Na današnji dan, prije točno 25 godina, vraćeno je ime Dinamo. Ispod zapadne tribine maksimirskog stadiona te su se večeri nagurale tisuće navijača, svi su čekali “bijeli dim”. A onda se na balkonu pojavio Velimir Zajec i viknuo: ‘Imamo Dinamo’. Klupska je Skupština, nakon osam i pol godina lutanja i poigravanja s klupskim imenom, ispravila nepravdu iz lipnja 1991. godine i vratila – Dinamo!

Te večeri Zagreb je slavio dugo u noć. Klubu je vraćeno ime. No, borba je bila iscrpljujuća i mukotrpna.

Organizirana je skupština, a na tajnom glasovanju od 44 prisutna, 43 su bila za povratak imena Dinamo, a samo je jedan bio za ime Dinamo-Croatia. Nitko te večeri na Skupštini nije bio za ostanak imena Croatia.

ŠOK U DINAMU Josip Mišić ima rupturu mišića i propustit će sva tri derbija!

– Htjeli smo da to što prije završi i da ja odmah idem to kazati navijačima. Zato smo odmah stavili da povratak imena bude prva i jedina točka dnevnog reda. Nije bila lagana situacija, ne zato što smo se bojali ishoda, uostalom znali smo da će to proći, puno je tu bilo bivših igrača u skupštini, nitko nije bio protiv povratka imena. Ali, atmosfera je bila napeta, a svi su imali nešto reći i onda je to trajalo. Vani se počelo govoriti da nešto ne ide po planu, pa je bilo i trzavica navijača i policije, tako da sam samo čekao da se to izglasa – ispričao je Zajec u biografiji “Zeko”, autora Sanjina Španovića.

Njegov izlazak na balkon u društvu još jedne legende, Marka Mlinarića, označio je početak jedne nove ere, borbe koja je stigla do kraja. Gore na balkonu, Zajec i Mlinarić visoko su podignuli ruke, a dolje, među tisućama navijača, krenule su pjesme i suze. Suze radosnice.

– To je poseban dan u mom životu i u životu svih navijača Dinama. Bio je to dan kad smo svi bili sretni jer smo znali da će se naš klub opet zvati Dinamo. Ključnu ulogu u povratku imena Dinamo su odigrali naši Bad Blue Boysi koji su pomogli i u stvaranju naše domovine. Izuzetno sam ponosan da sam sudjelovao u tom događaju i da sam, uz puno naših starih igrača, doprinio da se vrati ime Dinamo – rekao je Zajec.

Zasluge oko povratka imena pripisuju mnogi. Od političara, bivših igrača, klupskih čelnika, zagrebačkih poduzetnika…

– Sve je počelo dva dana prije tog Valentinova u mojoj kući u Gračanima. Spojio sam Zlatka Canjugu i Zdravka Mamića. Bili su još pokojni Ivo Pukanić i novinar Tomislav Židak. Strategiju smo radili do dugo u noć. I vratili smo ga 14.veljače 2000. – ispričao je Željko Šelendić, poznati zagrebački poduzetnik.

– Canjuga i Mamić tada su bili na ratnoj nozi, a ja sam ih spojio – rekao je Šelendić.

Mamić je danas bjegunac od hrvatskog pravosuđa i pravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja najmanje 116 milijuna kuna iz Dinama.

Zasluge je pripisao i Ćiro Blažević, koji je tvrdio da je o tome razgovarao s Andrijom Hebrangom, no njegova tvrdnja nije pustila korijenje.

Prva utakmica nakon povratka imena bila je Vukovaru. Vojnim rječnikom, bila je to invazija navijača. No klub se tada našao u velikom problemu.

– Tih smo dana imali prazne dresove, bez grba. Čekali smo da vidimo što će biti s povratkom imena. I čim je vraćeno ime, morali smo reagirati. Dresove smo odnijeli u vešeraj na kvart Jordanovac i cure su šivale Dinamove grbove. Uoči te utakmice u Vukovaru Canjuga je pozvao igrače na sastanak i rekao im da je povratak imena bila posljednja Tuđmanova želja – ispričao je tadašnji ekonom Livio Cvrk.

Povratak imena puno je značio i za tadašnje igrače, među kojima je bio Mihael Mikić, još jedna od legendi Dinama.

– Odrastao sam uz ime Dinamo i svima nama dinamovcima nije bilo drago kad se to ime mijenjalo u HAŠK Građanski, pa Croatiju, a zapravo je to cijelo vrijeme bio Dinamo. Emocije su bile velike, svi smo znali da će se nešto dogoditi, da bi se moglo vratiti ime, ali tek kad je potvrđeno, kad je pušten bijeli dim, odahnuli smo. Bio je to najemotivniji dio moje karijere – kaže Mihael Mikić.

Pet dana nakon povratka imena Dinamo je gostovao u Vukovaru, točnije u Borovu naselju. Mika je bio standardni član prve postave.

– Nevjerojatno kako se to sve posložilo. Mislim da je to bila čak odgođena utakmica. Trebali smo zadnje kolo igrati u Vukovaru, ali radi smrti predsjednika Tuđmana ta je utakmica odgođena i prebačena je za veljaču. Došlo je strašno puno navijača iz Zagreba i svakih pet minuta su uletavali u teren. Rezultat je bio u drugom planu. Poslije smo i osvojili to prvenstvo.

Na toj utakmici bilo je 8000 navijača, novi, zapravo stari, dres Dinama bio je trofej kojeg su svi željeli.

– Mi smo za svaku utakmicu imali dva dresa, jedan za prvo, drugi za drugo poluvrijeme. Upravo zato sam uspio sačuvati dres s te utakmice i još ga imam.

Nakon remija u Vukovaru, Dinamo je u Maksimiru dočekao Zagreb. Bila je to prva utakmica u Maksimiru pod imenom Dinamo.

– Bio sam uvjeren da smo taj susret protiv Zagreba pobijedili 2-0, a ne da je završilo 2-2. Bilo je jako puno emocija, eto, nekako se pogodilo da te prve dvije utakmice pod imenom Dinamo nismo pobijedili, tek treću u Koprivnici 5-0 – rekao je Mikić.

Danas, 25 godina od povratka, Velimir Zajec opet je u klubu, tu su i Tomo Šokota, Silvio Marić, zagrebački dečki koji su živjeli uz Dinamo. Četvrt stoljeća prošlo je od te večeri kad je inat i prkos naroda pobijedio politiku i kad je klub vraćen tamo gdje je oduvijek bio. Jer, parafrazirajući riječi pokojnog Siniše Glavaševića pokojni Cico Kranjčar znao je reći: ‘Dinamo je oduvijek bio među nama jer Dinamo, to ste vi’.

Nekad ponos i dika, preko noći je postalo zabranjeno. Proglašavali su ga sljedbenikom komunista, albanskim ili što sve ne, a on je bio samo izranjavani klub velike povijesti. I kada je Velimir Zajec 14. veljače u 18.02 sati konačno izrekao riječi “Vratili smo Dinamo”, među navijačima su krenule suze.

Kao umorni ratnik koji nakon silnih bitaka dođe na kraj puta i baci mač jer mu više neće trebati. Dobili su svoju bitku. Gotovo je. Slavilo se, iz zvučnika tadašnjeg restorana “Domagoja” čuli su se stihovi: “Kad se svoj gospodi daš, zadnji ples je valjda naš”. Iz ruku ‘gospode’, Dinamo je tog 14. veljače, prije točno 25 godina, vraćen tamo gdje mu je i mjesto. Navijačima. Dočekali su svoj zadnji ples. Vratili su Dinamo.