RAT ZA ZTC ‘Umjesto rušenja šefa ZTC-a, radnički vođe trebat će progovoriti o svojim privilegijama’

Autor:

FOTO: Zeljko Hladika, Robert Anic, Neva Zganec/PIXSELL

Sukob koji se posljednjih tjedana rasplamsao u vrhu Zrakoplovno-tehničkog centra (ZTC) u Velikoj Gorici između predsjednika Uprave tvrtke Ivice Vidovića i članice Uprave Dajane Mrčele – a u čijoj se pozadini zapravo nalazi obračun dvojice ministara i potpredsjednika Vlade Ivana Anušića i Tome Medveda, danas, u petak 25. travnja, preselit će se među radnike te državne tvrtke koja brine o održavanju protupožarnih i drugih vojnih i civilnih letjelica.

Radnici ZTC-a pozvani su ovog petka u 14.30 sati na Zbor radnika koje je Radničko vijeće sazvalo nakon dugo vremena. Povod za sazivanje Zbora bilo je zapravo pismo koje su prije nekoliko dana Radničkom vijeću poslali radnici – njih čak 91 od ukupno oko 170 radnika – i to nakon što se u medijima pojavila informacija koju je javno komunicirao ministar obrane Ivan Anušić – o tome da je Radničko vijeće pripremilo kaznenu prijavu na čak 200 stranica protiv predsjednika Uprave Ivice Vidovića. Ta je kaznena prijava, kako tvrde izvori bliski Upravi ZTC-a, plasirana kao svojevrstan odgovor na alarmantno pismo koje je CERP-u, kao jedinom članu Skupštine ZTC-a, poslao predsjednik Uprave Ivica Vidović i upozorio na problematične poteze članice Uprave Dajane Mrčele kojima je upravo ona zamalo ugrozila protupožarnu sezonu.

No, o tome da se u ime radnika podnosi kaznena prijava, radnici su doznali – također iz novina. Pa su Radničkom vijeću prije nekoliko dana uputili pismo ovog sadržaja:

„Radničko vijeće kao predstavnik svih radnika i sindikat istupaju u medijima u ime svih radnika ZTC-a bez da su se prethodno savjetovali s njima. Radnici nemaju nikakvih saznanja o radu Radničkog vijeća jer do sada nije održan niti jedan Zbor radnika u organizaciji Radničkog vijeća koje je dužno informirati radnike o svom radu.

Dolje potpisani radnici već godinama nisu upitani za njihovo mišljenje niti su imali sa predstavnicima Radničkog vijeća i sindikata sastanak prije njihovog istupanja u medijima „u ime svih radnika.“

To je pismo, dakle, potpisao 91 radnik ZTC-a, no nekima od njih, tvrde izvori bliski Upravi ZTC-a, pojedinci iz kompanije bliski sindikalnom vođi tvrtke Marijanu Luketiću – zabranili su potpisivanje dokumenta.

Radničko vijeće, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, po zakonu bi najmanje dva puta godišnje trebalo sazivati Zbor radnika, no oni takav Zbor nisu sazvali već godinama, a sada su de facto na to bili primorani.

Međutim, na tom bi Zboru radnika na kraju mogli biti prozvani upravo navodni radnički vođe to jest predsjednica i članovi Radničkog vijeća kao i sindikalni vođa Marijan Luketić. I to ne samo zato što su se, navodno isključivo na svoju ruku, uključili u rat između Vidovića i Dajane Mrčele – i zapravo stali na njezinu stranu, već zbog toga što su nekim radnicima predočene informacije o tome koliko su ljudi koji bi ih trebali predstavljati i boriti se za njihova prava – zapravo licemjerni te kako su se – umjesto za prava svih radnika – najviše borili za vlastite povlastice.

Naime, izvori bliski Upravi ZTC-a tvrde da je ZTC vjerojatno jedina tvrka u Hrvatskoj u kojoj se dogodilo da tijekom pregovora o kolektivnom ugovoru Uprava predlaže bolje uvjete nego sami sindikalni predstavnici.

„Pregovaranje je dugo trajalo iz više razloga, a prvenstveno jer se nije htjelo dorađivati postojeći kolektivni ugovor koji ima znatno manje članaka, a obuhvaća sve što jedan kolektivni ugovor treba sadržavati, kao i zbog stvarno neprimjerenih iznosa otpremnina koje društvo ne bi moglo u budućnosti isplaćivati te bi predsjednik Uprave prihvaćanjem takvih potraživanja odveo društvo u stečaj. Nadalje, vidljivo je da je to valjda jedini Sindikat u RH koji je potpisao novi kolektivni ugovor u kojem su ugovoreni koeficijenti radnih mjesta manji nego što je uprava ponudila, osim za radno mjesto Predsjednice Radničkog Vijeća to jest Gordane Perić, kao i otpremnine koje su ugovorene u iznosu cca 750 eura neto za svaku godinu staža u Društvu (uključujući i staž u MORH-u dok je ZTC bio njegova sastavnica) od čega najveću korist ima upravo Predsjednik Sindikata Marijan Luketić. Njegova je ideja bila podignuti iznos otpremnina, na uštrb koeficijenata koje je spuštao, gotovo svima osim predsjednici Radničkog vijeća. Drugima su koeficijenti ili spuštani ili su ostali na istoj razini“, tvrdi visoki izvor blizak Upravi ZTC-a.

Marijan Luketić, šef Sindikata, za Nacional.hr je rekao da su te optužbe protiv njega smiješne:

“Otpremnima je već sedam godina bila propisana na oko 720 eura po godini staža, i mi smo to nakon osam godina podigli na 750 eura za sve radnike. Po čemu sam ja tu posebno privilegiran i kakvo je to pogodovanje meni?”

Kad je riječ o koeficijentima, Luketić kaže da je pravilnik o plaćama trebao biti donesen u roku 60 dana od potpisivanja Kolektivnog ugovora, što je predsjednik Uprave Ivica Vidović, kako kaže, “svojim odugovlačenjem prekršio dva puta”.

“Mi smo to produživali, sindikat se založio da najviše licencirani mehaničari imaju koeficijent 2,8, bez ikakvih dodataka, ali je Vidović tražio 2,5 i s dodacima koje je on valjda želio dijeliti kome je htio. Pitam vas, je li više 2,8 ili 2,5 – ne znam, možda je to viša matematika. On je htio da za pojedina radna mjesta budu dodaci. Kako bi se to određivalo? Taj dodatak je bio samo sredstvo kojim je htio omogućiti pojedincima da budu privilegirani, a bez kriterija. Mi smo morali snimati sjednice jer je Vidović manipulirao zapisnicima i dobivao od pravne službe upozorenja da to ne smije raditi. Osim toga, svojoj glasnogovornici želio je odrediti veći koeficijent nego jednom diplomiranom inžinjeru i reviziji. Da bi onda uzeo godišnji usred tih pregovora pa je članica Uprave Dajana Mrčela nastavila njegov posao i bili smo na dobrom tragu. Kad je on to čuo, vratio se i vratio pregovore na početak”, tvrdi Luketić.

S druge strane, pak poručuju: “Nije točno da je Uprava odugovlačila s donošenjem Pravilnka o plaćama. Pravilnik o plaćama donosio se uz suglasnost Sindikata te je sve koeficijente trebalo usuglasiti, a ključan kočničar procesa bio je upravo Sindikat. Uprava se zalagala za to da mehaničari, zrakoplovni tehničari i ostalo ključno osoblje koji radi izravno na zrakoplovima ima zrakoplovno-tehnički dodatak. Time bi samo ta deficitarna skupina radnika srednje stručne spreme mogla imati više plaće u odnosu na ostale radnike srednje stručne spreme koji nisu deficitari. Nije istina da je Sindikat trazio veće koeficijente za mehaničare. Sindikat je tražio veći raspon koeficijenata za sve radnike sredne stručne spreme, a protivio se zrakoplovno tehničkom dodatku. To bi značilo da i radnici SSS koji ne rade na zrakoplovima nego primjerice u održavanju, u uredima itd. mogu imati znatno više plaće i to do razine plaća radnika visoke stručne spreme, dipl. inženjera, pravnika, dipl. ekonomista i sl.”

Kad je riječ o “višoj matematici”, također tvrde:

“Što se tiče “više matematike” na koju se Luketić poziva primjera radi najviše plaćeni radnici SSS u Servisu imaju ukupan koeficijent 2,9 (2,5 koeficijent + 0,4 zrakoplovno-tehnički dodatak), dok bi po prijedlogu Sindikata imali 2,8.  Slične razlike su i za ostale mehaničare. Nije istina ni da je Uprava podizala koeficient određenim radnim mjestima ili glasnogovornici. Uprava se zalagala da svi voditelji organizacijskih jedinica, izuzev direktora Servisa, imaju isti koeficijent po uzoru na koeficijente u državnim i javnim službama gdje su isto rangirana radna mjesta jednako plaćena. A Sindikat se zalagao da se povisi koeficient za reviziju jer je u tom trenutku u unutarnjoj reviziji bila zaposlena kéerka predsjednika Sindikata Marijana Luketića. Tumačeći na način kako to tumači Sindikat, može se reći da se predsjednik Sindikata zalagao da plaća njegove kćerke bude viša od plaće diplomiranog inženjera.”

Prema tvrdnjama izvora bliskih Upravi ZTC-a, predsjednica Radničkog vijeća Gordana Perić, koja je novim kolektivnim ugovorom jedino sebi sredila povećanje koeficijenta, ujedno je i članica Nadzornog odbora ZTC-a kao predstavnica radnika, ali je unutar strukture kompanije zapravo podređena sindikalnom vođi Marijanu Luketiću i zapravo ga mijenja jer je on u otkaznom roku. Luketić je, naime, voditelj logistike, a Gordana Perić voditeljica jednog odjela unutar logistike i sada Luketićeva zamjenica koja potpisuje sve dokumente za odjel logistike umjesto Luketića. No, Luketić je morao otići u mirovinu i to zato jer protiv njega postoji nepravomoćna, prvostupanjska presuda prema kojoj je proglašen krivim za poticanje na falsificiranje službenih dokumenata ZTC-a – a uvjeti propisani za njegovo radno mjesto propisuju da se protiv njega ne smije voditi kazneni postupak.

Naime, za to je radno mjesto uvjet dobivanje Certifikata poslovne sigurnosti koje izdaje Ured vijeća za nacionalu sigurnost, a uvjet za dobivanje tog certifikata je da se protiv osobe ne vodi kazneni postupak.

Međutim, Nacionalovi izvori bliski Upravi ZTC-a tvrde da je članica Uprave Dijana Mrčela zapravo zajedno s članovima Radničkog vijeća i dijela sindikata sudjelovala u pripremi kompromitirajućih materijala protiv predsjednika Uprave Ivice Vidovića i to na način da je zauzvrat obećala da će naknadno promijeniti uvjete, odnosno uvjet o tome da se ne smije voditi kazneni postupak, za radno mjesto Marijana Luketića kako bi on mogao ostati na poslu.

“Kao prvo, ja se tamo sigurno neću vratiti jer mi je već sada ugroženo zdravlje”, rekao je na to Marijan Luketić i nastavio: “Iako sam nekidan kad sam bio na porti rekao u šali: “Vratit ću se, želim maknuti Vidovića pa ću ja biti predsjednik Uprave”. Pa su tu šalu neki shvatili ozbiljno. Šanse da se vratim su jedan prema milijun. A u vezi tog Certifikata poslovne sigurnosti, kad raspisujete uvjete za neko radno mjesto, nigdje u uvjetima nije propisano da je potreban Certifikat poslovne sigurnosti. Kad sam ja Vidoviću rekao da su ti ugovori nezakoniti i da su ljudi u strahu, on je na komad papira napisao: “Evo, ovo su radna mjesta za koja je potreban Certifikat.” U tim ugovorima piše i da se djelatnicima zabranjuje bilo kakva dodatna djelatnost izvan radnog vremena, bez dozvole poslodavca, pa ispada da bez dozvole ne smiju imati doma niti pčele ili OPG. A to je protuustavno.”

Nacional je o tim detaljima doznao još ranije te je uputio Upravi ZTC-a vrlo detaljan upit o svim tim pojedinostima i navodnim dogovorima, ali ni nakon dva tjedna nismo dobili odgovor.

U međuvremenu, Nacionalovi izvori tvrde da je Luketić tijekom sindikalnih pregovora sredio dosta velike otpremnine – a jedna takva treba biti upravo njemu isplaćena.

Radnici su dobili podatke o još jednom „problematičnom“ članu Radničkog vijeća, a to je Mario Tretinjak koji je ujedno i u Izvršnom odboru sindikata.

„Tretinjak je također sudjelovao u „operacijama“ protiv Vidovića, a on je imao izravne koristi od Dajane Mrčele. Naime, dolaskom u kompaniju, Dajana Mrčela preuzela je na sebe komercijalni sektor u ZTC-u, a potom je u rujnu prošle godine inzistirala da se na mjesto voditelja Komercijalnih poslova postavi upravo Mario Tretinjak, dotadašnji voditelj materijalne pripreme u Sektoru servisa. No, kako on ima samo srednju stručnu spremu, a za to je mjesto bila predviđena visoka stručna sprema, radile su se izmjene u sistematizaciji i snižavala potrebna stručna sprema kako bi on mogao biti postavljen. Time mu je omogućila znatno veća primanja tijekom šest mjeseci, koliko mu je trajao anex ugovora, ali je sada on dobio obavijest da se treba ipak vratiti na to staro radno mjesto u materijalnu pripremu i servise“, tvrdi Nacionalov izvor.

Treći član Upravnog vijeća, Anđelko Ukalović, zajedno s Marijanom Luketićem obnaša i dužnost sindikalnog povjerenika.

No, Ukalović je, tvrde izvori iz ZTC-a, osim što je dobio znatno povećanje plaće od oko 500 eura neto, također tražio za sebe jednu dodatnu privilegiju odnosno tražio je da mu se plati bruto dodatak u iznosu 365 eura i to zato što za 20-ak radnika u svom odjelu vodi evidenciju dolazaka na posao.

Riječ je o evidenciji kojom se radnici inače automatski putem kartica prijavljuju prilikom dolaska na posao, ali potrebno je ručno upisati slučajeve kada netko izostane i to na kraju mjeseca dostaviti Upravi.

U drugim odjelima za taj su posao obično zadužene tajnice, ali budući da odjel u kojem radi Ukalović nema tajnicu, taj je zadatak pripao njemu. Pa je on, tvrde Nacionalovi izvori, tvrde da mu se to honorira u visini 25 posto jedne plaće kakvu imaju osobe koje u drugim odjelima vode te evidencije – ali u sklopu svog redovnog posla. Za upravu to radi tajnica direktora, tajnica servisa radi evidencije za cijeli servis, a direktor proizvodnje posao vođenja evidencija dao je Ukaloviću. No, nitko osim Ukalovića za vođenje evidencije nije dodatno plaćen, tvrde ti izvori.

O svemu tome, o privilegijama radničkih vođa, ali i o optužbama na račun predsjednika Uprave Ivice Vidovića kao i na račun članice Uprave Dajane Mrčele, sada će radnici i njihovi predstavnici morati sučeliti argumente. Na tom Zboru radnika bit će, kako doznaje Nacional, prisutni i Uprava i predsjednik sindikata koji je inače već neko vrijeme u otkaznom roku pa ni ne dolazi na posao, jer mu je to omogućeno, a u svibnju će navodno početi koristiti godišnji odmor do kraja svibnja, kada bi trebao otići u mirovinu.

Marijan Luketić, međutim, za Nacional.hr je rekao da nije točno da on ne dolazi na posao “zato što mu je to omogućeno”, no istina je, kaže, da to piše u uvjetima otkaznog roka, ali je problem u tome da mu se onemogućava ulazak u prostorije ZTC-a i ograničava krug kretanja.

“Kad me i puste unutra, nakon detaljne kontrole i predočavanja dokumenata, iako sam još u radnom odnosu i imam sva prava iz tog radnog odnosa, ograničava mi se krug kretanja unutar ZTC-a, ne smijem napustiti Upravnu zgradu – čak ne smijem doći ni do restorana. A prostorije Sindikata uzurpirao je gospodin Vidović, uzeo je ključ od te prostorije koji se nalazi kod njegove tajnice pa ja kao predsjednik Sindikata nemam zakonom propisane uvjete za rad, o čemu sam izvijestio inspekciju rada”, kaže Lutetić.

A tko će biti predsjednik Sindikata kad on ode u mirovinu?

“Tu je ključ svih problema. Meni mandat predsjednika Sindikata traje još dvije godine, iako u odlazim u mirovinu, po Statutu ja još uvijek mogu i nastavljam voditi Sindikat”, objašnjava Luketić.

PREMIJER IZMEĐU DVIJE VATRE ‘Šef ZTC-a dostavio Plenkoviću dokaze protiv Anušićeve članice Uprave’

Prema tvrdnjama više Nacionalovih izvora bliskih Upravi ZTC-a, kao i onima koji nemaju veze s Upravom, ali godinama prate rad te tvrtke – sindikalni vođa Marijan Luketić godinama „žari i pali“ kompanijom i zapravo mnogi mu pripisuju „zasluge“ da upravo on najviše utječe na smjene uprava – a u ZTC-u u zadnjih 10 do 15 godina nijedna uprava nije izdržala dulje od dvije godine.

Informaciju o tome da su radnici uputili pismo Radničkom vijeću objavio je prije nekoliko dana i list 24 sata. Luketić je tada, odgovarajući na njihova pitanja, optužio Upravo za manipulaciju radnicima.

„Ta peticija je u režiji Uprave. Ovo već izlazi izvan okvira normalnog. Gdje bismo došli kad bismo svakog radnika pitali sve. Oni imaju svoje povjerenike koji su glasali da  taj dokument ide van. Radnici su bili prevareni. Rečeno im je da se skupljaju potpisi za održavanje zbora radnika. Neki kažu da nisu ni čitali što potpisuju. I onda su organizatori skupljanja tih potpisa to urudžbirali Upravi. Kad su radnici shvatili što su potpisali, htjeli su povući svoje potpise kad su vidjeli o čemu je riječ, ali Uprava im to nije dopustila“, rekao je Luketić za 24 sata.

Međutim, izvori bliski Upravi ZTC-a tvrde da to nije točno, da je Luketić  taj koji manipulira i da je povlačenje potpisa tražio samo jedan mladi zaposlenik koji nema ugovor za stalno te je vjerojatno bio u strahu da bi mogao ostati bez posla.

No, Nacional.hr je dobio i e-mail koji je upravo Marijan Luketić proslijedio članovima Radničkog vijeća i Uprave ZTC-a i to istog dana kad su radnici predali svoje pismo u kojem ističu nezadovoljstvo postupcima Radničkog vijeća i sindikata. U tom je e-mailu od 15. travnja ove godine, dakle, pisanom prije 10 dana, upravo Luketić predložio sazivanje Zbora radnika. U tom e-mailu stoji:

„Poštovani svi, kako je zakonom propisano RV i Uprava mogu sazvati Zbor radnika. Ovim putem ljubazno molim da izađete vremena i da se održi zbor radnika. Sindikat je mišljenja da je neophodno da se odrći zbog i da moguće probleme izneseno u našeg prostoru. Da se radnici upoznaju sa svime što ih tišti ili smatraju za važnim. Uz zahvalu s poštovanjem. Marijan Luketić.“

No, kako to da se Marijan Luketić tek sada, nakon što su radnici uputili pismo, sjetio od Radničkog vijeća zatražiti sazivanje Zbora radnika, o tome će moguće također biti riječi upravo na tom Zboru.

STRATEŠKA GREŠKA Šef ZTC-a optužuje članicu Uprave da je skoro ugrozila protupožarnu sezonu, a Anušić krivi Vidovića i njegove političke zaštitnike

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.