Nakon što je zbog afričke svinjske kuge u Slavoniji eutanazirano više od 50.000 svinja, proizvođači pršuta u Istri našli su se u problemu jer će im nedostajati ionako nedovoljne sirovine.
I to ne bilo kakvi pršutari, nego oni koji proizvode certificirani istarski pršut s oznakom izvornosti.
Ali, kakve veze imaju slavonska svinja i izvorni istarski pršut? Itekako imaju, piše Deutsche Welle (DW).
Sve za turizam
Problem nije od jučer i nije jednostavan: Istra je izrazito turistička regija, gdje se sve više stočara s godinama okrenulo turizmu, izgradnji kuća za odmor, zbog čega je danas rijetkost vidjeti domaće životinje kako pasu na livadama uz cestu, a još ih je manje u stajama i svinjcima. Istovremeno, taj isti turist na odmoru u Istri, koji mnogu zbog pastoralne idile uspoređuju s Toskanom, želi kušati domaći, izvorni proizvod, ali ne želi da mu u blizini smrdi stajski gnoj.
Tako je, eto, došlo do situacije da se danas istarski pršut s oznakom izvornosti proizvodi od slavonske svinje.
Ustupak EU-a Hrvatskoj
Paolo Jelenić, vlasnik pršutarne Jelenić u Svetom Petru u Šumi i predsjednik Udruge proizvođača istarskog pršuta, koja ima 19 članova, pršutara i kobasičara, kaže da istarskim pršutarima iz Slavonije stižu butovi koji nose oznaku izvornosti, proizvedeni u strogo kontroliranim uvjetima, a to obavljaju svega dva ili tri gospodarska subjekta u Slavoniji.
Na pitanje kako istarski pršut uopće može nositi oznaku izvornosti ako sirovina dolazi iz Slavonije, kaže da je to bio prvi poljoprivredni proizvod zaštićen na području Hrvatske te da je ta zaštita prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju prihvaćena kao dovoljno “legitimna” da se istarskom pršutu prizna oznaka izvornosti.
“To je bio ustupak koji je EU napravila pošto je to bio prvi pršut zaštićen kod nas. To znači da sirovina za naš pršut mora biti isključivo iz Hrvatske i mora biti dokazivo da su svinje okoćene u Hrvatskoj. Od uvoznog buta istarski pršut se ne može proizvoditi”, objašnjava Jelenić.
Pršuta neće nedostajati, ali će vjerojatno poskupjeti
Afrička je svinjska kuga, obrazlaže, najveću štetu napravila certificiranom istarskom pršutu s oznakom izvornosti kojeg će nedostajati i vjerojatno će poskupjeti.
Pršuta proizvedenog na tradicionalan istarski način, dodaje, u Istri zbog svinjske kuge neće nedostajati. Pršutarna Jelenić, recimo, već dvije godine ne proizvodi certificirani istarski pršut. Sirovine ne nedostaje, manjak mesa iz Slavonije nadoknađuju onim nabavljenim iz drugih dijelova Hrvatske – Bjelovara, Zagreba, Varaždina.
MANIPULACIJE Tko je na temelju jednog nalaza tražio pomor 10 tisuća zdravih svinja?
“Godišnje proizvedemo 2000 pršuta. Falit će nam sirovine iz Slavonije, pršuta ćemo imati, ali bez certifikata. To znači da ga ne možemo nazvati istarskim, iako je napravljen istom tehnologijom. Ne možemo ga deklarirati jer da bi dobio oznaku izvornosti, morala bi biti točno određena pasmina, taj i taj tov, koji kontrolira certifikacijski centar Biotechnicon. Dakle, mora se ispoštovati cijela procedura“, veli Jelenić.
Na pitanje hoće li svinjska kuga utjecati na poskupljenje pršuta, kaže da svinjetina nije poskupjela te da njihov pršut drži cijenu od 30 eura po kilogramu već nekoliko godina.
Kobasice još nisu zaštićene kao izvorni proizvod
No, dobra vijest za istarske pršutare koji žele proizvoditi pršut s oznakom izvornosti stiže iz Županijskog odjela za poljoprivredu i Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI), koji početkom godine najavljuju pokretanje proizvodnje certificiranog svinjskog mesa na dvadesetak farmi diljem Istre. Projekt se pokreće upravo na inicijativu Udruge proizvođača istarskog pršuta koja je predložila da se u Istri u certificiranom uzgoju “dobije” 500 do 1000 svinja.
To bi, prema riječima županijskog pročelnika za poljoprivredu Ezija Pinzana, značilo da bi se takav uzgoj certificirao od same nabavke odojaka pa do cijelog postupka uzgoja, da pršutari budu sigurni da u Istri imaju barem minimalnu količinu sirovine za pršut zaštićene oznake izvornosti. Tako bi, uz onu slavonsku, doista postojala i istarska sirovina za certificirani istarski pršut.
Kobasičari, pak, neće biti pogođeni ovim problemom s obzirom na to da kobasice još uvijek nisu zaštićene kao izvorni proizvod.
Milan Udovičić, vlasnik istoimenog obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva, koji godišnje proizvede dvije do tri tone kobasica, pancete, ombola (pečenica) i kosnice (tradicionalna istarska salama) pod brendom Žminjski gušti, kaže da je je još prije dvije godine počeo otkupljivati sirovinu od farmi s područja Vrbovca i Bjelovara.
Veliku većinu mesa nabavljaju izvan Istre
“Surađujem s malim proizvođačima, imam jednog trgovca koji kupi svinje, preveze u klaonicu, ohladi meso i doveze mi sirovinu. To je najprihvatljivije sve dok mi u Istri ne budemo imali neku značajniju proizvodnju”, kaže Udovičić i navodi da veliku većinu mesa nabavlja izvan Istre, s obzirom na to da je ovdje vrlo mala proizvodnja, eventualno tempirana za Božić i Novu godinu ili, pak, za privatne potrebe.
I on veli da cijene neće dizati, kilogram kobasica ostaje 25 eura.
“Cijena svinjetine je stabilna već duže vrijeme. Svinje koje su eutanazirane u Slavoniji predstavljaju četiri do pet posto ukupne proizvodnje, to je problem, ali se nadam da će se u naredno to zaustaviti”, kaže ovaj kobasičar.
Po njegovim riječima, uvoz svinjetine predstavlja svojevrsni korektiv, teško je dizati cijene.
Kad ne bi bilo uvoza, bio bi manjak sirovine i cijena bi išla gore, smatra. No, tek nas očekuje prosinac, kad se najviše trguje svinjetinom i tek će se vidjeti u kojoj je mjeri svinjska kuga doista utjecala na proizvodnju svinjetine, piše DW.
Komentari