Radivoje Jovović, član predsjedništva Pokreta slobodnih građana (PSG) i zastupnik stranke u Skupštini Vojvodine, govori za Nacional o prosvjedima u Srbiji i istrazi protiv dvanaestoro aktivista, od kojih je šestoro u Hrvatskoj

Radivoje Jovović jedan je od najaktivnijih opozicijskih političara u Vojvodini, član predsjedništva stranke Pokret slobodnih građana (PSG) i predsjednik zastupničkog kluba PSG-a, Demokratske stranke i stranke Zajedno u Skupštini Vojvodine. Mediji ga nazivaju jednim od rijetkih političara kojega građani poštuju usprkos tome što su višestruko razočarani opozicijom u Srbiji. U građanskim akcijama sudjeluje mnogo duže nego što traju aktualni prosvjedi, zbog čega je više puta uhićen i osuđen, a nekoliko puta i pretučen. Otkako su u studenome prošle godine počeli masovni studentski prosvjedi, koji su prerasli u masovni građanski bunt cijele Srbije, Jovović je više puta pritvoren i napadnut. U prosincu prošle godine, nakon što je na prosvjedu snimljen kako dodiruje kacige i štitove policajaca u kordonu, uhićen je i osuđen na tri mjeseca kućnog pritvora. Rođen je 1984. godine u Somboru. Na temu političkih ideologija ljevice doktorirao je na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu, a predaje kao docent na Fakultetu za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkatić u Novom Sadu, na kojemu je i prodekan za međunarodnu i stručnu suradnju. Nacional je s Jovovićem razgovarao o istrazi koju je tužiteljstvo Srbije pokrenulo protiv dvanaestoro studentskih aktivista i članova PSG-a, od kojih je šestoro u pritvoru u Novom Sadu, a šestoro u Hrvatskoj, kao i o mogućnostima političkog raspleta u Srbiji nakon višemjesečnih građanskih prosvjeda, pada vlade i krize režima Aleksandra Vučića.

NACIONAL: Kakva je trenutno pravna situacija šestoro pritvorenih aktivista, među kojima su i članovi PSG-a? Postoje li izgledi da budu pušteni na slobodu, i kako?

Borimo se pravnim putem, gdje je značajan dio dokaznog materijala označen kao strogo povjerljiv i njegov sadržaj znaju samo branitelji, čime je efektivno onemogućeno javnosti da sazna kakvi su to sve strašni dokazi podneseni protiv ovih ljudi. Ipak, branitelji su tražili izuzeće ključnog dokaznog materijala, snimke sastanka od 12. ožujka, jer je ili nelegalno pribavljen ili neupotrebljiv kao dokaz vjerodostojan na sudu. Da ne govorim o sadržaju famozne snimke, iz koje se jasno vidi da tu nema nikakvog planiranja udara na državu, već samo privatnih aktivističkih promišljanja u vezi s nekim potencijalnim akcijama koje niti su se kanile provesti, niti po sadržaju odgovaraju djelu koje se stavlja na teret, već predstavljaju klasičan ”brainstorming” kakvim već pet mjeseci vrije cijela Srbija. Dakle, kad bi sve bilo po zakonu, trebali su biti pušteni, da tako kažem, ”prekjučer”. Međutim, kod nas je uvijek manje prava, a uvijek više političke samovolje. Stoga mnogo ovisi o pritisku koji stvaramo na domaćem i međunarodnom planu.

NACIONAL: Kakvi su njihovi uvjeti u pritvoru? Jeste li u kontaktu?

U kontaktu smo preko branitelja i obitelji. Uvjeti su loši. Neki ljudi trpe bezbrojne ugrize stjenica u 21. stoljeću, krajnji manjak higijenskih uvjeta, u nekim sobama nema kanti za otpatke ni navlaka za posteljinu. Jedan od naših ljudi, gradski vijećnik i poznati aktivist Mladen Cvijetić, nekoliko je dana bio u lošem fizičkom stanju zbog ugriza stjenica i neadekvatne i nedovoljne medicinske brige te smo promptno kontaktirali organizacije za obranu ljudskih prava i napravili pritisak na ombudsmana kako bi reagirao. Do određenog poboljšanja je došlo, ali je sve to daleko od humanog. Pritom naglašavam da ne brinemo samo za naše aktiviste, već za sve ljude koji žive u tim uvjetima. A ljudi valjda, sto mu gromova, imaju neka prava.

NACIONAL: Kako komentirate snimanje sastanka dvanaestoro aktivista, među kojima su bili i članovi PSG-a, u uredu stranke 12. ožujka te objavljivanje snimke dan kasnije u zajedničkoj emisiji pet režimskih televizija, hapšenja 14. ožujka i sve što je uslijedilo? Kako biste nazvali tu akciju tajnih službi, režimskih medija i pravosuđa?

Režimu je bilo potrebno žrtveno janje kako bi stvorio pretekst za politiku osvete i sve intenzivnije represalije. Naši ljudi prikazani su kao teroristi koji ruše državu, od kojih će nas veliki vođa zaštititi i pokazati da je ruka reda i poretka i dalje čvrsta, a ustvari je riječ o pokaznoj vježbi kojom se demonstrira kako će proći svi oni koji režimu ozbiljno zasmetaju. Članovi PSG-a i STAV-a su, uz organizaciju SviĆe i još pokoju grupu i organizaciju, bili među prvima koji su u studenome prošle godine podizali borbu za pravdu, borbu protiv danas sve ogoljenije diktature. Štoviše, riječ je o ljudima koji su godinama tu, koji ”ginu” na terenu i režim je odavno stavio pik na to jezgro protagonista naših novosadskih borbi. Sada je dočekao svojih pet minuta, ali je naletio na tvrd orah. Niti će se naši ljudi slomiti i pod uvjetima nekakvog sporazuma priznati lažnu krivicu, što bi režim itekako želio, niti Vučić baš zna kako će zatvoriti ovaj tužni pokušaj teške zloupotrebe prava i iz ovoga izaći neokrnjenog imidža ”čvrste ruke”. U međuvremenu mi ”tabanamo” Srbijom i Europskom unijom i pridobivamo sve veću podršku. Zato smatram da je režim, iako situacija za naše suborce u pritvoru i njihove bližnje nije nimalo laka, ovom glupošću sam sebi skočio u trbuh.

‘Najljepša je vijest buđenje mladih. Studenti i đaci učinili su ono što starije generacije po definiciji ne mogu – podigli su cijelo društvo na noge’, kaže Radivoje Jovović FOTO: Osobna arhiva Radivoja Jovovića

NACIONAL: Je li sastanak snimila Bezbednosno-sigurnosna agencija (BIA) i je li imala nalog suda? Ako jest, kako je sud objasnio nalog za tajnim praćenjem ureda PSG-a u Novom Sadu?

Nemam pune informacije jer nisam branitelj u slučaju, a kao što rekoh, dio dokaznog materijala je ”top classified”. Međutim, ako je BIA prisluškivala, onda se postavljaju pitanja: na osnovu kojeg zakonskog razloga i koje osnovane sumnje? Sve što je kod nas u pretresu od inkriminirajućeg materijala pronađeno bili su flajeri oštrih rubova i paketi jaja smješteni u prostorijama stranačke omladine. Zašto bi BIA prisluškivala sveučilišne i školske profesore, studente, politologe, sociologe, ekonomiste, od kojih su neki zastupnici, neki vijećnici, a svi zajedno građani bez putra na glavi i bilo kakve kriminalne prošlosti? Također, ako je BIA prisluškivala, otkud onda da se ta sporna audiosnimka pojavila prvo na svim televizijama s nacionalnom frekvencijom i Vučićevim ratnohuškačkim portalima za mirnodopske potrebe, pa tek onda u rukama tužiteljstva? Nema tu prava, samo gola sila i niska podmetačina. Ali dobro, iz svake muke pronađi pouku. U ovom slučaju to je bolje saznanje kakav je protivnik, kao i implicitan kompliment – očito je da im ozbiljno smetamo jer se prašina ne diže za lošim konjem.

NACIONAL: Šestoro studentskih aktivista ostalo je u Hrvatskoj jer su u trenutku otvaranja istrage bili u Dubrovniku. Oni su i dalje u Hrvatskoj. Kako komentirate njihovu situaciju?

Režim je prisluškivanjem istog trenutka saznao da ti ljudi putuju za Dubrovnik, a ipak ih je pustio da prijeđu granicu. Dakle, odgovaralo mu je da se napravi fama o aktivistima koji „bježe u Hrvatsku“, „rade po nalogu hrvatske tajne službe“ i slične gluposti te da se o tim ljudima stvori slika kao o krivcima. Time je pokušao i napraviti jaz između šestero ljudi u Srbiji i šestero u inozemstvu, računajući da će tako lakše okrenuti jedne protiv drugih. To je moje tumačenje. Ipak, u tome nije uspio. Pa nisu ti ljudi ”od jučer”, oni su, premda mladi, ozbiljni i srčani aktivisti koji znaju sve manipulacije i zastrašivanja kojima će ih režim izložiti. Isto tako, naprednjački režim pojma nema o slozi i zajedništvu, već stvarnost procjenjuje vlastitim okularima. Ovi mladi ljudi su prijatelji, međusobnu ljubav ispekli su kroz tisuću i jednu borbu i sad će ih Vučićev niski um zavaditi i pobijediti? Teško. Drugovi ne izdaju drugove, a to što se s Vučićem nikad nitko nije htio družiti bez interesa, to je samo njegov problem.

NACIONAL: Postoji li mogućnost da Srbija od Hrvatske zatraži izručenje tih mladih ljudi i što će PSG i aktivističke grupe napraviti ako se to dogodi?

Mislim da se to neće dogoditi. Režimu je bitnija medijska slika kakvu sam objasnio, nego stvarno pritvaranje svih osumnjičenih. Niti očekujem da ćemo dopustiti da se stvar tako daleko razvije. Ako se pak to dogodi, nadamo se drukčijoj reakciji Hrvatske i EU-a, gdje vladavina prava ipak nešto znači. Što se nas tiče, morat će nas sve pohapsiti prije nego dopustimo da još šestero ljudi završi u pritvoru, faktičkoj političkoj otmici.

‘REŽIMU JE BITNIJA medijska slika, nego stvarno pritvaranje svih osumnjičenih, ali što se nas tiče, morat će nas sve pohapsiti prije nego
dopustimo da još šestero ljudi završi u pritvoru, faktičkoj političkoj otmici’

NACIONAL: Kako biste opisali opću političku i društvenu atmosferu u Srbiji u posljednjih šest mjeseci, otkako je u Novom Sadu padom nadstrešnice ubijeno šesnaest ljudi i otkad su počeli masovni prosvjedi protiv vlasti Aleksandra Vučića?

Trinaest godina nečijeg kriminala i korupcije je ubilo tolike ljude. Mi smo svi zaista pod nadstrešnicom. Nikad ne znaš kada će te lokalni kabadahija pretući na ulici, kada ćeš dobiti otkaz zbog slobodnog govora na društvenim mrežama, čiji će sin biti ubijen, kći pregažena kolima. I onda je sve eksplodiralo. Vratili su se javni moral i javna sramota. Ljudi su počeli uzimati pravdu u svoje ruke, iskazivati je gađanjem jajima gradonačelnika, vijećnika, fizičkim izbacivanjem bandita iz institucija. Znam kako to zvuči, ali pozdravljam takvu našu reakciju ”jedan kroz jedan”: da bismo postali političko društvo, moramo proći fazu čistilišta u kojem ćemo jasno razvrstati dobro i zlo. Ovo je nekontrolirana pobuna na kakvu građani Srbije imaju pravo, jer imaju tiransku vlast. A činjenica da je nekontrolirana je najviše zaboljelo tu vlast. Nema jednog centra otpora, nema jedne grupe koja se da oblatiti i potkupiti – svi smo mi otpor i izrastamo ne kao cvijeće, već kao žilavi korov koji malo po malo izdiže beton nad nama. Najljepša je vijest buđenje mladih. Studenti i đaci učinili su ono što starije generacije po definiciji ne mogu – podigli su cijelo društvo na noge. Kreativni su do bola i uglavnom rasterećeni starih mržnji. Režim nas je pokušao podijeliti tezama o hrvatskim tajnim službama, vojvođanskom separatizmu, pokušao je ubaciti stare zavade u novu ključalu vodu – ništa. Mlade to ne interesira, njihov svijet je, kako i treba, lišen starih „okidača“. Najljepša mi je slika bila kad su se novosadski i novopazarski studenti sreli s kolegama u Kragujevcu – slika te tri specifične Srbije koje su se zagrlile i zajedno pomolile, svatko po svojoj vjeri, odišući zajedništvom. Naravno, nije idealno i dug je put da se divni trenuci pretvore u konstantu stvarnosti, ali u tom trenutku sam pomislio: ovo nije oslobođenje, ovo je put ka izlječenju.

NACIONAL: Prosvjedi su poprimili nezapamćenu masovnost. No sve se češće postavlja pitanje kako ih politički artikulirati. Dojam je da opozicija u Srbiji nema snage za to. Zašto je opozicija u Srbiji slaba?

Kao opozicionar moram otvoreno reći – nekima je vrijeme za penziju. Drugi ne razumiju trenutak. Možda smo učili u školama i spremali se za oratorske skupštinske dominacije, ali ovo je trenutak presudne ulične borbe. I žao mi je, ali to se mora prihvatiti. Nisam ni ja proučavao politologiju da bih dobivao pendrekom, ali tako je kako je, a mandat koji su ti povjerili građani, po meni, znači stati u obranu javnog interesa ma kako i u kojoj god situaciji. Trebaju nam tribuni, a ne uglađeni govornici. Ovi drugi u ovom se trenutku ne znaju povezati s građanstvom. S druge strane, Vučić je trinaest godina sistematski razvijao antipolitičke sentimente i stvarao moralno gađenje prema svemu što ima prizvuk stranačkog i političkog. Uspio je u tome. Nedostatak ove borbe ogleda se u činjenici da se svakog dana toliko puta čuju ograđivanja tipa „ispunite zahtjeve, ne zanima nas politika“, kao da put do ispunjenja zahtjeva nije uistinu par excellence politički. Također, režim je radom tajne službe, ubačenih elemenata i medijske mašinerije opoziciju razdrobio na niz stranaka. Predstavnik sam manje stranke i znam koliko je teško organizirati velike stvari u uvjetima hiperfragmentacije opozicijskog dijela partijskog sistema.

NACIONAL: Kako zamišljate efikasnu političku artikulaciju masovnog građanskog bunta, odnosno jasnu i provedivu političku alternativu koja bi proizašla iz masovnih prosvjeda?

Jasna alternativa je okrugli stol studenata, akademske zajednice, civilnog društva, aktivističkih grupa i političkih stranaka iz kojeg bi proizašao prijedlog sastava prijelazne ekspertske vlade. Da svi stanemo iza istog, kao jedan, maksimalno spremni da suzdržimo ega, sklonimo ustranu sitne taštine i interese. Takva vlada imala bi dva ključna zadatka: eliminirati političke pritiske koji onemogućuju ispunjenje zahtjeva protesta, odnosno ispunjenje zahtjeva, i reformiranje političkih, medijskih, ekonomskih i drugih uvjeta kako bismo održali prve slobodne i poštene izbore u posljednjih trinaest godina.

‘REŽIMU JE BILO POTREBNO žrtveno janje kako bi stvorio pretekst za politiku osvete i sve intenzivnije represalije. Naši ljudi prikazani su
kao teroristi koji ruše državu, od kojih će nas veliki vođa zaštititi’

NACIONAL: Jeste li razočarani ravnodušnošću Europske unije prema prosvjedima u Srbiji? Kako će takav stav utjecati na buduće stavove građana Srbije prema EU-u?

Da bih bio razočaran, prvo moram biti očaran, a to već godinama nisam. Proeuropske sam orijentacije, ali vidim da je desnica trenutni EU mainstream koja je tako lako voljna odustati od europskih vrijednosti i surađivati s raznim autokratima. Ipak, ima u Uniji i mnogo zdravih političkih snaga kojTISKe su pružile podršku: lijevi, zeleni, liberali, na primjer. Međutim, još bitnije je sljedeće: Vučićev model upravljanja počivao je na „do ut es“ dogovoru s globalnim moćnicima. Oni naručuju, on isporučuje. Tu smo postigli možda i najveći uspjeh, destabilizirajući ga u tolikoj mjeri da još malo tko vjeruje u njegovu sposobnost isporučivanja. On nas nije izručio Rio Tintu, niti je osigurao tu obećavanu stabilnost u regiji, niti je psihički stabilan, da budem vrlo drzak, ali i vrlo iskren. Iz aviona se vidi da je čovjeku odzvonilo. Na nama je hoće li se zvono čuti sada ili u hodu od godinu-dvije, ali kraj je svakako blizu. Samo oprezno, jer znate što kažu za ranjenu životinju.

NACIONAL: Strahujete li da je vlast Aleksandra Vučića spremna na otvoreno i masovno fizičko nasilje? Drugim riječima, ima li razloga za bojazan od neke vrste građanskog rata niskog intenziteta u Srbiji?

Moralno je itekako spremna. Obiteljski mafijaški biznis Srpske napredne stranke naslagao bi nas tisuće po trgovima samo da smije. Jednom fašist, uvijek fašist. Međutim, što je također odlika fašista, oni su i kukavice. Ne smiju počiniti masovno fizičko nasilje jer su svjesni da postoji Europa u čijem su dvorištu, iako je ostatak svijeta počeo ludovati. Zato su jako nervozni. Napunili su stranku i državne organe kriminalcima, batinašima i nasilnicima koje uglavnom drže na uzdi, a i beskrajno su frustrirani jer imaju vlast, ali nemaju moć. Odnosno, ne više onakvu kakvu bi željeli. Sukoba niskog intenziteta već ima i bit će ih još mnogo, ali da im dođe ideja o ogoljenom nasilju, tu bi mi bio ubrzani kraj. Na nama je, građanima u protestima, da odigramo pametno i odlučno. Život svakog čovjeka je dragocjen i svet, kao što je dragocjena i sveta budućnost koju stvaramo. Stoga moramo naprijed, a nazad niti smijemo niti možemo. Nas već dvadeset i pet godina čeka taj čuveni ”6. oktobar” (dan nakon rušenja vlasti Slobodana Miloševića 5. listopada 2000., op.a.), da već jednom zasvagda sprovedemo lustraciju, očistimo sigurnosne službe, a kriminalce po pravdi i zakonu vidimo iza rešetaka. U međuvremenu nećemo živjeti normalne živote. Kako bi rekao Antonio Gramsci, živimo chiaroscuro između umiranja starog i rađanja novog, živimo u vremenu čudovišta. Zato pozivam na svaku moguću podršku protestima i svako moguće razumijevanje jer čak i kad se dogode neke greške, namjera je čista, da postanemo bolje društvo i da na površinu isplivaju neki bolji ljudi u cjelini. To smo dužni sebi i svojim precima, a još više potomcima. A to smo dužni i svojim susjedima, da konačno počnemo živjeti kao normalan svijet.