Zahvaljujući interaktivnoj turi ‘Povratak korijenima’, na OPG-u Terra Arhaica na Hvaru moguće je vratiti se 200 godina u prošlost i postati Dalmatinac, bodul, otočanin – barem na jedan dan. Ovdje se odvija pravi ‘living history’ kojim su naročito oduševljeni turisti

Zamislite dan bez žurbe, tehnologije i buke, dan u kojem živite kao naši prabake i pradjedovi. To je moguće u Vrisniku, malom selu na otoku Hvaru koje je udaljeno desetak minuta vožnje od Jelse. Na tamošnjem OPG-u Terra Arhaica moguće je, zahvaljujući interaktivnoj turi „Povratak korijenima“, vratiti se 200 godina u prošlost i postati Dalmatinac, bodul, otočanin, barem na jedan dan. Ovo jedinstveno i ukusno iskustvo koje je gostima omogućeno u srcu otoka Hvara omogućuje otkrivanje čari autentičnog starog hvarskog domaćinstva, priliku da se vide stari zanati i kušaju tradicionalne delicije. OPG Terra Arhaica pruža scene oživljene povijesti otočkog života u kombinaciji „living historyja“ i storytellinga. Ovi autentični doživljaji dostupni su isključivo uz prethodnu rezervaciju i organiziraju se kao privatne ture, pažljivo prilagođene svakom gostu, a cijena je u prosjeku od 90 do 100 eura, ovisno i o broju sudionika. Imaju i program „Slatki Hvar“, radionicu pripreme tradicionalnih kolača, na način kako su se slastice radile u prošlosti, a „Cooking Class“ je prezentacija pripreme tradicionalnih jela u autentičnoj kuhinji uz lokalne namirnice i priče koje se prenose s koljena na koljeno. U programu „Slatki Hvar“ mogu se probati starogrojski paprenjok, hrustule, cviti, arancini, bruštuloni omenduli, smokve i konfet. Sve su to programi za one koji žele autentičnost i kontakt s lokalnom tradicijom. Odnosno, riječima našeg sugovornika: „Valorizirali smo emociju kao zaboravljeni resurs u turizmu. Stvorili smo univerzalni suvenir – doživljaj.“

FOTO: Terra Arhaica

A naš je sugovornik Jakša Damjanić, jedan od članova obitelji Damjanić koja je započela ovu priču uredivši prekrasno imanje koje su nazvali Terra Arhaica, stara zemlja. Kako je rekao, kuća je šaptala priču i jedino ju je trebalo poslušati. Sve se pokrenulo u trenutku kada se nakon 20 godina rada u hotelijerstvu probudio u bolnici. Odlučio je promijeniti životni stil. Upravo tada je njegov punac razmišljalo o prodaji kuće. Ipak, zaključak njegove supruge Lane i njega bio je da idu u smjeru daljnjeg razvijanja OPG-a i renovacije zapuštene kuće.

„OPG je otvorio moj otac davne 2002. razmišljajući na sličan način. Razvoj dopunske djelatnosti pokrenuli smo prije 5 godina kada smo i sjedište prebacili u Vrisnik. Trenutak kada smo postali svjesni da naša djeca ne prepoznaju alate i način života naših starih, a time i gube identitet, bio je okidač da se upustimo u ovaj pothvat, a danas smo tu gdje jesmo. Povratka nema, oživjeli smo povijest. Kuća je stara od 150 do 200 godina, ovisno o tome o kojem dijelu kuće je riječ. Pripada tradicionalnoj kamenoj otočkoj seoskoj kući, s time da je izrazito velika za razdoblje kojem pripada. Ima dvije ‘gustirne’, bunara za prikupljanje kišnice, od kojih je jedna imala izgrađen pretprostor koji je služio kao filter vode koji se sastojao od krupnog šljunka, pijeska i ugljena. Prepuna je malih i pomoćnih prostora, ali i velikih terasa. Zbog svojeg oblika kuća ‘Bojanić’ je već spomenuta u turističkom vodiču 1968.“, ustvrdio je Jakša Damjanić.

OPG Terra Arhaica pruža scene oživljene povijesti otočkog života u kombinaciji ‘living historyja’ i storytellinga, a imaju i radionicu pečenja kolača. FOTO: Terra Arhaica

Kako kaže, koliko god sada to romantično izgledalo, ne smijemo zaboraviti da se život otoka svodio na preživljavanje i snalaženje u teškim uvjetima. Težačka marenda se mahom sastojala od poljoprivrednih proizvoda, a ribarska od morskih i to u pravilu skromnih namirnica jer su se one bolje prodavale da bi se došlo do ono malo novca što su ljudi mogli pribaviti. Te skromne namirnice uz neizostavan domaći kruh oblikovale su mediteransku prehranu koju je zbog svoje posebnosti prepoznao i UNESCO.

Osnovno je bilo kako uzgojiti ili uloviti hranu, a kasnije je bilo važno sačuvati je za duže razdoblje.

„Ne zaboravimo da se kruh ispod peke pripremao jednom tjedno kada je jedna osoba u mjestu koja je imala peć pekla za sve, a za nagradu je dobivala kruh. Čuvanje jaja u soli produžavalo je vijek trajanja. Soljenje ribe bio je jedan od načina konzerviranja. ‘Potrušena’ riba, ona koja se stisnula pod sol i bijeli luk, sušila se u ‘muškaduru’. ‘Konšerva’, koncentrat rajčice, nastajala je u dugotrajnom procesu miješanja i sušenja na suncu, a sušena rajčica odlična je dopuna svakom stolu. Upotreba ‘kvasine’, vinskog octa, omogućila je stvaranje izvrsnih dodataka jelima poput kapulice i motara. Maslinu je, osim za ulje, moguće iskoristiti na razne načine tako da uljepšati dalmatinsku trpezu može, primjerice, pašteta od maslina ili oparene masline, pomno odabrane crne masline koje se prokuhaju u slanoj vodi, ostave da malo odstoje i peku – suše u pećnici. Kasnije se spremaju u staklenke zalivene uljem ili uz dodatak koromača ili ružmarina. Moguće ih je nakon sušenja staviti i u zamrzivač i vaditi po potrebi. Konfet, sličan kotonjati, odnosno siru od dunja, radi se iskuhavanjem grožđa i uz pravilno sušenje bez dodataka aditiva može dugo vremena uveseljavati nepce. Ljudi su nekada radili kolače i druga jela od skromnih sastojaka, onoga što su imali. Panoda je jedno takvo jelo, radi se od ostataka kruha i rajčice, a posebna aroma dobije se kada samo malo zagori. Mi mnoge stvari i danas pripremamo na tradicionalan način. U ‘Cooking Classu’ u tradicionalnoj kuhinji pripremamo tingul i domaće njoke. Hrustula je jedan od kolača od jednostavnih namirnica“, rekao je naš sugovornik.

Kaže da najviše posjetitelja imaju iz SAD-a i Kanade i da im se ukupno iskustvo sviđa jer primaju pohvale da im je to bilo najbolje iskustvo na putovanju ili da je ono što su jeli kod njih najbolji obrok uopće. Gosti degustiraju tradicionalne namirnice i jela kao što su palenta, šalša od rajčica i tikvice iz njihova vrta, motar, slana riba, grahorice, domaći sirupi i tradicionalni kolači.

Kako se nekad cijedilo grožđe za vino, kako su se sušile smokve, radio kruh ispod peke, mljela pšenica, ima li razlika u soljenju ribe nekad i danas?

„Iako je tradicionalna tehnika cijeđenja grožđa na drvenim ručnim prešama kod malih proizvođača slična, odnosno i danas se tako radi, primat preuzimaju električne preše, muljače u inox izvedbi. Smokve su se ‘šuferovale’, zadimile sumporom, sušile na suncu i svaki dan okretale. Preko noći su se obavezno unosile u kuću da ih se sačuva od rose. Nakon procesa sušenja su se ‘morovale’, odnosno kratko umakale u uzavrelo more kako bi se spriječio razvoj ličinki. Kasnije su se spremale u platnene vreće s lovorom ili na nisku. Tehnika pečenja kruha ispod peke bila je jednostavna, ali i dugotrajna, no uporaba domaćeg brašna i proces dizanja tijesta čine osnovnu za odličnu kvalitetu kruha. Tehnika soljenja nije se drastično promijenila. Drveni ‘barili’ zamijenile su drugačije posude. Salamura se posebno priprema. Današnje načini čuvanja hrane na neki način garantiraju dugotrajnost. Ono što se izgubilo je ljudski osjećaj i posvećenost pripremi i svakom pojedinom proizvodu, a posljedica je manjak izvornog okusa. Nekada su se svi sastojci koje spominjemo u starim jelima mogli naći u prirodi i uzgojiti. Tijekom petnaestog stoljeća šafran je bio izvozni proizvod s otoka Hvara, pa je nestao. Danas ga neke obitelji pokušavaju uzgojiti, u čemu imaju određene rezultate“, rekao je Jakša Damjanić.

‘Cooking Class’ je prezentacija pripreme tradicionalnih jela u autentičnoj kuhinji, a u programu ‘Slatki Hvar’ mogu se probati starogrojski paprenjok, hrustule, cviti, arancini…. FOTO: Terra Arhaica

Kako kaže, u starim receptima umjesto točnih mjera postojala je metoda „od oka“, ali postojala je mjera šalica ili žlica koja se pisala u omjerima. Kada je riječ o kolačima, naš sugovornik smatra da svoju posebnost duguju svojoj jednostavnosti:

„Ne zaboravimo da su neke od njih poput hrustula rađene u doba oskudice. Zamislite veljaču na otoku Hvaru, kiša je, hladno i u prirodi ne postoji skoro ništa što se može prikupiti. Karnevalsko je doba i žene su imale zadatak da nahrane djecu s jako malo sastojaka i rezultat je hrustula. Kada je pak riječ o starogrojskom paprenjoku, to je nedvojbeno najpoznatiji kolač otoka Hvara. Receptura dolazi iz renesansnih vremena. Prvi put spomenut je u djelu Petra Hektorovića ‘Ribanje i ribarsko prigovaranje’. Vještina crtanja i dekoriranja paprenjaka prava je umjetnost i to je hrvatska nematerijalna baština.“

Imaju i kolekciju od preko 300 predmeta koja pokazuje život kakav je nekada bio. U procesu su registracije etno zbirke. Kako kaže, Renata Tešija, voditeljica projekta Dalmatia Storytelling Destination, prepoznala je njihov rad i bila dragocjena podrška.

Gosti degustiraju tradicionalne namirnice i jela kao što su palenta, šalša od rajčica i tikvice iz njihova vrta, motar, slana riba, sirupi i tradicionalni kolači, ali i uče kako se nekad radilo. FOTO: Terra Arhaica

Njemu je bavljenje svim oko Terre Arhaice i njihovih programa osnovni posao.

„Mogu reći da mi je to osnovni posao. Članovi obitelji, naša kći Tara i sin Lorenco, maksimalno sudjeluju. Supruga Lana inače radi kao psiholog u školi, no svoje slobodno vrijeme posvetila je kući u Vrisniku. Od početaka u ovome je s nama naša prijateljica Magdalena, a generirali smo i nova zapošljavanja te uz Antonija i Ivana imamo fantastičan tim ljudi koji je posvećen priči. Majka Snježana vrijedno je šivala nošnje u koje još uvijek rado uskoči kada zatreba. Otac Pero je bio nepresušni izvor informacija i savjeta. Naša vremešna susjeda teta Rita u svojoj 95. godini još uvijek nam ukazuje na živopisne momente i svojevrstan je portal u povijest otoka Hvara. Na našem programu ‘Povratak korijenima’ možete saznati da su none bile snažne zbog načina življenja koji je uključivao svakodnevni rad na domaćinstvu, počevši od mljevenja kukuruza na kamenom žrvnju do prženja kave i općenito velike fizičke aktivnosti. A tko želi pokušati pobijediti djecu u drevnoj igri ‘dulić’, mora navratiti na Terru Arhaicu“, zaključio je Damjanić.