Nacional otkriva zašto se može sumnjati da je povlaštena nagodba Gabrijele Žalac s EPPO-om skrojena kako bi se spriječilo da ona istražiteljima ponovi ono što je još prije dvije godine govorila u krugu svojih suradnika kojima je rekla: ‘Ja to sama nikako ne bih mogla izvesti’. Nagodbu s Gabrijelom Žalac u aferi Softver sklopila je europska tužiteljica Sani Ljubičić, koja je kao bivša šefica zagrebačkog županijskog DORH-a odgovorna za štetu od 1,3 milijuna eura zbog ugovaranja propalog vještačenja u aferi Agrokor. Ona je krojila i optužnicu i nagodbu sa Žalac.

Izvor blizak Vladi i više pravosudnih izvora izjavili su tijekom proteklog vikenda za Nacional kako postoji važan, hrvatskoj javnosti prešućen, razlog neočekivane i itekako sporne nagodbe koju je europska tužiteljica Sani Ljubičić postigla s bivšom ministricom regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijelom Žalac, te kako je taj razlog izravno povezan s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem i njegovom ulogom u toj aferi.

Ti izvori smatraju da je europska tužiteljica Sani Ljubičić, moguće i bez znanja glavne europske tužiteljice Laure Kövesi, više bila usmjerena na to da tom nagodbom trajno zapečati i spriječi bilo kakvo dodatno propitivanje nedovoljno razjašnjene uloge hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u pljački hrvatskog državnog proračuna koju je Gabrijela Žalac priznala, no što je bila predana nastojanju da Gabrijela Žalac u tom sporazumu bude ipak primjerenije kažnjena.

Premijer Andrej Plenković dugo je u javnosti branio i hvalio svoju omiljenu ministricu Gabrijelu Žalac koja ga je u više navrata, na zadnja vrata, posjećivala u Vladi i nakon izbijanja afere Softver u kojoj su se pojavili transkripti poruka u kojima su Gabrijela Žalac i bivša državna tajnica Josipa Rimac (sada Pleslić) spominjale A.P.-a | Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Isti izvori smatraju da je sporna nagodba ujedno spriječila pozivanje i saslušavanje hrvatskog premijera Andreja Plenkovića na tom suđenju u formi svjedoka, gdje se, kako navode isti izvori, mogao suočiti s cijelim nizom po njega krajnje neugodnih pitanja.

Među spomenutim neugodnim pitanjima isti izvori posebno izdvajaju ono koje bi razjasnilo je li zapravo Ivica Pirić, Plenkoviću izuzetno blizak bivši nogometaš, poduzetnik i počasni konzul Ukrajine u Hrvatskoj, povezao Gabrijelu Žalac s Mladenom Šimuncem, drugim optuženikom u toj aferi, koji je sporni softver državi prodao po višestruko precijenjenoj cijeni.

Da se na sudu pojavio u formi svjedoka, hrvatski premijer Andrej Plenković mogao se suočiti i s pitanjem jesu li točne tvrdnje koje je Nacional objavio još prije dvije godine, u lipnju 2023., otkrivši da je Gabrijela Žalac u svom najužem krugu ustvrdila da je premijer Plenković pozvao tadašnjeg ministra financija Zdravka Marića i naredio mu da provede rebalans potreban za nabavu spornog softvera.

O tomu je, tvrdio je njoj blizak izvor, Gabrijela Žalac sebi bliskim osobama izjavila sljedeće:

„Pa kako bih to ja uspjela sama progurati rebalans državnog proračuna po tom pitanju da to Andrej nije osobno podržao i pogurao. U jednom trenutku pozvao je tadašnjeg ministra Zdravka Marića na stranu i rekao mu da se to tako provede. I to je cijela filozofija. Ja to sama nikako ne bih mogla izvesti.“

Gabrijelu Žalac tereti se da je oštetila državni proračun za 1,5 milijuna eura. Sani Ljubičić, koja je s Gabrijelom Žalac sklopila nagodbu, sumnjičilo se da je oštetila proračun RH za gotovo identičan iznos

Izvor koji raspolaže s neposrednim saznanjima o spornoj nagodbi izjavio je za Nacional kako je Gabrijela Žalac tijekom pregovora načelno isprva bila spremna progovoriti o nepoznatim aspektima uloge hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u toj aferi. Isti izvor navodi kako bi u tom slučaju ona trebala osigurati konkretne tragove koji bi jasno upućivali na to da je premijer bio povezan ili aktivno uključen u aferu Softver.

Izvor blizak Gabrijeli Žalac izjavio je za Nacional kako je ona itekako svjesna toga da bi i bez tih konkretnih tragova, za aktualnog predsjednika HDZ-a bila dramatična i politički razorna već sama njena izjava da je premijer Plenković s tom aferom povezan konkretnije i izravnije nego što to sugerira sadržaj optužnice koju je sastavljala kontroverzna Sani Ljubičić.

uropska tužiteljica Sani Ljubičić bila je županijska državna odvjetnica u Zagrebu nadležna u aferi Agrokor i ona je potpisala 1,3 milijuna eura ‘teško’ vještačenje | Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Međutim, prema navodima izvora koji raspolaže s neposrednim saznanjima o toj nagodbi, moguće je upravo nakon prvih naznaka da bi pregovori o nagodbi mogli krenuti tim putem, EPPO naprosto prekinuo pokazivati interes za ulogom premijera Plenkovića u toj aferi.

Isti izvor navodi da su Gabrijeli Žalac tijekom pregovora o nagodbi u završnoj fazi ponudili četiri godine bezuvjetnog zatvora. Prema navodima spomenutog izvora, u završnoj fazi pregovora ona je pristala uplatiti 200 tisuća eura u državni proračun, čime si je bezuvjetnu zatvorsku kaznu smanjila za dodatne dvije godine. Taj izvor navodi kako je Gabrijela Žalac to uplatila, iako nije priznala da je kod nje završio ijedan euro od višestruko preplaćenog spornog softvera.

Tako sklopljenu nagodbu više neovisnih pravosudnih i visokih političkih izvora ocijenilo je neprimjerenom, ponajprije jer će Gabrijela Žalac u ovom slučaju u zatvoru moguće provesti tek oko godinu dana. To bi moglo završiti tako zato što je uobičajeno da osuđenici koji se primjereno ponašaju mogu dobiti uvjetni otpust nakon dijela odslužene kazne, a ne treba zaboraviti da je Gabrijela Žalac više mjeseci već provela u istražnom zatvoru.

Izvor blizak Gabrijeli Žalac navodi kako će se ona pokušati dodatno nagoditi u još dva otvorena slučaja te tako nastojati brzo završiti svoje pravosudne probleme.

‘Pa kako bih to ja uspjela sama progurati rebalans državnog proračuna po tom pitanju da to Andrej nije osobno podržao i pogurao. Pozvao je ministra Zdravka Marića na stranu i rekao mu da se to tako provede’, izjavila je Gabrijela Žalac sebi bliskim osobama još prije dvije godine

Visoki pravosudni izvor izjavio je za Nacional kako je vrlo vjerojatno da se prilikom pregovora o postignutoj spornoj nagodbi radilo o krajnje neprimjerenoj i u najmanju ruku netransparentnoj trgovini u koju su uključeni i Uskok i EPPO. U prilog tim tvrdnjama taj izvor navodi kako ne treba zaboraviti da je ovoj nagodbi prethodila i ranija nagodba Gabrijele Žalac s Uskokom u kojoj je koncem svibnja priznala da je preko Josipe Pleslić, nekoć Rimac, sređivala ispit za svog brata. Gabrijela Žalac je u tom Uskokovu predmetu prozvanom “Sport i glazba” bila 14. okrivljena od ukupno 27 prvobitno optuženih, od kojih se već desetak nagodilo i prije nje. Pišući o tom slučaju, Jutarnji list izrazio je očekivanje da će bivša ministrica dobiti ili uvjetnu zatvorsku kaznu ili kaznu zatvora zamijenjenu dobrotvornim radom.

Svoju tvrdnju o neprimjerenoj i netransparentnoj trgovini čudno usuglašenih europskih i domaćih tužitelja koji su godinama u oštrom javnom sukobu spomenuti izvor temelji na činjenici da je ključni pregovarač o spornoj nagodbi s Gabrijelom Žalac u aferi Softver bila Sani Ljubičić.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić krajem prošle godine u tišini je neustrašivo odustao od kaznenog progona Sani Ljubičić zbog ugovaranja najskupljeg vještačenja u povijesti DORH-a | Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Više visokih pravosudnih izvora izrazilo je sumnju da je „sramotna“ nagodba koju je europska tužiteljica Sani Ljubičić postigla s bivšom ministricom regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijelom Žalac, izravna posljedica činjenice da je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić odustao od kaznenog progona protiv Sani Ljubičić, koja je kao županijska državna odvjetnica u Zagrebu potpisala najskuplje, ali propalo vještačenje u povijesti DORH-a, ono u predmetu Veliki Agrokor u kojem je državni proračun oštećen za 11 milijuna kuna.

Potpisala ga je 2017. s Ismetom Kamalom i tvrtkom KPMG Poljska, a zbog eklatantnog sukoba interesa poništio ga je Ivan Turudić u studenome 2023. kao sudac Visokog kaznenog suda.

Bivšu ministricu Gabrijelu Žalac tereti se da je u aferi Softver omogućila da se državni proračun i proračun Europske unije oštete za oko milijun i pol eura i za to je upravo prošlog tjedna s EPPO-om sklopila nagodbu prema kojoj je u državni proračun uplatila 200 tisuća eura te je dobila znatno smanjenu kaznu od svega dvije godine bezuvjetnog zatvora – što je zgrozilo brojne pravne stručnjake i visoke političke krugove.

Sani Ljubičić, koja je s Gabrijelom Žalac sklopila takav sporazum, također je oštetila državni proračun Republike Hrvatske i to za gotovo identičan iznos, oko 1,3 milijuna eura – ali nikada za to nije odgovarala. Štitili su je svi državni odvjetnici redom, od njezinog šefa Dinka Cvitana, koji je također suodgovoran za potpisivanje spornog sporazuma s Ismetom Kamalom, preko Dražena Jelinića pa do Zlate Hrvoj-Šipek.

Iako je milijun i 300 tisuća eura „nestalo u vjetar“, to jest u džepove KMPG-a Poljska i Hrvatska, DORH je štitio svoju bivšu tužiteljicu koja je u međuvremenu čak promovirana u europsku tužiteljicu. No nakon dolaska Ivana Turudića na funkciju glavnog državnog odvjetnika, očekivalo se da će se to promijeniti.

Kad je u svibnju prošle godine postao glavni državni odvjetnik, Ivan Turudić najavljivao je u pravosudnim krugovima da će detaljno istražiti kaznenu prijavu koju je protiv Sani Ljubičić, svoje bivše šefice, podnijela jedna od bivših tužiteljica u predmetu Agrokor, Mirela Alerić Puklin. Tim više jer su postojali svjedoci koji su upozoravali da je Sani Ljubičić, u vrijeme pokretanja afere Agrokor, intenzivno komunicirala s tadašnjim Vladinim povjerenikom za Agrokor Antom Ramljakom.

Kad je postao glavni državni odvjetnik, Turudić je morao potrošiti dodatnih 650 tisuća eura plus PDV da bi angažirao novog vještaka, tim austrijskih stručnjaka kojem je na čelu Karl Hengstberger, austrijski sudski vještak za računovodstvo.

I umjesto da s pozicije glavnog državnog odvjetnika sve istraži i utvrdi zašto je DORH prethodno „bacio“ 1,3 milijuna eura te utvrdi na koji je način Sani Ljubičić došla do Ismeta Kamala, to jest tko joj ga je preporučio i zašto, na kraju 2023., između Božića i Nove godine, Turudić je u tišini odbacio kaznenu prijavu čiju je istragu pompozno najavljivao. Očekivalo se to tim više jer je on kao sudac Visokog kaznenog suda i proglasio sporno vještačenje definitivno neupotrebljivim zbog sukoba interesa, jer je KPMG radio i za Agrokor i za Državno odvjetništvo.

‘Sani Ljubičić uopće nije Gabrijelu Žalac pitala o ulozi premijera Andreja Plenkovića u postupku. Niti tijekom istrage, a niti sada, kada je postignuta nagodba. U optužnici nije ni pokušala objasniti tko je A.P.’

Taj bizarni zaokret inače revnog Turudića, koji je prije dolaska na čelo DORH-a u svojstvu suca zdravorazumski rasuđujući i uveo u ogroman problem Sani Ljubičić, pobuđuje sumnju da se iza njegova odustanka od njenog kaznenog progona mogu skrivati ozbiljni politički pritisci. Moguće upravo iz krugova koji vode do samog hrvatskog premijera, za čiju ulogu u aferi Softver Sani Ljubičić, znakovito, u raznim fazama postupka protiv Gabrijele Žalac konzistentno nije iskazivala adekvatan profesionalni interes.

Visoki pravosudni izvori sada su za Nacional ukazali na niz nelogičnosti u vezi sporazuma kojim je upravo Sani Ljubičić, tužiteljica u aferi Softver, omogućila Gabrijeli Žalac da se iz svega izvuče gotovo neokrznuta. Ali ne samo njoj, već i premijeru Andreju Plenkoviću koji je upravo zbog transkripata iz afere Softver postao poznat kao AP, a u čijem je uredu održana sada već famozna prezentacija spornog softvera.

Jedan od visokih pravosudnih izvora upoznat s detaljima slučaja softver ovako je za Nacional opisao ulogu tužiteljice Sani Ljubičić:

„Sani Ljubičić uopće nije Gabrijelu Žalac pitala o ulozi premijera Andreja Plenkovića u postupku. Niti tijekom istrage, a niti sada, kada je postignuta nagodba.“

Štoviše, upravo je Sani Ljubičić pisala i potpisala optužnicu u kojoj se citiraju poruke između Gabrijele Žalac i bivše državne tajnice Josipe Rimac, sada Pleslić, u kojima one spominju osobu s inicijalima „AP“.

Riječ je o porukama koje su razmjenjivale Gabrijela Žalac i Josipa Rimac, bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave i bivša gradonačelnica Knina, optužena u aferi Vjetroelektrane, čiji je sadržaj prvi objavio portal Telegram, a iz kojih je više nego jasno da se njih dvije oko tema iz optužnice i nabave softvera nisu dogovarale samo međusobno, već i s premijerom Plenkovićem kojeg su u tim porukama označavale s AP. Da je sudjelovao u tim procesima, na koncu je morao potvrditi i sam premijer Plenković, to jest njegov ured, s tim da su oni to formulirali tako kao da se Plenković o nabavama samo – informirao.

Naime, Gabrijela Žalac otvoreno je s Josipom Rimac komunicirala vezano uz natječaj za nabavu softvera PLUR koji je prvi put raspisan još 2017., ali ga je tada Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave poništila zbog žalbe tvrtke KING ICT. U toj korespondenciji one spominju i inicijale AP. Gabrijela Žalac u jednom trenutku izražava nezadovoljstvo što je osoba inicijala AP dozvolila takvu odluku DKOM-a.

Vještačenje KPMG-a Poljska i Ismeta Kamala, na kojem je najviše radio KPMG Zagreb, iz spisa je izbacio osobno Ivan Turudić kao sudac | Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

U noći s 13. na 14. prosinca 2017. Gabrijela Žalac pisala je Josipi Rimac i ovako komentirala poništenje natječaja:

“Ali gle. Ovo će biti po mom… Što prije.”

Na to joj Josipa Rimac odgovara: “Neka oni samo misle da su moćni. Nema predaje!!!”

“Treba njima niz dlaku Gladiti… i radi kurvanjski posao”, uzvraća joj Gabrijela Žalac.

No potom Josipa Rimac piše značajnu rečenicu:

“Sutra dogovori s AP i složimo mi kontru.”

AP je nedvojbeno Andrej Plenković, iako to u samoj optužnici nije izrijekom precizirano, već tužitelji, to jest europska tužiteljica Sani Ljubičić, samo navodi: “Gabrijela Žalac izražava nezadovoljstvo što je osoba inicijala AP dozvolila takvu odluku DKOM-a, te piše:

‘Već je on odmah rekao… Ali sam ja ljuta što je dozvolio ovo… Jebote Josipa… Bezveze.’”

Dalje se u optužnici ovako opisuje što to zapravo znači:

“Tim riječima I okr. Gabrijela Žalac izražavajući ljutnju na osobu inicijala AP koja bi trebala dozvoliti ili ne dozvoliti odluku DKOM-a, jasno pokazuje nimalo poštivanja pravnog poretka koji uređuje postupak javne nabave.”

Tu su prepisku početkom 2023. objavili portal Telegram i Jutarnji list pa se otvorilo pitanje je li AP zapravo Andrej Plenković, no kao “odgovor“ na to premijer je hitno lansirao zakon koji je po njemu prozvan „Lex AP“, a kojim se trebalo spriječiti curenje informacija iz tajnih istraga.

A upravo zahvaljujući „curenju“ informacija doznalo se i prije suđenja da je upravo izravno premijeru Plenkoviću Mladen Šimunac 27. travnja 2017. u Vladi prezentirao program PLUR.

Zahvaljujući Gabrijeli Žalac, koja je natječaje za taj informacijski sustav za strateško planiranje i upravljanje razvojem prilagođavala Šimuncu, država je taj softver, koji je Šimunac prezentirao premijeru, platila čak peterostruko više. Naime, prema optužnici EPPO-a, Gabrijela Žalac dogovorila je nerealnu cijenu od 12,9 milijuna kuna, iako bi, kako je izračunao EPPO, realna cijena projekta bila oko 2,7 milijuna kuna.

Više je razloga zašto je Gabrijela Žalac vjerovala da će biti puštena nakon što Uskok, to jest EPPO spozna koliko je intenzivno o svim svojim odlukama komunicirala s premijerom Plenkovićem te je već tada očekivala ponudu za nagodbu.

Isti izvor blizak Gabrijeli Žalac otkrio je Nacionalu prije dvije godine još neke šokantne detalje koji hrvatskog premijera povezuju s tom aferom. O tomu je izjavio sljedeće:

„Gabrijela Žalac nedugo nakon uhićenja bila je duboko uvjerena da će je za par dana netko nazvati, informirati je da je puštaju iz pritvora, a možda čak i da će joj se ispričati zbog pogreške. Ona je očekivala da će se to dogoditi nakon što istražitelji tek letimično pogledaju sadržaj njenog kompjutera i mobitela. I to zato što su prepuni njene izravne komunikacije sa šefom Andrejom. Pa joj neko vrijeme nije bilo jasno kako bi ona mogla biti u pravnom problemu, a da tragovi istodobno ne odvedu do hrvatskog premijera. S protekom vremena počela se čuditi zašto joj nitko ne nudi nagodbu. Moguće je da je nekome stalo da se u toj aferi zastane na njenoj razini te da se izbjegnu bilo kakve veze s njenim šefom.“

Nacional je također u to vrijeme upozorio na to da se premijer Plenković, nakon izbijanja afere Softver, čak pet puta tajno sastao s Gabrijelom Žalac i to u zgradi Vlade, u koju je ona ulazila na sporedni, tzv. zadnji ulaz, kako njeni neslužbeni posjeti ne bi bili primijećeni. Glasnogovornik Vlade Marko Milić tada je i službeno potvrdio da se premijer Plenković sastajao s Gabrijelom Žalac, ali je tvrdio da njih dvoje nisu razgovarali o njezinu sudskom sporu.

Prema tvrdnjama izvora koji imaju saznanja o detaljima tih njihovih sastanaka, sukus poruka koje je Gabrijela Žalac tada izravno prenijela premijeru Plenkoviću svodi se na sljedeće dvije rečenice:

„Ako ja progovorim, svi će završiti u Remetincu. Bolje je da ne progovorim.“

Jednom od dva neovisna izvora koji su to Nacionalu otkrili Gabrijela Žalac izjavila je i sljedeće: „Sve sam radila po Plenkovićevu nalogu.“

Ništa od toga nije zanimalo europsku tužiteljicu Sani Ljubičić koja se u optužnici pisanoj na 500 stranica nije čak potrudila ni objasniti tko je taj „famozni“ AP iz poruka Gabrijele Žalac i Josipe Rimac, kojemu je osobno prezentiran višestruko preplaćeni softver. A posebno ju to nije zanimalo sada, kada je sklopila nagodbu s Gabrijelom Žalac.

Visoki pravosudni izvor izjavio je za Nacional da spomenuta sporna nagodba upadljivo odudara od uobičajene prakse. O tomu je za Nacional izjavio sljedeće:

“Ako je Gabrijela Žalac dobila dvije godine zatvora, onda bivši ministar zdravstva Vili Beroš, kojeg se tereti za samo jedno djelo i puno manji iznos, može biti posve miran jer će dobiti možda par mjeseci zatvora ili čak uvjetnu kaznu“.

Spomenuti izvor podsjeća da je za kaznena djela koja se Gabrijeli Žalac stavljaju na teret, zlouporaba položaja i ovlasti i trgovina utjecajem uslijed čega je drugome pribavila korist, ali na štetu Europske unije i državnog proračuna RH, i to u iznosu od oko 1,5 milijuna eura, propisana maksimalna kazna do 12 godina zatvora. Taj izvor smatra da pored više otegotnih okolnosti na strani Gabrijele Žalac, nije bilo mjesta da se izrekne kazna blizu minimalno propisanoj.

Na pitanje koje su to otegotne okolnosti, taj izvor pojašnjava:

“Prvo, uplata štete ne može se smatrati olakotnom okolnošću jer je svaki okrivljenik u sudskom postupku dužan nadoknaditi odnosno vratiti prouzročenu štetu, a u ovom slučaju šteta je počinjena cijeloj državi i svakom poreznom obvezniku. Drugo, Gabrijela Žalac djela je počinila kao ministrica, osoba koja predstavlja Vladu i državu i koja je upravo zadužena za brigu o državnim interesima, od nje se kao ministrice očekuje puno veća razina poštenja i brige za imovinu države nego od prosječnog okrivljenika koji oštećuje državu ili svoju tvrtku. Kazna koju je dobila Gabrijela Žalac u rangu je kazni kakve sudovi dodjeljuju za obična razbojništva. Štoviše, imali smo slučajeve nekih poznatih osoba koje su bile osuđene na slične kazne jer su oštetile vlastite tvrtke i to za puno manje iznose, ovdje je riječ o šteti koja je nastala državi, ali i proračunu Europske unije, a to je počinila osoba na ministarskoj poziciji. Pa sjetite se samo bivše sisačke županice Marine Lovrić Merzel koja je osuđena na šest godina zatvora za trgovinu utjecajem i primanje mita.“

Marini Lovrić Merzel između ostalog stavljalo se na teret da je zgradu Hitne pomoći preplatila za 4 milijuna kuna, a sveukupno da je županijski proračun oštetila za 10,5 milijuna kuna – drugim riječima, za nešto manji iznos od onog koji se stavlja na teret Gabrijeli Žalac. Na dodatnih 7 mjeseci zatvora osuđena je jer je službenom karticom plaćala privatne troškove u iznosu 16 tisuća eura.

Nacionalov izvor dodatno pojašnjava koje su još otegotne okolnosti trebale biti uzete u obzir u vezi Gabrijele Žalac:

„Gabrijela Žalac tijekom trajanja postupka nije priznala počinjenje kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret, štoviše, odugovlačila je postupak na način da je tražila izuzimanje dokaza i slično.“

Na pitanje je li Gabrijela Žalac uoči postizanja nagodbe sa Sani Ljubičić iz EPPO-a uopće priznala krivnju i je li to trebala učiniti, drugi visoki pravosudni izvor ovako je odgovorio:

“Svaka presuda na temelju sporazuma stranaka uključuje i prethodnu izjavu okrivljenika o priznanju krivnje za kaznena djela, pa tako i presuda protiv optužene Gabrijele Žalac.“

Međutim, iz drugih pravosudnih izvora dodatno su pojasnili što je tu sporno:

“Postoji velika razlika između priznanja krivnje u samom postupku i priznanja krivnje u postupku nagodbe. Kad se postiže nagodba, okrivljenik potpisuje izjavu o priznanju krivnje, no ta izjava, prema tvrdnjama eminentnih pravnih stručnjaka, zapravo se uopće ne može smatrati dokazom u postupku, već je to samo preduvjet za nagodbu. Dakle, to nije dokazna radnja u postupku pred DORH-om, Uskokom ili EPPO-om. Drugim riječima, taj njezin potpis na nagodbi ne znači priznanje u procesnom smislu niti ima bilo kakvu dokaznu snagu. ‘Pravo’ priznanje značilo bi priznanje koje se uzima tijekom ispitivanja, pred kamerama, gdje okrivljenik ili okrivljenica iskazuju da se smatraju krivom. To bi se onda koristilo u postupku kao dokaz da je priznala krivnju. Ovo formalno-pravno nije priznanje u postupku i nije dokaz u kaznenom postupku.“

No u cijeloj priči, ističu pravosudni izvori, na radu EPPO-a ostat će velika mrlja. Evo kako jedan od njih to obrazlaže:

”Pa samo za trgovinu utjecajem propisana je kazna zatvora do pet godina, a Gabrijela Žalac bila je ministrica koja je svom prijatelju svjesno pribavila ekstremnu korist, znajući da taj softver ne vrijedi ni približno toliko koliko je plaćen. Kad se pogleda kaznena politika u drugim predmetima EPPO-a, a i u redovnim tužilaštvima, nitko nije dobio tako malenu kaznu za djela takvih razmjera počinjena s najviše državne razine.”

Iako bi time za Gabrijelu Žalac spomenuti postupak trebao biti završen, zaključno se kao itekako legitimno nameće pitanje je li Sani Ljubičić sklapanjem spomenute nagodbe primjereno obavljala svoju dužnost europske tužiteljice te što o ovom mogućem snishodljivom saniranju političke štete u korist hrvatskog premijera Andreja Plenkovića misli njena šefica Laura Kövesi.