Aleksandar Vučić treba se pod pritiskom američkih sankcija hitno riješiti ruskog kapitala u Naftnoj industriji Srbije (NIS) što će pokušati iskoristiti MOL koji je zainteresiran za otkup ruskog dijela dionica u toj tvrtki.

Krajem rujna, točnije 26. ovog mjeseca, isteći će još jedna, šesta po redu licenca kojom je Ured za kontrolu strane imovine Ministarstva financija SAD-a (OFAC) krajem kolovoza hrvatskom operatoru naftnog transportnog sustava JANAF na rok od 30 dana odobrio transport sirove nafte srpskoj naftnoj industriji NIS, a trajnog rješenja problema još nema na vidiku. No u igri oko budućnosti NIS-a, prema pisanju srbijanskih medija, pojavio se novi potencijalni igrač: mađarski MOL.

Pad financijske vrijednosti NIS-a kao posljedica neriješenog pitanja suvlasništva, koji tako postaje zanimljiv kao potencijalno isplativa akvizicija, u kombinaciji sa višegodišnjim planovima MOL-a za širenjem u regiji i činjenicom da Aleksandru Vučiću „gori pod petama“ jer ga SAD prisiljava da se pod prijetnjom sankcijama hitno riješi ruskog kapitala u NIS-u mogao bi ići na ruku Mađarima.

Nacional je od jednog neslužbenog izvora dobro upućenog u situaciju na naftnom tržištu i u regiji doznao da bi iza izjave ministra gospodarstva Ante Šušnjara, koji je sredinom ožujka ove godine u intervjuu Jutarnjem listu kazao da bi JANAF, kojemu je na čelu predsjednik Uprave Stjepan Adanić, bio zainteresiran za preuzimanje NIS-a, nazvavši to tada „prirodnim poslovnim interesom“, mogao stajati upravo interes mađarskog MOL-a te da je Šušnjar ovom izjavom „odradio marketinški posao“ za MOL koji je i sam zainteresiran za otkup ruskog udjela u NIS-u.

Šušnjareva izjava o interesu JANAF-a za otkup udjela u NIS-u ostala je visjeti u zraku i nakon toga iz tog Ministarstva nije bilo nikakvih informacija o tome kako se razvija ta priča, a Nacional je potom krajem ožujka objavio da je ministar istrčao pred javnost bez prethodne konzultacije sa Vladom i premijerom Andrejem Plenkovićem.

Dapače, iz brojnih se neslužbenih izvora, a neke od njih proteklih je mjeseci prenio i Nacional, moglo čuti da ta ideja, za koju je ministar Šušnjar tada tvrdio da je kao poruka poslana srpskoj strani, nije realna, da nema ni političkog ni ekonomskog interesa za njezinu realizaciju, posebno sa srpske strane te da je to bio tek svojevrsni „probni balon“ koji je pušten s ciljem da se provjeri stav srpske vlasti. Balon je, ako je vjerovati Nacionalovim izvorima, u stvarnosti pušten u interesu MOL-a.

NIS već mjesecima ostvaruje značajne gubitke u poslovanju jer je zbog američkih sankcija i problema u platnom prometu izgubio neke od najvećih kupaca, poput zrakoplovnih kompanija

Nacionalu je pak iz samog Ministarstva gospodarstva krajem prošloga tjedna potvrđeno da „ministar Šušnjar nikada nije kazao da je srpskoj Vladi upućena službena ponuda za kupnju NIS-a“, iako je sam ministar još prije par mjeseci javno izjavio da očekuju odgovor Beograda, pa je time još nejasnije koji su razlozi natjerali ministra Šušnjara da s ovakvim prijedlogom istrči u javnost te temeljem čega očekuje odgovor Beograda.

Uz to, srpski portal Direktno.rs u ožujku je pisao da je „interes iz Hrvatske za kupovinu NIS-a bio i služben“ te je prenio izjavu ministra Šušnjara danu Jutarnjem listu, što je podatak koji demantira tvrdnje Ministarstva gospodarstva da Šušnjareva ponuda nije bila službena. Ona je u tamošnjim medijima upravo tako protumačena.

Srbijanski su mediji još početkom ove godine naširoko prenijeli vijest prema kojoj je mađarski MOL zainteresiran za preuzimanje NIS-a, uz konstataciju da bi to bila „najlogičnija i najprihvatljivija opcija“, očito aludirajući na bliskost mađarskog premijera Viktora Orbana Rusiji i činjenicu da mađarska država ima značajan udio u MOL-u koji vode ljudi vrlo bliski Orbanu pa bi MOL bio kupac koji bi, zaključuju, bio prihvatljiv Rusima. Ni NIS ni MOL nisu htjeli službeno komentirati tu mogućnost, no ona se tjednima provlačila kroz portale i dnevne listove.

U tom smjeru simptomatičan je bio i susret srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i mađarskog premijera Viktora Orbana u svibnju ove godine u Beogradu, a prema riječima jednog od Nacionalovih neslužbenih izvora zasigurno je mogućnost ulaska MOL-a u NIS bila jedna od tema razgovora. S druge pak strane neki srpski mediji, poput nezavisnog poslovnog časopisa Nova Ekonomija, upozoravaju da je proteklih mjeseci zbog neizvjesne situacije vrijednost NIS-a značajno pala te da je to podatak koji zvoni na uzbunu i koji bi trebao potaknuti što skorije rješenje problema sa vlasništvom u kompaniji.

Izjava ministra gospodarstva Ante Šušnjara o interesu JANAF-a za otkup udjela u NIS-u, ostala je visjeti u zraku Photo: Josip Mikacic/PIXSELL

NIS već mjesecima ostvaruje značajne gubitke u poslovanju jer je zbog američkih sankcija i problema u platnom prometu izgubio neke od najvećih kupaca poput zrakoplovnih kompanija i veletrgovaca naftnim derivatima, a prisiljen je prodavati i neke od tvrtki-kćeri u zemljama regije.

Isti magazin piše i da Rusi najvjerojatnije nisu spremni prodati niti ustupiti svoj portfelj u NIS-u, no da će razvoj situacije u narednim mjesecima vrlo vjerojatno prisiliti Vučića da popusti pred pritiscima Europske unije i SAD-a koji zahtijevaju da se Gazprom povuče iz NIS-a i da će srpski predsjednik biti prisiljen pronaći trajno rješenje za ovo pitanje, no nitko se ne usudi prognozirati što će to podrazumijevati i na koji će način srpske vlasti riješiti ovaj problem koji nije samo ekonomski već mnogo više i politički.

Spominju se tek neke od opcija koje Srbiji stoje na raspolaganju. Prema pisanju Nove Ekonomije strategija „moljakanja SAD-a za produljenje iznimke od sankcija“, koja im iz mjeseca u mjesec omogućava uvoz nafte iz Hrvatske posljednjih nekoliko mjeseci funkcionira no da je pitanje koliko to još može trajati. List upozorava da Srbija nema puno opcija osim dva načina: jedan je prijateljsko preuzimanje NIS-a i privremeno upravljanje kompanijom od strane države po uzoru na preuzimanje Gazpromovih tvrtki i energetske infrastrukture u nekim zemljama članicama EU (Njemačka).

U tom bi slučaju, kao nam je potvrđeno iz stručnih izvora, ugovoru o preuzimanju zasigurno bio pridodan i aneks kojim bi se „u suglasnosti obje strane“, stvar vratila na prvotno stanje u trenutku kada se sankcije Rusiji ukinu. Kao rezervna i Srbiji manje poželjna opcija ističe se neprijateljsko preuzimanje NIS-a od strane Srbije koje bi službeni Beograd vrlo vjerojatno približilo EU i SAD-u ali bi ga definitivno udaljilo od Rusije.

Podsjetimo, američki je OFAC 10. siječnja ove godine uveo sankcije Naftnoj industriji Srbije, koja je bila u većinskom vlasništvu ruskih naftnih korporacija Gazprom i Gazpromneft, a odluka je donesena nakon niza sankcija uvedenih brojnim ruskim kompanijama zbog agresije na Ukrajinu. No kako je Gazprom izostavljen od sankcija, ta je kompanija preuzela dio Gazpromneftovog udjela u NIS-u.

‘Izjava ministra Šušnjara realna je otprilike koliko je bilo realno i Plenkovićevo obećanje iz 2016. godine da će njegova vlada vratiti Inu’, tvrdi izvor upoznat s poslovanjem JANAF-a

U ovom trenutku Gazprom i Gazpromneft posjeduju 56 posto dionica NIS-a, dok je američka strana tražila potpuni izlazak ruskog kapitala iz srpske naftne kompanije. Ostali vlasnici dionica  su država Srbija sa udjelom od 29,87 posto i mali dioničari. Zahvaljujući zalaganju predstavnika JANAF-a i njihovog pravnog tima te hrvatske diplomacije JANAF od veljače ove godine uspijeva isposlovati produljenje licence za transport nafte prema NIS-ovim rafinerijama u Novom Sadu i Pančevu.

Ministar Šušnjar je potom u ožujku pred novinarima izjavio da je srpskoj strani poručio da JANAF ima interesa preuzeti NIS i tako riješiti problem američkih sankcija. Na pitanje novinara kako je zamislio JANAF-ovo preuzimanje udjela u NIS-u, Šušnjar, koji je također i predsjednik Skupštine JANAF-a, na press konferenciji održanoj 26. ožujka objasnio je da je to predložio s obzirom na međusobnu gospodarsku oslonjenost ta dva subjekta, te da JANAF ne bi imao pretenzije postati dominantniji partner jer nema interesa za širenje na maloprodajno tržište.

Rekao je tada i da je Hrvatska „poslala poruku prvenstveno kako bi zaštitila interese JANAF-a, ali da nema odgovora iz Srbije“. Drugim riječima, jasno je da je određena ponuda poslana Beogradu na temelju koje službeni Zagreb očekuje odgovor, pa je teško razumjeti tvrdnju pristiglu Nacionalu iz Ministarstva gospodarstva prema kojoj „ministar Šušnjar nije poslao nikakvu ni službenu ni neslužbenu ponudu Beogradu“.

Nacional je i od JANAF-a zatražio službeno očitovanje o tome je li ministar Šušnjar svoju ponudu za otkup ruskog udjela u NIS-u donio u dogovoru sa Upravom JANAF-a, kome je točno ta ponuda poslana i kako je obrazložena, te posebno je li ona u skladu sa poslovnim plan ovima JANAF-a.

No odgovor koji smo dobili iz te tvrtke bio je vrlo kratak: „Ističemo kako je JANAF d.d. listana kompanija na Zagrebačkoj burzi te sukladno tome sve potencijalno cjenovno osjetljive informacije i druge relevantne informacije vezane uz poslovanje objavljuje isključivo temeljem odredbi Zakona o tržištu kapitala i regulatora tržišta kapitala.“ Odgovore na pitanja koja sa mo poslali Ministarstvu gospodarstva, a u kojima također tražimo konkretnije objašnjenje razloga koji su ministra Šušnjara motivirali da u ime JANAF-a ponudi otkup udjela u NIS-u nismo dobili.

No Nacionalov neslužbeni izvor dobro upoznat sa poslovanjem JANAF-a rekao je da je „izjava ministra Šušnjara realna otprilike isto onoliko koliko je bilo realno i Plenkovićevo obećanje iz 2016. godine da će njegova Vlada vratiti Inu u hrvatske ruke“.

Na čelu JANAF-a je Stjepan Adanić koji nikada nije službeno potvrdio da je ta tvrtka zainteresirana za dionice NIS-a Photo: Josip Regovic/PIXSELL

„U svijetu ne postoji primjer da je operator transportnog sustava kupio rafineriju, jer je to poslovno posve nelogična odluka budući da operator zarađuje na transportu. Uostalom JANAF nema ni novac za otkup ruskog udjela u NIS-u, a kad bi ga i imao volio bih da mi netko kaže kad bi to Srbija prodala udio u svojoj strateški važnoj naftnoj industriji jednoj hrvatskoj tvrtki. Ovakva ideja nema niti političke niti ekonomske logike. Posve suprotno, puno bi logičnije bilo da NIS razmatra kupovinu JANAF-a jer bi tada imao osiguran dobavni pravac. Jasno je da se to neće dogoditi, no ta je opcija daleko realnija od ove Šušnjarove.

Naš se izvor slaže s konstatacijom da je ministrova izjava vrlo vjerojatno posljedica političkog diletantizma i izostanka sagledavanja šire političke i ekonomske situacije u kojoj se nalaze JANAF i NIS, no upozorava na još jednu važnu činjenicu.

„JANAF u ovom trenutku ovisi o dva najveća kupca – NIS-u i MOL-u kao najvećim zakupcima kapaciteta. No NIS će u roku od dvije do tri godine, nakon što Srbija i Mađarska dovrše već dogovorenu izgradnju naftovoda koji će Srbiji omogućiti spoj na ruski naftovod Družba, postati posve neovisan od JANAF-a i njegove mu usluge više neće trebati jer će svu potrebnu naftu dobivati iz Rusije.

Valja računati da će se sadašnja situacija u Ukrajini u nekom vremenskom roku smiriti i Rusija će ponovo biti poželjan izvor za nabavu sirove nafte. Osim toga, MOL je došao u sukob sa JANAF-om zbog navodno visokih transportnih tarifa, pa će i oni nastojati izbjeći transport nafte preko Hrvatske. Ukratko, za nekoliko godina JANAF više neće trebati nikome i on će ostati tek rezervni, alternativni dobavni pravac“, kategoričan je naš izvor, dodajući kako mu se kao najlogičnije rješenje čini opcija da NIS otkupi neka od američkih naftnih kompanija koja je i do sada poslovala sa ruskim tvrtkama ili pak neki od investicijskih fondova iza kojih stoji američki kapital. I svakako ne odbacuje mogućnost da iza Šušnjareve izjave stoji upravo MOL i njegov  interes za ulazak u NIS.

Isti je izvor potom svoju izjavu zaključio jednom pomalo sarkastičnom konstatacijom: „Onog trena kada hrvatska Vlada otkupi Inu od Mađara, tad može razmišljati o kupovini srpskog NIS-a!“.

U svakom slučaju službeni Beograd više nema mnogo vremena za rješavanje pitanja budućnosti NIS-a jer se na benevolentnost američkog OFAC-a i produžavanje licenci JANAF-u za transport nafte prema Srbiji ne može beskonačno računati. No odluka koju će donijeti srbijanska Vlada, a koja će po svoj prilici biti donesena vrlo skoro, utjecat će i na budućnost JANAF-a.