Politički analitičar Žarko Puhovski gostovao je na Televiziji N1, gdje je govorio o ‘drugoj strani’ Oluje i ratnim zločinima počinjenim tijekom i nakon vojno-redarstvene akcije 1995.

“Ja sam u tom trenutku bio jedini član HHO-a koji je bio u Zagrebu. Dan prije su došli ljudi iz međunarodne Helsinške federacije koji su uz pomoć Željke Markić, koja se sad poznata po nekim drugim stvarima, obavljali prva istraživanja”, rekao je Žarko Puhovski.

“Tad su svi bili u euforiji kako je riječ o velikoj pobjedi, što je naravno van diskusije, međutim pokušavalo se govoriti da je to rat u kojem nema gubitaka. Srbi se nisu spominjali. U redu, spominjale su se kolone, ali ne i žrtve. Da je bilo civila koji su tad nastradali”, dodao je.

“Čuo sam neki dan interpretaciju da se o tome počelo govoriti 2000., što je besmislica, to nije imalo veze uz promjenu vlasti, mi smo o tome odmah govorili. Govorilo se i da su neki podaci koje smo mi iznijeli bili pogrešni. Bilo ih je, tu nema spora”, rezolutan je Puhovski.

“Kako se to događalo? Ljudi su nakon vojske dolazili u pljačku, uvjereni da su svi otišli u Srbiju. I onda bi u noći pljačkali i u panici upucali starce koji bi se probudili”, govori.

LINIJA ŽIVOTA Dani ponosa i strave

“Ja sam tad rekao: moj glavni argument je to što je Republika Srpska Krajina, uz NDH, najgori režim koji je ikada postojao na ovom području po pitanju ljudskih prava. To je za mene argument za opravdanje akcije”, nastavlja.

“Bilo nam je važno govoriti o ljudskim pravima. To je bio režim koji nije imao pravosuđe, policija je bila privatizirana, školski sustav nije funkcionirao, ljude su ubijali po selima, kako se tko sjetio. I Srbi Srbe”, kaže Puhovski.

“Brojke su potpuno nevažne, ali deseci tisuća ljudi su otišli. S hrvatskog stajališta, tamo ste imali hrvatske državljane koji su bili taoci jednog najprimitivnijeg mogućeg režima“, rekao je.

“Petrinja je bila jedan od tri grada u Hrvatskoj koja je imala pola-pola hrvatsko i srpsko stanovništvo, na glavu. Danas je četiri puta manje srpskog stanovništva i to netko na 30. godišnjici oslobođenja treba spomenuti u tri rečenice. Nisu svi koji su otišli bili četnici“, kaže.

“Sociologija pokazuje da se seosko stanovništvo jako teško seli. U čitavoj priči kod mimohoda, samo je Ante Gotovina spomenuo žrtve. To je jako interesantno. Ja ne mislim da treba previše o tome pričati, ali to mora biti spomenuto. Antifašistički pokret griješi kad ne spominje žrtve iz 1945., isti kriterij treba vladati”, napominje.

“Treba se to reći, to su bili hrvatski državljani i ljudi koji su stradali ne u borbi nego zato što su se našli tamo. Sa stajališta pobjede, o tome je pristojno govoriti“, kaže.

“Paradoks je da danas nemamo istu onu ideologiju kao 95. Tad nije bila ustaška ideologija u igri. Tad Marko Perković Thompson pjeva “Bojnu Čavoglave” bez ZDS, imate snimke. Što se dogodilo u 30 godina da se ideološka okosnica promijenila?”, zapitao se Puhovski na kraju razgovora za N1.

PARADA NAKON MIMOHODA: Vučićeva vlast uporno forsira uvjerenje da je rat s Hrvatskom moguć