Puca u polju iz kalašnjikova koji u tom trenutku nezakonito posjeduje, puca i iz pištolja u vožnji automobilom, a vjerski ili moralni nazori – možda čak i osjećaj nelagode u uniformi ili strah od spavanja s većim brojem osoba u istoj prostoriji – zapriječili su mu da u Hrvatskoj odsluži vojni rok. To je Josip Dabro, saborski zastupnik koji je nedavno uspješno ucijenio hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i uvjetovao svoju podršku koalicijskoj vladi koju Plenković predvodi smjenom kompletne uprave Hrvatskih šuma.

Donedavni potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede i šumarstva Josip Dabro, koji je s tih funkcija bio primoran ekspresno odstupiti nakon što su objavljene snimke kako u vožnji iz automobila puca iz pištolja, umjesto da odsluži vojni rok, tu je svoju građansku dužnost obavio u civilnoj službi kao civilni obveznik.

Dabro je civilnu službu odradio pri gradskim vlastima u Otoku, mjestu gdje stanuje i gdje je kasnije započeo svoj politički put. Otkrio je to Nacionalu izvor koji o tomu ima neposredna saznanja, odnosno, neposredno se sjeća tog razdoblja. Isti izvor navodi da je Dabro svoju civilnu službu odslužio kao mladić, na početku svojih dvadesetih godina. Što znači da je riječ o razdoblju početkom 2000-tih godina.

Međutim, da bi to napravio, Dabro se morao poslužiti onime što je Zakon o civilnoj službi 2003. definirao kao prigovor savjesti. Prema Zakonu o civilnoj službi, takvu službu obavljaju osobe koje zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu bile pripravne sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Josip Dabro rođen je 5. siječnja 1983. godine, što znači da je nakon 5. siječnja 2001. i navršenih 18 godina mogao dobiti poziv za odsluženje vojnog roka. Prema javno dostupnim informacijama, Dabro je te 2001. godine završio četverogodišnju srednju Tehničku školu u Vinkovcima, i to smjer graditeljstvo, građevinski tehničar – visokogradnja, a kako tada još nije bio upisao fakultet (nego tek kasnije), postao je zbog punoljetnosti vojni obveznik.

Izvor upućen u tadašnja pravila služenja vojnog roka za Nacional je rekao:

“Budući da je završio srednju školu 2001. godine, on je nedugo nakon toga morao dobiti poziv za odsluženje vojnog roka. Tada nije ni bio upisao fakultet tako da nije mogao po toj osnovi dobiti odgodu. Primjerice, znam ljude koji su 2002. završili fakultet i dobili su poziv za vojsku čim su diplomirali. Jedino su redovni studenti mogli odgađati vojni rok do dovršetka fakulteta, dok su, primjerice, izvanredni studenti morali ići na odsluženje. A Dabro je fakultet upisao tek kasnijih godina. Što znači da je 2001. bio vojni obveznik. I tad se morao očitovati o tome hoće li služiti vojni rok ili civilni vojni rok”.

Prema navodima tog izvora, u tom trenutku, 2001. godine, još nije postojao klasični instrument priziva savjesti kojim se moglo izbjeći služenje vojnog roka, već se mogućnost civilnog vojnog roka dobivala na temelju liječničkog pregleda na kojem se polaznik mogao izjasniti protiv služenja vojnog roka.

“To prvo izjašnjavanje tada se događalo na liječničkom pregledu. Vi ste se kod psihologa morali izjasniti o tome osjećate li strah prema uniformi, prema oružju, prema straži, prema spavanju s drugim osobama u prostoriji, bojite li se mraka i slično. Tako ste mogli dobiti opciju služenja civilnog vojnog roka”, rekao je Nacionalov izvor.