Dugogodišnji visoki dužnosnik u hrvatskom sigurnosnom i obrambenom sustavu, general Mate Laušić doživio je teški moždani udar uslijed čega je preminuo u KBC-u Rebro, potvrdio je Ljubo Česić Rojs.
“Preminuo je naš kolega i suborac general pukovnik Mate Laušić. Prije smrti primio je bolesničko pomazanje”, rekao je Rojs za svog kolegu i suborca.
Sprovod umirovljenog generala Mate Laušića, u javnosti poznatijeg kao bivšeg šefa osiguranja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, najvjerojatnije će se održati u krugu obitelji.
Komemoracija će se održati, kaže Rojs za RTL, u hrvatskom generalskom zboru.
Mate Laušić iza sebe ima bogatu i zapaženu karijeru. Od 1971. do 1991. godine radio je na poslovima suzbijanja kriminaliteta u policiji, gdje je obnašao brojne važne funkcije — od šefa odsjeka za borbu protiv krijumčarenja i krivotvorenja, do inspektora za kontrolu zakonitosti rada u MUP-u te pomoćnika načelnika Sektora za suzbijanje kriminaliteta PU zagrebačke.
Rođen je u Sisku 1949., a školovanje od osnovne, srednje škole do fakulteta završio je u Zagrebu. Diplomirao je 1976. na Višoj školi za unutarnje poslove u Zagrebu, a 1990. godine na Fakultetu kriminalističkih znanosti u Zagrebu.
Od veljače 1971. do prosinca 1991. godine radio je u Ministarstvu unutarnjih poslova na raznim operativnim i vodećim poslovima. Od svibnja do prosinca 1991. godine bio je šef osiguranja predsjednika Republike Hrvatske, a od 31. prosinca 1991. obnaša dužnost načelnika Uprave Vojne policije u Ministarstvu obrane.
TUĐMANOV SIGURNJAK General Mate Laušić doživio moždani udar, liječnici mu se bore za život
Posebno važnu ulogu imao je kao šef osiguranja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, na koju je dužnost imenovan u studenom 1990. godine.
Tijekom jedanaest godina na dužnosti načelnika Uprave Vojne policije i Službe Vojne policije, upravljao je, usklađivao i odgovarao za rad Uprave VP i postrojbi, zapovijedao je postrojbama VP, utvrđivao osnove razvoja i specijalističke izobrazbe VP, vodio sustav upravljanja osobljem VP te vrlo uspješno surađivao s ostalim upravama zapovjedništvima i tijelima OS RH kao i sa službama, tijelima i institucijama RH iz djelokruga zadaća Vojne policije. Umirovljen je 30. prosinca 2002. godine.
U činu brigadira je od ožujka 1992. U čin general-bojnika promaknut je 1994., a u čin general-pukovnika 2002. godine.
Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina uzorne službe te medaljama “Bljesak” i “Oluja”.
Suautor je knjiga Jeste li još uvijek sigurni da ste sigurni? (suautori Saša Petar, Bono Marjanović), 2008. i Sigurnost na službenom putu (suautori Saša Petar, Bono Marjanović). 2009. Uredio je knjigu Vojna policija u Domovinskom ratu (1998.).
Bavio se savjetovanjem i pružanjem usluga na području privatne i poslovne sigurnosti.
Komentari