Iz Uprave Ine Nacionalu je potvrđeno da bi Rafinerija nafte Rijeka, čija je modernizacija na 97 posto gotovosti, uskoro trebala dovršiti i testirati Postrojenje za obradu teških ostataka, najvažniji dio projekta, i pustiti ga početkom 2026. u probni rad

Nakon punih 17 godina čekanja projekt modernizacije Inine rafinerije nafte u Rijeci konačno je pri kraju. Prema informaciji koja je Nacionalu potvrđena u samoj Ini „projekt nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka pri samom je kraju izgradnje, sve faze inženjeringa i nabave su u potpunosti završene, a ukupna gotovost projekta trenutno iznosi gotovo 97 posto“.

Na posve konkretno Nacionalovo pitanje u kojoj je fazi proces modernizacije rafinerije,  odnosno što je do sada napravljeno i što ostaje za dovršiti iz Ine, na čijem je čelu predsjednica Uprave Zsuzsana Ortutay, stiže sljedeći odgovor: „Radovi koji su se odvijali na postojećim postrojenjima su završeni, a u visokoj fazi realizacije je i izgradnja novih postrojenja, od kojih su najznačajniji postrojenje za obradu teških ostataka, nova luka, silos i zatvoreni transportni sustav za teški ostatak. Uz dovršetak izgradnje, istovremeno je započela i provjera funkcionalnosti sustava te pripreme za sigurno i učinkovito puštanje postrojenja u rad, čime se projekt približava svojoj konačnoj realizaciji.“

Naftni konzultant Jasminko Umićević, i sam nekadašnji zaposlenik INA-e kratko je za Nacional prokomentirao ovu informaciju riječima: „Još uvijek mi je teško vjerovati da će projekt biti dovršen, ali bolje ikad nego nikad. Prvi rok za dovršetak modernizacije riječke rafinerije koji je MOL potpisao Ugovorom o suradnji sa INA-om iz 2003. bio je 2008. godina. Sad smo u 2025. Dakle, kasni se punih 17 godina.“

Na naše pitanje upućeno INA-i hoće li radovi biti dovršeni do očekivanog roka, odnosno do kraja ove godine iz kompanije odgovaraju da dovršetak izgradnje i spremnost za testiranje očekuju u četvrtom tromjesečju 2025., kako je i ugovoreno s glavnim izvođačem, te da je ispunjenje roka osigurano i jamstvima.

Iz Ine na čijem je čelu predsjednica Uprave Zsuzsanna Ortutay, očekuju da će projekt od 700 milijuna eura biti završen do kraja 2025.

Zanimalo nas je i kada će novo postrojenje biti pušteno u probni rad i koliko će trajati testna faza,, odnosno kad se može očekivati puni pogon DCU postrojenja. „Postrojenje za obradu teških ostataka najveći je i najvažniji dio projekta, a njegovo testiranje puštanjem u probni rad očekuje se početkom 2026.

Testiranja novih postrojenja odvijaju se po sekvencama i riječ je o zahtjevnom procesu koji traje do ispunjavanja svih uvjeta za izdavanje uporabne dozvole nakon čega postrojenja nastavljaju s normalnim radom“, stoji dalje u odgovoru iz INA-e. Na konkretno pitanje što točno modernizirana rafinerija, a posebno njezino postrojenje za obradu teških ostataka nafte (Delayed Coker – DCU),  donose INA-i dobili smo odgovor da „modernizacija riječke rafinerije donosi značajne benefite za hrvatsko tržište, ponajprije kroz povećanu sigurnost opskrbe i smanjenje ovisnosti o uvozu dizela“.

„Zahvaljujući novom postrojenju za obradu teških ostataka, iz iste količine sirove nafte Rafinerija nafte Rijeka će moći proizvesti i do 15 posto više dizela, što će dodatno osnažiti njenu konkurentnost i stabilnost opskrbe. Dovršetkom projekta, rafinerija više neće biti ovisna o uvozu vakuumskog plinskog ulja (VGO), čime se dodatno jača njena neovisnost u ovom dinamičnom globalnom okruženju“, navodi se na kraju odgovora.

Valja ovdje napomenuti da je INA do sada vakuumsko plinsko ulje uvozila iz Rusije uz odobreno izuzeće od sankcija koje je Hrvatskoj odobrila Europska unija, što znači da će se puštanjem u pogon novog koking postrojenja, odnosno Delayed Cokera Hrvatska u potpunosti osloboditi od ovisnosti o ruskim sirovinama.

Na kraju odgovora stoji: „Unatoč svim izazovima s kojima se svijet pa tako i INA suočava posljednjih godina, INA nije odustala i nastavlja s provedbom ovog strateškog projekta koji s ukupnim ulaganjem od preko 700 milijuna eura predstavlja najveće pojedinačno ulaganje kompanije u više od 60 godina njene povijesti.“

‘Još uvijek mi je teško vjerovati da će projekt biti dovršen, ali bolje ikad nego nikad’, kaže Jasminko Umićević. Foto: Saša Zinaja/NFoto

Isto pitanje u kojem vremenskom roku nakon službenog dovršetka radova možemo očekivati da će DCU postrojenje biti u punom pogonu postavili smo i Jasminku Umićeviću. On kaže da cijelo postrojenje treba proći sve stupnjeve kontrole i testnog rada.

„Nakon mehaničkog dovršenja koje potvrđuje da je sva oprema instalirana prema projektu, slijedi tzv. hladno testiranje (Cold Commissioning), odnosno postupak ispitivanja sustava bez nafte, uz korištenje vode i inertnih plinova. Potom slijedi tzv. vruće pokretanje (Hot Commissioning / Start-up) i to je prvi ulazak sirovine u postrojenje. Nakon toga kreće probni rad (Performance Test Run) koji traje dok postrojenje ne pokaže stabilne parametre rada i dok ne zadovolji projektirane pokazatelje.

Tek nakon uspješno odrađenog probnog rada i uklanjanja eventualnih nedostataka može se obaviti primopredaja postrojenja i puštanje u stalni pogon“, objasnio nam je Umićević. Kod standardnog DCU postrojenja kapaciteta nekoliko milijuna tona godišnje probni rad se planira u trajanju od šest do 12 mjeseci, no u praksi je taj rok nerijetko i duži zbog dodatnih podešavanja procesa, problema s koksom, toplinskim naprezanjima ili integracijom s ostatkom rafinerije.„

Dakle, za INA-ino koking postrojenje u Rijeci kapaciteta oko 500.000 tona koksnog ostatka godišnje, realno je očekivati da će probni rad trajati barem šest mjeseci, a uobičajeno se zaokružuje na oko godinu dana prije nego se smatra potpuno operativnim. To znači da puni pogon novog DCU-a možemo očekivati do kraja 2026. godine“, tumači Umićević.

Projekt modernizacije riječke rafinerije i izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka kao najvažnijeg dijela toga projekta kasni već više od dvije godine i rok za njegovo dovršenje do sada je u dva navrata prolongiran. Podsjetimo, projekt je službeno započet krajem 2019. godine kada je Uprava INA-e s talijanskom tvrtkom KT – Kinetics Technology potpisala ugovor o izgradnji postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji Rijeka (Delayed Coker Unit , DCU).

Iz INA-e su tada tvrdili da je projekt vrijedan oko četiri milijarde tadašnjih kuna, odnosno oko 530 milijuna eura, a najavljivan je kao druga faza modernizacije riječke rafinerije na koju se mađarski MOL obvezao potpisivanjem Ugovora o međusobnim odnosima dioničara iz siječnja 2003., no na njegov smo početak čekali punih 17 godina.

Prilikom potpisivanja Ugovora sa KT-om kao krajnji rok dovršetka projekta istaknut je srpanj 2023. godine. No u ožujku 2023., tri mjeseca prije naznačenog roka za dovršetak projekta Ina i KT potpisuju dodatak ugovoru kojim se krajna cijena postrojenja sa ranije ugovorenih 530 milijuna eura uvećava za dodatnih devet posto – odnosno za dodatnih 48 milijuna eura – na nešto manje od 580 milijuna eura, a rok za dovršetak projekta pomiče se na kraj 2024. godine.

‘Zahvaljujući novom postrojenju za obradu teških ostataka, iz iste količine sirove nafte Rafinerija nafte Rijeka moći će proizvesti i do 15 posto više dizela, što će dodatno osnažiti njenu konkurentnost’, kažu u Ini

Dana 16. listopada prošle godine, opet neposredno pred istek novog roka za dovršetak postrojenja, Ina i KT potpisuju drugi dodatak ugovoru kojim krajnja cijena projekta raste za dodatnih šest posto (novih gotovo 35 milijuna eura), a kao novi rok za završetak radova naznačen je četvrti kvartal 2025.

Prema Nacionalovim informacijama iz neslužbenih izvora, unatoč kašnjenju od dvije i pol godine ni INA ni MOL prema KT-u nisu pokrenuli nikakve zahtjeve za plaćanje penala niti su zatražili odgovornost izvođača zbog kašnjenja i štete koju je tvrtka zbog toga pretrpjela.

Posve suprotno, Nacional je još u studenome prošle godine pisao da je Uprava Ine novim ugovorom i dodatnim iznosom od 35 milijuna eura htjela dodatno motivirati KT da uopće završi projekt, a što nam je tada potvrđeno i iz Ministarstva gospodarstva kojemu je tada, kao i danas, na čelu bio Ante Šušnjar.

Neslužbeni stručni izvor je Nacionalu još krajem prošle godine objasnio da je uobičajeno da se projekti ovakvoga tipa u svijetu dovrše za prosječno tri godine od dana potpisivanja ugovora. „Možemo uzeti u obzir da je pandemija Covida donekle usporila realizaciju projekta, no čak i uz takav argument Delayed Coker je trebao biti gotov za četiri godine, odnosno najkasnije do kraja 2023. godine“, objasnio je tada naš stručni izvor dodajući da teško može razumjeti i objasniti toliko kašnjenje.

Ispoštuje li izvođač navedeni rok do početka četvrtog kvartala ove godine, a to je za samo mjesec dana, projekt izgradnje Delayed Cokera trajao je punih šest godina, odnosno dvostruko više od uobičajenog vremena potrebnog za projekte takve vrste. I bit će 83 milijuna eura skuplji od ranije ugovorenog iznosa. No kako nam je rekao i Jasminko Umićević, bolje je ikad nego nikad.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar još je u studenome prošle godine najavio završetak modernizacije riječke rafinerije Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Paralelno sa dovršetkom projekta modernizacije jedine preostale domaće rafinerije i  izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka, INA započinje i projekt izgradnje sustava zaštite ispod riječke rafinerije koji bi trajno trebao riješiti probleme izlijevanja  nafte i ulja u kostrenski i bakarski zaljev.

Početkom srpnja ove godine potpisan je ugovor s međunarodnim konzorcijem predvođenim tvrtkama Lamor i Litoclean koji će, prema projektu, ispod rafinerije izgraditi hidrauličke barijere s depresijama za prikupljanje zauljenih tekućina. Te će depresije biti izvedene u obliku niza bušotina koje će se izvesti uz samu obalu ispod rafinerije, a koje će na kopnu stvoriti najnižu točku u podzemlju u kojoj će se kontrolirano prikupljati tekućine i spriječiti njihov prodor prema moru.

To ujedno predstavlja temeljni okvir cjelokupnog programa zaštite mora i biti će trajno rješenje za sanaciju dugogodišnjeg onečišćenja krškog terena na području riječke rafinerije. Projekt je vrijedan šest milijuna eura i provodit će se u tri faze u trajanju od dvije godine. Dovršetak radova i puna implementacija rješenja očekuju se tijekom 2027. godine.