Vlasnički spor – politička afera: Dubrovački muzeji, institucija Grada Dubrovnika koji vodi HDZ-ov Mato Franković, osporava zahtjev za upisom vlasništva stana u staroj gradskoj jezgri obitelji kandidatkinje SDP-a i Možemo! za gradonačelnicu Dubrovnika Anite Bonačić Obradović

Nacional je proteklog tjedna došao u posjed dokumenata koji otkrivaju sukus intrigantnog vlasničkog spora oko nekretnine u staroj dubrovačkoj jezgri koji, za razliku od mnogih drugih vlasničkih prijepora u neprocjenjivo vrijednom gradu-spomeniku, prerasta u političku aferu nakon što je potpredsjednica SDP-a u Dubrovniku i gradska vijećnica Anita Bonačić Obradović postala kandidatkinja za dubrovačku gradonačelnicu koalicije Slobodno, koju su formirali dubrovački SDP i platforma Možemo!/Srđ je grad.

Dubrovački muzeji, gradska institucija u vlasništvu Grada koji vodi HDZ-ov gradonačelnik Mato Franković, sudski se protive zahtjevu za upis vlasništva stana koji desetljećima koristi obitelj kandidatkinje za gradonačelnicu, tvrdeći da su Dubrovački muzeji, a ne obitelj Bonačić, suvlasnici kuće u kojoj je taj stan, na prestižnome mjestu u starome dijelu grada, odmah pod sjevernim zidinama, nekoliko desetaka metara od tvrđave Minčete i tek nešto dalje od gradskih vrata od Pila.

Iz Dubrovačkih muzeja, štoviše, tvrde kako će Anita Bonačić Obradović, ako postane dubrovačka gradonačelnica, voditi grad s kojim je njezina obitelj u vlasničkome sporu, pa argumentiraju kako je očita mogućnost sukoba interesa. Nasljednik i vlasnik stana Žarko Bonačić, otac gradonačelničke kandidatkinje Anite Bonačić Obradović, uzvraća kako je stan nedvojbeno vlasništvo obitelji i tvrdi kako je riječ o predizbornom političkom podmetanju motiviranom opravdanim strahom aktualnog HDZ-ova gradonačelnika Mate Frankovića od gubitka izbora, jer su ozbiljnu prednost koalicije Slobodno baš ovih dana sugerirale prve predizborne ankete.

Kako god bilo, nedvojbeno je da ovaj slučaj najavljuje bespoštednu, možda čak i nekorektnu predizbornu kampanju za lokalne izbore u Dubrovniku, a vrlo vjerojatno i drugdje u Hrvatskoj. Dokumente u posjedu Nacionala koji otkrivaju sukus tog spora Nacionalu je službeno dodatno pojasnio predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja Nikša Raspopović, poznati dubrovački pravnik s višedesetljetnim iskustvom u državnim i privatnim tvrtkama.

Nedavno provedene ankete pokazuju da je Anita Bonačić Obradović (lijevo) u velikoj prednosti nad aktualnim HDZ-ovim gradonačelnikom Matom Frankovićem (desno). FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

Raspopović tvrdi kako vlasnički spor Dubrovačkih muzeja s obitelji Bonačić nema veze s politikom, pa ni s predstojećim lokalnim izborima. Raspopović je član Hrvatske stranke umirovljenika (HSU), koalicijskog partnera vladajuće većine u dubrovačkom gradskom vijeću koju vodi HDZ, kojemu pripada i gradonačelnik Franković. Istodobno, Raspopović je predsjednik Upravnoga vijeća Dubrovačkih muzeja, važne gradske institucije s tradicijom dužom od 180 godina koja danas objedinjuje Kulturno-povijesni muzej, Pomorski muzej, Arheološki muzej i Etnografski muzej.

S druge je strane također poznata dubrovačka obitelj Bonačić: specijalist oralne kirurgije Žarko Bonačić 1999. utemeljio je Stomatološku kliniku dr. Bonačić; njegova supruga Tatjana Šimac Bonačić, također stomatologinja, od 2008. do 2015. bila je saborska zastupnica SDP-a, njihova kći Anita Bonačić Obradović ravnateljica je obiteljske stomatološke klinike, potpredsjednica dubrovačkog SDP-a te gradska vijećnica, a od subote, 8. veljače i protukandidatkinja Frankoviću za gradonačelnicu Dubrovnika, što je koalicija Slobodno najavila konferencijom za novinare na najreprezentativnijem mjestu u gradu, pred zgradom Kazališta Marina Držića.

Nikša Raspopović izjavio je za Nacional da su Dubrovački muzeji pokrenuli spor “jer žele raščistiti imovinu”.

“Kada sam prije dvije godine postao predsjednik Upravnog vijeća i kada smo shvatili da imamo dvije nekretnine u kojima smo suvlasnici gotovo s polovinom, a da od njih nemamo ništa, odlučili smo zaštititi svoje vlasništvo. Pokrenuli smo postupke diobe suvlasničke zajednice jer jednu od te dvije kuće gotovo cijelu, osim jednoga malog etažiranog dijela, koristi obitelj Bonačić premda nije upisana kao vlasnik, dok de facto tri uknjižena suvlasnika zgrade, među kojima su i Dubrovački muzeji, nemaju ništa od svojega vlasništva”, izjavio je Raspopović.

FOTO: Nacional

Tvrdeći kako spor nema izravne veze s politikom, on je ustvrdio kako bi “takva pretpostavka imala smisla da smo u taj proces krenuli sad, pred izbore, ali to smo učinili prije dvije godine, kad sam postavljen za predsjednika Upravnog vijeća. S kandidaturom Anite Bonačić Obradović za gradonačelnicu mi nemamo ništa. Dubrovački muzeji su velika institucija, i tada su iskrsnuli problemi s tim dvjema kućama, što nama nipošto nije svejedno jer vrijednost našeg suvlasničkog dijela samo u kući koju koristi obitelj Bonačić danas se sigurno penje na više od milijun eura”, ustvrdio je Raspopović.

On je Nacionalu objasnio verziju spora koju zagovaraju Dubrovački muzeji. Riječ je o kući na uglu Palmotićeve i Antuninske ulice u staroj gradskoj jezgri, u neposrednom podnožju Kule svete Barbare, i tek nekoliko desetaka metara od Minčete, znamenite kule na sjeverozapadnom uglu gradskih zidina. U toj je kući stan od devedesetak četvornih metara u kojemu obitelj Bonačić, prema tvrdnjama njezinih članova, u već tri generacije živi duže od sedamdeset godina, a nije sporno da je ondje uredila lijep i velik turistički apartman koji se, pod imenom “Dubrovnik old house”, iznajmljuje na platformama za iznajmljivanje, poput booking.coma. Raspopović kaže: “U tom je stanu na osnovu stanarskog prava živjela majka Žarka Bonačića, a i on je ondje imao zubarsku ordinaciju. Nije naša stvar je li imao pravo na otkup toga stana ali, koliko mi znamo, nije ga otkupio u predviđenim procedurama devedesetih godina, kada su se stanovi otkupljivali.” Raspopović je potom objasnio ono što Dubrovački muzeji smatraju suštinom spora jer tvrde da su te okolnosti Žarku Bonačiću onemogućile da i do danas upiše vlasništvo nad stanom: Žarko Bonačić je 1998. ustao tužbom protiv Fonda za naknadu oduzete imovine, Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije i dubrovačke tvrtke za upravljanje stanovima Domouprava, tvrdeći da ima pravo otkupiti taj stan. Općinski sud u Dubrovniku prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na Fond, a Bonačić, tvrdi Raspopović, povlači tužbu protiv svih ostalih. Sud presuđuje u korist obitelji Bonačić i presuda postaje pravomoćna, ali zaplet nastaje tek tada.

Raspopović objašnjava: “Žarko Bonačić 11. prosinca 1998. od Općinskog suda u Dubrovniku traži da donese rješenje u kojemu će ispraviti ključne podatke u presudi jer se otkrilo da je u tužbi napisana – pogrešna katastarska čestica. Drugim riječima, Bonačićev pravni zastupnik tužbom je tražio potpuno drugu nekretninu, kao da, karikiram, traži Knežev dvor. U Bonačićevoj molbi sudu piše: ‘Prilikom pisanja tužbe u ovoj pravnoj stvari došlo je od strane tužitelja do pogreške u pisanju oznake čest. zgr. te je navedeno da je riječ o stanu koji se nalazi u Dubrovniku: Palmotićeva 24, i izgrađena na čest. zem. 2612 Z. ul. 703 K.O. Dubrovnik (…), a trebalo je točno naznačiti da je riječ o stanu koji se nalazi u Dubrovniku, Palmotićeva 24, u zgradi označenoj čest. zgr. 2127 Z. ul. 575 K. O. Dubrovnik, pa se moli sud da donese odgovarajuće rješenje o ispravku označene presude…’ Tri dana kasnije, 14. prosinca 1998., sudac Općinskog suda u Dubrovniku Šerif Arnautović donosi rješenje kojom ispravlja presudu kako je tražio Žarko Bonačić i u njemu objašnjava: ‘Budući da je došlo do očite pogreške u pisanju, to je sud (…) riješio kao u pravorijeku’”.

‘Ne petljamo se u politiku i nećemo miješati politiku u to. Hoće li Anita Bonačić Obradović biti gradonačelnica ili ne, to nas ne zanima’, tvrdi Nikša Raspopović, predsjednik UV Dubrovačkih muzeja

Raspopović tvrdi kako je ta odluka suca Arnautovića, koji više nije živ, bila protuzakonita. “Da budemo jasni: ne tvrdimo da je Žarko Bonačić učinio bilo što protiv zakona. Ne govorimo o obitelji Bonačić i u tom se smislu ograđujemo. Obitelj je imala odvjetnika i smatrala je da radi kako treba, a odlučivao je sudac. Odvjetnik i sudac to nisu smjeli napraviti. Sudac smije ispraviti presudu samo ako on slučajno u njoj nešto pogrešno upiše, ali ne i ako je u tužbi napisan pogrešan podatak. Ako se to dogodi, sudac je dužan pokrenuti novi sudski spor jer je riječ o posve novoj pravnoj stvari, o drugoj nekretnini o kojoj se odlučuje. Da danas netko učini nešto slično, vjerujte mi, ujutro bi zakucali na vrata i netko bi završio u zatvoru. To su, naprosto, diletantski poslovi”, argumentira Raspopović i tvrdi da je ta pravna nejasnoća do danas spriječila obitelj Bonačić da se upiše kao vlasnik stana u Palmotićevoj 24. “Bonačić ima presudu kojom se utvrđuje da je Fond dužan s njim sklopiti ugovor o otkupu stana, a ako ne sklopi, presuda zamjenjuje takav ugovor. Tu je i inače mnogo pravnih nejasnoća, ali de facto to nikad nije realizirano. Obitelj Bonačić nikad nije upisana u zemljišne knjige jer nije ni mogla biti upisana: to je neprovedivo. U tome je suština: da je sve bilo u redu, obitelj bi se odavno vlasnički uknjižila, to je jasno. Ali Dubrovački muzeji ne osporavaju presude obitelji Bonačić. Nas one ne zanimaju. Mi osporavamo vlasništvo zato što je polovina naša. Uknjiženi smo vlasnik i tražimo svoja prava. U tome je cijelo osporavanje”, kaže Raspopović.

On je dalje objasnio kako je obitelj Bonačić u kolovozu 2023., nakon što su Dubrovački muzeji pokrenuli postupak utvrđivanja vlasništva, pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenula pojedinačni ispravni postupak kako bi se, na temelju opisane presude iz 1998., upisala kao vlasnik spomenutog stana. Dubrovački muzeji i još dvije fizičke osobe upisane kao suvlasnici kuće, D. B. i E. S., na taj su zahtjev obitelji Bonačić uložili odvojene prigovore.

“Sada se čeka rješenje suda. Kakvo god bilo, završit će na sudu, jer ako bude usvojen zahtjev obitelji Bonačić, tužit ćemo mi suvlasnici, a bude li njihov zahtjev odbijen, tužit će oni, a tada stvar prelazi u parnični postupak”, objasnio je Raspopović za Nacional.

‘Obitelj Bonačić ima sve dokumente. Što se tiče promjene presude iz 1998., Anita za to nije ni znala’, kaže izvor blizak obitelji Bonačić koja unosno godinama iznajmljuje stan koji je predmet spora. FOTO: Screenshot

“To je lijepi stan s taracom, zaista predivan. Sve ovo vrijeme obitelj Bonačić ga iznajmljuje za skupe pare, ali mi pitamo: kako su dobili dozvolu za iznajmljivanje ako nisu upisani u zemljišne knjige? Ni u kakvom dokumentu oni nisu upisani kao vlasnici, a nitko od upisanih suvlasnika nije dao suglasnost, niti ima ikakav dio prihoda. Obitelj Bonačić možda jest u pravu, neka sud presudi, ali Dubrovački muzeji moraju zaštititi svoj interes. Angažirali smo odvjetnika i sve ide svojim tokom”, kazao je.

Raspopović tvrdi da socijaldemokratska kandidatkinja za gradonačelnicu uzurpira prostor grada Dubrovnika. “Nemamo ništa protiv obitelji Bonačić i kandidatkinje za gradonačelnicu Anite Bonačić Obradović. Zanima nas da dođemo do raspolaganja svojom imovinom kako bismo s ostalim suvlasnicima mogli napraviti diobu ili, u krajnjoj liniji, prodati suvlasničke dijelove od kojih sada nitko od suvlasnika nema koristi jer obitelj Bonačić drži tu nekretninu, po našem tumačenju nezakonito. Dubrovačkim muzejima stan ne treba, ali želimo raspolagati svojom imovinom”, kaže Raspopović i tvrdi kako nije točno da Dubrovački muzeji, institucija u vlasništvu Grada koji vodi HDZ, imaju politički interes da Anita Bonačić Obradović ne bude izabrana za gradonačelnicu.

“Ne petljamo se u politiku i nećemo miješati politiku u to. Hoće li Anita Bonačić Obradović biti gradonačelnica ili ne, to nas u političkom smislu ne zanima. Ali da joj ova situacija odgovara – sigurno da joj ne odgovara, hajdemo govoriti pošteno”, rekao je. “Kako netko može upravljati gradom i biti u sporu s njim? Sukob s Dubrovačkim muzejima sukob je s Gradom jer je imovina muzeja njegova imovina. Tu je osnovni problem: moglo bi se dogoditi da stranka u sporu s Dubrovačkim muzejima bude ona koja odlučuje o tome hoće li Dubrovački muzeji uopće voditi taj spor. Anita Bonačić Obradović, postane li gradonačelnica, mogla bi Dubrovačkim muzejima reći: ‘Ne vodite taj spor. Prijeti joj sukob interesa’”, argumentira Nikša Raspopović.

‘Sukob s Dubrovačkim muzejima sukob je s Gradom jer je imovina muzeja njegova imovina’, tvrdi odvjetnik Nikša Raspopović. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Nacional je obitelji Bonačić predočio argumente Dubrovačkih muzeja koje nam je iznio predsjednik Upravnog vijeća institucije. Od obitelji je Nacional dobio preslike trinaest dokumenata, među kojima su presuda Općinskog suda u Dubrovniku iz 1998. i zahtjev za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka od 25. kolovoza 2023., kojima argumentiraju kako nije sporno da je stan njihov te kako je otkupljen na vrijeme i u prema zakonu. Primjerice, u presudi iz 1998., kojom je Općinski sud u Dubrovniku presudio u korist obitelji Bonačić protiv Fonda za naknadu oduzete imovine, odnosno Republike Hrvatske, stoji među ostalim ovako: “Tuženik (Fond za naknadu oduzete imovine, op.a.) ovlašćuje tužitelja (Žarka Bonačića, op.a.) da može bez njegovog daljeg pitanja ili sudjelovanja zatražiti i u zemljišnim knjigama postići uknjižbu prava vlasnosti kupljene nekretnine, kao i odgovarajućeg dijela suvlasničkog dijela cjelokupne nekretnine.” Piše i kako je tuženik dužan “izdati ispravu podobnu za upis navedenog ugovora u zemljišnoj knjizi, kada zemljišnoknjižno stanje bude uređeno, u roku od 15 dana, ili će u protivnom navedenu ispravu zamijeniti ova presuda sve pod prijetnjom ovrhe.”

Slučaj je za Nacional komentirao Žarko Bonačić, vlasnik stana i otac kandidatkinje za gradonačelnicu Anite Bonačić Obradović. “U našoj situaciji sve je legitimno jer tko poznaje mene i moju familiju, dobro zna da smo sve u životu zaradili svojim trudom i svojim rukama. Nikad se nismo služili utjecajem i od toga zaziremo”, kazao je. “Poslali smo vam presudu koja dokazuje da je stan moj i da je poslan zahtjev za uknjižbu nečega na što imamo pravo”, kazao je Bonačić. “U tom stanu-kući živjeli su i moj pokojni otac i moja pokojna majka te moja supruga s naše dvije kćeri. Dubrovački muzeji, čiji vam se predstavnik obratio, pokrenuli su razdiobu suvlasničke zajednice. Tu će se izjasniti što žele. Ne vidim u čemu je problem ni zašto je potreban medijski istup osim političkog gonjenja radi ankete za lokalne izbore u Dubrovniku jer im je ulog prevelik. Jer eto, ‘slučajno’, javili su se medijima odjednom i to pred lokalne izbore, a ne ranije svih ovih godina. Ja nisam ni s kim u sporu i ni u ikakvoj tužbi. I nemam problem ni s kim”, kazao je Bonačić. Što se tiče pogreške u tužbi iz 1998., Bonačić je kazao: “Postupak se vodio oko otkupa stana na kojem je postojalo stanarsko pravo na adresi Palmotićeva 24 i zato je jasno da se radilo o pogrešno napisanoj čestici zgrade u tužbi koju je pogrešku u pisanju sud naknadno ispravio kad se uočila greška. Insinuacije na ovu temu i propitkivanje odluke suda je uistinu ispod svake razine jer ja nisam mogao utjecati na odluku suda, a znam da je to HDZ-u neshvatljivo.”

‘Dubrovački muzeji ne osporavaju presude obitelji Bonačić. Nas one ne zanimaju. Mi osporavamo vlasništvo zato što je polovina naša.Uknjiženi smo vlasnik i tražimo svoja prava’, kaže Nikša Raspopović

Žarko Bonačić kazao je Nacionalu kako je njegova kći Anita, kandidatkinja za gradonačelnicu, prijavljena na adresi gdje danas živi sa suprugom i njihovo troje djece, a ne u stanu u Palmotićevoj 24, kako je Nacionalu izjavio Raspopović. “Djetinjstvo, prve korake, vrtić, osnovnu školu i gimnaziju naše su kćeri provele u mojoj kući. U njoj su živjele i kad su počele izlaziti s tadašnjim dečkima koji su im danas supružnici. Također su živjeli i u kraćim periodima sa svojom djecom. U kuću dolazi i moja druga kći koja živi u Zagrebu sa svojom obitelji. Rodbina, prijatelji, kad je vrijeme za krštenja, pričesti i tako dalje jer eto, vjerovali ili ne, to ljudi rade sa svojom kućom”, kazao je Bonačić. “Apsurdno mi je objašnjavati boravi li se u mojoj kući u kojoj moja obitelj živi više od 70 godina. Uistinu je poražavajuće da se Raspopović brine oko toga tko boravi u mojoj kući. To je istodobno i pritisak na sud u procesu razdiobe suvlasničke zajednice”, ustvrdio je Bonačić. “Ne mogu se ne zapitati je li sve orkestrirao HDZ jer je njegov ‘modus operandi’ svima poznat i pomalo izlizan. Ako je ovo pokušaj narativa ‘svi smo mi isti’, neće im proći jer, na svu sreću, nismo isti, niti ćemo biti. Nijedno blaćenje moje familije ne može sakriti sve moguće navodne nelegalne aktivnosti koje vladajući godinama rade, zarobljujući sve institucije kojima se služe kao svojim vlasništvom. Uostalom, lokalni izbori se bliže i sigurno nije slučajno što se sad kontaktiraju mediji i stvaraju priče. Žao mi je što se nastavljaju služiti takvom praksom, stvarajući priču ni iz čega da bi prikrili vlastite probleme. Priča ima dosta, ali nisu vezane uz moje ime i prezime. Ovdje je riječ o političkom pritisku, ali kako ja svoju kćer jako dobro poznam, ovo će joj biti još jača motivacija za izbore i pobjedu i još jači razlog da stvari treba mijenjati, kako u našem gradu tako i u cijeloj Hrvatskoj. Baviti se treba pravim pričama kojih u Dubrovniku ne nedostaje. A pojedini ljudi će se nakon ovoga trebati pogledati u ogledalo, a svojim obiteljima i djeci pogledati u oči. Ja sam na svoju obitelj, a najviše na svoje kćeri, jako ponosan, i zato poručujem: cure, samo naprijed, moj ste ponos! Psi laju, a karavane prolaze”, kazao je u izjavi Nacionalu Žarko Bonačić.

‘Ovdje je riječ o političkom pritisku, ali kako ja svoju kćer jako dobro poznam, ovo će joj biti još jača motivacija za izbore i pobjedu i još jači razlog da stvari treba mijenjati’, kaže Anitin otac Žarko Bonačić

Njegova kći Anita, kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika koalicije Slobodno SDP-a i Možemo!/Srđ je grad, također je uvjerena kako je riječ o političkom podmetanju, ali izjavu o stanu prepustila je ocu, vlasniku stana. On je Nacionalu naglasio kako je baš u vrijeme kada je Nacional istraživao spor, u subotu, 22. veljače, objavljena anketa agencije Ipsos koju je naručila platforma Možemo!, a prema kojoj Anita Bonačić Obradović pobjeđuje Matu Frankovića na izborima za gradonačelnicu, dok njihova koalicija Slobodno suvereno vodi u borbi za gradsko vijeće, s 35 posto biračke podrške prema 20 posto za HDZ, dok sve ostale stranke zajedno ukupno ne dostižu ni petnaest posto. “U tome je tajna ove takozvane ‘afere’: Frankovića hvata panika”, ocijenio je izvor blizak Aniti Bonačić Obradović. “I ranije je obitelj Bonačić primala ucjene zbog tog spora, a Aniti su unazad godinu dana pokušavali prijetiti tom ‘aferom’ jer je na Gradskom vijeću prozivala odgovorne za nezakonite radnje. Pokušavali su to već progurati i u lokalne medije, ali nisu uspjeli. Ipak, Anita nije očekivala da će se politička bitka srozati ovoliko nisko, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što bi se i protiv HDZ-a mogle otkriti itekakve afere, ali ovaj put prave, za razliku od ove kojom pokušavaju diskreditirati Anitu Bonačić Obradović”, znakovito je kazao sugovornik Nacionala. Što se tiče djelovanja obitelji Bonačić, tvrdi kako je “sve pošteno i lege artis”. “Obitelj ima sve dokumente. Legalno je dobila dozvolu za iznajmljivanje, što ne bi mogla da nije vlasnik stana. Što se tiče promjene presude iz 1998., Anita za to nije ni znala. Što da ona radi ako je sudac pogriješio? Pa danas je i ugnjetavanje robova kazneno djelo, ali što da ona radi s tim što se dogodilo prije 26 ili 260 godina? Uz dužno poštovanje, to pokazuje da su ovi koji podmeću naprosto očajni. Uostalom, davno su to mogli goniti. I majka Anite Bonačić Obradović sedam godina bila je saborska zastupnica SDP-a i budite sigurni da bi nešto već izašlo da je išta učinjeno krivo. A da jest, Anita Bonačić Obradović ne bi se ni kandidirala za gradonačelnicu Dubrovnika. Ali baš su se sad odlučili to dati u medije: ocijenili su da im je najbolji politički moment i to je glavni razlog ovog prozirnog pokušaja stvaranja afere ni iz čega”, tvrde izvori bliski Aniti Bonačić Obradović, kandidatkinji za gradonačelnicu Dubrovnika koalicije Slobodno koju čine SDP i Možemo!/Srđ je grad.