Pier Giorgio Morandi, šef dirigent zagrebačke Opere, dirigirat će novu opernu premijeru HNK u Zagrebu, ‘Werther’ Julesa Masseneta 28. veljače. Unatoč iskustvu i radu s najvećim umjetnicima u klasičnoj glazbi, zagrebačka produkcija bit će Morandijev debi dirigiranja ‘Wertherom’
Nova operna premijera HNK u Zagrebu bit će ‘’Werther’’ Julesa Masseneta 28. veljače. Koprodukcija je to s Teatrom Carlo Felice iz Genove, a redatelj, scenograf i kostimograf je Dante Ferretti. Skladana je prema romanu ‘’Patnje mladog Werthera’’ Johanna Wolfganga von Goethea i, kao i roman, govori o teškim unutarnjim previranjima mladića Werthera, kojeg razdire bol prema Lotti, što ga naposljetku dovodi do okončanja vlastita života. Dirigirat će Pier Giorgio Morandi, šef dirigent zagrebačke Opere, svjetska ‘’faca’’, kako bi se reklo.
Deset je godina bio glavni oboist u Orkestru milanske Scale, studirao je kompoziciju na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu. U Scali je bio asistent maestra Riccarda Mutija, jednog od najvećih dirigenata u povijesti, a 1987. studirao je u SAD-u, gdje su mu mentori bili veliki Leonard Bernstein i Seiji Ozawa. Stalan je gost u najvažnijim talijanskim kazalištima te gost mnogih europskih i svjetskih opernih kuća, poput Teatro alla Scala u Milanu, Opera di Roma, opera u Sevilli, Bilbaou, Tokiju, Wiener Staatsoper, di Verona, Deutsche Oper u Berlinu, Royal Albert Hall u Londonu, Metropolitan Opera u New Yorku, Royal Opera House u Stockholmu, gdje je osam godina bio glavni gostujući glazbeni ravnatelj.
Unatoč višedesetljetnom iskustvu, Morandiju će zagrebačka produkcija biti debi dirigiranja ‘’Wertherom’’.
NACIONAL: Dirigirat ćete premijernu izvedbu opere ‘’Werther’’ Julesa Masseneta. Koliko god to zvučalo iznenađujuće s obzirom na vaše bogato iskustvo, ovo će biti vaš debi s ovom operom. Koje su vaše misli dok u ovom trenutku radite s orkestrom?
Nakon što sam dirigirao brojnim operama diljem svijeta, ova produkcija ‘’Werthera’’ doista jest moj debi i iznimno mi je drago što se to događa upravo ovdje u Zagrebu. Rad s orkestrom je fascinantan proces jer ‘’Werther’’ donosi vrlo specifičan glazbeni jezik. Jedna od prvih stvari koje se ističu pri proučavanju partiture jest Massenetova duboka fascinacija Wagnerovom orkestracijom. Korištenje rogova i puhačkih instrumenata, osobito u drugom i trećem činu, jasno pokazuje utjecaj Wagnerove glazbene estetike.
Međutim, suprotno tome, prvi i četvrti čin odišu nježnošću i bogatstvom boja koje podsjećaju na Schumannove kompozicije ili delikatne zvukove Chopinovih nokturna. Orkestar Opere HNK u Zagrebu s velikim je entuzijazmom prihvatio ovu kompleksnost i oduševljen sam načinom na koji donosi mnoštvo boja i nijansi ove prekrasne partiture.
‘Uložili smo mnogo truda u umjetničku viziju i podizanje kvalitete produkcija. Uz etablirane pjevače, pružamo prilike i mladima. Ponosan sam na napredak koji smo ostvarili’
NACIONAL: Zanimljivo je da je ‘’Werther’’ izveden u Zagrebu 1901. godine, samo deset godina nakon svoje svjetske premijere, a sada se vraća na zagrebačku pozornicu. Što vas najviše uzbuđuje u vezi s tim?
Uvijek je uzbudljivo ponovno oživjeti djelo koje ima tako snažnu povijesnu povezanost s određenim opernim kućama. Werther je od svoje praizvedbe 1892. u Bečkoj državnoj operi ostvarivao velike uspjehe, a prije dolaska u Zagreb 1901. godine, postavljen je u Parizu, Bruxellesu, Chicagu, londonskom Covent Gardenu, milanskoj Scali i Veneciji. Do trenutka kad je stigao u Zagreb, već je bio važnim dijelom kanonskog opernog repertoara.
Osjećam izniman ponos što sam u ovoj fazi svoje karijere šef dirigent zagrebačke Opere. Činjenica da u ovom trenutku postavljamo ‘’Werthera’’ prekrasan je način da se povežemo s ovom povijesnom ostavštinom i predstavimo je novim generacijama publike.
NACIONAL: Ovo je koprodukcija s Teatrom Carlo Felice iz Genove. Koliko je važno da kazališta surađuju, razmjenjuju ideje i kreativnu energiju?
Suradnja opernih kuća ključna je za umjetnički razvoj i širenje dosega opere kao umjetničke forme. Ova koprodukcija ostvarena je kroz partnerstvo s Teatrom Carlo Felice iz Genove. Vezu s njima uspostavio sam dok sam dirigirao ‘’Toscu’’ u Genovi 2023. godine i tada sam predložio ideju koprodukcije. Zahvaljujući razgovorima naše intendantice Ive Hraste Sočo i umjetničkog vodstva uz Genove, ovaj smo projekt uspješno realizirali. Takve suradnje pomažu u međunarodnoj afirmaciji našeg kazališta i duboko vjerujem da ih treba nastaviti.
NACIONAL: Vi ste šef dirigent HNK u Zagrebu. Što ta uloga uključuje? Koje su vaše obveze i zašto ste uopće odlučili doći u Zagreb raditi u Operi HNK?
Moja uloga kao šefa dirigenta je pružiti umjetničku podršku i oblikovati glazbeni smjer zagrebačke Opere. Nakon što sam dirigirao ‘’Trubadurom’’ u Zagrebu, Iva Hraste Sočo pozvala me da preuzmem ovu ulogu. Uvidio sam ogroman potencijal u ovom kazalištu i želio sam pomoći u njegovu razvoju ne samo na nacionalnoj razini, već i međunarodno.
Od mog dolaska, fokusirali smo se na jačanje umjetničke kvalitete naših produkcija pozivanjem međunarodno priznatih gostujućih pjevača, podržavanjem mladih talenata kroz audicije i mentorstvo te posebno razvijanjem kvalitete Orkestra i Zbora. Nevjerojatno je zadovoljstvo vidjeti kako taj pristup donosi sjajne rezultate.

Počasni šef dirigent Opere HNK u Zagrebu Morandi je postao u listopadu 2022. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
NACIONAL: Kakvi su bili vaši prvotni dojmovi o HNK i zagrebačkoj Operi, prije nego što ste došli, a kako se sada osjećate? Ja mogu reći da su mnogi mladi umjetnici dobili prilike, repertoar je bogat, puno je premijera i repriza. Zagrebačka Opera intenzivno radi.
Kad sam prvi put stigao, brzo sam shvatio da naša Opera ima snažne temelje i mnogo perspektivnih umjetnika. Uložili smo mnogo truda u oblikovanje jasne umjetničke vizije i podizanje kvalitete produkcija. Uz rad s etabliranim pjevačima, pružamo prilike i mladim umjetnicima. Njihov razvoj je izvanredan i ponosan sam na napredak koji smo ostvarili kao kolektiv.
NACIONAL: Za razliku od Zagreba, Opera HNK Split suočava se, nažalost, s mnogim izazovima, uključujući nedostatak izvedbi, pjevača, dirigenata i članova orkestra. Zbog toga je 120 opernih umjetnika potpisalo apel kako bi podigli svijest o problemima. Koji je vaš komentar na to? Jedan od pjevača čak se preselio iz Splita u Zagreb, što pokazuje koliko su situacije povezane.
Nisam dovoljno informiran o situaciji u Splitu da bih je mogao komentirati.
NACIONAL: Koliko je važno da operna kuća ima raznolik repertoar, premijere i reprize kako bi pjevači mogli razvijati svoje umijeće?
To je ključno. Pjevači trebaju prilike za usavršavanje, bilo kroz nove produkcije ili reprize. Opera je vrlo dinamična forma umjetnosti, a raznovrstan repertoar omogućuje umjetnicima rast te istovremeno podiže interes publike.
NACIONAL: Radili ste s nekim od najvećih i najpoznatijih umjetnika opernog svijeta. Kakav je to osjećaj? Kako su vas te suradnje obogatile? Siguran sam da je to bio uzajaman proces.
Da, imao sam sreću učiti od najvećih dirigenata našega vremena, uključujući Leonarda Bernsteina, Seijija Ozawu, Giuseppea Patanèa i Riccarda Mutija. Kasnije sam surađivao s opernim legendama poput Plácida Dominga, Joséa Carrerasa, Mirelle Freni, Dmitrija Hvorostovskog i mnogih drugih. Ta iskustva oblikovala su moju umjetničku viziju i produbila moje razumijevanje ljudskog glasa i osobnosti koje oživljavaju operu.
Često je to dvosmjeran proces i baš kao što sam ja učio od njih, nadam se da sam i ja pridonio njihovim umjetničkim putovanjima.
‘Moja je vizija nastaviti podizati umjetničke standarde ansambla u HNK u Zagrebu, razvijati mlade talente i jačati međunarodnu prisutnost zagrebačke Opere’
NACIONAL: Specijalizirani ste se za talijanski operni repertoar. Zašto vam je on toliko blizak? Što vas u njemu najviše inspirira? Imate li najdražu operu?
Talijanski repertoar me privlači zbog svoje duboke emocionalne izražajnosti i vokalne ljepote. Djela Verdija i Puccinija imaju jedinstvenu sposobnost povezivanja s publikom na višoj emotivnoj razini.
Ako bih morao odabrati najdražu operu, možda bih rekao ‘’La Bohème’’, ali zapravo je teško izdvojiti samo jednu. Svako djelo ima svoju jedinstvenu magiju i svaki put kad dirigiram neko djelo, ponovno se zaljubim u njega.
NACIONAL: Kako se pripremate za dirigiranje? Učite li partiture napamet, vježbate li svakodnevno, proučavate li skladateljev rad? Kako izgleda taj proces?
Priprema je studiozan proces. Detaljno proučavam partituru, analiziram skladateljevu namjeru i istražujem povijesni i interpretativni kontekst. Pamćenje se događa prirodno kroz ponavljanje i dubinsku analizu, ali najvažnije je razumjeti glazbu kako bi ona zaživjela tijekom izvedbe.
NACIONAL: Da je takav način rada dobar, dokazuje i potražnja za vašim ‘’uslugama’’. Naime, ‘’rasprodani’’ ste do 2028. Koji su vaši planovi za zagrebačku Operu? Kako vidite njezinu budućnost tijekom vašeg angažmana?
Da, istina je, angažiran sam za brojne produkcije u nekim od najprestižnijih svjetskih kazališta, uključujući Bečku državnu operu, Metropolitan operu, Berlin, Frankfurt i Tokio. Ovdje u Hrvatskoj, moja je vizija nastaviti podizati umjetničke standarde ansambla, razvijati mlade talente i jačati međunarodnu prisutnost zagrebačke Opere. Pred nama su mnoge uzbudljive produkcije i veselim se vidjeti što naša zajednička budućnost donosi ovom predivnom kazalištu.
Komentari