Dok se čeka odluka Upravnog suda u vezi sa spornom deportacijom hrvatske državljanke, liječnice Arien Stojanović Ivković, vrijedi podsjetiti  na slučaj zemunske obitelji Barbalić čiji stan su otele radikalske vlasti 1997.

Ni skoro tri desetljeća kasnije slučaj nije dobio pravni epilog, Barbalići ne žive u Srbiji, a narativ vlasti koja se obračunava s Hrvatima, podsjeća na lošu kopiju devedesetih.

Tri generacije obitelji Barbalić odrasle su u dvosobnom stanu u Zemunu, u miru i skladnim odnosima sa susjedima svih nacija. Sve dok na vlast u Zemunu nisu došli radikali, koji su ih u partijskim novinama prozvali – ustašama. Ovaj dječak išao je u vrtić kad su partijske novine objavile njegovu hrvatsku putovnicu na naslovnici, a lider radikala javno zaprijetio da maloljetni Hrvat u zemunski vrtić neće ići, piše N1.

„Mali je upisan u vrtić na uglu te ulice. Upisan je u školu“, rekao je tada odvjetnik obitelji Barbalić Nikola Barović u emisiji na BK TV.

„I s ovom putovnicom ide u vrtić?“, upitao je tada lider Srpske radikalne stranke pokazujući hrvatski putovnicu djeteta.
„Ide u vrtić. Ne ide s putovnicom u vrtić. Ne treba putovnica za odlazak u vrtić“, odgovorio je Barović.

„S ovim će taj mali da ide u vrtić“, upitao je Šešelj.

„Hoće“, odgovorio je Barović.

„E neće“, rekao je Šešelj.

„Hoće“, ponovio je Barović.

„E neće, vidjet ćete da neće“, nastavio je lider radikala.

„Ljudi imaju pravo na višestruko državljanstvo“, rekao je Barović.

„Neće. Nemaju pravo“, izjavio je Šešelj.

Barbalići nisu previše obraćali pažnju na Šešeljeve prijetnje, pa su 1997. mirno otišli na more. Dok su bili van grada, obijena im je brava, pokradene su im stvari, a u stan se uselila funkcionerka, a kasnije i republička poslanica Srpske radikalne stranke.

„Oni su ušli, ukrali i opljačkali stan. Oni su kriminalci koji su nakon pljačke ostali u stanu“, kaže protjerani Hrvat iz Zemuna Ivan Barbalić.

Vučić već 25 godina pokušava sakriti da je organizirao demonstracije radikala kako bi spriječili povrat stana Hrvatu kojega su istjerali šešeljevci

U Zemunu Barbalići nisu ostavili samo imovinu, već i prijatelje. Jedan od njih je i novinar Slobodan Stupar, koji je Barbu, kako ga zove, upoznao pre više od šezdeset godina, a u otetom stanu je nebrojeno puta i sam spavao. Igrali su i nogomet u istoj ekipi iz kraja, ali se nisu dijelili po porijeklu.

„Naše dvorište – to sam tek kasnije saznao – bilo je multinacionalno. Igrali su u toj ekipi jedan Albanac, dva Mađara, Hrvat, dva Crnogorca i nas Srba trojica. I jedan Židov. Ja tome nisam pridavao nikakav značaj do 1991. kad su počela da se prebrojavaju krvna zrnca“, kaže novinar Slobodan Stupar.

Ni Stupar ni Barbalić nisu kao mladi ni znali tko je koje nacionalnosti, niti im je to bilo važno. Protjerani Zemunac ni dan danas ne smatra da su mu stan oteli Srbi.

„Ušao je Šešelj, ušao je Vučić. To što su oni Srbi, mogli su biti i Hrvati, Mađari i Aboridžini. Ali oni imaju ime i prezime i oni su to napravili. Nisu to napravili Srbi kao Srbi“, kaže Ivan Barbalić.

BILA NA PROSVJEDU Državljanka Hrvatske protjerana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i obitelj

Kao novinar, Stupar je izvještavao o kampanji protiv zemunskih Hrvata, ali je svog prijatelja pokušao obraniti i tijelom.

„Privatno sam učestvovao u demonstracijama ispred zgrade. Skupljali su se ljudi i protivili, a na drugoj strani ulice je bio Vučić sa transparentom na kom je pisalo Barović – odvjetnik Barbalića, i Barbalić su ustaše. I dan danas imamo tu istu terminologiju koju upotrebljava isto radikal Vučić i radikal Šešelj“, kaže Stupar.

Barbalić kaže da pomno prati proteste u Srbiji te smatra da su zabrane ulaska i deportacije hrvatskih državljana recept koji je palio, često i devedesetih.

„Mislim da Vučić traži sve moguće načine za izlazak iz ove situacije. Najbliži su Hrvati, jer prema Hrvatima postoji najviše animoziteta u Srbiji. Ima puno ljudi koji su došli iz Hrvatske i Bosne, koji su ogorčeni na Hrvatsku i Vučiću je to jedan od načina da malo digne tenzije, skrene narodu misli sa onoga što se događa trenutno u Srbiji“, kaže Barbalić.
Pošto je iscrpio sve pravne mehanizme povrata imovine u Srbiji, slučaj otetog stana još uvijek je pred međunarodnim sudom u Strasbourgu. Ipak, kaže, i kad bi mu imovina bila vraćena, ne bi se selio nazad.

„Najbližih onih nema više. Mislim da bih se osjećao kao netko tko je došao da živi u Zemun, a ne kao Zemunac“, kaže Barbalić.