Litavski zastupnik u EP-u Petras Auštrevičius govori o nedavnom stacioniranju gotovo 5000 njemačkih vojnika u Litvi, što je odgovor na rusku agresiju na Ukrajinu, te o načinima korištenja zamrznute ruske imovine u europskim i svjetskim bankama

Prošloga tjedna u organizaciji predsjednika Neformalne skupine prijatelja europske Ukrajine u Europskom parlamentu, litavskog zastupnika Petrasa Auštrevičiusa iz redova Renew Europe, u Europskom parlamentu u Bruxellesu održana je konferencija o zamrznutoj ruskoj imovini vrijednoj oko 221,5 milijardi dolara, za obnovu i pomoć Ukrajini. Na događaj su pozvana i petorica ukrajinskih branitelja koji su proveli do 29 mjeseci u ruskom zatočeništvu kako bi sudjelovali u razgovoru o oslobađanju ratnih zarobljenika, što je preduvjet za mirovne pregovore. Bivši ratni zarobljenici svjedočili su o neopisivoj patnji, mučenjima i ponižavanjima kojima su bili izloženi. Svi su oni mladići u ranim dvadesetim godinama.

Dvadesettrogodišnji Vladislav Hatsun proveo je u zarobljeništvu 24 mjeseca. Bio je prebačen s privremeno okupiranog teritorija Ukrajine u Rusiji. Rekao je da se osjeća kao da se vratio iz pakla: „Tretirali su nas kao pse, nismo mogli sjediti, morali smo mirno stajati po deset sati, nismo smjeli na WC, tukli su nas različitim palicama i elektrošokerima, puštali su na nas pse. Rusima nije bilo važno radi li se o ženama, muškarcima, starcima, vojnicima ili civilima. Mnogi moji prijatelji to nisu preživjeli“. Još je oko tisuću ukrajinskih vojnika u zarobljeništvu i ne zna se gdje se nalaze. 

Valerie Hayer, predsjednica Renew Europe, političke grupacije liberala u Europskom parlamentu, istaknula je kako primirje mora uključiti oslobađanje ukrajinskih zarobljenika nad kojima su izvršeni zločini protiv humanosti. Isto tako, EU traži povratak preko 20 tisuća otete djece kojima su promijenjeni identiteti, međunarodni pristup svim zatvorima i logorima u Rusiji i uspostavljanje stalnog Kaznenog suda za Ukrajinu. „EU neće zažmiriti na ta kršenja ljudskih prava, a oni koji su počinili te zločine, moraju odgovarati“, zaključila je.

Petras Auštrevičius je litavski liberalni političar, diplomat, aktivist civilnog društva, bivši zastupnik u Seimasu, a od 2014. zastupnik u Europskom parlamentu. U svojoj bogatoj političkoj karijeri radio je u Ministarstvu vanjskih poslova, a s 31 godinom postao je i najmlađi veleposlanik u litavskoj povijesti. Bio je i savjetnik premijera za vanjsku politiku, generalni direktor Europskog odbora pri vladi Republike Litve i glavni pregovarač za članstvo Litve u Europskoj uniji. Prošloga tjedna njemački kancelar Friedrich Merz posjetio je Litvu kako bi inaugurirao jedan od najambicioznijih projekata Bundeswehra – stacioniranje gotovo 5000 njemačkih vojnika u Litvi. Dana 1. travnja u glavnom gradu Vilniusu službeno je uspostavljena nova, 45. oklopna brigada. Ona je glavni dio borbene skupine kojom Njemačka, na zahtjev Litve, osigurava istočno krilo NATO-a, što je odgovor na rusku agresiju na Ukrajinu. O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s Auštrevičiusom.

‘Trebamo li Europsku uniju koja se temelji na krvavom novcu koji dolazi iz Rusije? Mi ne mislimo tako. Ako smo iskreni, siguran sam da možemo pronaći rješenje. Kao što rekoh, agresor mora platiti’

NACIONAL: Kakva je situacija u vašoj zemlji, postoji li strah od ruske invazije? Život u Irskoj ili Španjolskoj drugačiji je od života na granici s Rusijom koja gomila trupe, a Njemačka je upravo otvorila vojnu bazu u Litvi.

Mi možda razumijemo rusku politiku malo bolje od ostalih jer smo je platili krvlju nakon Drugog svjetskog rata i za vrijeme sovjetske okupacije. Iskreno, ne vidimo nikakvu razliku između sovjetskog režima i današnjeg ruskog režima. Možda je zastava drugačija, ali himna je gotovo potpuno ista, a i agresivna retorika. Rekao bih čak da je trenutna ruska administracija puno odlučnija u pokretanju agresije nego što je to bila sovjetska. Oni su imali neke crvene linije, ali ovi nekontrolirani ljudi uz Vladimira Putina ih apsolutno nemaju. Putinova klika spremna je žrtvovati cijele generacije mladih Rusa i to ih uopće ne brine. Zato mi tu situaciju shvaćamo ozbiljno, ali ne paničarimo. Spremamo se za sve moguće akcije ako budu potrebne, i već sada izdvajamo za obranu gotovo 4%. U sljedeće dvije godine to ćemo povisiti na 5% i više. Vrlo smo ozbiljni u tome da podignemo naše obrambene kapacitete na najvišu moguću razinu. Ali, naravno, nijedna zemlja članica ne može obraniti samu sebe bez pomoći saveznika. I zato se pouzdajemo u kolektivnu obranu i naše povjerenje u NATO i europsko savezništvo je vrlo jako. Regionalno imamo odličnu suradnju na području obrane i sigurnosti s baltičkim i nordijskim zemljama, Poljskom i Njemačkom. A, kao što ste rekli, prošloga tjedna je i službeno inaugurirana njemačka oklopna brigada u Litvi koja će tamo biti stacionirana za stalno, bit će izgrađen i vojni kamp za pet tisuća vojnika. To je posve nova inicijativa, odnosno odgovor na rusku agresiju protiv Ukrajine. Litva ima nacionalni sustav teritorijalne garde s preko 15 tisuća ljudi. Mnoge žene se pridružuju, iako to za njih nije obvezno i jako su motivirane.

NACIONAL: Predsjednik ste ukrajinskog društva prijateljstva u Europskom parlamentu. Na koji način djelujete?

Mi smo prilično velika grupa, imamo gotovo 90 članova iz različitih političkih grupacija iz različitih zemalja, a vodi nas zajednička motivacija da podupiremo Ukrajinu i pokažemo što više osobnog angažmana. Jer situacija u Ukrajini vrlo je teška, Ukrajinci su zamoreni ratom i zato nije dovoljno samo davati političke izjave, nužno je pokazati i osobnu uključenost, susretati se s ljudima i objašnjavati im da ih EU neće napustiti. Bio sam u Kijevu više puta, već treći mjesec za redom, ali to nije dovoljno. Naime, Kijev je potpuno europski grad u kojem se i ne vidi previše znakova rata. Zato treba otići na ona područja koja su bila teško pogođena, vidjeti sve te uništene građevine, infrastrukturu i tada tek možete shvatiti što se događa. Politička simpatija je dobra, ali moramo pokazati više osobne zainteresiranosti i ljudskih osjećaja. A to je upravo ono što, po mom mišljenju, Europska unija treba biti. Ne samo institucije i zajedničko tržište.

NACIONAL: U Europskom parlamentu organizirali ste konferenciju na kojoj su sudjelovali neki od ukrajinskih vojnika koji su bili u dugotrajnom ruskom zarobljeništvu, kako bi s europarlamentarcima i novinarima podijelili svoje potresne priče. Kako vam je uspjelo dovesti ih?

To je jedan od događaja u kojem mi kao grupa prijatelja Ukrajine trebamo sudjelovati. Željeli smo da europarlamentarci, ali i mediji, čuju svjedočanstva tih ratnih zarobljenika koji su prošli pakao ruskih zatvora, strašna mučenja, ponižavanja i krajnje nehumani tretman ruskih agresora. Ponekad moramo čuti te vrlo često uznemirujuće priče kako bismo razumjeli realnost u Ukrajini. Sastali smo se i s grupama ukrajinskih žena koje su bile prisiljene napustiti ratom poharane dijelove Ukrajine i vrlo teško žive u izbjeglištvu, često same brinući o djeci. Postoje tisuće tužnih ljudskih sudbina na koje moramo biti osjetljivi.

NACIONAL: Tražite da se zamrznuta ruska sredstva iskoriste za obnovu Ukrajine. Kakav je stav zemalja članica?

Bilo je određenih neslaganja i postoje različiti zakonski koncepti koji se primjenjuju. Mi smo čak i naveli neke primjere, na primjer Gadafija, čija je imovina bila oduzeta. Sada se radi o Putinu. Koja je razlika? Putinov razarajući rat je strašniji od svega što se događalo prije toga. Kao što znate, iznenada i bez ikakvog povoda Rusija je izvršila agresiju na susjednu i miroljubivu zemlju. A posljedice su milijuni iseljenih ljudi, stotine tisuća mrtvih, uništeni gradovi, sela, infrastruktura. I sve se to događa pred našim očima pune tri i pol godine. Uvjereni smo da agresor mora platiti za strahote koje je počinio. Postoje naravno i druga mišljenja. Budući da se radi o suverenom novcu jedne države, on je međunarodno zaštićen i zbog toga ne može biti konfisciran. Međutim, postoji mnogo načina kako bismo postigli ono što želimo. Naravno, i banke su vrlo oprezne, osobito Europska središnja banka koja smatra da je moguća konfiskacija prijetnja europskoj stabilnosti. Ali trebamo li Europsku uniju koja se temelji na krvavom novcu koji dolazi iz Rusije? Mi ne mislimo tako. Ako smo iskreni i želimo sveobuhvatno pristupiti tom problemu, siguran sam da možemo pronaći rješenje. Kao što rekoh, agresor mora platiti.

‘Mi u Litvi ne vidimo nikakvu razliku između sovjetskog režima i današnjeg ruskog režima’, rekao je Auštrevičius Nacionalovoj novinarki

NACIONAL: Kako gledate na odnos Donalda Trumpa prema Ukrajini nakon njegovih posljednjih razgovora s Putinom i prijetnji da će se SAD povući iz pregovora? Čini se da je prihvatio Putinovu retoriku da prvo mora doći do pregovora, a tek onda do prekida vatre. EU i Volodimir Zelenski s tim se ne slažu, ali Trump to ignorira.

Najviše nas iznenađuje apsolutna nekonzistentnost Trumpove pozicije prema Ukrajini. Obećao je da će zaustaviti rat u 24 sata. Prošlo je preko 250 dana od njegove inauguracije, a stvari se nisu pomakle s mrtve točke. Svakog tjedna čujemo neke nove zahtjeve i neku novu kritiku prema Ukrajini i jako malo, ako išta, prema Rusiji. To je i jedan od razloga ovako tragične situacije u Ukrajini. Trumpov iskreni strateški interes da okonča rat nije takav da zaštiti Ukrajinu. Jer prema ovome što radi i ako u ovom slučaju slijedimo njegovu logiku, morali bismo ponovo napisati Povelju Ujedinjenih naroda i međunarodne zakone. Zato se nadam da oko njega ipak postoje mudri ljudi koji će mu savjetovati da to više ne radi. Pritom, dakako, ne mislim na J.D. Vancea.

NACIONAL: Na žalost, EU nema dovoljno snage da zamijeni američku vojnu pomoć i podršku Ukrajini.

Ne možda 100%, ali barem 80% te pomoći mi možemo zamijeniti našom, a možda ćemo i morati. Ne možemo se sada povući i ostaviti Ukrajinu na cjedilu. Ako Ukrajina izgubi ovaj rat, gubimo svi. A ako se to dogodi, probudit ćemo se u novoj stvarnosti koja nam se sigurno neće sviđati jer će u tom slučaju Rusija odlučivati o našoj sudbini. Ne želim živjeti u takvoj Europi.

NACIONAL: Mislite li da će Trump pokušati natjerati Ukrajinu da se odrekne dijela teritorija?

Potpuno je jasno da je taj takozvani ruski prijedlog za uspostavljanje mira temeljen na ultimatumima. Oni su to ponovili i prilikom sastanka u Istanbulu, tražeći od Ukrajine da se odrekne pet okupiranih regija i Krima. A to bi bila neka vrsta Anschlussa kojem smo svjedočili u nacističkoj povijesti Njemačke. No to nije ništa novo u ruskoj politici, a oni će se ponašati toliko agresivno koliko im dopustimo. Naše oklijevanje samo će ih ohrabriti da nastave s apsolutno nerazumnim zahtjevima. Bilo bi to prvi put nakon Drugog svjetskog rata da se ignoriraju granice jedne suverene države i zauzima tuđi teritorij, jer je to „vizija“ velikog vođe. Ako se dogodi da Moskva zadrži te okupirane dijelove, to je kraj međunarodnog poretka kakvog znamo, ali i sigurnosnog sustava u Europi.

NACIONAL: Trump je dugo inzistirao na održavanju izbora u Ukrajini. On očito želi smijeniti Zelenskog i postaviti nekoga tko je kooperativniji. Hoće li mu to uspjeti?

Popularnost Zelenskog nakon onog nesretnog sastanka u Ovalnom uredu u Bijeloj kući naglo je porasla. Ljudi su shvatili tko je tko i tko se zalaže za njihove interese. Izbori, pa ni lokalni, ne mogu biti organizirani u zemlji koja je u ratu. Možda se to može dogoditi nakon uspostavljanja prekida vatre i potpisivanja mirovnog sporazuma. No za to će trebati proći ne tjedni, nego mjeseci, kako bi ih se pripremilo na pravi način, bez ruskog uplitanja. U ovom trenutku Rusi su svuda i nastoje utjecati na izbore diljem EU-a. Pogledajte što se umalo dogodilo na predsjedničkim izborima u Rumunjskoj. Čak ni u mirnodopskoj situaciji u nekim zemljama nije lako organizirati normalne izbore, a kamoli u zemlji koja je pod agresijom i čija petina teritorija je okupirana.

‘Trumpov iskren strateški interes da okonča rat nije takav da zaštiti Ukrajinu. Nadam se da oko njega ipak postoje mudri ljudi koji će mu savjetovati da to više ne radi. Pritom ne mislim na J. D. Vancea’

NACIONAL: Međutim, ni EU nije ujedinjen u podršci Ukrajini. Slovački premijer Robert Fico bio je kod Putina na Danu pobjede u Moskvi, a iako se EU tome protivi, sankcija nema.

Formalnih nema. Naravno da se neće dogoditi da ga ne pozovu, na primjer, na samit europskih čelnika, odnosno na Europsko vijeće. Fico je populist i to je njegov način vladanja. No uvjeren sam da će biti sve manje onih koji će se željeti s njim rukovati. On se može praviti da ga to ne pogađa, ali žrtvovati reputaciju države zbog jeftinog plina dugoročno nije mudra odluka. Uostalom, građani EU-a odlučit će o budućnosti Europske unije, a ne on. I mi ćemo biti na pravoj strani povijesti.

NACIONAL: Kako komentirate najnoviji sporazum o suradnji na području obrane, sigurnosti i trgovine između Velike Britanije i Europske unije?

To je sjajna vijest. Još uvijek se sa žaljenjem, u ovom Europskom parlamentu, sjećam dana kada je Velika Britanija odlučila izaći iz Europske unije, u siječnju 2020. Sjećam se i kako je Nigel Farage, najveći promotor Brexita, tada slavio. A je li to donijelo išta dobro prosječnim britanskim građanima? Upravo Brexit treba isticati kao primjer loše odluke, u slučaju da drugim zemljama članicama padne na pamet nešto slično, pod vodstvom raznih populista i zagovaratelja izlaska iz Europske unije. To je promašaj, a Farage i njemu slični dio su velikog povijesnog neuspjeha.

NACIONAL: Hoće li 800 milijardi eura koje je EU odlučio investirati za obranu pomoći članicama da se naoružaju i postoji li u tome jedinstvo?

Tih 800 milijardi eura treba staviti na stol. A ja ih ne vidim. Za sada vidim samo 150 milijardi, možda 200-300 milijardi više, što ovisi o nacionalnim državama i njihovim odlukama. Iskreno, ne vjerujem da će baš svaka članica tako brzo i bezuvjetno povećati izdvajanja za obranu. No bez obzira na sve to, podupirem ideju da moramo biti više strateški autonomni i odgovorni za vlastitu sigurnost. To je nova normalnost koju moramo prihvatiti. Nitko nam to ne duguje, to moramo sami. Osobito značajna u toj tzv. Direktivi o sigurnosti je zajednička nabava naoružanja. Tako ne samo da možemo uštedjeti novac, već i standardizirati vojnu opremu. Jer vidimo što se događa u Ukrajini. Tamo je stizalo oružje i oprema sa svih strana koje je međusobno potpuno neusklađeno. On imaju svaki mogući komad naoružanja koji postoji u svijetu, a njihovi vojnici i inženjeri koji tu opremu moraju održavati zbog toga imaju ozbiljne glavobolje. To je najbolji dokaz da EU mora s 15 različitih vrsta tenkova prijeći na dva, tri ili možda samo jedan.

NACIONAL: Vi ste član grupacije Liberala Renew Europe koja je dosta loše prošla na nedavnim europskim izborima. Doduše, ni krajnja desnica nije uspjela osvojiti većinu, ali su znatno ojačali. Koliko vas to brine?

Ne samo što su ojačali, već su se i promijenili i sada su puno bolje organizirani. Vidim to na plenarnim sjednicama. Postali su ozbiljna politička snaga, imaju svoja tajništva, eksperte i očito su došli na europsku pozornicu s određenim ambicijama. Naravno, da oslabe EU i učine je drugačijom. Jedna od njihovih ambicija je i ta da zaustave integraciju. Iako je povećavanjem integracije EU napredovao. To znači da trebamo integriranije zajedničko tržište, zajedničku obranu, zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, trebamo energetsku uniju. Tek sada, nakon toliko desetljeća, Europska komisija konačno će imati nadležnost nad zajedničkom nabavom plina, što je odlična vijest. Naravno, učimo na greškama i EU mora napraviti još veći iskorak kako bi postigao još veći zajednički učinak. Vidio sam neke predstavnike krajnje desnice iz Hrvatske u Europskom parlamentu i nije mi jasno što je njihova motivacija. Zašto ti ljudi toliko mrze Europsku uniju? Pa Hrvatska je članica tek deset godina, a članstvo joj je donijelo samo pozitivne stvari i promijenilo zemlju na bolje.