Kada ga je bivši potpredsjednik hrvatske vlade i ministar poljoprivrede Josip Dabro u srpnju 2017. doveo na streljanu i dao mu da puca iz zračnog pištolja, njegov tada devetogodišnji sin nije bio član nijednog streljačkog društva i nije aktivno trenirao streljaštvo.

Izjavio je to za Nacional predsjednik Streljačkog kluba Sokol iz Privlake Zlatko Martinović navodeći da, za razliku od oca Josipa Dabre, koji je član toga kluba više od 10 godina, maloljetni P.D. nikada nije bio član toga kluba i nije trenirao streljaštvo. Tajnik Streljačkog društva „Lokomotiva“ iz Vinkovaca Anton Đerek također je Nacionalu potvrdio da maloljetni P.D. nikada nije bio njihov član, a tajnik Hrvatskog streljačkog saveza (HSS) Bojan Đurković potvrdio nam je da imena Dabrina sina nema na popisu registriranih natjecatelja u streljaštvu mlađih dobnih skupina koji vodi njihov savez.

Isti je savez 2017. godine objavio Uvjete za sudjelovanje na prvenstvima županija i Hrvatske u streljaštvu za 2017., u kojima u članku 8. jasno navodi da „temeljem članka 32. st. 6. Zakona o oružju, djeca mlađa od 11 godina ne smiju koristiti oružje, slijedom čega djeca rođena 2007. godine i mlađa ne mogu biti registrirani natjecatelji i nastupati na natjecanjima u 2017. godini“.

Sve to definitivno potvrđuje da je malodobni sin Josipa Dabre tada u streljani bio ilegalno i nije smio koristiti nikakvo oružje, pa ni zračni pištolj.

Josip Dabro prekršio je tada važeći Zakon o oružju koji je propisivao da se oružjem u kontroliranim uvjetima i pod nadzorom ovlaštenog trenera mogu služiti isključivo djeca starija od 11 godina. Drugim riječima kazano, maloljetni P. D. nije se uopće smio zateći u streljani, a ponajmanje s oružjem u rukama i bez nadzora ovlaštenog trenera.

Bivši ministar poljoprivrede Josip Dabro bio je na ispitivanju u USKOK-u (desno) zbog pucanja iz pištolja i davanja kalašnjikova djeci u ruke, ali Nacional je otkrio i da je sina još 2017., dok dijete nije imalo ni 10 godina, vodio u streljanu (lijevo). FOTO: Nacional, Neva Zganec/PIXSELL

Nacional je prošloga tjedna objavio fotografiju na kojoj se vidi bivši ministar Dabro koji osmijehom ponosnog oca prati vlastitog sina, tada devetogodišnjaka, kako na streljani puca iz pištolja. Fotografiju je u srpnju 2017. na svojem Facebooku objavio Dabro, ne navodeći pritom bavi li se njegov maloljetni sin streljačkim sportom. Na tim fotografijama uz dječaka s pištoljem u ruci nalazi se samo njegov otac Josip što ga, po tomu sudeći, čini odgovornim za kršenje zakonskih propisa na štetu djeteta.

O strasti bivšeg ministra Dabre prema oružju hrvatska je javnost doznala 17. siječnja nakon što su se u javnosti na više portala pojavile videosnimke na kojima Dabro uz glazbenu podlogu puca iz pištolja kroz otvoren prozor automobila u neposrednoj blizini naselja.

Ubrzo potom portal Telegram otkrio je kako postoje dvije videosnimke na kojima Dabro puca iz automatske puške poznate kao kalašnjikov na otvorenom, a zatim oružje daje dječaku koji ispaljuje rafal i pita ”Da namjestim na pojedinačno?”, što sugerira da je dječak već ranije pucao iz istog oružja. Na drugoj snimci vidi se još jedan maloljetnik koji također puca iz duge cijevi.

Bivši ministar poljoprivrede Josip Dabro zbog fotografije na kojoj njegov tada devetogodišnji sin protivno zakonu na streljani puca iz zračnog pištolja, ali i zbog videosnimaka na kojima automatsku pušku, koju prema zakonu ne smije posjedovati, daje u ruke dvojici dječaka, predmet je izvida DORH-a zbog ilegalnog posjedovanja vatrenog oružja iz kojeg pucaju dječaci na snimci, ali i s kojima se Dabro, nag do pojasa, ponosno fotografirao u kukuruzištu, a fotografije potom dijelio na društvenim mrežama.

Prema kategorizaciji oružja koje donosi Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana iz 2018. građani, odnosno civilne osobe, ne smiju posjedovati ni nositi oružje kategorije A, u koje među ostalim spadaju i automatsko vatreno oružje dugih cijevi te vojno i policijsko oružje. Dakle, takva je vrsta oružja zakonom zabranjena za civile. No osim toga, Dabro bi mogao, ili već jest, biti predmet izvida i nadležnih socijalnih službi zbog dovođenja u opasnost djeteta i ugrožavanja njegove dobrobiti, za što je također predviđena kaznena odgovornost. Naime, u članku 177. Kaznenog zakona stoji da će se onaj „tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava, kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina”.

Novi je Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je na snazi od 2018., spustio dobnu granicu iznad koje djeca smiju ući u streljanu i uzeti zračno oružje u ruke, pa se sada streljaštvom mogu baviti i djeca starija od devet godina umjesto prijašnje dobne granice od 11 godina, no i dalje vrijedi obaveza da djeca to mogu činiti isključivo u kontroliranim uvjetima, na strelištu i pod nadzorom ovlaštenog trenera.

Dijete mlađe od devet godina ne smije koristiti oružje ni pod kojim uvjetima. Ipak, posve je opravdano postaviti pitanje je li zakon previše benevolentan prema dobnoj granici koja djeci dozvoljava oružje, koja je novim zakonom dodatno spuštena i je li djeci uopće mjesto na streljani.

To je pitanje posebno aktualno nakon ne tako davnog događaja u Beogradu koji je šokirao cijelu regiju. Tada 13-godišnji Kosta K. je početkom svibnja 2023. mirno ušetao u osnovnu školu Vladislava Ribnikara u Beogradu i pištoljem hladnokrvno smaknuo devet vršnjaka i čuvara. Kada se šok javnosti slegnuo, isplivala je nevjerojatna činjenica da je otac dječaka, Vladimir Kecmanović, svojeg sina mjesecima vodio na streljanu i učio ga pucati iz pištolja.

Svaki iskusniji psiholog ili psihijatar zgrozit će se na ovakve snimke jer mu je poznato kakve posljedice može donijeti oružje u rukama djeteta i na koji način mijenja njegovu još uvijek vrlo ranjivu psihu.

Kriminalist Željko Cvrtila nedavno je u izjavi za portal 24sata upozorio da je davanje oružja djetetu prekršaj, no da istraga može, ovisno o tome je li dijete pucalo iz oružja, utvrditi da se u tom slučaju radi o općeopasnoj radnji. “Ovisno o dobi djeteta, to može biti i zanemarivanje djeteta ili dovođenje u opasnost. Mi smo se riješili rata i djeca bi trebala biti pošteđena oružja. Stavljati na njih teret baratanja vatrenim oružjem je neodgovorno. U mladim glavama se svašta može dogoditi i krivo posložiti pa se dogode situacije poput Ribnikara u Beogradu”, upozorio je Cvrtila.

Glavni tajnik Hrvatskog streljačkog saveza (HSS) Bojan Đurković Nacionalu je potvrdio da je dobna granica za bavljenje streljačkim sportom, odnosno za rukovanje oružjem, devet godina starosti djeteta, i to isključivo uz pratnju i nadzor trenera. „No kad se dijete starosti devet ili 10 godina upiše u neki streljački klub, ono počinje trenirati isključivo sa zračnim oružjem. Tek kasnije, kada savladaju rukovanje zračnim oružjem, mogu prijeći na vatreno oružje, ali isključivo malokalibarsko“, objasnio je Đurković za Nacional.

Dobna granica nakon koje maloljetnik može prijeći s rukovanja zračnim oružjem na malokalibarsko nije precizno navedena.

„Dijete starosti 9-10 godina ni fizički ne može rukovati vatrenim oružjem, teško ga može držati i kontrolirati. Stoga se i počinje s lakim, zračnim oružjem, odnosno trening počinje zračnim, pištoljem ili puškom. Nakon što nauči pravilno rukovati oružjem, dijete počinje trenirati gađanje u metu, njegovi se rezultati prate i ocjenjuju, a kada trener procijeni da je dijete savladalo osnove zračnog oružja i da je dovoljno sazrelo, može prijeći na gađanje vatrenim oružjem“, dodao je Đurković.

Tajnik Hrvatskog streljačkog saveza (HSS) Bojan Đurković kaže da Dabrina sina nema na popisu registriranih natjecatelja u streljaštvu. FOTO: Hrvatski Streljački savez

On je ovako odgovorio na pitanje koliki je interes djece za bavljenje streljačkim sportom: „Interes je prilično velik i naš savez u ovom trenutku ima registrirana 737 natjecatelja, članova streljačkih klubova u mlađoj kategoriji, odnosno od 9 do 21 godine starosti“, kaže Đurković.

Streljaštvo je olimpijski sport u kojem je hrvatska reprezentacija imala odličnih uspjeha – zlatnu medalju osvojio je Giovanni Cernogoraz na OI-ju u Londonu 2012. u disciplini trap, također zlato Josip Glasnović na OI-ju u Rio de Janeiru 2016. u istoj disciplini, pa broncu Miran Maričić na Olimpijadi u Parizu 2024. u disciplini zračna puška 10 m, a bilo je i drugih zapaženih uspjeha. Zato takav interes nije neobičan.

Đurković zamjera medijima da streljaštvo poistovjećuju s tragedijama koje se povremeno događaju i koje šokiraju javnost.

“Mediji često, posve neupućeni u streljački sport, prilikom izvješćivanja o takvim događajima ili komentirajući ih, stavljaju znak jednakosti između streljaštva i incidenata u kojima neodgovorni pojedinci koriste oružje kako bi naudili drugima. Pa nerijetko možemo pročitati kako se djeca bave ovim sportom kako bi postali osobe slične dječaku koji je počinio masakr u Beogradu. To je posve neprimjerena usporedba, jer djeca koja prolaze školu streljaštva prvo prolaze školu sigurnog rukovanja oružjem. Događaj iz Beograda isključiva je posljedica nepažnje i neodgovornosti roditelja i to je pojedinačni incident koji se ne može staviti u isti kontekst sa streljačkim sportom”, kategoričan je Đurković. On tvrdi da na streljanama u Hrvatskoj nema slučajeva, poput onoga u Beogradu, da roditelji dovode svoju djecu na streljanu kako bi ih učili pucati iz pištolja ili puške. O tome kaže:

“Djeca koja s roditeljima dođu na streljanu moraju se učlaniti u klub, moraju proći školu sigurnog rukovanja oružjem i streljaštva, a roditelj može biti samo onaj koji je dijete doveo na sportsku aktivnost baš kao što bi ga upisao na nogomet, košarku ili atletiku.” To nije bio slučaj kada je u pitanju Josip Dabro.

Zamolili smo tajnika Đurkovića i da nam s pozicije streljačkog profesionalca komentira postupak bivšeg ministra Dabre koji je kalašnjikov dao u ruke djetetu. “Ja na takav postupak ne moram gledati isključivo kao stručnjak. Mogu ga promatrati kao i svaki normalan čovjek. Takav postupak je krajnje neodgovoran. Bilo kojoj osobi, pa čak i odraslome, a kamoli djetetu, davati u ruke oružje koje civili ne smiju posjedovati i koje je zakonom zabranjeno je posve apsurdno i neprimjereno”, kaže Đurković i dodaje da se svakoj osobi koja legalno posjeduje prijavljeno oružje, a koja prekrši uvjete njegova sigurnog držanja i rukovanja, to oružje odmah oduzima, a počinitelj se sankcionira.