Stadioni su kod nas uvijek oaze demokracije, pa čak i oaze nekih nepoćudnih povika, u što “Za dom spremni” definitivno spada i spadao bi bilo gdje u Europi poručio je za N1 Thomas Bauer, stručnjak za odnose s javnošću, kolumnist i nekoć jedan od vođa Bad Blue Boysa.

No, objašnjava kako se najvjerojatnije dogodilo da se na jednom hrvatskom stadionu zaore ustaški pokliči.”Mislim da je ovdje u pitanju jedna puka slučajnost, naime dogodilo se nevrijeme, nestalo je struje i video nadzor nije funkcionirao, pretpostavljam, vjerujem da je publika jednostavno iskoristila to što ne mogu biti snimljeni dok to uzvikuju, pa je to opetovano činila,” kaže Thomas Bauer, prisjetivši se što je sve bilo zabranjeno u bivšoj državi i kako su ljudi bili kažnjavani zbog verbalnog delikt, pa i kako je kao dječak početkom 80-ih s ocem bio na utakmici Cibona-Crvena zvezda u Domu sportova te kako je milicija nakon utakmice išla od osobe do osobe i maricom privodila zagrebačke navijače koji su “vrlo nevino” Beograđanima uzvikivali “Sretan Uskrs!”.
“To je verbalni delikt i zabrana slobode govora, a ja kao klasični liberal vjerujem u slobodu govora i na stadionu, što uključuje i te parole koje jesu neosporno totalitarne. Kad se radi o zabrani nepoćudnih političkih opcija, ja ne znam jesu li ljudi preskočili 20. stoljeće, jesu li zaboravili kako je u Kraljevini Jugoslaviji bilo zabranjeno ustaštvo i komunistička partija, pa ih to nije spriječilo. Tako da su zabrane kontraproduktivne,” kaže Bauer, smatrajući da su upravo zabrane zapravo i potaknule ovako široku upotrebu onog što je bilo zabranjeno voće.

ZDS Pučka pravobraniteljica: ‘Potrebna je jača osuda slavljenja ustaštva i NDH…’

Nikad u životu nisam uzvikivao “Za dom spremni”

“Upravo to, zabranjeno voće je najslađe voće… Hrvatska sociologija, a sociolozi su bili uglavnom lijeve provenijencije, među prvima u Europi pokušavala je objasniti navijački pokret i tu tezu o zabranjenom voću,” kaže Bauer, podsjećajući i na neke druge subkulture u Europi.
Recimo britanski pankeri koji su javno u pjesmama vrijeđali britansku kraljicu vjerojatno se nisu svako jutro budili s ružnim mislima o britanskoj kraljici. Cilj je bio šokirati, a mladi ljudi su tome skloni. Ja nisam apologet, nikad u životu nisam uzvikivao “Za dom spremni” niti sam veličao ustaštvo, jer znam što iza toga stoji i znam da to nije nešto pozitivno. Naravno, bio sam u krugu navijača koji su to činili”, priznaje Bauer.

Podsjetio je i na neke “lijeve političare”, počevši od Stipe Mesića koji su također veličali NDH i ustaštvo i time se kompromitirali, pruživši možda tako i uzor mladima.

USTAŠKI POKLIČ Kosor prozvala ‘kukavicu u bijelom’ zbog ZDS-a u Kninu. Misli na Plenkovića?

“Živim u ovom gradu od rođenja i svjestan sam da to jest dio folklora, nažalost. Vi imate generaciju koja je danas izbombardirana strahovitim količinama informacija. Vi ne možete toj generaciji reći da je “Za dom spremni” isključivo vezano uz Jasenovac, Antu Pavelića i ustaštvo. Oni vide fotografiju odore uniforme Žarka Manjkasa Crvenkape, koji je poginuo u proboju iz Bogdanovaca. Na njoj piše “Za dom spremni”. I sad vi nekog klinca od 16 godina pokušavate uvjeriti da on ne smije nositi majicu “Za dom spremni”, a on je vidio tu fotografiju koja je postala viralna na društvenim mrežama, gdje se jasno vidi taj grb HOS-a i “Za dom spremni,” navodi Bauer, ističući da za njega nije presudno što zabrana i dalje nije eksplicitno navedena u zakonu. Jer i rasni zakoni su bili zakoni.
“Meni je moral iznad zakona. I Vijeće Europe i Europski parlament su jasno izrekli stav i o komunizmu. No, vi možete komunizam bez ikakvih sankcija i društvene osude veličati u Hrvatskoj, neke stranke to obilato čine i ne događa se nikakva reakcija. Novija generacija možda neće pročitati 20 knjiga o II. svjetskom ratu, pogledat će neki video na YouTubeu, gdje jasno vidi da Šljivančanin na čelu ima zvijezdu prije no što je počinjen zločin na Ovčari gdje je on sprovodio ljude iz bolnice. Vi ne možete tu generaciju kao u filmu “Men in Black” proći štapićem, zasvijetliti im ispred očiju i izbrisati ono što su oni do sada naučili”, kaže Bauer podsjećajući da neki propagiraju tezu o pola milijuna ustaša na hipodromu, a s druge strane imamo iz Srbije 28.000 radnih dozvola, plus one iz BiH i RS.

U Hrvatsku je došlo raditi više od 40.000 etničkih Srba

“Do prije pet-šest, pa i deset godina ste imali dosta nekakvih napada na ljude koji su imali srpske registracije. Prije su dolazili u Istru i na Krk, sad ih već vidim po Dalmaciji, s beogradskim, novosadskim ili niškim naglaskom, koji konobare, kuhaju, rade, ja nisam vidio da netko te ljude omalovažava, napada ili vrijeđa. Dapače, ti ljudi su, koliko vidim, dobro primljeni i nitko ih ne osjeća kao problem. U Hrvatsku je došlo raditi između 40.000 i 50.000 etničkih Srba. Mi smo donedavno slušali priče kako Hrvatska ne želi Srbe, kako ih je istjerala. Naravno da tu ima nešto i istine, nisu svi ti ljudi nakon ’95. dočekivani raširenih ruku, to bi bila laž.”
“Međutim, ne možemo sad negirati da se dogodila jedna nova situacija u kojoj mahom imate mlade muškarce u punoj snazi koji tu dolaze, rade, po Zagrebu ih isto ima puno, voze taksije, konobare, zarađuju pošteno novac, doprinose hrvatskoj ekonomiji i, naravno – sebi. Tamo je Aleksandar Vučić, totalni kaos, blokirana cijela država.”

Zabranjeno voće

“Ja tu vidim u svojem kvartovskom kafiću radi čovjek iz Beograda, ja ga pitam zašto si došao, on kaže tu mi je plaća dvostruko veća”, ističe Bauer, dodajući da što se tiče stava prema Jugoslaviji i II. Svjetskom ratu, to su stavovi koje nikad nitko neće spriječiti niti utjecati na njih putem medija.

A zabranjeno voće ostaje najslađe.

“To što danas nitko ne pjeva Ustani bane ili Vilu Velebita i druge benigne pjesme koje nekad niste smjeli pjevati, jedini je dokaz koji vam treba. Da netko danas pjeva Ustani bane mislili bi da se napio ili mu je to neka fora. Da bi danas izazvao neku reakciju morate pjevati nešto puno škakljivije – i zato se to i događa. Što ste dobili od 45 godina verbalnog delikta – apsolutno ništa”, rezimira Bauer za N1.

Jugoslavija ipak nije mrtva, kao što poručuje Thompson, kaže Bauer, koji u svojim istupima često ponavlja da je ona i dalje itekako živa, ali u smislu da smo i dalje mentalitetom prevladavajuće još uvijek duboko u socijalizmu – Hrvatska se uspjela fizički osloboditi Beograda i komunizma, ali mentalno i dalje ni blizu dovoljno kako bi ekonomski i društveno doista napredovala onoliko koliko bi inače stvarno mogla.