QUEER ZAGREB ‘S arapskim queer umjetnicima borimo se za LGBTQI osobe’

Autor:

Emina Bužinkić, članica Inicijative za slobodnu Palestinu, donosi okuse palestinskog i sudanskog doma. FOTO: Stipe Majić

ovogodišnji 22. festival Queer Zagreb koji se održava od 15. do 18. svibnja daje prostor i glas queer autorima unutar arapske kulture i zajednice, predstavljajući ovu problematiku kroz raznovrstan izvedbeni program. To je prvi put da se u Hrvatskoj queer zajednica bavi ovim pitanjima

Sa željom da aktivno djeluju suprotstavljajući se opresivnom sistemskim politikama te pruže solidarnu podršku ljudima čije se djelovanje i postojanje sustavno briše iz matičnog kulturnog pamćenja te koji i u zapadnjačkim liberalnim i demokratskim društvima teško ostvaruju temeljna ljudska prava i slobode, ovogodišnje 22. izdanje festivala Queer Zagreb u cijelosti daje prostor i glas queer autorima unutar arapske kulture i zajednice, predstavljajući ovu problematiku kroz raznovrstan izvedbeni program. Nakon velikog uspjeha Queer New York International Arts Festivala održanog u veljači u srcu Manhattana, festival Queer Zagreb održat će se u Zagrebu od 15. do 18. svibnja. Ove godine tako gostuje niz umjetnika koji otvaraju pitanja intimnosti i ljubavi, pripadnosti, rodne podijeljenosti i tranzicije, antropologije jezika, hrane, tradicije i suvremenosti, vezane uz život u arapskim državama.

Iako LGBTQ+ zajednica i queer pokret još uvijek nemaju svu slobodu u zapadnoeuropskim demokratskim državama, islamska zajednica je posebno osjetljiva na tu temu zbog čega je, kako je u razgovoru za Nacional izjavio umjetnički ravnatelj festivala Queer Zagreb Zvonimir Dobrović, „ovo pionirska prilika, zapravo prva u Hrvatskoj, a vrlo rijetka i u međunarodnom kontekstu, umjetničkog sagledavanja queera u arapskom svijetu i bit će odlična prilika za upoznavanje s dublje razumijevanje i učenje o tome što queer jest i što može biti te kako može živjeti na različitim stranama svijeta.“ Pred održavanje prve Parade ponosa u Sarajevu 2019. godine u svim džamijama pročitan je stav vijeća muftija o najavljenoj prvoj bosanskohercegovačkoj Paradi ponosa u kojoj su se pozvali na odredbe iz Kurana, navodeći kako islam afirmira brak muškarca i žene te obitelji „potiče na formiranje braka i očuvanje vrijednosti braka, potomstva i obitelji kao osnovne ćelije ljudskog društva”. Istom su prilikom jasno naveli kako homoseksualnost smatraju grijehom i razvratom. Još je gora situacija u deklariranim islamskim odnosno arapskim državama gdje su rad i djelovanje queer umjetnika daleko teži.

Na festivalu gostuje ove godine niz umjetnika iz arapskih zemalja koji otvaraju pitanja intimnosti i ljubavi, pripadnosti, rodne podijeljenosti i tranzicije, antropologije jezika, hrane, tradicije i suvremenosti i brojnih drugih tema koje izazivaju često negodovanja javnosti, a naročito vjerskih zajednica. Stoga smo pitali Dobrovića koliko je njima, s obzirom na društveno uređenje odakle dolaze, za razliku od umjetnika iz zapadnih zemalja, teško i riskantno kroz umjetnost uopće progovarati o tim temama i javno se izlagati i riskirati svoju poziciju u društvu. “U ovoj političkoj situaciji u svijetu mi se čini da program posvećen arapskom queeru predstavlja snažan impuls preispitivanja modela i načina življenja queer identiteta u društvenim i političkim okolnostima u kojima postoje ponekad i po živote opasni rizici ugrađeni u same zakone i društvena uređenja za one koji izlaze iz normi. Program se dotiče snage i otpornosti umjetnosti, čak i u neopisivo i teško zamislivim uvjetima. Mnogi umjetnici koji djeluju u ovom području su disidenti, koji djeluju izvan svojih zemalja, iz razumljivih razloga ili su našli druge kanale djelovanja u matičnim zemljama. Također, koncipiranjem ovog programa postaje jasno da queer nije jednoznačan i da postoje brojni načini mimo našeg zapadnjačkog shvaćanja manifestiranja queer identiteta na koje se oni mogu živjeti i svaki od tih načina jest autentičan i vrijedan.“

Na ovogodišnjem queer festivalu u Zagrebu predstavit će se i Ali Chahrour iz Libanona. FOTO: Candy Welz

Na različitim će prostorima diljem Zagreba ove godine nastupiti sljedeće autorice i autori: Ali Chahrour iz Libanona, Arijana Lekić-Fridrih iz Hrvatske, Boris 007 iz Hrvatske, Zouz Al-Mahdi iz Kuvajta, nizozemsko-egipatski umjetnik Mounir Samuel, Farzaneh Soori Ghiasvand iz Irana, Hazem Header iz Egipta, Ben Grinberg iz SAD-a, kao i članice Inicijative za slobodnu Palestinu iz Sudana i Palestine. Inicijativa za slobodnu Palestinu sudjeluje kao organizator programa pod nazivom „Arabic mezze breakfast“. O kakvom je programu riječ i što će posjetitelji vidjeti i saznati pitali smo Eminu Bužinkić, članicu Inicijative za slobodnu Palestinu, znanstvenicu i aktivisticu te autoricu brojnih radova o temi migracija, izbjeglištva, obrazovanja, transnacionalnih solidarnosti i feminističke prakse. „Arapskim mezze doručcima Inicijativa za slobodnu Palestinu donosi okuse palestinskog i sudanskog doma. Falafel u arapskom kruhu, manakish pogača sa zataa’rom i drugi slasni zalogaji okupit će nas oko zajedničkog stola – ne samo da bismo nahranili naše tijela, nego i pleli savezništvo i prakse solidarnosti s pokretima za slobodu Palestine, Sudana i drugih mjesta izloženih ekstremnom nasilju. Hrana koju ćemo kušati dugo je već predmetom aproprijacije kolonijalnih režima, a ovaj akt filestinizacije i sudanizacije Queer doručka pomak je ka dekolonizaciji i slobodi.“

Eminu Bužinkić smo također pitali koliko je queer umjetnicima iz arapskog svijeta, za razliku od umjetnika iz zapadnih zemalja, teško i riskantno kroz umjetnost progovarati o tim temama i javno se izlagati i riskirati svoju poziciju u društvu. „Pitanja intimnosti, ljubavi, seksualnosti i druga koja navodite jednako su osjetljiva u svim dijelovima svijeta, kako kroz svoja ostvarenja tako i represije – svima nam je istovjetan patrijarhat u svojim različitim formama i manifestacijama. Arapski je svijet iznimno bogat heterogenostima izričaja drugačijih, queer politika i identiteta izraženih kroz pokret, jezik, vizualnu umjetnost, dizajn pa i društvene pokrete. Jedan od poznatijih pokreta otpora BDS već godina provodi kampanju pokviravanja BDS-a (Queering the BDS) u Palestini i globalno. Ovaj se i slični pokreti kao i sami queer umjetnici suočavaju s brojnim rizicima, od ilegalizacije homoseksualnosti, do izopćavanja iz obitelji i društava, no i dalje se aktivno bore za vlastitu egzistenciju i dostojanstvo. Moramo priznati da se vrlo slične represije i borbe događaju i u zapadnom svijetu.“ I Dobrovića smo pitali koliko je djelovanje queer umjetnika moguće u zemljama kao što su Iran, Egipat, Libanon i Sudan, odakle dolaze ovogodišnji umjetnici. „Velik je raspon mogućnosti i nemogućnosti djelovanja. U Iranu je ono nemoguće, ali opet je važno i tu činiti distinkciju – rodna tranzicija je legalna i spada u zahvate koje zdravstveni sustav pokriva, dok isto nije slučaj recimo u Hrvatskoj. Tako da stvari nisu uvijek jednoznačne i to je sve dio tog predstavljanja i upoznavanje s drugim modelima opstanka. Također, recimo u Libanonu, koji je svojevrsna oaza demokracije i sloboda u regiji, smo i mi gostovali s predstavom ‘Nečastive’ Brune Isakovića prije nekoliko godina pa se informacija o predstavi zbog golotinje objavila tek nakon što je izvedba bila gotova – i nakon što smo mi već otišli.“

‘Djelovanje queer umjetnika u Iranu nije moguće, ali rodna tranzicija je legalna i spada u zahvate koje zdravstveni sustav pokriva, dok to nije slučaj u Hrvatskoj’, veli Zvonimir Dobrović

Pitanje koje se nameće je koliko je zapadno-europska kultura upoznata s djelovanjem arapskih queer umjetnika i njihovim ljudskim, rodnim i umjetničkim slobodama u zemljama odakle dolaze i koliko ovakav festival pruža queer umjetnicima iza arapskih zemalja priliku da pokažu svoje radove. „Prostori suradnje između različitih geografija se sve više otvaraju, osobito zbog potrebe za bližom suradnjom i kulturnom produkcijom koja promiče borbe za slobodu. Suradnja između europskih i arapskih queer umjetnika dugo se razvija i ovogodišnji Queer Zagreb je potvrda postojanosti i potrebe za takvom razmjenom. Ovakva razmjena važna je u razbijanju stereotipiziranih karikiranja identiteta, fizionomija i strahova. Osobito ovih dana kada nas pinkwashing izraelske vojske bombardira svojom propagandom ili pak kada su u pripremi rigidne mjere sekuritizacije protiv migranata i izbjeglica kao sasvim jasnog iskaza europskog rasizma“, rekla je Emina Bužinkić.

Stoga je jasno da ovakva manifestacija znači puno za te umjetnike i njihov status u zemljama odakle dolaze, što je ona potvrdila: „Queer Zagreb iznimno je značajan kulturni prostor koji širi prostor solidariziranja s borbom protiv okupacije, rata i nasilja kao i kulturnih ratova. Vjerujem da je arapskim umjetnicima važan dolazak na naše prostore te da će im iskustvo boravka u Zagrebu biti intelektualno i emocionalno hranjivo. Isto tako, vjerujem da je za nas njihov dolazak i performans jedna moćna prilika za učenje i destereotipiziranje Arapa kao i prilika za uvezivanje u zajedničku borbu protiv ilegalizacije i kriminalizacije LGBTQI osoba i migranata i izbjeglica arapskog identiteta koji žive s nama.“

Nizozemsko-egipatski umjetnik Mounir Samuel 16. svibnja imao je predavanje u ZPC-u. FOTO: VINCENT VAN KLEEF

Dobrovića smo pitali i koliko je bilo teško doći do tih umjetnika i pozvati ih u Zagreb. „Bilo je izazovnije složiti program za ovogodišnji Queer Zagreb nego je to možda slučaj s nekim drugim godinama, čisto iz razloga jer sam htio da program obuhvati različite stvarnosti i da segmenti programa pokušavaju obuhvatiti što veći raspon iskustava o kojima smo željeli progovoriti. Što se tiče umjetnika i umjetnica koji su aktivni s ovim temama, njih je sve više i sve otvorenije rade na uključivanju queera i njegovih mnogih oblika manifestacije u svojim radovima. Meni je jasno da je ovo tek otvaranje ove teme i da bismo se predstavljanjem queera u arapskom svijetu mogli baviti godinama i otkrivati tako mnoge zanimljivosti koje pokrivaju čitav dijapazon umjetničkih formi i formata predstavljanja. No ponosan sam da smo s ovime napravili korak u tom smjeru i da je Queer Zagreb još jednom hrabro programski istupio iz uobičajenog.“

Program 15. svibnja u Zagrebačkom plesnom centru otvara hrvatska umjetnica Arijana Lekić-Fridrih svojom videoinstalacijom „Tvoja zemlja“ (Your land), a na istoj se lokaciji nastavlja plesnom predstavom libanonskog umjetnika Ali Charhoura „The Love Behind My Eyes“. Dan kasnije u prostoru MaMa Boris 007 vodi radionicu ballroom dancinga i voguea, nakon čega se seli u ZPC gdje nizozemsko-egipatski umjetnik Mounir Samuel ima performativno predavanje „The shisha sessions: A little gharib“. U petak, 17. svibnja, program kreće već u 11 ujutro, uz Arabic mezze breakfast koji organiziraju članice Inicijative za slobodnu Palestinu. Poslijepodnevni program namijenjen je druženju s Hazemom Headerom iz Egipta i njegovu predavanju „Queer Art in Modern Egypt“, a program dana završava drugim dijelom predavanja „The shisha sessions: a little gharib“. Posljednji dan festivala počinje jutarnjem radionicom queer akrobatike koju vodi Ben Grinberg, a potom slijedi novo izdanje Arabic mezze breakfasta, a za one željne učenja organizatori su pripremili radionicu Kana body paintinga koju vodi Farzaneh Soori Ghiasvand iz Irana. Festival završava večernjom predstavom „Fix me!“ Almanac Dance Circus Theatrea iz SAD-a i NÜT Dance Company iz Egipta.

‘Mogućnost političkog utjecaja na slobode je ogromna i cenzura se odvija vrlo otvoreno ili vrlo uvijeno, a sve s jednim ciljem – kontrole onoga što se misli’, smatra Zvonimir Dobrović

Pitali smo Dobrovića koliko ovakva gostovanja širom svijeta pomažu u ostvarenju ljudskih prava. „Umjetnost je uvijek područje osnaživanja i stvaranja prostora sloboda, od onih najintimnijih, osobnih pa do onih mnogo širih, javnih. Nije bez razloga da su kultura i umjetnost tako često na meti mnogih politika s ciljem njihova ograničavanja, kontroliranja i ‘korigiranja. Na koncu, i u ovim postizbornim preslagivanjima u Hrvatskoj, jasno je da je sektor kulture jedno od ključnih tema koje je radikalna desnica željna staviti pod svoju kontrolu. S obzirom na to da se radi o sektoru s minimalnim relativnim budžetima u funkcioniranju društva i države, u odnosu na druge sektore, jasan je nesrazmjer utjecaja i interesa za ulazak u sektor kulture i kulturne politike u odnosu na bilo koje druge objektivne parametre koje kultura inače u domaćem političkom životu zauzima. Više se troši političke volje i energije na kontroliranje i obuzdavanje kulturnog sektora, nego na njegovo razvijanje. Stoga ovaj program podsjeća i na važnost kulture i umjetnosti kao lakmusa demokratskog zdravlja društva. Moramo biti svjesni da je spektar mogućnosti političkog utjecaja na slobode ogroman i da se cenzura odvija, ovisno o tome o kojoj državi govorimo, vrlo otvoreno ili vrlo uvijeno – od zabrana do podrivanja i potkapacitiranja, a sve s jednim ciljem – postizanja većeg ili manjeg sustava kontrole onoga što se misli, kako se misli i koliko javno i otvoreno se to smije govoriti na ulici ili u kazalištima ili muzejima. Kultura i umjetnost mogu razbuditi građane, ali može i uspavati. Queer Zagreb sigurno ovih dvadeset i više godina radi na dovođenju umjetnika i radova koji nas tjeraju na propitivanje okolnosti i stvarnosti u kojoj živimo.“

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

NijeRuza

prije 11 mjeseci

Draga Emina, 'S Arapskim pederima se borite za druge pedere, lezbejke, operirane muškarce koji misle da su žene, operirane žene koje misle da su muškarci i one koji su totalno izgubili svaki dodir sa realnošću pa misle da nemaju nikakav spol'! Ako se borite, znači da ste borci. A u modernom svijetu današnjice, to se zove džihadisti. Biti džihadista je u modernom, zapadnjačkom sistemu kao što je E.U. ili S.A.D. zakonski zabranjeno, jer spada pod terorizam. Dakle, po modernom zapadnjačkom zakonu, vi ste teroristi. Čudiš se da se Bosansko-Hercegovačka Islamska Zajednica usudila javno obznaniti svoj stav protiv homoseksualnosti. Jedino što smatraš još 'gorim' od toga je to što je u Arapskim zemljama pederima i lezbejkama zabranjeno javno promovirati svoje seksualne fantazije pod izlikom umjetnosti. Evo ti jedan 'newsflash': Nije sramota biti heteroseksualan i pobožan, niti je protuzakonski javno upražnjavati i obznanjivati svoju religiju! Navodiš primjer Arapskih pedera u Nizozemskoj, bez da i jednom obrazložiš pozadinu cijelog njihovog problema. Naime, većina Arapa u Nizozemskoj su Marokanskog porijekla. Tamo žive još od 50-ih godina, uvezeni kao neobrazovana, jeftina radna snaga. Od tad do sad, razmnožili su se na najmanje 3 generacije, a nerijetko čak i do 5., jer se u njihovoj kulturi rano vjenčavaju i dobijaju puno djece. Nažalost, nije dovoljno djecu samo dobiti, djeca se moraju i odgajati! Ali kada otac radi i dan i noć kako bi prehranio toliku obitelj, a majka ne govori (dovoljno) jezik da bi bila aktivno uključena u dječiju edukaciju ili zbog nedostatka vremena od tolike djece i svih kućanskih poslova, a ponekad čak i nezainteresiranosti, djeca automatski izmiču obiteljskoj kontroli, a i prisnosti. Zato tu prisnost traže drugdje. Najčešće na ulici, gdje ih iskusni, prefrigani kriminalci i pedofili iz svakog ćoška vrebaju. Kako bi sebi zaradili džeparac da si mogu kupiti Gucci torbu i patike, Dolce Gabbana majice itd. , jer žele biti 'moderni' kao i ostali svoji vršnjaci, često ne mogu da odole ponudama takvih nečasnih ljudi, jer se zbog predrasuda teško zapošljavaju, a i poštene plate su premale za takav stil života. Osim kriminala, tako se znaju baviti i 'manje opasnim' stvarima, zadovoljavajući seksualne perverzije homoseksualnih pedofila, kojih u Nizozemskoj, a i ostatku Evrope, a i cijelog svijeta, ima na pretek! Roditelji za kriminal saznaju kada je već prekasno i dijete im završi u zatvoru. Pošto Arapi nisu autohtoni Evropski narod, za njih nema 'blaže kazne' niti 'pomilovanja', osim onog kojeg u svojem dugogodišnjem izdržavanju zatvorske kazne mogu dobiti u privatnosti ćelija i kupatila muškog zatvora! Kada izađu iz zatvora i vrate se roditeljima, oni ih obično pretuku zbog sramote što su sad kao obitelj označeni kao kriminalci, a nerijetko čak i izbace iz kuće, prekidajući svaki kontakt s njima. A u zatvoru je bolje nego na ulici, jer tamo imaš krov nad glavom, hranu i krevet gdje će te netko, bilo tko milovati i pružiti ti privremenu iluziju da si voljen. S druge strane, djeca koja se prodaju pedofilima, obično ne završe u zatvoru, jer su pedofili najbolje zaštićena sorta u Nizozemskoj, a i u ostatku Evrope i svijeta općenito, ali zato često zloupotrebljavaju narkotike, kako bi ubili svaki osjećaj u sebi, jer se sami sebi gade, što ih isto tako dovodi do depresije. U principu, radi se o silovanjima maloljetnika, ali, nažalost, u ovom 'modernom' sistemu, ne postoji nitko tko može ili uopće želi da ih zaštiti. I oni su kao žrtve toga vrlo svjesni! Osoba koja odrasta pod takvim nenormalnim okolnostima je vrlo rijetko duševno dovoljno snažna da može u potpunosti da razvije svoju osobnost, uključujući svoju seksualnost. Dakle većina njih, ne samo da je zbunjena oko svoje seksualnosti, već ih većina čak nikada nije ni bila u intimnom i/ili seksualnom odnosu sa ženom! Neki čak nisu u stanju imati bilo kakvu normalnu konverzaciju s ženskom osobom! Zbog toga su često i agresivni, jer ne žele biti takvi, a ne znaju kako biti drugačiji od onog što su postali manipulacijom zlih predatora. Nadalje, kroz cijeli svoj artikl konstantno povezuješ Palestince i njihovu borbu za pravo na život sa tvojom borbom da hebeš koga hoćeš, jer eto kao, Bani Israel ne mogu biti pederi i lezbejke! Palestinci su jedan od rijetko istinski pobožnih i spiritualnih naroda i većinski Muslimani i Pravoslavci i kao takvi se uopće ne poistovjećuju s tebi sličnima, te po tom pitanju također zauzimaju svoj vjerski stav, koji se ni malo ne razlikuje od bilo koje druge Islamske Zajednice u svijetu! Osim toga, izjednačavati tvoje pravo da kao odrasla osoba hebeš koga hoćeš s njihovim vapajem za pravom da dišu, jedu, hodaju i, općenito, bukvalno da žive, ne samo da je odvratno, nego je van svakog kontakta s realnošću! I zato se ti i tvoji džihadisti slobodno nastavite boriti za vaša prava da hebete koga hoćete, ali nas Muslimane i ostale neistomišljenike zaobiđite u širom luku!