Dosadašnji predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović stvarno nije bio naklonjen nekoj stranci. To što su mu kumovi Vladimir Šeks kodnog imena Sova, a po rodijačkoj liniji i Branko Bačić, nije utjecalo na njegovu poziciju ni odluke. Ma kakvi!

‘HDZ je kao virus, metabolička zarazna neaktivna čestica koja vibrira između neživog i živog svijeta i lagano se kao opasni virus širi u sve pore društva“, znanstvenim rječnikom dijagnosticirao je situaciju u rvackim institucijama gazda SDP-a Siniša Hajdaš Dončić. Jest da mu metafore ne idu uvijek od ruke i da je u svom političkom životu znao izvaliti razne gluposti, ali ovoga puta pogodio je ravno u sridu. A i tajming mu je bio odličan s obzirom na to da je tek koji dan nakon ove dijagnoze, virus HDZ-ta napao i Ustavni sud. Opet.

Tamo je, u krnjem sastavu, imenovalo novog predsjednika Franu Staničića, konzervativnog profesora s Pravnog fakulteta bliskog Crkvi, i njegovu zamjenicu sutkinju Mašu Marochini Zrinski, uz pomoć glasova troje ustavnih sudaca kojima istječe mandat dok u Saboru traje procedura izbora njihovih nasljednika. Iznenađeni i uvređeni tim potezom koji se protivi uobičajenoj praksi da novog predsjednika bira novi saziv, petero ustavnih sudaca – Lovorka Kušan, Goran Selanec, Andrej Abramović, Sanja Bezbradica Jelavić i Biljana Kostadinov – demonstrativno je napustilo zasjedanje. I tako je Franu Staničića izabralo osmero sudaca, što je samo dodatni dokaz da je to tijelo, koje bi trebalo biti izvan dosega politike, više nego ikad ideološki podijeljeno na stranačke rovove.

No mora se priznati da je u toj raboti, osim sedmero ustavnih sudaca iz HDZ-tove kvote, sudjelovala i sutkinja Maša Marochini Zrinski, koja je prošlog prosinca izabrana s opozicijske liste kandidata. Netko zloban mogao bi pomisliti da je i nju napao virus HDZ-ta te je prodala dušu đavlu za poziciju zamjenice predsjednika Ustavnog suda. Ali to može pasti na pamet samo nekom jako prljave mašte.

Istina jest da otkad je Lijepe im Njihove, Ustavni sud nikada nije bio otporan na vladajuću politiku iako bi, po Ustavu, trebao biti neovisan o svim tijelima državne vlasti. Tim više što ne spada ni u izvršnu, ni zakonodavnu, ni sudsku, već četvrtu vlast koja je, prema nekim teoretičarima, iznad svih spomenutih. Osim toga, sudac Ustavnog suda ne smije biti član političke stranke niti svojim javnim djelovanjem ili postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj opciji. Odlično zvuči na papiru, ali surova stvarnost sasvim je drugačija, zar ne?

Recimo, dosadašnji predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović stvarno nije bio naklonjen nekoj stranci.

To što je devedesetih bio Tuđmanov ministar pravosuđa i šef HIS-a, a kumovi su mu kumovi Vladimir Šeks kodnog imena Sova, vječni consigliere svakog predsjednika HDZ-ta, a po rodijačkoj liniji i teško razumljivi Branko Bačić, s kojim se bavi lukrativnim poslovima na Korčuli, ni na koji način nije utjecalo ni na dobivanje pozicije predsjednika Ustavnog suda niti na njegove odluke. Ma kakvi. Recimo, na onu o potvrđivanju frankenštajnskog Zakona o izbornim jedinicama krojenog prema HDZ-tovim potrebama. Evo, da sad pitate prosječnog građanina za koga navija Šeparović, svaki bi ko iz topa odgovorio – za pravdu!

Ukratko, ne treba biti posebno pronicljiv kako bi se došlo do zaključka da je Miroslav Šeparović, inzistirajući na brzinskom izboru svoga nasljednika, tim potezom omogućio HDZ-tu da zadrži kontrolu nad Ustavnim sudom čak ako i do dogovora oko izbora troje ustavnih sudaca ne dođe tako skoro. Naime, natezanje između dviju najvećih parlamentarnih stranaka SDP-a i HDZ-ta, po sistemu jedan tebi, jedan meni, jedan ničiji, što mostovljani s pravom nazivaju gadljivom političkom trgovinom, može ohoho potrajati. A Bože moj, Ustavni sud može funkcionirati i sa samo 10 sudaca, nakon što 12. listopada isteknu osmogodišnji mandati Miroslavu Šeparoviću, Mati Arloviću i Damiru Selanecu. A s predsjednikom kojeg je blagoslovio HDZ i novoizabranom zamjenicom koja je, čini se, dobila ponudu koju nije mogla odbiti, stvar je osigurana.

Nakon što je AP protiv volje opozicije, struke, javnosti i predsjednika Republike za glavnog državnog odvjetnika nametnuo Ivana Turudića, opterećenog kontroverzama u svojoj sudačkoj karijeri, ovo je još jedna njegova slatka pobjeda. Time je „virus HDZ-ta“ ponovo ušao i u sve pore DORH-a. Iz kojeg, doduše, nikada nije ni izišao. Osim toga, Ture Bure, kako ga zove drčni Zoran Milanović, nedavno je uspješno preživio buru u Saboru koju je izazvalo predstavljanje Izvješća o radu DORH-a za 2024. Ne samo što je preživio raspravu već je i Izvješće prihvaćeno sa 76 ruku. Što je, doduše, tanka, ali ipak većina s obzirom na to da je DP – koji je zbog slučaja svog nestašnog ministra Dabre, velikog ljubitelja kalašnjikova i ostalog vatrenog oružja, svojedobno zatražio Turetovu smjenu – naglo promijenio mišljenje. Navodno zbog svoje ovoljetne benevolentnosti prema ustaškim dernecima na koncertima desničarske megazvijezde Marka Perkovića Thompsona, ali i zahvaljujući nadnaravnim moćima uvjeravanja Velikog vođe Vlade i HDZ-ta.

A da je Ture Bure neovisan da neovisniji ne može biti, rvacka javnost imala se priliku uvjeriti uoči lokalnih izbora, kada je DORH bio hiperaktivan u svim gradovima u kojima HDZ nije na vlasti i hapsio sve u šesnaest, od Mile Kekina do Nevena Bosilja. Treba li posebno spominjati otimanje slučaja posrnulog heroja korone, bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, od prokletog EPPO-a ili činjenicu da sudski postupci protiv Turudićeve Lipe moje, bivše kninske kraljice Josipe Pleslić ex Rimac ex Čulina, nakon godina razvlačenja još uvijek nisu ni blizu kraju. Pa ako je tako neovisan, zašto onda DORH ne pita za zdravlje DP-ovce, kazneno prijavljene za kupovinu glasova u Vukovaru za svog gradonačelničkog kandidata Domagoja Bilića, koji je na kraju maestralno popušio? Da nije možda zato što Ivan Penava, kao koalicijski partner HDZ-ta, drži spomenutu tanku većinu u Saboru?

Tako da priča o neovisnosti institucija po tko zna koji put pada u vodu. Doduše, slično je i u Americi gdje su, kao i u Hrvatskoj, suci Vrhovnog suda politički imenovani, samo ih ne imenuje većina u Kongresu, već predsjednik SAD-a, a potvrđuje Senat. Što znači da čovjek ne mora biti veliki pravni stručnjak, dapače, ne mora biti ni sudac, već samo dovoljno blizak gazdi Bijele kuće da bude postavljen u to najviše tijelo savezne pravosudne vlasti definirano Ustavom SAD-a. Iako u SAD-u mandat suca Vrhovnog suda traje doživotno ako sam ne zatraži umirovljenje, i tamo se svim silama nastoje dodvoriti aktualnom predsjedniku kako ne bi imali problema u životu.

Jer neobuzdani Donald Trump – poput naše Šake s Pantovčaka Zorana Milanovića koji je svojedobno nazivao ustavne suce glupanima, trulim kuhinjskim elementima i stajskim muhama – ne preže od vrijeđanja i prijetnji sucima ako se nekim slučajem usude donijeti odluku koja mu nije po volji. One na nižim sudovima, koje još uvijek potpuno ne kontrolira, do sada je nazivao luđacima, čudovištima i mrziteljima Amerike i time im crtao mete na čela. Vjerojatno su mu zato dosad suci Vrhovnog suda više puta izašli ususret i time znatno proširili njegove predsjedničke ovlasti, a za pravosuđe tko mari. Ukratko, iz aviona je vidljivo da ne cveta cveće ni u navodno najvećoj demokraciji svijeta SAD-u, no to nije nikakva utjeha građanima Hrvatske u čije je institucije – od udruga i lovačkih saveza, do HINA-e – kao što reče Hajdaš Dončić, HDZ ušao poput virusa, metaboličke zarazne neaktivne čestice koja vibrira između živog i neživog svijeta. Problem je u tome što SDP u ono malo mandata što je bio na vlasti, još uvijek nije pronašao efikasno cjepivo protiv tog virusa.

Indikativno je i da je isti virus zarazio i dosadašnje ustavne suce s SDP-ova popisa, poput Josipa Leke, Ingrid Antičević Marinović i Mate Arlovića, koji su iz samo sebi poznatih razloga guslali isto što i HDZ-tovi ustavni odabranici. A sada, eto, i Maša Marochini Zrinski. Dakle, badava SDP-u trgovanje kada njihovi pretrčavaju na drugu stranu jer nisu stekli imunitet na vlast. I čemu onda priče o stručnosti, integritetu, neovisnosti ustavnih sudaca bla bla bla, kada se sve svodi na isto? Pravdom u Rvata caruje onaj tko ima većinu u Saboru. A to je posljednjih 30 godina uglavnom HDZ.