Posljednjih godina svaki puta kada bi se pred festival u Cannesu spominjali neki problemi, poput dovođenja Johnnyja Deppa na festival iako je bio osumnjičen za obiteljsko nasilje, direktor festivala Thierry Fremaux odgovarao je kako je u Cannesu dolazi zbog filmova, priča se o filmovima, a sve ostalo nije nešto o čemu bi festival trebao govoriti. Ove godine to se i te kako promijenilo.

Naime, prvog dana festivala objavljeno je kako je Gerard Depardieu proglašen krivim za seksualno nasilje, što su na konferenciji za novinare pozdravili i Fremaux i Juliette Binoche, ovogodišnja predsjednica žirija. Zatim je u večeri otvorenja, prilikom dobivanja nagrade za životno djelo, Robert de Niro osudio politiku Donalda Trumpa, a Juliette Binoche se nadovezala spominjanjem situacije u Gazi.

Na sve to nadovezali su se neki, izrazito politički, filmovi koji se natječu za Zlatnu palmu a prikazani su u prva tri dana festivala. Prvo je prikazan film ukrajinskog redatelja Sergeja Loznitse „Dva tužitelja“ čija se radnja odvija u Staljinovo vrijeme 1937. godine kada mladi tužitelj, vjerujući u ispravnost poteza Staljina i partije, ukazuje na nezakonita hapšenja ljudi koji su potpuno nevini. Loznitsa je zanimljiv autor koji je prije tri godine izbačen iz Ukrajinske filmske akademije. Iako je Loznitsa Putinov kritičar koji je osudio agresiju na Ukrajinu, dio članstva istaknuo je da to nije učinio dovoljno snažno pa su ga zbog toga izbacili iz članstva. Kada smo ga, u razgovoru za Nacional, pitali za taj slučaj samo se glasno nasmijao.

Još je zanimljiviji slučaj Aleksandra Kuznjecova, glavnog glumca iz filma „Dva tužitelja“. Ovaj 32-godišnjak je po ocu Rus, po majci Ukrajinac, i stvorio je u Rusiji respektabilnu karijeru. Međutim, s početkom ruske agresije na Ukrajinu on se svrstao na stranu Ukrajine, dao veliki intervju u kojem je osudio agresiju Rusije, i otišao u London gdje i danas živi. Kada smo i s njim razgovarali, rekao nam je kako je nakon intervjua počeo dobivati prijetnje, kako zna da se ne smije vratiti u Rusiju, a ako bi se i vratio, ne bi iz nje nikada više izašao.

Politički je i film „Slučaj 137“ redatelja Dominika Molla čija se radnja odvija 2018. godine u vrijeme demonstracija „žutih prsluka“ kada nevini mladić biva ustrijeljen od strane policije, a interna policijska istraga koju provodi Stephanie (Lea Drucker) otkriva tko je pucao na mladića. Problemi nastaju kada te policajce treba osuditi. Moll se jasno referira na slučajeve policijske brutalnosti koji su otkriveni u vrijeme demonstracija te je rekao da je to bilo vrijeme erozije političke moći kada institucije nisu funkcionirale.

Treći, sjajan, film s tom tematikom prikazan je u petak, radi se o novom filmu Arija Astera „Eddington“ s fenomenalnom glumačkom ekipom koju čine Joaquin Phoenix, Pedro Pascal, Emma Stone i Austin Butler. Phoenix glumi ne osobito kompetentnog policijskog šefa Eddingtona, gradića u državi Novi Meksiko, 2020. godine kada je zavladala pandemija koronavirusa. On ne želi nositi masku, pravda se astmom, kod kuće mu je majka, ljubiteljica teorija zavjera, a suprugu mu glumi Emma Stone. Pedro Pascal glumi gradonačelnika Eddingtona koji nije u dobrim odnosima s policijskim šefom jer je upravo on prije 20 godine spavao s njegovom suprugom i otišao od nje nakon što je saznao da je trudna, bez obzira na to što je kasnije abortirala. U napadu bijesa, šef policije objavljuje da će se kandidirati za gradonačelnika.

To je tek osnovni kostur priče na koji je Aster nadogradio mnogo toga. U gradiću tinejdžeri bijelci, nakon vijesti o ubojstvu Georga Floyda, počinju s anti-rasističkim demonstracijama, a Aster sugerira da je to bio politički hipsteraj mladih, ništa više. Pokazuje se kako su društvene mreže zapravo toksične, tu je i borba za i protiv naoružavanja, spominje se i pedofilija, Austin Butler glumi mladića čija organizacija brine o djeci žrtvama seksualnog nasilja, uglavnom, postavlja se pitanje u što se to Amerika pretvorila od pandemije koronavirusa na ovamo. I da, na trenutke se čini da je Aster previše toga ugurao u film, ali kada se, nakon odgledanog filma, zamislite nad viđenim, znat će te da je sve tu zbog opravdanog razloga.