Nacional je istražio kako su prekršena crkvena pravila tijekom istrage kojom je fra Vladimir Vidović, svećenik franjevačkog samostana na zagrebačkom Svetom Duhu, oslobođen sumnji za seksualno zlostavljanje dvojice maloljetnih sjemeništaraca i tko su moćnici koji ga štite

Nacional je proteklog tjedna od izvora upućenih u pravila Katoličke Crkve za zaštitu maloljetnika od seksualnog zlostavljanja svećenika, dobio tumačenje koje sugerira kako su crkvenom istragom kojom je fra Vladimir Vidović, svećenik franjevačkog samostana na zagrebačkom Svetom Duhu, oslobođen sumnji za seksualno zlostavljanje dvojice maloljetnih sjemeništaraca, prekršena crkvena pravila do te mjere da se može tvrditi kako nije riječ o istrazi, nego o “grubom zataškavanju”. Može se, štoviše, sumnjati kako cijeli proces i nije služio istinskome ispitivanju vjerodostojnosti prijava protiv fra Vladimira Vidovića, što nalažu pravila Crkve, nego donošenju oslobađajućeg crkvenog pravorijeka koji će utjecati i na Državno odvjetništvo da, suočeno s oslobađajućom crkvenom presudom, donese sličnu odluku te odbaci kaznene prijave koje je protiv fra Vidovića, nakon prijave, izvida i razgovora s dvojicom maloljetnika, policija podnijela tužiteljstvu predočujući mu, prema informacijama Nacionala, dovoljno podataka za pripremu optužnice.

Izvor s kojim je razgovarao Nacional usporedio je postupanje crkvenih istražitelja s odredbama iz Smjernica za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba koje je Hrvatska biskupska konferencija (HBK) usvojila na jesenskome plenarnom zasjedanju u listopadu 2022., a koje je HBK na svojoj internetskoj stranici objavio 8. prosinca 2023. godine. Već prva, posve načelna rečenica tog dokumenta pokazuje da je prijavi protiv fra Vidovića, u najmanju ruku, trebalo prići serioznije nego što su to učinili njegovi nadležni u Hrvatskoj provinciji svetog Jeronima franjevaca konventualaca. Ta rečenica glasi ovako: “Svaki oblik zlostavljanja maloljetnih i odraslih ranjivih osoba teška je povreda naravnog prava te predstavlja višestruku povredu ljudskih, moralnih i spasenjskih dobara, prava na dostojanstven život, tjelesni i psiho-afektivni integritet, na cjelovit razvoj svih dimenzija osobnosti, na privatnost osobnog i obiteljskog života te na osobnu slobodu. Istodobno je ono i osobito težak grijeh počinjen prema najslabijima.”

U nastavku Smjernice naglašavaju odgovornost Crkve i nužnost da reagira na sve sumnje: “Ako je zlostavljanje maloljetnika i odraslih ranjivih osoba počinjeno u crkvenom okruženju ili od osoba koje su posvećeni službenici ili pomoćnici u ostvarenju poslanja Crkve, ono kompromitira cijelu crkvenu zajednicu i njezino temeljno poslanje propovijedanja Radosne vijesti – evanđelja svim ljudima. Također nanosi štetu njezinoj vjerodostojnosti i povjerljivosti. Zato je cijela crkvena zajednica pozvana reagirati na tu bolnu ranu, stavljajući u središte svoga zalaganja brigu i zaštitu najmanjih i najugroženijih. Samo takav pristup može omogućiti crkvenoj zajednici da pobijedi svaku šutnju, ravnodušnost, predrasudu ili neaktivnost koje su se u prošlosti događale u suočavanju s tim problemom te da ih preobrazi u uključenost, brigu, solidarnost i predanost.”

Nakon Nacionalovih otkrića očekuje se reakcija Dražena Kutleše, zagrebačkog nadbiskupa metropolita i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije Photo: Zvonimir Barisin/PIXSELL

No kako je Nacional izvijestio u prošlome broju, umjesto da “u središte svoga zalaganja” stavi “brigu i zaštitu najmanjih i najugroženijih” te da podrškom prijaviteljima i minucioznom istragom “pobijedi svaku šutnju”, provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić najprije je prijaviteljima sugerirao da nikome ne govore, potom zahtijevao da pismeno prijave zlostavljanje i potpišu se te potom jednoga od njih, šesnaestogodišnjeg dječaka, s odvjetnikom saslušavao tako da je ovaj “plakao dva sata toliko da nije mogao doći do zraka”. Naposljetku, Hontić je bogoslova koji je dječacima pomogao da pismeno sastave prijavu, koji dan kasnije optužio rekavši “Ti si mene u zatvor strpao”, predbacujući mu da je odgovoran što su dječaci prijavili zlostavljanje.

Izvor dobro upućen u spomenuti dokument – Smjernice za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba – ustvrdio je za Nacional da su “u slučaju fra Vladimira Vidovića crkvene vlasti, koje su donijele takve Smjernice i koje bi ih se trebale najagilnije i prvo pridržavati, zapravo u ovom slučaju učinile sve suprotno”. Cilj tih smjernica, podsjetio je izvor Nacionala, “svakome je jasan – suzbijanje zlostavljanja maloljetnika i odraslih ranjivih osoba od klerika i drugih pojedinaca uključenih u pastoralni rad Crkve”, kao i “prepoznavanje zlostavljanja u začecima kako bi se potpuno spriječila i hipotetska situacija u kojoj maloljetnici ili ranjive osobe mogu postati žrtve zlostavljanja”. Naročito dobra formulacija tih Smjernica, naglašava izvor Nacionala, jest “devet situacija koje se prepoznaju kao one u kojima predatori najlakše dolaze do žrtve, a koje su potpuno zabranjene za sve koji dolaze u doticaj s maloljetnicima i odraslim ranjivim osobama u crkvenom okruženju”. Riječ je o točki 4.2 Smjernica, koja propisuje “razboritost u pastoralnoj praksi” pa u kratkom uvodu kaže ovako: “U cilju stvaranja sigurnog okruženja, u pastoralnim aktivnostima koje su vezane za maloljetnike i ranjive odrasle osobe, njihova zaštita mora biti prioritetna. Stoga se pastoralni djelatnici, osobito spram djece i odraslih ranjivih osoba, moraju odnositi razborito, pravedno i s poštivanjem njihovih granica. Pozvani su stvarati ozračje u kojemu maloljetnici mogu slobodno izraziti svoje misli i emocije te poticati kulturu iskrenosti i pozitivnoga pristupa stvarnostima. U komunikaciji s maloljetnicima telefonskim putem ili putem društvenih mreža, treba sačuvati potrebnu razboritost. Također je prijeko potrebno maloljetnicima i ranjivim osobama osigurati informacije o tome kako, gdje i od koga mogu zatražiti pomoć, ako su suočeni s ozbiljnim problemima.”

‘Prekršena su crkvena pravila kada je fra Vidović oslobođen sumnji za seksualno zlostavljanje do te mjere da se može tvrditi kako nije riječ o istrazi, nego o ‘grubom zataškavanju”, tvrdi upućeni Nacionalov izvor

Potom se navodi devet situacija u kojima je “svima koji dolaze u doticaj s maloljetnicima i odraslim ranjivim osobama u crkvenom okruženju potpuno zabranjeno: koristiti bilo kakve mjere tjelesnog kažnjavanja; uspostavljati privilegirane odnose koji bi po svojoj prirodi mogli dovesti do bilo kakvoga iskorištavanja maloljetnika za vlastite seksualne, emocionalne, materijalne ili druge potrebe; ostavljati maloljetnika ili ranjivu osobu u situaciji koja je potencijalno opasna za njegovu fizičku ili psihičku sigurnost; ulaziti u spolne radnje ili aktivnosti s maloljetnicima i odraslim ranjivim osobama; provoditi nepotrebno i prekomjerno vrijeme nasamo s maloljetnicima i ranjivim osobama ili ih voditi u privatne prostorije; tražiti od maloljetnih ili ranjivih osoba da čuvaju tajnu; upuštati se u ponašanja koja vode diskriminaciji; fotografirati ili snimati maloljetnika i osobu koja ne može brinuti o sebi bez pisanog pristanka roditelja ili skrbnika; objavljivati ili širiti slike s prepoznatljivim licima djece putem društvenih mreža, bez pristanka roditelja ili skrbnika”. “Koliko su gore navedene situacije bitne za sprječavanje zlostavljanja, govori formulacija da su one potpuno zabranjene za sve koji dolaze u doticaj s maloljetnicima i odraslim ranjivim osobama u crkvenom okruženju. Tih devet situacija su jasne, nedvosmislene i ne postoje nikakvi uvjeti u kojima bi bile dopuštene”, objasnio je izvor Nacionala.

Taj je izvor Nacionala potom analizirao postupke fra Vidovića i njegovih nadređenih u svjetlu tih odredbi Smjernica te ustvrdio kako je “fra Vidović svjesno i više puta prekršio Smjernice HBK-a”, ali i da su njegovi nadređeni propustili postupiti prema tim napucima, reagiravši tek nakon što su dobili pitanja Nacionala, kako smo izvijestili u listopadu prošle godine. Izvor Nacionala usporedio je neke postupke fra Vidovića koje je Nacional otkrio u prošlome broju te argumentirao koje je spomenute odredbe prekršio: “Fra Vidović je privatno, mimo grupe na društvenoj mreži, komunicirao sa sigurno jednim maloljetnikom na minimalno dvosmislen način koji prelazi u otvorenu seksualizaciju razgovora te ga je tako šokirao i uznemirio”, i time “potpuno prekršio drugu točku navedenih Smjernica HBK-a”. Potom, “fra Vidović je prema maloljetniku imao fizičke kontakte koji izazivaju nelagodu, što je potpuno kršenje gore navedene točke triju smjernica HBK-a”. Također, „fra Vidović je prema maloljetniku upućivao neprilične noćne poruke, potpuno time prekršivši navedenu točku dva Smjernica HBK-a”, kao što je “drugog maloljetnika dodirivao po stražnjici“ i time prekršio istu tu točku, jer “budući da se radi o ponavljaju ponašanja, evidentno je da su fizički kontakti bili namjerni”. Drugu je točku fra Vidović prekršio, prema tvrdnjama Nacionalova izvora, i zato što je na ljetni franjevački kamp u Cresu pozvao sjemeništarca, dakle, srednjoškolca, premda je to okupljanje bilo predviđeno za bogoslove odnosno za studente teologije. Tijekom kampa fra Vidović je sjemeništarca potajice fotografirao, što je “potpuno kršenje gore navedene osme točke Smjernica HBK-a”.

Fra Vidović i njegovi nadređeni, uključujući i sam vrh reda franjevaca konventualaca, prekršili su crkvena pravila o zaštiti maloljetnika od seksualnog zlostavljanja koja su propisali papa Franjo i HBK Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Izvor Nacionala je zaključio: “Već samo tih sedam navedenih činjenica pokazuje da je fra Vidović svjesno i više puta prekršio Smjernice HBK-a. Kao podložnik Kanonskog prava, redovna crkvena vlast kojoj je podložan trebala je reagirati, sankcionirati kršenje Smjernica i spriječiti kontakt fra Vidovića sa sjemeništarcima koji su slučaj prijavili. Budući da je nakon prijave nadležnoj crkvenoj vlasti odnosno provincijalu Hontiću situacija ostala nepromijenjena, postavlja se pitanje: kako je crkvena vlast dopustila sebi kršenje vlastitih pravila?! Jer da postojanje prijava nije bilo otkriveno u tjedniku Nacional, situacija u samostanu ostala bi ista unatoč kršenju Smjernica HBK-a. Ako crkvena vlast krši vlastite propise, onda je to grubo zataškavanje.”

U prilog takvome zaključku mogu se pridodati i okolnosti istrage kojom su vlasti reda franjevaca konventualaca oslobodile fra Vidovića odgovornosti za seksualno zlostavljanje dvojice maloljetnih sjemeništaraca: kako je Nacional izvijestio u pretprošlom broju, crkvenu istragu prijave protiv fra Vladimira Vidovića predvodili su fra Maurizio Di Paola, prokurator reda franjevaca konventualaca, i fra Igor Salmič, generalni asistent reda za Srednju Europu. Njih je imenovao generalni ministar reda franjevaca konventualaca fra Carlos Trovarelli, inače dobar prijatelj i fra Vladimira Vidovića i provincijala Hontića; o njihovoj je bliskosti posvjedočio i Trovarellijev posjet zagrebačkom Domu svetog Antuna iz veljače 2022., o kojemu je izvijestila Hrvatska katolička mreža na svom portalu www.hkm.hr, objavivši i fotografiju na kojoj su sva tri spomenuta svećenika. No Trovarelli i Hontić znaju se još i mnogo duže jer su, kako je doznao Nacional, u Rimu zajedno studirali teologiju. Istodobno, upravo je generalni ministar Trovarelli odredio da jedan od dvojice prijavitelja fra Vidovića, kako je napisao, “ima biti otpušten” iz sjemeništa. “Neka mladiću bude jasno da je njegov formativni put prekinut i da mora napustiti samostan”, napisao je Trovarelli u uputama franjevcima na Svetom Duhu nakon što je fra Vidović crkvenom istragom oslobođen odgovornosti. Slučaj se, dakle, čini prilično jasnim: i fra Vidović i njegovi nadređeni, uključujući i sam vrh reda franjevaca konventualaca, prekršili su crkvena pravila o zaštiti maloljetnika od seksualnog zlostavljanja koja su donijeli papa Franjo i HBK, a njihova istraga, opterećena sukobom interesa i željom da se zaštiti red, a ne žrtva – što je također suprotno tim pravilima – rezultirala je odlaskom ili izbacivanjem maloljetnika koje je trebalo zaštititi te rehabilitacijom svećenika čije je ponašanje trebalo temeljito istražiti. Istodobno se nameće logično pitanje: nije li opisani ishod crkvene istrage trebao poslužiti i pritisku na Državno odvjetništvo da postupi slično crkvenim istražiteljima i odbaci prijave protiv fra Vladimira Vidovića?