Lindon Selahi napustio je Rijeku, aktualnog prvaka Hrvatske, i sreću potražio u Widzewu iz Lodza. U ponedjeljak će na liječnički pregled, a u utorak bi trebao potpisati trogodišnji ugovor. Mnogi se pitaju zašto je jedan od najboljih igrača Rijeke napustio priliku zaigrati u Ligu prvaka, najelitnijem nogometnom europskom natjecanju i otišao u klub kojeg je prošle sezone od ispadanja spasio upravo Željko Sopić….

Selahi je u Rijeku stigao u ljeto 2021. i odmah je postao jedan od najvažnijih igrača. No poznato je da predsjednik Rijeke Damir Mišković ne daje basnoslovne ugovore. Prema informacijama koje imamo, nijedan igrač Rijeke godišnje ne zarađuje više od 300. ooo eura, štoviše, neki kažu da je najplaćeniji Nais Djouahra, koji navodno zarađuje 270.000 eura.

ZBOGOM, RIJEKO Odabrao Lindon Selahi: Između Hajduka i Widzewa bira – Sopića!

To je Miškovićeva politika i od nje ne odstupa ni za milimetar. No je li mogao Selahiju ponuditi više pa ga probati zadržati u proboju na Ligu prvaka i sigurnom dobitku 30-ak milijuna eura? Mogao je, no tim prvim korakom prekršio bi vlastite postulate i bila bi to jednosmjerna karta. Jer kad jednom pređete zacrtanu granicu, povratka više nema. Svaki budući igrač pozivao bi se na pravilo “ako je mogao Selahi” i to bi značilo kršenje klupske politike.

Negdje u to vrijeme, dok su se vodili razgovori između Selahija i Rijeke, javio se Željko Sopić, trener Widzewa iz Lodza i čovjek koji je preporodio klub. Sopić je stigao prošle sezone kad je Widzew bio na konopcima, prijetilo mu je ispadanje iz lige. Odmah je pobijedio u prve dvije utakmice, Piast Gliwice 2-0 i Lechiju iz Gdanska 2-0 i odvukao klub u sigurnu zonu. Obzirom da nije selektirao momčad, da nije prošao pripreme, napravio je čudesni rezultat.

No tu još ne dolazimo do odgovora na pitanje što je Selahija nagnalo da napusti mogućnost igranja u Ligi prvaka zbog 13. kluba poljske lige. Ruku na srce, teško je usporediv i život u Rijeci i Opatijskom rivijeri, kava na Lungomareu ili u Lodzu. No, evo što je presudilo.

Kako je Selahi u Widzew stigao kao slobodan igrač, dogovor je bio da mu Poljaci daju veću plaću, što je običaj u nogometnim poslovima,kad igrač dolazi bez odštete i budućeg poslodavca oslobodi tog troška. Tako su mu, kako saznajemo, ponudili 500.000 eura na godinu, što je dvostruko više od onoga što je zarađivao u Rijeci. I to je bio glavni razlog zašto je otišao u Widzew.

Također, infrastruktura u Poljskoj ne može se mjeriti s ovom u Hrvatskoj. Poljaci su za potrebe Europskog prvenstva  20212. izgradili nove stadione i igranje na svakom od njih poseban je gušt. U Hrvatskoj, nažalost, zbog travnjaka kao u Kranjčevićevoj ili Šibeniku riskirate teže ozljede i upitan nastavak karijere.

Stadioni u Varšavi ili Lodzu ne mogu se mjeriti s Maksimirom, jednim od najružnijih europskih stadiona. Poražavajuća je to činjenica za hrvatski nogomet, no izgradnjom Kranjčevićeve, pa i Maksimira, a nadamo se što prije i Poljuda, hrvatski nogomet otvorit će neku novu stranicu u kojoj možda u budućnosti igrači neće iz Lige prvaka bježati u 13. klub poljske lige. Nažalost, danas je poljska liga po svemu ispred Hrvatske. Pa čak i na Uefinom rankingu, gdje je Poljska 15, Hrvatska 21.

– U Poljskoj plaće nisu visoke, nema tamo milijunskih ugovora, no sve što vam poslodavac kaže, to izvrši. U prosjeku se zarađuje između 200 i 300 tisuća eura i u deset godina igranja u Poljskoj možete, bez problema, osiugrati egzistenciju. U Hrvatskoj, nažalost, u deset godina, osim ako ne igrate u Dinamu, teško možete do egzistencije – ispričao nam je jedan hrvatski igrač koji je dugo igrao i u Hrvatskoj i u Poljskoj.

Selahi će tako, prema našim izvorima, u tri godine u Lodzu zaraditi milijun i pol eura, što u Rijeci ne bi uspio za osam godina.

Dvostruko veća plaća, neusporedivo bolja infrastruktura i Željko Sopić tri su glavna razloga zašto je Selahi napustio hrvatskog prvaka i odlučio preseliti u Lodz.