Sve je više osoba iz filmskog i televizijskog svijeta, uključujući dobitnike Oscara, BAFTA-e, Emmyja i Zlatne palme, potpisalo peticiju kojom se zalažu za odbijanje suradnje s izraelskim institucijama i kompanijama koje su „umiješane u genocid i aparthejd nad palestinskim narodom“.

Izvorni popis od 1200 potpisnika uključivao je redatelje poput Yorgosa Lanthimosa, Ave DuVernay, Adama McKaya, Bootsa Rileya, Emme Seligman, Joshue Oppenheimera i Mikea Leigha, te glumce među kojima su Emma Stone, Olivia Colman, Ayo Edebiri, Lily Gladstone, Mark Ruffalo, Hannah Einbinder, Peter Sarsgaard, Aimee Lou Wood, Paapa Essiedu, Gael Garcia Bernal, Riz Ahmed, Melissa Barrera, Cynthia Nixon, Tilda Swinton, Javier Bardem, Joe Alwyn i Josh O’Connor.

Do srijede je peticija premašila 4000 potpisa, a svoja su imena dodali Joaquin Phoenix, Nicola Coughlan, Andrew Garfield, Harris Dickinson, Bowen Yang, Rooney Mara, Guy Pearce, Jonathan Glazer, Ebon Moss-Bachrach, Fisher Stevens, Abbi Jacobson, Eric Andre, Elliot Page, Payal Kapadia i Emma D’Arcy. Phoenix i Rooney Mara nedavno postali izvršni producenti nagrađivane venecijanske drame o Gazi „The Voice of Hind Rajab“, gdje su na premijeri festivala prošetali crvenim tepihom s bedževima podrške Palestini.

Peticija, koju je u ponedjeljak objavila organizacija Film Workers for Palestine, navodi da primjeri suučesništva uključuju „opravdavanje genocida i aparthejda i/ili partnerstvo s vladom koja ih provodi“. Prema često postavljanim pitanjima koja prate peticiju, to bi obuhvaćalo Jeruzalemski filmski festival, Međunarodni filmski festival u Haifi, Docaviv i TLVfest.

„U ovom trenutku krize, u kojem mnoge naše vlade omogućuju pokolj u Gazi, moramo učiniti sve što možemo da se suprotstavimo suučesništvu u tom neumoljivom užasu“, stoji u tekstu.

Prema organizatorima, peticija je nadahnuta inicijativom Filmmakers United Against Apartheid, koju su 1987. osnovali Jonathan Demme, Martin Scorsese i još 100 istaknutih filmaša, zahtijevajući od američke filmske industrije da odbije distribuciju filmova u apartheidnoj Južnoj Africi.

„Velika većina izraelskih produkcijskih i distribucijskih kompanija, prodajnih agenata, kina i drugih filmskih institucija nikada nije priznala potpuna, međunarodno priznata prava palestinskog naroda“, poručili su Film Workers for Palestine.

„Ono čemu svjedočimo u Gazi tijekom protekle dvije godine šokira savjest“, rekla je Einbinder. „Kao američka Židovka i građanka čiji porezni dolari izravno financiraju izraelski napad na Gazu, osjećam da moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo zaustavili genocid. U ovom ključnom trenutku, s obzirom na neuspjeh naših političkih vođa, umjetnici moraju istupiti i odbiti biti suučesnici.“

Izraelski čelnici filmske industrije smatraju da je pokušaj bojkota pogrešno usmjeren i samodestruktivan — da njegov učinak samo potkopava i izolira skupinu ljudi koji su unutar zemlje među najviše naklonjenima palestinskoj stvari i možda najbolje pozicionirani da joj daju glas. „Desetljećima su izraelski autori, umjetnici i pripovjedači — uključujući i mene — posvetili svoj rad odražavanju složenosti naše stvarnosti“, rekao je Nadav Ben Simon, predsjednik Izraelskog ceha scenarista, za The Guardian. „U ovakvim vremenima mi kao stvaratelji moramo biti posvećeni pojačavanju svjetla, a ne produbljivanju tame.“

Merav Etrog Bar iz Izraelskog ceha redatelja i Lior Elefant iz Izraelskog dokumentarnog foruma istaknuli su u zajedničkoj izjavi: „Mnogi filmovi i serije, kako dokumentarni tako i igrani, proizvedeni u Izraelu, bavili su se palestinskom krizom s osjetljivošću, pravednošću i kritičkim promišljanjem; postoje tisuće primjera toga. Izraelski filmaši nisu njihova vlada, ali snosimo odgovornost za njezina djela i nalazimo se između čekića i nakovnja: s jedne strane pokušaji ušutkavanja iznutra, a s druge međunarodni bojkot izvana.“

Tzvi Gottlieb, izvršni direktor Izraelske udruge producenata filmova i televizije, rekao je za The Hollywood Reporter da je bojkot „kontraproduktivan“, objašnjavajući: „Ne postoji grupa u Izraelu koja je radila više na promicanju nenasilja i bila kritičnija prema ovoj vladi. Ova industrija — već mala, već ranjiva — pokazuje štetu okupacije. Treba nam pomoć, a ne šteta.“

On kaže kako se čini da nijedan od istaknutih potpisnika peticije nije zauzeo slične javne stavove protiv ruske industrije (s obzirom na rat protiv Ukrajine) ili kineske industrije (s obzirom na navodna kršenja ljudskih prava nad kineskim muslimanskim Ujgurima). „Izraelci su laka meta“, rekao je Gottlieb.