U Klubu Kazališta Komedija u četvrtak, 27. veljače 2025. održat će se premijera autorskog projekta Aleksandra Švabića “I godine ove”.

U predstavi igraju ponajveće zvijezde hrvatskog teatra Lela Margitić i Vinko Kraljević, u suradnji s jednim od najznačajnijih hrvatskih plesača Damirom Klemenićem. Dramaturgiju i dizajn svjetla potpisuje Saša Božić, kostimografiju Tea Bašić Herceg, a scenski pokret Ivona Medić Nikolić.

Predstava nastaje u koprodukciji Umjetničke organizacije De facto i Kazališta Komedija.

Predstava I godine ove adresira osobe kasnije životne dobi baveći se odnosima snage i nemoći te procjepima između želja i mogućnosti kod navedene dobne skupine.

Proces starenja je fiziološki, individualan proces koji kod ljudi napreduje različitom brzinom, što znači da svaki čovjek drugačije stari. Nije lako odrediti životnu, dobnu granicu od koje se sa sigurnošću može odgovoriti kada u čovjeka nastupa starost. Starenje i starost se jasno razlikuju i dok starenje predstavlja progresivni stalan i postupan proces smanjenja strukture i funkcije organa i organskih sustava, sama starost predstavlja određeno životno razdoblje povezano s kronološkom dobi.

Ivan Mihaljević/Unimedia

Polazišna pitanja ove predstave jesu: Ovisi li naš umjetnički rad o tome koliko nam života ostaje? Koliko imamo snage da naš umjetnički rad i dalje kreiramo? Ima li u našoj sredini razumijevanja za umjetnike treće životne dobi i njihovu umjetnost koju čini samo njihovo iskustvo?
Zapadnoeuropsko tržište umjetnosti (i hrvatsko) unazad posljednjih trideset godina usmjereno je na neprestanu proizvodnju novih projekata, novih imena i slavljenje mladosti umjetnosti, zanemarujući iskustvo i refleksiju kao jednako vrijedne postulate kreativnog rada zapostavljajući time umjetnike srednje životne dobi. Tako se gubi naša ideja kontinuiteta, prijenosa iskustva i međugeneracijske razmjene.

Starost i nemoć su različiti pojmovi. Nosi li starost samo nemoć? Kako izgleda starost, a od čega se zapravo sastoji? Kada i kako se osjećamo staro?

Način rada na projektu je autorski te se iz međusobne konverzacije na teme: težina, strahova, želja i potreba – bivanja, stvarao scenski tekst. Paralelno se radi na tjelesnim mogućnostima/nemogućnostima i osvještavanju tijela kao nositelja iskustva, a ne objektificirane ljepote.
Cilj ovog procesa je kritika i reintrepetacija pojma divljenja ljepoti nasuprot kojeg se uspostavlja sadržajnost svakog pojedinog trenutka i razumijevanje tog istog trenutka.

Romantiziranje nemoći polazišna je točka za neke nove kanone ljepote umjetničkog čina koje proizlaze iz temporalnosti tijela, odnosa želje i nemogućnosti, iskustva i fantazme.

Osim premijerne izvedbe, predstava je u Klubu Kazališta Komedija na rasporedu 11. ožujka i 7. travnja 2025.