Takozvano curenje sječe šuma, odnosno prelijevanje potrebe za drvom izvan EU-a, značajno će utjecati na bioraznolikost i klimatske ciljeve drugih zemalja, a posljedično i globalno, kažu dvije nedavno provedene istraživačke studije

Smanjenjem sječe šuma u EU-u, sječa bi se značajno povećala u drugim dijelovima svijeta, a pored toga, dio proizvodnih kapaciteta premjestio bi se izvan EU-a. To bi moglo postati stvarnost ako se postignu ciljevi ponora ugljika u LULUCF-u.

Ovi podaci temelje se na preliminarnim rezultatima istraživačkog projekta koji je vodila Maarit Kallio, pridružena profesorica šumarske politike i ekonomije na NMBU-u, norveškom sveučilištu za prirodoslovne studije. Prema rezultatima, 2/3 smanjenja sječe unutar EU-a bilo bi zamijenjeno povećanjem sječe drugdje u svijetu. Takozvano curenje sječe odnosno prelijevanje potrebe za drvom izvan EU-a, značajno će utjecati na bioraznolikost i klimatske ciljeve drugih zemalja, a posljedično i globalno.

Preliminarni rezultati projekta predstavljeni su u prosincu u Helsinkiju, a projekt je financirala Finska šumarska zaklada.

Gotovo do istih rezultata došli su istraživači jednog drugog projekta s Instituta za međunarodno šumarstvo i šumarsku ekonomiju Johann Heinrich von Thünen u Njemačkoj. Studija se, između ostalog, bavila izračunima kretanja sirovine na globalnim tržištima drvne sirovine, trendovima kretanja i procjenama efekata utjecaja na tržištima zemalja izvan EU-a.

Procjena je da je rizik od pojave neodrživog gospodarenja šumama u tim zemljama značajan.

Za potrebe Uredbe o LULUCF-u prate se emisije ugljičnog dioksida (CO2) i uklanjanje ugljičnog dioksida. Prema preliminarnim rezultatima, postizanje ciljeva postavljenih Uredbom o LULUCF-u i EU-ovom strategijom bioraznolikosti, zahtijevalo bi smanjenje sječe od 132 milijuna m3 u članicama EU-a i Norveškoj. Usporedbe su napravljene za moguće pretpostavke očekivanih varijanti kako bi se predvidio razvoj situacije do 2035. bez politika EU-a.

Cilj EU-ove strategije bioraznolikosti jest zaustaviti gubitak bioraznolikosti i okrenuti razvoj u pozitivnom smjeru. No studija je pokazala upravo suprotno – osim što bi ugroženost ekosustava izvan EU-a znatno narasla, EU bi zahvatio značajan pad pilanarske proizvodnje te posljedično gubitak radnih mjesta, i to u ruralnim područjima.

Najveća curenja sječe iz EU-a bila bi u Sjevernu Ameriku (38 %), Južnu Ameriku (25 %) te Kinu i druge dijelove Azije (19 %). Istovremeno, štetni učinci sječe prenijeli bi se izvan EU-a, u zemlje u kojima je rizik od pogoršanja bioraznolikosti veći nego u EU-u.

Sječa bi se povećala u zemljama gdje je, primjerice, spektar šumskih vrsta veći, pokrivenost zaštićenih područja manja, a korištenje šuma manje rigorozno kontrolirano. Konkretno, stanje šuma je pod prijetnjom pogoršanja ponajviše u tropima, gdje je bioraznolikost najveća.

Prema rezultatima projekta, smanjenje sječe u EU-u smanjit će dostupnost proizvoda od drva, koji su dugoročno skladište atmosferskog ugljika, čime će se oslabiti ponori ugljika u proizvodima od drva. Uz zamjenu drva drugim materijalima, poput betona, emisije bi se mogle povećati i tijekom faze proizvodnje i na kraju životnog ciklusa. Isto tako, dio financijskih koristi od šumarskog sektora bio bi prenesen izvan EU-a. Za početak, industrijska proizvodnja će se smanjiti, posebice pilanarstvo i proizvodnja panelnih ploča.

Kallio je u istraživačkom projektu usporedila dva scenarija razvoja šumskog sektora. U jednoj se pretpostavilo da su mjere politike EU-a provedene, dok je u drugom isključen njihov mogući učinak. Projekt je uspoređivao mjere politike i utjecaj EU-ove strategije bioraznolikosti i Uredbe o LULUCF-u do 2035. godine.

Komentirajući rezultate, Matleena Kniivilä, voditeljica istraživanja na Finskom institutu za prirodne resurse, rekla je da su u skladu s prethodnim istraživanjima:

– Rezultat je prilično obeshrabrujući, ali ne umanjuje važnost rada na klimi i bioraznolikosti. Naprotiv, naglašava važnost globalnih mehanizama.

Uzimajući u obzir ove dvije studije, a vjerojatno i nisu jedine, možemo zaključiti da će EU-ova politika smanjenja sječe imati i neke neželjene posljedice, poput smanjenja biodiverziteta u zemljama izvan EU-a kao i nepovoljnih financijskih i gospodarskih učinaka unutar EU-a, te bi iste politike valjalo još preispitati.