Britanac Paul Bradbury, pisac, svjetski putnik, nagrađivani putopisac, pokretač i voditelj portala Total Croatia News, turistički konzultant, promotor i zaljubljenik u Hrvatsku u kojoj već više od dva desetljeća živi i radi, govori o smjeru kojim ide hrvatski turizam.

Pisac, pripovjedač, svjetski putnik, nagrađivani putopisac, pokretač i voditelj portala Total Croatia News, turistički konzultant, promotor – i ono najvažnije: zaljubljenik u Hrvatsku u kojoj već više od dva desetljeća živi i radi te objavljuje informativne i duhovite priloge o turističkoj ponudi svih hrvatskih regija – sve je to Paul Bradbury, Britanac rođen u kišnom Manchesteru, globetrotter koji se nakon proputovanih 90 zemalja svijeta – a s ponosom će istaknuti da je u njih čak 10 i živio, posljednja je bila Somalija – konačno skrasio u Hrvatskoj.

Nakon pet godina provedenih u Varaždinu i još pet u Zagrebu, posljednjih 13 godina živi u Jelsi na Hvaru i gotovo svakodnevno u svijet šalje pozitivne priče o Hrvatskoj. Na Total Croatia News, najvećem portalu s vijestima na engleskom jeziku o Hrvatskoj koji je odlično posjećen i čitan, te na svojem popularnom kanalu Paul Bradbury Croatia Expert na YouTubeu, redovito objavljuje videopriloge pod zajedničkim nazivom „20 načina na koje me Hrvatska promijenila u 20 godina“, a neki od njih – primjerice, „25 razloga zašto ne biste trebali posjetiti Istru“ ili „25 razloga zašto ne biste trebali posjetiti kontinentalnu Hrvatsku“ – duhovito predstavljaju hrvatske regije, pa i one manje popularne i inozemnim turistima nedovoljno poznate.

Za svoj predani rad Paul Bradbury dobio je niz nagrada i priznanja za doprinos promociji Hrvatske u svijetu. „Hrvatska je najbolje mjesto za život“ ili „10 stvari koje Hrvatska radi bolje od ostalih“ ili „Hrvatski medicinski turizam“, pa i duhoviti priručnik „Hrvatska: Vodič za preživljavanje za strance“, neprocjenjiv su doprinos širenju pozitivnog glasa o Hrvatskoj po cijelom svijetu.

No uz sve pohvale, Paul Bradbury ne libi se izreći i kritike i oštre primjedbe o lošim i negativnim stranama hrvatskog turizma, ali i svakodnevnog života. Njegove kritike i ponekad sarkastične primjedbe ne sviđaju se svakome pa je tako prije nekoliko godina završio na sudu. Tada vrlo popularan slogan Hrvatske turističke zajednice (HTZ) „Croatia ful of life“ prekrojio je u „Croatia full of uhljebs“, nakon čega je imao priliku iskusiti sporost hrvatskog pravosudnog sustava i čari višegodišnjeg parničenja s HTZ-om.

Sud je ipak 2023. godine konačno presudio u njegovu korist, a to neugodno iskustvo nije ga spriječilo u tome da i dalje bude kritičan, a ponekad i oštar prema svim negativnim pojavama u hrvatskom turističkom sektoru.  

Kao relativno neutralan promatrač – izuzmemo li njegov dugogodišnji pozitivan stav prema Hrvatskoj – Paul Bradbury je u razgovoru za Nacional objasnio kako danas vidi hrvatski turizam i smjer kojim se on razvija te što od turističkog sektora možemo očekivati.

‘Kristijan Stančić, direktor HTZ-a, dospio je u medije izjavom da su hrvatski hoteli skuplji od Grčke, Španjolske i Italije’, čudi se Bradbury. Foto: Privatna arhiva P. Bradbury

NACIONAL: Živite u Hrvatskoj već pune 23 godine i aktivni ste u hrvatskom turističkom sektoru. Kako vidite hrvatski turizam danas, koje su mu pozitivne, a koje negativne strane?

To je još uvijek zemlja sunca i mora, još uvijek lijepa, ali s više turista, više apartmana, više devastacije okoliša i bez pravog plana B. Ipak, plan B je oduvijek postojao, a Hrvatska je imala neke vrlo uzbudljive mogućnosti za diverzifikaciju turizma u cjelogodišnji posao u nekim područjima, što bi smanjilo pritisak na obalu.

Prije šest godina napisao sam članak na tu temu u kojem sam predložio neka područja u kojima bi se Hrvatska mogla razvijati i ostvarivati znatne prihode od turizma bez poremećaja na vrhuncu sezone. Sport, naprimjer. Dugopolje pokraj Splita svake godine ugošćuje dva nogometna turnira koja dovode momčadi iz cijele Europe, to su tisuće noćenja izvan sezone.

Spartansko svjetsko prvenstvo na Hvaru prošloga listopada privuklo je 2500 sudionika. Aminess u Novigradu ugošćuje profesionalne momčadi za zimske pripreme, kao i hoteli Sunčani Hvar u koje dolazi najbolja svjetska biciklistička momčad. To je prije nekoliko desetljeća bila velika industrija za Hrvatsku. Zašto opet ne bi bila? Svi sadržaji su tu, prazni dok čekamo ljetni turizam sunca i mora.

Zatim, medicinski turizam – Hrvatska je jedan od globalnih lidera u medicinskom turizmu u nekim područjima, a ipak je Klaster zdravstvenog turizma Kvarnera globalno puno veći brend od Hrvatske za medicinski turizam. Medicinski turizam dovodi velike potrošače koji se trebaju oporaviti, često izvan sezone. Rad na daljinu golema je prilika za Hrvatsku tijekom cijele godine, a digitalni nomadi ne donose samo novac, već i pozitivan način razmišljanja, a istovremeno žele sudjelovati u zajednici.

Pa gastronomija – stalno slušamo o tome koliko su hrana i vino u Hrvatskoj nevjerojatni, i doista jesu, ali gdje je nacionalna vinska cesta ili razvijeni gastro-turizam? Nemamo čak ni gastronomsku turu hrvatskim stopama pokojnog velikana Anthonyja Bourdaina. U Hrvatskoj se nalazi i rodno mjesto Nikole Tesle, očiti magnet. Pa ipak, u muzeju njegova rođenja nema ni kafića, a moji prijatelji koji su mu donirali punjač za električna vozila morali su ga odnijeti jer ga vlasti nisu htjele održavati.

Zašto ne pronaći investitora koji bi izgradio tematski park Nikola Tesla Experience s inspirativnim sadržajima za djecu i učinio ga obaveznim za sve, tijekom cijele godine? Ali sve dok sunce sja… Jedino područje u kojem sam vidio ogroman napredak jest kontinentalni hrvatski turizam, koji raste u kvaliteti. Zaista sam uživao u novijim festivalima poput HeadOnEasta u Osijeku, kao i u usponu drugih poput Terezijane u Bjelovaru.

‘Hrvatska je jedan od globalnih lidera u medicinskom turizmu u nekim područjima, a ipak je Klaster zdravstvenog turizma Kvarnera globalno puno veći brend od Hrvatske za medicinski turizam’

NACIONAL: I službeni podaci i dojmovi iznajmljivača apartmana i turističkih djelatnika pokazuju da je ovogodišnja turistička sezona slabija od prethodne. Navodno ima puno manje gostiju nego 2024. godine. Je li to, po vašem mišljenju, isključivo zbog visokih cijena ili postoje i drugi razlozi?

Globalno gospodarstvo, koje je u stagnaciji, nije tu pomoglo kao ni porast cijena, posebno zbog činjenice da obližnje zemlje nude osnovni paket sunca i mora puno jeftinije. Ne slažem se da su problem samo visoke cijene, više je problem niske vrijednosti za novac. Ljudi su spremni platiti cijenu ako vrijednost postoji.

Naprimjer, ove godine sam bio na krstarenju s prijevoznikom Katarina Line od Splita do Lošinja. Svi gosti bili su oduševljeni uslugom, iskustvom, hranom, svime. Krstarenje nije bilo jeftino, ali je nadmašilo vrijednost, a sve što ste imali kao rezultat bili su zadovoljni kupci. No prečesto cijena raste, a vrijednost ostaje ista. Koliko čujem, kvalitetni proizvodi i kvalitetna ponuda i dalje imaju dobru sezonu.

Paul Bradbury je prije dolaska u Hrvatsku doslovce proputovao cijeli svijet. Fotografija Paula Bradburyja i njegove djevojke Ruskinje snimljena u Sankt Peterburgu 1992. godine. Foto: Privatna arhiva P. Bradbury

NACIONAL: Mislite li da Hrvatska turistima pruža pravu vrijednost za novac ili je kvaliteta usluge niža od cijena?

Kao što sam rekao, u nekim slučajevima da, ali u mnogima ne. Na svojoj stranici na Facebooku radio sam seriju u kojoj sam dokumentirao svoje iskustvo konzumacije 0,5 litara industrijskog piva (Laško, Karlovačko itd.) dok sam putovao po zemlji, a raspon cijena je šokantan.

Uvjerljivi pobjednik bio je otok Susak gdje hladno pivo na plaži košta tri eura. Usporedite to s Nacionalnim parkom Krka i nekim restoranom brze hrane bez pogleda na slapove koji naplaćuje sedam eura za limenku iz hladnjaka. Ali cijena je samo dio toga.

Dva najbolja piva koja sam pio prošloga ljeta bila su ono za 1,59 eura na autobusnom kolodvoru u Slavonskom Brodu – i to je najniža cijena u Hrvatskoj – i pivo za 8,30 eura u Gradskoj kavani u Dubrovniku.

Skupo, sigurno, ali kakva lokacija i kakvo iskustvo! Toliko dobro, zapravo, da sam naručio još jedno. Odlična vrijednost za moj novac. Možda sam se osjećao siromašnije, ali nisam se osjećao prevareno.

NACIONAL: Jesu li vlasnici apartmana, ali i restorana i kafića na Jadranu postali previše pohlepni? Možemo li očekivati da će ta pohlepa, u kombinaciji s visokim cijenama, otjerati turiste u nadolazećim godinama?

Jednostavan odgovor je da će tržište odlučiti. Ali općenito govoreći –  da, mislim da jesu. No treba istaknuti dvije stvari. Nije baš jednostavno reći da je restoran postao pohlepan. Ako pogledate Hvar, koji je skuplji, provjerite cijene robe u Konzumu tamo (koje lokalno stanovništvo mora plaćati 12 mjeseci u godini), a zatim provjerite iste artikle u drugim dijelovima zemlje. Razlika je prilično velika.

Treba li to dopustiti? Jer ako je tako, onda je logično očekivati više cijene u restoranima jer vlasnici moraju negdje nabavljati zalihe. Ali pohlepa je definitivno faktor. Mislim da turisti već glasaju nogama. Moja prijateljica vodi posao čišćenja vila i apartmana i kaže da njezin tim ove godine u prosjeku provodi sat vremena više čisteći pećnicu i kuhinju nego prošle godine. Turisti više pripremaju hranu i jedu u apartmanima jer se restorani smatraju preskupima.

NACIONAL: S druge strane, mnogi Hrvati žale se na ponašanje dijela turista, njihovu aroganciju i često nepoštovanje kulturne baštine i načina života lokalnog stanovništva. Sukobi između lokalnog stanovništva i turista također su sve češći. Kako to komentirate i kako riješiti taj problem?

Mladi britanski turisti su najgori. No iako ih je lako kriviti, pametnije je zapitati se zašto dolaze. Postoji li taj problem u Dubaiju ili Singapuru? Ne, jer su ljudi svjesni posljedica. U životu postoji jednostavna logika – ponudite i doći će. Nemojte ponuditi i neće doći.

Nisu pijani britanski turisti počeli nuditi obilaske pubova i kafića u umirovljeničkom domu rimskog cara Dioklecijana i UNESCO-ovom mjestu svjetske baštine, obećavajući „najbolju noć u životu koje se nikada nećete sjećati“.

Paul Bradbury sa skupinom prijatelja u Ruandi 1995. Fotografija je snimljena kratko nakon genocida nad manjinskim narodom Tutsi počinjenog u toj zemlji. Foto: Privatna arhiva P. Bradbury

Pijani Britanci nisu elegantnu Marmontovu ulicu u Splitu pretvorili u ulicu koja prodaje jeftino piće, brzu hranu, irske pubove i noćne klubove. Problem je lokalna pohlepa. A što se događa ako to ne ponudite? Ne dolaze.

Zabrana zabave u Hvaru, u lokalu Carpe Diem, imala je ove sezone spektakularne rezultate. Bio sam tamo prošloga tjedna i nitko nije spavao na ulici, pa čak ni jako pijana osoba u tri u noći. Destinacije dobivaju turiste koje zaslužuju.

NACIONAL: U stalnom ste kontaktu s turistima u Velikoj Britaniji koji su već posjetili Hrvatsku ili to planiraju učiniti. Kako oni vide Hrvatsku i što smatraju pozitivnim, a što negativnim aspektima naše turističke ponude?

Još uvijek je za njih to vrlo „cool“ mjesto s odličnom atmosferom, prekrasnim plažama i još ljepšim ženama, ali cijena im je uvijek glavni faktor. Tradicionalne destinacije za alkohol u Španjolskoj i novi „klinci u kvartu“ poput Albanije puno su jeftiniji. Mislim da je to dobra stvar jer Hrvatskoj ne trebaju takvi turisti.

NACIONAL: Prije nekoliko godina Hrvatska turistička zajednica tužila vas je zbog slogana „Croatia full of uhljebs“. Što vas je motiviralo da preformulirate izvorni slogan HTZ-a te koliko je, po vašem mišljenju, problem uhljeba raširen u hrvatskom turizmu i koliku štetu uzrokuje?

Ne želim ponovno pokretati cijelu tužbu, ali to je bilo iz frustracije zbog nesposobne reakcije turističkih vlasti tijekom pandemije, kada je moja web stranica bila preplavljena ljudima koji su tražili informacije koje nisu bile službeno dostupne.

Imali smo preko 300 turističkih zajednica i nijednog turista, a ipak je MUP odgovarao na većinu turističkih upita. Bio sam opravdano prilično kritičan i dobio sam još jednu SLAPP tužbu uz ovu te sam obje dobio zahvaljujući naporima najboljeg medijskog odvjetnika u regiji Vanje Jurića i činjenici da nisu imali slučaj.

Danas u Hrvatskoj postoji 756 SLAPP tužbi protiv novinara, što je najveći omjer u EU-u. Što se tiče uhljeba, način na koji je cijeli sustav postavljen otvoren je za zloupotrebu.

Lokalne turističke zajednice ne odgovaraju prvenstveno nacionalnoj turističkoj zajednici, već lokalnom gradonačelniku koji je predsjednik lokalne turističke zajednice i odgovoran je i za proračun i za imenovanje direktora. Mogu navesti mnoge slučajeve gdje je imenovanje bilo političko, a ne zbog zasluga i gdje je turistički proračun korišten za političku nagradu kao glavni cilj, a ne za samu promociju turizma.

‘Pijani Britanci su najgori, ali nisu oni elegantnu Marmontovu ulicu u Splitu pretvorili u ulicu koja prodaje jeftino piće, brzu hranu, irske pubove i noćne klubove. Problem je u lokalnoj pohlepi’

NACIONAL: U nekoliko navrata nazvali ste Hrvatsku turističku zajednicu „kraljevstvom slučajnog turizma“. Zašto takav naziv i u kojoj je mjeri slučajnost odnosno improvizacija karakteristika hrvatskog turizma?

Na to pitanje možete i sami odgovoriti: da ne postoji Hrvatska turistička zajednica, bi li u Hrvatskoj bilo više ili manje turista? Ako je osnovna strategija istaknuti da Hrvatska ima more i sunce, to ne zahtijeva puno truda i promocije.

U prošlosti sam rekao da ako ukinemo nacionalnu turističku zajednicu, ministarstvo turizma i što god to bilo s turizmom pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, a zatim postavimo Nikolu Teslu za ministra, vjerojatno bismo imali isti broj turista i bez trošenja novca, a imali bismo i brend Tesla.

Međutim, ako smo ozbiljni, zašto ne bismo donijeli zakon kojim bi se ukinule sve tri navedene institucije, a odmah zatim drugi zakon s novom pojednostavljenom strukturom izgrađenom za 21. stoljeće? Želio bih istaknuti da su sve kritike koje sam imao na račun HTZ-a bile na nacionalnoj, a ne na lokalnoj ili regionalnoj razini.

Postoje neke iznimne turističke zajednice na lokalnoj i regionalnoj razini, s nekima od njih surađujem, s nekima ne. Kao sjajne pozitivne primjere naveo bih Osječko-baranjsku županiju, Zagreb, Hvar (koji radi vrlo težak posao), Dubrovnik, Lošinj i Sinj, dok sam ministru, gradonačelniku i lokalnoj turističkoj zajednici pisao kako bih objasnio razloge što više neću surađivati sa splitskom turističkom zajednicom dok ne izaberu novog direktora.

Bradbury prilikom prelaska sjevernokojrejske granice i ulaska u Sjevernu Koreju 2002. godine. Foto: Privatna arhiva P. Bradbury

NACIONAL: Što najviše zamjerate Hrvatskoj turističkoj zajednici? Što rade krivo i jeste li im pokušali skrenuti pozornost na te pogreške?

Apsolutno ništa! Uopće ne utječu na moj svijet ovih dana. Ako išta, iznimno sam zahvalan HTZ-u iz dvaju razloga. Prvo, oni su razlog što sam se 2002. preselio iz Somalije na Hvar. Tražio sam mjesto za kupnju svog novog doma i njihova reklama na CNN-u u trajanju od 30 sekundi „Hrvatska – Mediteran kakav je nekad bio“ bila je toliko uvjerljiva da sam dva mjeseca kasnije bio stanovnik Jelse.

Njihovo ciljanje niše debelih ružičastih Britanaca u sjevernoj Somaliji bilo je besprijekorno! Druga stvar na kojoj sam zahvalan su tužbe. To je bio najbolji besplatni PR u mom životu.

NACIONAL: U kojoj je mjeri HTZ otvoren za prihvaćanje savjeta i prijedloga?

Susreo sam se s dvjema reakcijama. Ako javno ukažete na njihovu očitu pogrešku, ne postoji institucija u regiji koja brže reagira. Naprimjer, kada sam na svom blogu upozorio da njihova web stranica promovira golf-teren s 18 rupa odmah pored Zrinjevca u središtu Zagreba, stranica je odmah uklonjena. U drugim situacijama odgovor na kritike dolazi u obliku SLAPP tužbi.

NACIONAL: Direktor  HTZ-a Kristjan Staničić nedavno je izjavio da Hrvatska više nema prostora za rast turističke ponude u srpnju i kolovozu, odnosno, da je broj turista koje zemlja može primiti dosegao svoj maksimum. Međutim, broj apartmana i dalje raste duž cijele obale. Kako to komentirate?

Uz sve dužno poštovanje prema direktoru, zadnji put sam ga slušao kada je svjedočio protiv mene na sudu, ali sam primijetio njegov nedavni biser koji je dospio u međunarodne medije gdje je izjavio da su hrvatski hoteli skuplji od Grčke, Španjolske i Italije. To je najbolja izjava za promociju turizma i kako bi se potaknulo ljude na posjet koju sam ikada čuo.

To je rekao samo nekoliko tjedana nakon što je ministar turizma Tonči Glavina zamolio medije da ne govore o cijenama do kraja ljeta. Vidite li sad zašto imenovanje Nikole Tesle možda i nije loša stvar?

Što se, pak, apartmana tiče, Hrvatska ima najgori omjer apartmana i hotela u EU-u. Koliko se sjećam, ministar Glavina je prošle godine rekao da je 9. kolovoza bio najprometniji dan u sezoni, kada je nevjerojatnih 28 posto kreveta bilo prazno, a u srpnju 2024. čak 38 posto. Pa zašto onda grade još apartmana?

S trenutačnim poreznim sustavom mnogima je to jednostavno isplativije, čak i s ograničenijom popunjenošću, nego potražiti pravi posao. Povremeno uspoređujem nekoga tko iznajmljuje stan ili apartman u Splitu s vlasnikom kuće u Vukovaru ili Vinkovcima, gdje ima puno manje turizma.

Također ima manje poslova pa je put vlasnika kuće do preživljavanja pokretanje vlastitog posla. Moje javno pitanje na Facebooku jest: treba li vlasnik apartmana iz Splita, koji ga iznajmljuje tijekom šest mjeseci, platiti veći porez, manji porez ili isti porez kao čovjek iz Vukovara ili Vinkovaca, koji robuje 12 mjeseci i nikada neće vidjeti more? Isti porez bio bi pošten odgovor, ali ga nikad ne dobijem jer bi se tada cijeli sustav na obali urušio. Njegovo uvođenje bilo bi političko samoubojstvo.

Bradbury u dokumentarcima predstavlja i kontinentalnu Hrvatsku, a u Bjelovaru mu je domaćin bio gradonačelnik Dario Hrebak. Foto: Privatna arhiva P. Bradbury

NACIONAL: Kako vidite razvoj hrvatskog turizma? Ide li Hrvatska u pravom smjeru ili je previše krivih skretanja? Što treba mijenjati?

Mislim da će s trenutačnim vodstvom nastaviti tako kako jest, bez smjera. Ali promjene dolaze. Globalno zatopljenje donijet će izazove strategiji sunca i mora, a hrvatski jednodimenzionalni turizam bit će prisiljen smisliti alternativu ili će propasti.