Na današnji dan, prije točno 40 godina, Cibona je u Ateni u finalu Kupa prvaka pobijedila Real Madrid 87-78 i postala prvak Europe. Bila je to sjajna generacija i prva sezona pokojnog Dražena Petrovića u dresu zagrebačke momčadi. Dražen Petrović te je godine bio najbolji sportaš Jugoslavije, a dobio je i brojna priznanja. Trofej Croatia, namijenjen najboljem igraču lige, i trofej KLM za najuspješnijeg košarkaša. 

Da bismo došli do prvog Ciboninog naslova prvaka potrebno se vratiti godinu dana unazad, u 1984. godinu i utakmicu za prvaka Jugoslavije između Cibone i Crvene zvezde. Bila je to utakmica u kojoj je ulog bio odlazak u Kup prvaka, natjecanje koje je Dražen, tada još igrač Šibenke, htio igrati pod svaku cijenu.

– To je istina. Čvrsto je odlučio zaigrati u najjačem europskom natjecanju. Da je te godine Zvezda osvojila titulu, on bi otišao tamo, da je Partizan bio prvi, igrao bi u Partizanu. Htio je da otići korak dalje – otkrila je jednom Biserka Petrović, Draženova majka.

Crvena zvezda vodila je 71-70 i da je tako ostalo Dražen bi, vrlo vjerojatno, otišao za Beograd. No pet sekundi prije kraja na scenu stupa Mihovil Nakić i zabija za pobjedu Cibonu i dolazak Dražena, igrača koji će itekako obilježiti Cibonin put do tog velebnog uspjeha u Ateni.

Cibona je u Kup prvaka ušla kao potpuni autsajder, nitko im nije davao prevelike izglede. U skupini su ih čekali Real, Granarolo Bologna,  branitelj naslova Banco di Roma, CSKA i Maccabi. To su sve bili klubovi s jasno izraženim ambicijama pa je trener Madriđana, Manuel Lolo Sainz šansu vidio upravo u Ciboni

– Za ulazak u finale bit će presudno dobiti Cibonu u Zagrebu. Ostalo su sve momčadi koje će u gostima biti teško pobijediti, Zagrepčani su zalutali u ovo društvo – rekao je Sainz.

No tu je smetnuo s uma jednu vrlo važnu stvar, a to da je u Cibonu stigao Dražen Petrović. A tko je Dražen shvatili su odmah u prvom kolu Kupa prvaka. U Domu sportova pred 12.000 gledatelja Dražen se predstavio Europi s 44 koša, od čega 29 u drugom dijelu. Grad je poludio za Draženom, a Cibona je postala pokret.

– Zagreb je živio s Cibonom i Dinamom. Nikad nisam sebe doživljavao kao zvijezdu, ali nam je svima godila pažnja koja nam se posvećivala – rekao je mnogo godina kasnije Mihovil Nakić, koji je u finalu protiv Reala imao 21 skok.

Koliko je Cibona bila jaka pokazuje i podatak da su Real pobijedili i u Madridru, gdje ih praktički nitko nije mogao poraziti. Iz tog vremena datira i anegdota trenera Mirka Novosela, kad je govorio koga bi radije u finalu, Real ili Maccabi.

– Bolje Maccabi, Real smo pobijedili dvaput ove sezone, a treći put bi to išlo jako teško. Pa tko može pobijediti Real triput u sezoni – rekao je Novosel.

No kad se saznalo da je protivnik Real, simpatični Novosel, odmah je promijenio priču.

– Ma bolje Real, pa dvaput smo ih već dobili, kaj ih ne bismo dobili i treći put?

A onda je na red došlo finale u Ateni u Dvorani mira i prijateljstva pred 16.o0o gledatelja. Svjedoci kažu da je cijeli Zagreb bio u Ateni, a oni koji su bili spriječeni drhtali su pred TV-om. Ulice su bile prazne, svi su gledali finale Kupa prvaka.

– Real je imao sjajne individualce, na centarskim pozicijama od Romaya, Martina preko Robinsona, pa sjajni Corbalan koji je bio na lopti, Amerikanac Jackson. Morao sam kombinirati nešto između zone i obrane jedan na jedan. I dalje je igrač čuvao svoj prostor, ali je u okviru njega čuvao protivnika koji bi se u tom segmentu igrališta pojavio. To je bila tajna i to je bilo uspješno. Uostalom, te sam godine proglašen za trenera godine u Europi, bio sam na jednom seminaru, a nakon toga mi je prišao Realov trener Sainz i kazao mi iskreno, “cijelu utakmicu nisam znao što vi to igrate u obrani” – ispričao je Mirko Novosel.

Cibona je pomela Real i postala prvak Europe.

– Bilo smo tako pripremljeni da nas niti jedna ekipa nije mogla iznenaditi. Bio sam uvjeren u naslov jer smo tako dobro igrali da nas ništa nije moglo iznenaditi – rekao je Andro Knego.

Bilo je to košarkaško slavlje kakvo u Zagrebu nije viđeno. Cibona je postala pokret, a posebno se veselio Dražen Petrović, koji je u prvoj sezoni u Ciboni odveo momčad od naslova prvaka. U finalu je zabio 36 koševa!

– Napokon da i ja slavim. Sa Šibenkom sam gubio dva uzastopna finala u Kupu Radivoja Koraća, a sada je ipak bila treća sreća. Ovo mi je najsretniji dan u životu, dokaz da nisam pogriješio kada sam prije godinu dana potpisao za Cibonu. Slavit ćemo mi još dosta pobjeda, ali ova će ostati posebna. Pa, razmontirali smo veliki Real tri puta u samo četiri mjeseca – rekao je Dražen Petrović nakon finala.

Bila su to sjajna vremena, kad je cijeli Zagreb disao za Cibonu, a “Vukovi s Tuškanca” isti će uspjeh ponoviti i sljedeće sezone, kada će u Budimpešti pobijediti moćni Žalgiris i osvojiti drugi naslov prvaka zaredom. Cibona je bila pokret, prema izboru mnogih trenera najbolja hrvatska momčad koja je ikad stupila na parket.

Loptu s finala uzeo je, a tko drugi, Aco Petrović.

– Pet dana sam kovao plan igre u tim posljednjim trenucima, a u tri završne minute isključivo smišljao taktiku kojom bih došao do lopte u posljednjim sekundama pa onda s njom jurnuo u svlačionicu – ispričao je Aco.

Superbogati i moćni Real mogao je samo čestitati Ciboni.

– Generacija Atena napravila je veliku stvar za tadašnju ali i današnju. Naša momčad bez ijednog Amerikanca u timu nekoliko je puta slomila tada najveći Real Madrid. To su bila velika vremena – rekao je Knego.

Da, to su bila vremena. Prošlo je točno 40 godina i lijepo ih se prisjetiti…

Atena, Dvorana mira i prijateljstva. Gledatelja: 16.000. Suci: Rigas (Grčka) i Mainini (Francuska).

Cibona: M. Nakić 7, A. Petrović 16, Bečić, Čutura 16, D. Petrović 36, Knego 10, Vukičević, Ušić 2, I. Nakić, Arapović. Trener: Mirko Novosel.

Real Madrid: Robinson 24, Del Coral 2, Romay 3, Velasco 3, F. Martin 12, Corbalan 6, Rullan 5, A. Martin, Iturriaga 13, Jackson 10. Trener: Manuel Sainz.