Od Forda, BMW-a i Mercedesa do Zastave, gotovo da nema automobila u koji nisu bili ugrađivani sitni dijelovi koji se proizvode u zaprešićkoj tvrtki MGH. Iako su otjerani u stečaj zbog običnog komunalnog spora, i dalje izvoze čak i u Japan, a sada vide potencijal u vojnoj industriji

Kad netko praktički iz svog dnevnog boravka svaki dan ulazi direktno u proizvodnu halu, a pritom je u 78. godini života, onda znate da pred sobom imate čovjeka koji je cijeli svoj život posvetio proizvodnji. U ovom slučaju riječ je o Dušanu Horvatinu, strojarskom tehničaru, poduzetniku i inovatoru koji se i nakon nedavnog umirovljenja, kao i brojni drugi umirovljenici, ponovno zaposlio, ali ne na blagajni nekog trgovačkog lanca ili u taxi službi, već u svojoj tvrtki MGH d.o.o. u Zaprešiću. U njegovoj proizvodnoj hali „odštancali“ su se, i još se „štancaju“, milijuni primjeraka pinova odnosno elastičnih metalnih zatika za automobilsku industriju. Ford, Mercedes, Volkswagen, BMW, Nissan, Porsche, pa i nekad jugoslavenska Zastava, gotovo da nema velikog svjetskog proizvođača automobila koji nije ugrađivao dijelove proizvedene u pogonu tvrtke MGH u Šibicama u Zaprešiću. Riječ je o sitnim osiguravajućim elementima koji imaju autorski potpis Dušana Horvatina još od 1981., kad je posao pokrenuo u garaži. Glavninu posla danas je preuzeo njegov sin Dario Horvatin, ali kad je o proizvodnji riječ – tu je ipak Dušanova riječ zadnja pa pomaže sinu savjetima.

U proizvodnoj hali u Šibicama u Zaprešiću i dalje je jako živo iako sada ima manje radnika nego prije, a dijelovi za automobile šalju se sve do Japana Photo Saša Zinaja/NFoto

Početkom dvijetisućitih Horvatinova je tvrtka imala ozbiljne ugovore i preko svoje distribucijske mreže izvozila dijelove najviše na njemačko tržište, ali i puno dalje, sve do Kanade i Amerike. Tome svjedoči plaketa Hrvatske gospodarske komore Zlatna kuna za najuspješnije trgovačko društvo u Zagrebačkoj županiji u 2004. u kategoriji malih trgovačkih društava, kao i plaketa Zavoda za poslovna istraživanja ‘Najuspješniji poduzetnik u 2002.’.

‘Uništili su me, zbog piezometra na mojoj privatnoj čestici bio mi je blokiran posao koji je trebao donositi milijune eura’

Na toj plaketi piše:

„Gosp. Dušan Horvatin upisan je u Zlatnu knjigu najuspješnijih hrvatskih poduzetnika 2002. godine. Gospodin Dušan Horvatin direktor je poduzeća MGH d.o.o. koje je upisano u prvih 3 posto izvoznika u proteklom dijelu 2002. godine, prvih 3 posto po novostvorenoj vrijednosti u 2002. godini, prvih 6 posto po ukupnom prihodu u 2002. godini, prvih 8 posto po porastu prihoda u 2002. godini i u prvih 9 posto po produktivnosti u 2002. godini.“

Na zidu u uredu Dušana Horvatina nalaze se uramljene i brojne druge plakete, zahvalnice, priznanja…

Plaketa HGK-a Zlatna kuna za najbolju malu tvrtku u Zagrebačkoj županiji u 2004.

No, taman kad se posao trebao najviše razmahati i kad je u dogovoru s njemačkim partnerom trebao izgraditi novu halu i proširiti posao, krenuo je Dušanov kafkijanski proces čije posljedice osjeća i danas.

Na mjestu gdje je trebao biti ulaz u halu nalazio se piezometar, uređaj za uzorkovanje i kontrolu podzemnih voda. Dušan Horvatin tvrdio je da se taj piezometar nalazi na njegovoj privatnoj čestici, za što je imao svu dokumentaciju, i molio komunalno poduzeće Zaprešić da piezometar ukloni odnosno premjesti – a kad oni ni nakon skoro dvije godine nisu to učinili, već su ga, kako tvrdi, zavlačili, zavario je cijev piezometra. Isti taj piezometar, prema potvrdi Hrvatskih voda, uopće nije bio u upotrebi od početka 2007., kad je izrađen novi program praćenja kvalitete voda na tom području. No, institucije kojima je trebalo skoro dvije godine da odgovore na Horvatinove molbe, zbog zavarivanja cijevi reagirale su promptno, prijavile Horvatina i on je u ekspresnom sudskom postupku osuđen na dvije godine uvjetne kazne.

Priznanje Najuspješniji poduzetnik u 2002. Zavoda za poslovna istraživanja dodijeljeno Dariju i Dušanu Horvatinu

U više dugotrajnih i kompliciranih sudskih postupaka, Horvatin je najprije morao dokazivati da se piezometar doista dolazi na njegovoj privatnoj čestici, a apsurdno je da su gradske službe Grada Zaprešića, kako tvrdi, uporno pokušavale prikazati da se piezometar nalazi na gradskoj čestici. Potom je u daljnjim sudskim sporovima, koje je na kraju i izgubio jer je čak na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu tražio odštetu od Republike Hrvatske, imao problem i s ‘legitimiranjem’ kao vlasnik zemljišta na kojem se nalazi hala – i to zato što je izvršio fiducijarni prijenos vlasništva, to jest prenio je vlasništvo nad svojim zemljištem na HBOR kao vjerovnika dok kredit ne bude otplaćen. Pa je kasnije izgubio pravo kao tužitelj u tom sporu.

Dušan Horvatin pokazuje nacrte čestica na kojima se nalazi njegova hala, kao i njegove privatne čestice na kojoj se nalazio sporni piezometar

U tom periodu, Horvatinu je propao već ugovoreni veliki posao s njemačkim partnerom koji je trebao osigurati proizvodnju 20 tona zatika i prihod od skoro milijun i pol eura u četiri godine. Kad je propao taj posao, kaže Horvatin, sjele su mu na račun i neke garancije, a HBOR je pokrenuo postupak stečaja.

Horvatin je morao otpustiti veći dio radnika i zaustaviti jedan dio procesa proizvodnje, ali ne sve. Naime, sirovi materijal koji je nekad sam ‘valjao’ u svojoj hali, kako bi dobio fine tanke trake, a od čega je korist imala i Elektroprivreda jer je trošio 8 tisuća eura mjesečno samo na struju, sada termički obrađuju u Sloveniji. Na strojevima u njegovom pogonu zatim iz tih traka proizvodi svoje čuvene zatike.

Pinovi ili zatike pakiraju se u plastične vrećice i šalju stranim kupcima kojima se Dušan Horvatin godinama predstavljao i na brojnim svjetskim sajmovima, od Milana i Pariza do Stuttgarta, Düsseldorfa, Hannovera, Ankare…Photo Saša Zinaja/NFoto

Trenutno one preko Bugarske, gdje Horvatin ima poslovnog partnera, putuju u Japan. Najjače tržište za koje radi i dalje je njemačko, iako je riječ o puno manjim količinama no što je radio prije.

„Sve što radimo, radimo za izvoz, ali umjesto 20-ak radnika, sad ih imam samo trojicu, umjesto 20 tona materijala, obrađujem 2 do 3 tone“, kaže Horvatin, ali ne odustaje od proširenja proizvodnje jer sve uvjete za to ima – strojeve, znanje i pouzdanu kvalitetu.

Photo Saša Zinaja/NFoto

Njegovi se podložni i osiguravajući elementi za autoindustriju također ugrađuju i u strojeve za mehaničku preradu, u traktore i kombajne. Međutim, mogli bi imati i dodatnu primjenu.

„Naši osiguravajući elementi svakako mogu imati primjenu i u vojnoj industriji. Ja sam još kao mali poduzetnik u bivšoj Jugoslaviji radio direktno sa Zastavom, s tvornicom biro mašina Unis radio sam ogromne poslove, s tvornicom kompresora Soko Mostar, sa slovenskim tvrtkama…“, nabraja Horvatin.

Kad se raspala Jugoslavija, kaže, tvrtka se uspjela probiti na strano tržište.

„Otišli smo van i borili se s jakom njemačkom konkurencijom i nelojalnom kineskom konkurencijom“, kaže.

Horvatin je po struci strojarski tehničar. Nakon završenog vojnog roka, počeo je početkom 60-ih raditi kao tehnolog u zagrebačkoj Utenziliji.

„Postao sam za godinu dana zamjenik šefa proizvodnje, pa šef proizvodnje pa direktor OUR-a (Organizacija udruženog rada). To je bila mala firmica, ali smo se lijepo razvili. Dobili smo veliki posao za Rusiju, a ja sam organizirao proizvodnju. Nakon toga radio sam za tvrtku koja je radila rasvjetu na Babinom Kuku u Dubrovniku“, priča Horvatin.

Potom je počeo u vlastitoj garaži razvijati prototipove alata i preko Udruženja inženjera i tehničara strojarstva dobio prve poslove i počeo skupljati početni kapital s kojim je počeo proizvoditi. Njegovi su klijenti između ostalog bili tvornica Rudi Čajavec i Zastava.

„Iz Crvene zastave čak su me predložili za tehničkog voditelja jugoslavenske organizacije za tehničku robu u Beogradu“, prisjeća se Horvatin.

Sada spremaju pošiljke za partnera u Bugarskoj koji dalje sve šalje za Japan. Dijelovi za Ameriku išli su preko Kanade

Međutim, njemu je bilo draže ostati u samostalnim vodama. Budući da je kroz dotadašnju karijeru jako dobro upoznao i proces nabave, krenuo je na razgovore s direktorima nabave u raznim tvrtkama i uspio ugovoriti poslove, a cijene koje je nudio bio su najniže na tržištu. Tako je krenuo u prvu veću proizvodnju s tek nekolicinom radnika, da bi potom s pet radnika skočio na osam pa na devet. Na obiteljskom zemljištu pored svoje kuće u Šibicama u Zaprešiću izgradio je proizvodnu halu, ali je potom zapao u obiteljske probleme oko podjele imovine. Pa je odlučio napraviti novu halu. No, ni ta nova hala uskoro nije bila dovoljna. Dobio je velike narudžbe od njemačkog partnera, a kako su mu oni slali repromaterijal, taj je repromaterijal trebalo negdje skladištiti pa je planirao izgraditi i treću, skladišnu halu. No, tu se ispriječio nesretni piezometar to jest administracija Grada Zaprešića.

Dušan Horvatin pored piezometra zbog kojeg je, kako tvrdi, uništen stvarni potencijal njegove tvrtke koja je nekad bila jedan od najvećih hrvatskih izvoznika Photo Saša Zinaja/NFoto

Za probleme u koje je upao i posljedično uništavanje njegove proizvodnje Horvatin krivi Grad Zaprešić i dugogodišnjeg HDZ-ovog gradonačelnika Željka Turka koji je na lokalnim izborima upravo osvojio još jedan mandat – ali od 2006., kad je postao gradonačelnik do danas još nije „popio kavu“ s Horvatinom – iako mu je on uputio više pisama s molbom da se njegov problem riješi.

U eri kad se lokalne zajednice itekako bore za privlačenje poduzetnika, posebno proizvodnih i izvoznih djelatnosti, ulažu milijune u otvaranje poduzetničkih zona, između Horvatina, Turka i gradskih službi stalo je 20 godina nerazumijevanja.

„Iako Grad Zaprešić nije bio stranka sudskih sporova koji su predmet Vašeg upita, kao vlasnik trgovačkog društva Zaprešić d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti  upoznati smo sa dugogodišnjim sporom između gospodina Dušana Horvatina kao tužitelja i društva Zaprešić d.o.o. kao tuženika i činjenicom da su svi sporovi pravomoćno okončani u korist Zaprešić d.o.o. Gradu Zaprešiću važan je svaki poduzetnik i u granicama svojih ovlasti gradske službe pomažu pojedincima i poduzetnicima, zainteresirani za rast i razvoj gospodarstva“, odgovorili su iz Ureda gradonačelnika Turka.

Fotografije s nekih od brojnih svjetskih sajmova na kojima je tvrtka MGH iz Zaprešića izlagala svoje proizvode Photo: Nacional

„Bio sam najjači poduzetnik u Gradu Zaprešiću i najviše poreza sam plaćao. Pogledajte koliko sam stranica kronologije napisao, i nitko mi nije pomogao. Znate tko mi je pomogao? Bivši premijer Ivo Sanader kad sam se njegovoj Vladi požalio na to da mi koče građevinsku dozvolu za gradnju nove hale. Njegova tajnica istog je trenutka reagirala i proslijedila predmet ministrici Dropulić. Za dva dana smo dobili rješenje za građevinsku dozvolu iz Jastrebarskog. No, to je očito još više razljutilo ove iz Zaprešića i počela je ‘tarapana’ na mene. Ne bih se čudio da su me proganjali i zato što se zovem Dušan Horvatin, iako sam Hrvat, a moji su u Zaprešić došli prije 300 godina iz Klanjca, možda nekome nije odgovaralo ime Dušan kao ni činjenica da mi je otac bio u partizanima. Ja nikad nisam bio ni u jednoj stranci i ne želim imati veze s politikom, želim samo mirno raditi, proizvoditi i izvoziti“, rekao je Dušan Horvatin.

‘Kao gospodarstvenik pitam se kako Hrvatska misli vratiti dugove kad nemamo više perjanica poput Prvomajske’

U prilog svojim tvrdnjama da je cijeli spor zbog piezometra bio ‘predstava’, priložio je i potvrdu Hrvatskih voda da sporni uređaj na njegovoj čestici nije u upotrebi od početka 2007. godine.

Potvrda Hrvatskih voda o tome da se piezometar na privatnoj čestici Dušana Horvatina ne koristi od 2007. godine Foto: Nacional

No, iz Komunalca Zaprešić ostali su čvrsti u obrani svojih stajališta, kao i proteklih 20-ak godina, te su između ostalog u odgovoru na upit Business&Bankinga odgovorili sljedeće:

„Vezano uz pitanje piezometara, želimo istaknuti kako društvo Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić d.o.o., kao pravni sljednik društva Zaprešić d.o.o., na svom vodoopskrbnom području u II. i III. zoni sanitarne zaštite ima postavljene vlastite piezometre, putem kojih kontinuirano nadzire razine podzemnih voda na priljevnom području te prati kvalitetu vode, sukladno svom važećem planu kontrole kvalitete vode – koji je neovisan o programu monitoringa Hrvatskih voda.

Dio piezometara koristi se zajednički s Hrvatskim vodama, no svaka institucija prikuplja podatke isključivo za svoje potrebe, u okviru svoje zakonske nadležnosti i odgovornosti. Prekid praćenja od strane jedne institucije – primjerice Hrvatskih voda – ni na koji način ne umanjuje potrebu, niti oslobađa odgovornost javnog isporučitelja vodnih usluga za nastavak praćenja stanja podzemnih voda i njihove kvalitete, osobito kada je riječ o ključnom vodoopskrbnom sustavu, poput crpilišta Šibice“

Pozvali su se na presudu Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj K-181/07, od 06. ožujka 2008. godine.

„Dakle, sve to se odvijalo i prije dopisa Hrvatskih voda, odnosno čak i u vrijeme dok je navedeni piezometar bio i u programu monitoringa Hrvatskih voda! Društvo Zaprešić d.o.o. je bilo je upoznato s predmetnim dopisom, no on ni u kojem trenutku nije bio relevantan za pravnu osnovu sporova koji su uslijedili jer je piezometar i dalje bio u funkciji monitoringa društva Zaprešić d.o.o., sve dok u funkciju nije stavljen novi piezometar “, tvrde.

Dušan Horvatin, vlasnik tvrtke MGH d.o.o., još od kraja 80-ih proizvodi podložne i osiguravajuće elemente za autoindustriju i mehaničku preradu Photo Saša Zinaja/NFoto

Iz Komunalca Zaprešić su posebno istaknuli:

„Naglašavamo da društvo Zaprešić d.o.o. ni u jednom trenutku nije djelovalo s namjerom opstruiranja gospodarskog razvoja, već isključivo u okviru svojih zakonskih ovlasti, braneći legitimne interese u postupcima koje nije samo iniciralo. Dodatno naglašavamo da se ovdje ne radi o interpretacijama ili osobnim dojmovima, već o pravomoćno utvrđenim činjenicama – potvrđenima od strane domaćih sudova, uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sudski autoritet u Republici Hrvatskoj.“

Šteta da sudski postupci ne mogu vratiti stotine tisuća eura koje su izgubili i Dušan Horvatin i njegova tvrtka, ali i državni proračun i proračun Grada Zaprešića – sve zbog nesuradnje i nerazumijevanja. Horvatin se, međutim, ne predaje, njegova proizvodnja se nastavlja, samo se zabrinuto pita:

„Kako Hrvatska misli vraćati dugove, ako uništimo proizvodne tvrtke i ako više nema, bar ne u onom obimu, perjanica industrije poput nekadašnje Prvomajske i sličnih. Srećom, i Prvomajska je uspjela spasiti dio firme i danas rade za Njemačku.“