Ugledni američki novinar i urednik Peter Roff komentira poteze američkog predsjednika Donalda Trumpa na području američke unutarnje i vanjske politike, a govori i o svom viđenju političke situacije u Hrvatskoj i Srbiji

Sredinom proteklog tjedna Nacionalu je intervju dao poznati američki novinar i urednik Peter Roff, koji je nedavno kao gost Nacionala nekoliko dana boravio u Hrvatskoj. Roff je prije toga kratko boravio i u Srbiji.

Roff je suradnik i kolumnist časopisa Newsweek. Od 2008. do 2019. pisao je kolumnu tri puta tjedno za U.S. News and World Report. Od 2000. do 2005. radio je u washingtonskom uredu novinske agencije United Press International. Njegovi su tekstovi objavljivani u The New York Daily Newsu, The Washington Timesu, The New York Postu, The Daily Calleru, Investors Business Dailyju, The Washington Examineru, The Detroit Newsu, The Orange County Registeru, The Houston Chronicleu i The Hillu.

Pojavljivao se i na televizijskim mrežama MSNBC, Fox News, CBS News Overnight te u emisijama ‘’Politically Incorrect with Bill Maher’’, ‘’The Dennis Miller Show’’, ‘’C-SPAN’s Washington Journal’’ i humorističnoj seriji ‘’Spin City’’ iz 1990-ih, gdje je glumio samoga sebe.

Kao viši politički kolumnist United Press Internationala, bio je autor kolumni ‘’Capitol Comment’’ i ‘’White House Watch’’, u kojima je donosio političke analize i komentare iz washingtonskog insajderskog kuta. Bivši je član Udruge dopisnika iz Bijele kuće (White House Correspondents’ Association) i član Udruge novinskih urednika (News Leaders Association). U razgovoru za Nacional Roff je ekstenzivno komentirao poteze američkog predsjednika Donalda Trumpa na području američke unutarnje i vanjske politike, a govorio je i o svom viđenju političke situacije u Hrvatskoj i medijskoj sceni u Srbiji.

NACIONAL: Nedavno ste proveli nekoliko dana u Hrvatskoj. Kako vidite opću političku situaciju u zemlji?

Smatram da je Hrvatska prekrasna zemlja sa stabilnim gospodarstvom temeljenim na tržišnim principima, koja se u mnogočemu postavila kao uzor onome što bi druge nove demokratske i tržišno orijentirane države trebale biti. Ovaj proces promatramo već četrdeset godina. Jedna od velikih tragedija jest što se nije dovoljno priznalo zasluge onima koji su uspjeli omogućiti miran raspad Sovjetskog Saveza, a da on ne preraste u građanski rat. Vrlo lako je moglo doći do rata, ali nije – prijelaz je bio miran. George Herbert Walker Bush, John Major i tadašnja generacija europskih lidera ne dobivaju zasluženo priznanje. Ni ja im tada nisam davao dovoljno kredita jer sam smatrao da se sve odvija onako kako bi i trebalo. Zemlje istočne Europe imale su četrdeset godina tijekom kojih su eksperimentirale s tržišnim gospodarstvom i socijalizmom. Neke od njih bile su pogođene korporativnim klijentelizmom, odnosno „crony capitalismom“, kako ga mi u SAD-u zovemo, i još uvijek se nose s tim izazovima. Živjeti u diktaturi je na neki način lakše jer ne moraš sam razmišljati – jednostavno radiš što ti se kaže. Živjeti u slobodnom društvu je teško: moraš razumjeti što se događa, moraš sam procjenjivati koristi i troškove, odlučiti kojoj ćeš se političkoj opciji prikloniti – ili nijednoj. To zahtijeva trud i znanje, osobito kada radiš od osam do deset sati dnevno samo da prehraniš obitelj. Susreo sam neke istočnoeuropske građane koji čak s nostalgijom gledaju na doba kada nisu morali toliko razmišljati, kada je posao bio zajamčen, godišnji odmor zagarantiran i kad su znali da će imati što jesti. U nekim aspektima, to jest bilo jednostavnije. No sloboda je teška. Slobodni mediji su teški. Ali vrijedni su toga. Hrvatskoj na tom putu, čini se, ide prilično dobro….