsku podršku? Pustili su zloduha iz boce, a zloduh se u međuvremenu nekontrolirano razmahao i sada ga teško više itko u bocu može vratiti, dok se Hrvatska vratila dva desetljeća unatrag u civilizacijskom i svakom drugom smislu.

Probudili su se Karamarkovi spavači, u HDZ-tu i izvan njega, a osobito u pravosuđu i Crkvi. Ako Senf i AP nisu svjesni svoje odgovornosti u svemu tome, uskoro bi to mogli postati, kada ih obojicu potopi val radikalizacije koji su sami izazvali.