Nacional doznaje da se ministar gospodarstva prije iznošenja ideje da bi državni JANAF mogao kupiti udjele u NIS-u, nije konzultirao s premijerom Andrejem Plenkovićem te da će se o toj njegovoj inicijativi tek morati raspravljati na Vladi.

Ministar gospodarstva iz kvote Domovinskog pokreta Ante Šušnjar tijekom proteklog tjedna samoinicijativno je, bez konzultacije unutar Vlade koju vodi Andrej Plenković, u javnost pustio informaciju koja je u političkim i gospodarskim krugovima odjeknula kao senzacija: najavio je da bi hrvatska državna tvrtka Janaf, koju vodi predsjednik Uprave Stjepan Adanić, mogla biti zainteresirana za kupnju vlasničkog udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS), nacionalnoj kompaniji susjedne države koja je trenutno u većinskom ruskom vlasništvu i za koju su najavljene sankcije SAD-a ako se u vrlo skorom roku takva vlasnička struktura ne promijeni. Šušnjar je tu ideju iznio u razgovoru za Jutarnji list, inače svom prvom javnom istupu ove vrste otkako je prije devet mjeseci preuzeo ministarsku funkciju, te je upitan “dokud je došla situacija s američkim sankcijama”, odgovorio:

“Srbiji je u interesu da svojoj rafineriji osigura naftu na najbrži i najjeftiniji način, a tu Janaf trenutno nema alternativu. Kompanije su međusobno komplementarne, naslonjene jedna na drugu i sigurno će surađivati u budućnosti. NIS će se morati riješiti ruskog suvlasništva i mogu istaknuti da Janaf ima kapaciteta te bi mogao biti zainteresiran za taj udjel ako bude razumijevanja i pameti na obje strane. Nema prirodnije poslovne simbioze. Zbog međusobne ovisnosti, Janaf bi funkcionirao na partnerskim odnosima s ostalim suvlasnicama te ne bi težio prevlasti i dominaciji kao što je to slučaj s nekim drugim kompanijama koje se spominju u eteru”, rekao je Šušnjar za Jutarnji list.

Srpske vlasti stupile su u kontakt i s Pavlom Vujnovcem, ali on im je odgovorio da se ne smatra dovoljno kapacitiranim za takav pothvat i da se radi o ‘državnim poslovima’ i političkim odlukama

U krajnje neobičnom slijedu događaja Plenkovićeva vlada tako bi mogla doći u situaciju odustajanja od njegova obećanja još iz prve godine prvog mandata u Banskim dvorima, da će “vratiti većinsko vlasništvo” nad hrvatskom naftnom kompanijom Inom, no da će istovremeno – gotovo pa neposredno, preko vlastite tvrtke Janaf – steći značajan, a moguće i većinski vlasnički dio u naftnoj kompaniji susjedne Srbije. Izvor Nacionala vrlo blizak Plenkovićevoj vladi potvrdio je da je ministar gospodarstva Ante Šušnjar u tom slučaju “solirao”, odnosno, da se prije iznošenja mogućnosti krupne ekonomske i (geo)političke transakcije između Hrvatske i Srbije, nije konzultirao s kolegama pa ni sa samim premijerom Plenkovićem. No znakovit je dodatak istog izvora koji najavljuje da će se sada, nakon Šušnjarova intervjua, u Vladi sasvim sigurno razmotriti radi li se o realnoj i ostvarivoj inicijativi.

Američka administracija predsjednika Joea Bidena u odlasku donijela je 10. siječnja ove godine odluku o uvođenju sankcija ruskim kompanijama iz energetskog sektora – Surgutneftegazu i Gazprom Neftu i njihovim podružnicama – kojoj je cilj smanjiti prihode Moskve od prodaje energenata kojima se financira rat u Ukrajini. Sankcije su trebale stupiti na snagu 27. veljače, a među kompanijama koje bi osjetile posljedice tih sankcija je i Naftna industrija Srbije (NIS) kao podružnica Gazprom Nefta u Srbiji, kojoj je na čelu Kirill Tyurdenev. Negativne posljedice te odluke osjetio bi i Janaf kao operator naftnog sustava u Hrvatskoj čiji je NIS veliki zakupac transportnih kapaciteta za sirovu naftu. No odlukom američkog Ureda za kontrolu inozemne imovine (Office of Foreign Assets Control – OFAC) u posljednji trenutak prolongirano je stupanje na snagu sankcija na dodatnih mjesec dana te je Janafu izdana licenca za nastavak transporta za rafineriju Pančevo u vlasništvu Naftne industrije Srbije.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nadao se da će kod nove administracije Donalda Trumpa uspjeti izlobirati ukidanje sankcija | Foto: Photo: L.L./ATAImages/PIXSELL

U međuvremenu je Gazprom Neft, koji je sve donedavno imao 50 posto udjela u NIS-u, smanjio svoj vlasnički udio na 44,85 posto, prepustivši oko 5,25 posto dionica Gazpromu koji je tako došao do ukupno 11,3 posto dionica srpske naftne industrije. Gazprom je jedna od rijetkih ruskih energetskih kompanija koje nisu pod sankcijama EU-a i SAD-a, a ovim “vlasničkim manevrom”, kako su ga nazvali srbijanski mediji, Srbija je, po svemu sudeći, nastojala izbjeći sankcije koje joj je nametnula američka administracija.

“OFAC je u prosincu 2023. godine prihvatio amandman prema kojemu ima pravo odbiti zahtjev za ukidanje sankcija ako se utvrdi da se sankcije pokušavaju izbjeći fingiranim prijenosom dijela vlasništva s tvrtke koja je pod sankcijama na onu koja nije. Stoga treba vidjeti kako će OFAC prihvatiti prijenos dijela dionica NIS-a s Gazprom Nefta na Gazprom”, rekao je za Nacional početkom ožujka cijenjeni naftni konzultant Jasminko Umićević. Toga je, po svemu sudeći, i te kako svjestan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, osoba koja u toj državi de facto donosi sve odluke, koji je upadljivo prestao izlaziti u javnost s informacijama o američkim sankcijama NIS-u koje je ranije opisao kao “katastrofu na pomolu”. Vučić se, po svemu sudeći, nadao da će kod nove administracije Donalda Trumpa uspjeti izlobirati ukidanje sankcija premda su svi stručnjaci upozoravali da je to gotovo nemoguć scenarij.

Hrvatska državna tvrtka Janaf, koju vodi predsjednik Uprave Stjepan Adanić, mogla bi biti zainteresirana za kupnju vlasničkog udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS) | Foto: Josip Regovic/PIXSELL

“Odluke o uvođenju američkih sankcija donose se u vrlo kratkom roku, no procedura njihova ukidanja iznimno je dugotrajna i složena, čak i da za to postoji politička volja. A nisam siguran da je to slučaj i kod nepredvidivog Trumpa”, rekao je jedan od sugovornika Nacionala.

Za jednomjesečnu odgodu primjena američkih sankcija, kojima se automatski priključila Velika Britanija, a izvjesno je da bi u kratkom roku takav korak povukla i Europska unija, velike zasluge imala je hrvatska diplomacija na čijem se čelu nalazi ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Ona se, dakako, prije svega vodila interesima Janafa, koji veliki dio prihoda ostvaruje transportom sirove nafte iz Omišlja u rafineriju Pančevo i koji s NIS-om ima trogodišnji ugovor o transportu 10 milijuna tona nafte do kraja 2026. te bi u slučaju stupanja sankcija na snagu, tu prazninu u zakupu kapaciteta bilo vrlo teško nadoknaditi u kratkom roku.

Sama Srbija, po procjenama, ima dovoljno zaliha nafte da u slučaju stupanja sankcija na snagu izdrži tromjesečni prekid isporuke nafte putem Janafa, a pripremila se i da plaćanje uvezene nafte obavlja dinarskim transakcijama putem domaće Poštanske štedionice s obzirom na to da inozemne banke koje posluju na tlu Srbije, a koje su u većinskom vlasništvu inozemnih bankarskih institucija, vrlo vjerojatno neće biti spremne prihvatiti rizik financijskih transakcija s NIS-om jer sankcijama podliježu i banke koje posluju s tvrtkama u većinskom ruskom vlasništvu. Dapače, po pisanju nezavisnih srpskih medija, mnoge strane banke su već nakon najave uvođenja sankcija de facto obustavile financiranje NIS-a, što je posebno problematično upravo kod kupnje velikih količina sirove nafte jer to podrazumijeva izdavanje visokih bankovnih jamstava i iznose koje ni visoko likvidne kompanije naprosto ne posjeduju na svom računu, nego u pravilu koriste različite financijske instrumente.

Premijer Plenković, kako tvrde izvori bliski Vladi, o Šušnjarovoj inicijativi doznao je iz novina | Foto: Neva Zganec/PIXSELL

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić stoga je u proteklim tjednima, paralelno s lobiranjem kod nove američke administracije kako bi se ostvario poprilično neizgledan scenarij ukidanja sankcija, na više načina nastojao pronaći rješenje krajnje opasne situacije koja bi teoretski mogla dovesti do prekida opskrbe njegove zemlje naftom, pa i nestašice goriva za industriju i građane. U tom kontekstu Vučić je u nekoliko navrata spomenuo Hrvatsku – no za razliku od uobičajenog konteksta u koji je stavljao našu zemlju proglašavajući je izričito neprijateljskom, “ustaškom” i angažiranom na “rušenju Srbije”, sada se Hrvatska spominjala izričito pozitivno. Vučić je tako nekoliko puta rekao da su “u slučaju NIS-a Hrvati bili izrazito korektni”, zatim da “nema apsolutno nijednu primjedbu na ponašanje i postupanje Hrvatske” i slično. Jedan od Nacionalovih izvora s neposrednim saznanjima o postupcima i planovima Vučićeve vlasti, koncem prošlog tjedna otkrio je njene intrigantne planove koji su bili aktivni sve do prije desetak dana.

“Srpske vlasti stupile su u kontakt s Pavlom Vujnovcem kako bi razmotrili mogućnost da on, kao trenutno najveći hrvatski poduzetnik koji je bogatstvo stekao na trgovini plinom i izvrsno je upućen u kretanja na svjetskom tržištu, eventualno sudjeluje u promjeni vlasničke strukture u Naftnoj industriji Srbije, a u trenutnim, za njih izvanrednim okolnostima, ne bi im bio neprihvatljiv čak ni Ivan Čermak. No Vujnovac im je odgovorio da se ne smatra dovoljno kapacitiranim za takav pothvat i da se, uostalom, u slučaju državnih naftnih tvrtki radi o ‘državnim poslovima’, dakle da se ključne odluke ne donose u poslovnim nego u političkim krugovima”, objasnio je spomenuti sugovornik Nacionala. Te informacije, dodaje, dokazuju da očito postoji interes sa srpske strane da se u rješavanje poteškoća oko NIS-a na ovaj ili onaj način uključi Hrvatska kao država koja ima interes osigurati stabilno poslovanje Janafa, ali i spriječiti energetsku krizu u regiji koja bi se bez sumnje reflektirala i na domaće tržište.

Ulazak Janafa u kombinaciju oko suvlasništva u Naftnoj industriji Srbije, što je kao mogućnost spomenuo ministar Šušnjar, mogao bi biti ostvarenje Vujnovčeve teze da se odluke te vrste rješavaju “na državnoj razini”.

Srbijanske vlasti već su pokrenule diplomatsko-gospodarske operacije, moguće i preko Veleposlanstva na čelu s Jelenom Milić | Foto: Sasa Zinaja/NFoto