Jedna mlada Njemica tuži Google jer se njezine privatne fotografije ​pojavljuju na internetu. Slučaj bi mogao temeljno razjasniti pitanje u kojoj mjeri internetske tražilice moraju (za)štititi korisnike, a posebno žene.

Nepoznate osobe kradu gole fotografije i snimke seksa iz privatnog ‘oblaka’ (Cloud) jedne mlade Njemice i distribuiraju ih na pornografskim stranicama na internetu. Posebno je zabrinjavajuće to što se sadržaj koji prikazuje nju i njezinog partnera može pronaći čak i putem Googlea, uključujući njezino pravo ime.

U ‘oblaku’ se, naime, nalazio i njezin identifikacijski dokument. Žena se za pomoć obratila HateAidu, neprofitnoj organizaciji koja pomaže ljudima pogođenim online mržnjom i digitalnim nasiljem. Uz njihovu pomoć kontaktirala je mnoge relevantne stranice i prijavila Googleu više od dvije tisuće URL-ova koji se mogu pronaći putem pretraživanja slika tražilice.

Dok Google obično uklanja relevantne rezultate pretraživanja, slike i videozapisi i dalje se ponovno pojavljuju na internetu i u rezultatima Google pretraživanja – kao i deepfakeovi, tj. slike stvorene ili manipulirane pomoću umjetne inteligencije (AI).

Ovaj slučaj otvara brojna bitna pitanja. Koliko daleko bi trebala ići zaštita podataka na internetu? Koji scenariji prijetnji postoje za korisnike, posebno za žene i kako se s njima može suočiti?

OGLASILA SE MELONI ‘Tužno je da još postoje oni kojima je normalno gaziti po ženskom dostojanstvu’

Intimne snimke nisu bile namijenjene objavljivanju

Ta žena koja se na internetskoj stranici HateAida predstavlja pod pseudonimom Laura, slučajno je 2023. godine saznala da su joj datoteke ukradene, i to dok je guglala vlastito ime. Za Der Spiegel je izjavila da se pronalazak intimnih fotografija i videozapisa na internetu, koji nikad nisu bili namijenjeni objavljivanju, doživjela gotovo kao silovanje. Incident je promijenio cijeli Laurin život. Preselila se, promijenila posao i pati od posttraumatskog stresnog poremećaja, piše DW.

Nakon što izvansudskim postupkom nije uspjela natjerati Google da trajno ukloni snimke iz rezultata pretraživanja, sad je podnijela tužbu protiv tvrtke u Irskoj.

HateAid je u tome podržava. “Pokrivamo sve nastale troškove i sve buduće rizike troškova u ovom slučaju, jer vrlo malo pogođenih zapravo može si uopće zamisliti da podnese takvu tužbu protiv tvrtke poput Googlea, dakle na vlastiti rizik“, objašnjava izvršna direktorica Josephine Ballon u intervjuu za DW. Nada se presudi koja će temeljito razjasniti pitanje jesu li tražilice zakonski obvezne trajno ukloniti sliku koja je jednom prijavljena iz rezultata pretraživanja, čak i ako je ponovno objavljena negdje drugdje.

Što se može zahtijevati od Googlea?

“Prije jedanaest godina, Sud Europske unije ispisao je povijest zaštite podataka svojom temeljnom presudom o pravu na zaborav. Trenutni slučaj ima za cilj nadograditi tu praksu”, rekla je stručnjakinja za zaštitu podataka i informatičarka Marit Hansen. Pravo na zaborav omogućuje osobi da zatraži brisanje svojih osobnih podataka ako su ispunjeni određeni uvjeti.

Hansen, povjerenica za zaštitu podataka njemačke savezne zemlje Schleswig-Holstein, kaže da je u skladu s Općom uredbom EU-a o zaštiti podataka (GDPR) i temeljnim pravom na zaštitu podataka da korištenje vlastitih podataka ostane kontrolirano, i stoga ‘ne čudi da to stvara obveze za globalne pružatelje tražilica. Ali koliko dalekosežno te obveze idu, sad se mora odlučiti u vezi sa slikama‘.

SKANDAL Talijanska seksistička stranica nezakonito prikupljala slike žena. Meta i Meloni

Ali, je li filtriranje podataka iz rezultata pretraživanja tehnički izvedivo? Prema Hansen, to je relativno jednostavno s identičnim kopijama u kojima se svi dijelovi slikovnih datoteka podudaraju. Situacija je, objašnjava, složenija kad je riječ o sadržaju koji je načelno sličan temeljnoj verziji, ali gdje postoje odstupanja od originala, zbog različitog formata, pa čak i modifikacija, na primjer, zbog korištenja umjetne inteligencije. “Ovo pitanje povezano je s mogućnostima obrnutog pretraživanja slika koje nude razni pružatelji usluga, uključujući Google”, pojasnila je i dodala da se slike ‘ubacuje’ u tražilicu, a ona pretražuje slične motive. Ovaj način često funkcionira, ali nije sto posto pouzdan, a dolazi i do brojnih pogrešnih rezultata.

Stoga bi, prema Hansen, pružatelji usluga tražilica mogli tvrditi da točnost tehničkog filtriranja slika identičnih temeljnoj verziji još nije dovoljno dobra. Međutim, u osnovi, platforme poput Googlea moraju preuzeti odgovornosti.

‘Google profitira od seksualiziranog nasilja nad ženama’

HateAid Laurin slučaj ne vidi samo kao ogledni primjer zaštite podataka i problema privatnosti na internetu, već i seksualiziranog nasilja nad ženama. I profita koji tvrtke poput Googlea ostvaruju od toga. “Jer tražilica čini sadržaj dostupnim široj javnosti i ona profitira od posjeta”, kaže Ballon za DW.

Zato HateAid ‘prati’ svoju tužbu odgovarajućom kampanjom: Our nudes are #NotYourBusiness (Naše gole slike te se ne tiču). Ballon objašnjava: “Žene posebno često doživljavaju zlouporabu intimnih slika. Ili se lažne slike i videozapisi stvaraju uz pomoć umjetne inteligencije. Teoretski, danas vam za to ne treba više od profilne slike na LinkedInu. Ovo je problem koji utječe na društvo u cjelini i on raste – to vidimo i u našim savjetovalištima za žrtve”.

LEONARDA NOVOSELIĆ: Posljedice nasilja na internetu stvarne su kao i one u stvarnom svijetu

Može se dogoditi bilo kome

Fenomen seksualiziranog nasilja putem slika vjerojatno je poznat mnogima, posebno kada su u pitanju slavne osobe. Primjerice, 2014. godine dogodio se veliki hakerski napad na privatne fotografije pretežno ženskih zvijezda, koje su potom distribuirane online, slučaj poznat kao “Celebgate”. Kružile su seksualno eksplicitni deepfakeovi poznatih žena poput Taylor Swift i Giorgie Meloni. No, Laurin slučaj pokazuje da se takve stvari mogu dogoditi i ljudima koji nisu poznate široj javnosti.

Iako kampanja povezana s njezinom tužbom također ima za cilj učiniti stvaranje takvih deepfakeova kaznenim djelom osim ako prikazana osoba nije dala pristanak, sudski slučaj ima za cilj prisiliti Google da pruži bolju zaštitu pogođenim osobama. “Bez ovog prava, pogođene osobe u biti moraju cijeli život provesti tražeći svoje slike, a zatim ručno podnijeti zahtjeve za uklanjanje s rezultata pretrage. Ovo je nevjerojatan psihološki teret koji ne bi trebao postojati i ne mora postojati”, zaključila je Ballon.