Na valu jačanja krajnje desnice nakon ulaska Domovinskog pokreta u Vladu i Thompsonova koncerta na Hipodromu, desno krilo HDZ-a posegnulo je za novim sredstvom pritiska na lijevog gradonačelnika Zagreba

Nacional je proteklog tjedna doznao kako HDZ kani pojačati politički pritisak na gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića reaktualizacijom sedam godina stare inicijative o gradnji spomenika u Zagrebu ratnom ministru obrane Gojku Šušku, čije je nasljeđe predmet ozbiljnih prijepora i kontroverzi, ali, prema neslužbenim sugestijama iz zagrebačke gradske vlasti, taj pokušaj neće proći bez ozbiljnog propitivanja, s obzirom da sličan prijedlog ni prije dvije godine nije uspio zadobiti podršku Tomaševićeve vlasti, usprkos tome što on očigledno nastoji izbjeći izravan simboličko-ideološki sukob s vladom Andreja Plenkovića, a naročito s krajnjom desnicom.

Na tragu neslužbene informacije kako su predstavnici HDZ-a s Tomaševićem razgovarali o gradnji spomenika Gojku Šušku u Zagrebu, Nacional je proteklog tjedna razgovarao s predsjednikom Nacionalnog odbora Zajednice utemeljitelja HDZ-a dr. Franjo Tuđman Mariom Kapulicom. On je za Nacional izjavio kako inicijativa za gradnju, koju je Zajednica branitelja HDZ-a Gojko Šušak uz podršku premijera Plenkovića pokrenula u rujnu 2018., do danas prerasla u državni projekt. “Zajednica utemeljitelja HDZ-a dr. Franjo Tuđman upoznata je s tim projektom, i pratimo ga. Koliko smo informirani, Ministarstvo obrane je u proračunu za ovu godinu predvidjelo sredstva za podizanje spomenika ministru Šušku, koji bi najvjerojatnije bio ispred zgrade Ministarstva obrane na Trgu kralja Petra Krešimira u Zagrebu. Nositelj projekta sada su vlada i MORH, a ne više stranka i njezine zajednice”, kazao je Kapulica, dodajući kako ne zna je li itko iz stranke o tome razgovarao s Tomaševićem. “Ako nije, vjerojatno će razgovarati netko iz MORH-a. To sada više nije stranački nego državni projekt, pa o toj temi može govoriti samo MORH”, kazao je Kapulica Nacionalu, dodajući kako organizacija u čijem je vodstvu, Zajednica utemeljitelja HDZ-a dr. Franjo Tuđman, podupire projekt i nada se da će biti ostvaren.

Nacional je u četvrtak, 31. srpnja Odjelu za medije MORH-a poslao pitanje o tome postoji li u Ministarstvu projekt gradnje spomenika ratnom ministru obrane Gojku Šušku pred zgradom Ministarstva obrane u Zagrebu, te ako postoji, tko je inicirao njegovu gradnju i kako će biti odabran autor spomenika. Zanimalo nas je u kojoj je fazi projekt, te je li točno da je Ministarstvo obrane u proračunu za 2025. predvidjelo novac za taj spomenik. Pitali smo također jesu li predstavnici Ministarstva obrane razgovarali s vlastima grada Zagreba o gradnji spomenika, te kada se može očekivati da bi mogao biti otkriven. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovore nismo dobili.

‘Inicijativa za gradnju spomenika Šušku u Zagrebu, koja je 2018. pokrenula Zajednica branitelja HDZ-a Gojko Šušak uz podršku premijera Plenkovića, prerasla je u državni projekt’, tvrdi Mario Kapulica. Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Glasnogovornica Grada Zagreba Dinka Živalj za Nacional je demantirala da su održani službeni razgovori o gradnji spomenika Gojku Šušku u Zagrebu. “Na ovu temu nije bilo komunikacije”, kratko je pismeno odgovorila na pitanja o navodnom Tomaševićevu sastanku s predstavnicima HDZ-a o gradnji spomenika. Iz krugova zagrebačke gradske vlasti, dapače, Nacional je doznao informacije koje sugeriraju kako Tomaševićeva vlast neće tek tako pristati na gradnju spomenika utjecajnom i važnom, ali i kontroverznom Tuđmanovu ratnom ministru obrane. Doznali smo, naime, kako je Vijeće zagrebačke gradske četvrti Donji grad, koje je još 2023. – kako su tada najavili mediji – trebalo raspravljati o prijedlogu braniteljskih udruga da se Šušku podigne spomenik pred MORH-om, prijedlog tada skinulo s dnevnog reda, jer je predsjednik Vijeća bio upoznat s odlukom gradskog “Povjerenstva za davanje suglasnosti za postavljanje ili uklanjanje spomenika, spomen-ploča, skulptura i sličnih predmeta osobama ili događajima iz političkog života” o tome da se u Zagrebu do daljnjega neće postavljati spomenici. Nakon toga, inicijativa je zamrla, da bi u međuvremenu – ako su informacije Marija Kapulice točne – mimo znanja javnosti dogurala do vladine inicijative za koju je čak i predviđen novac u ovogodišnjem proračunu MORH-a.

Nejasnoće, međutim, i dalje ostaju. Neke su od njih ideološke, neke političke, a neke administrativne. Nacional iz dobro upućenih krugova u HDZ-u doznaje, naime, kako čak i dio te stranke, uglavnom pripadnici lijevog krila, nisu uvjereni da je gradnja spomenika Šušku u Zagrebu dobra ideja. “Svi su svjesni dvojbenosti njegove ostavštine. To je očito inicijativa na valu Thompsonova koncerta koja znači dodatno popuštanje stranke radikalnoj desnici, što nije dobro”, kazao je Nacionalu jedan dobro obaviješteni stranački veteran. Osim toga, dodao je taj izvor, dvojbeno je čije je zemljište oko zgrade sjedišta MORH-a na Trgu kralja Petra Krešimira u središtu Zagreba. “Ako je u vlasništvu grada, tada spomenik ne mogu podići bez suglasnosti zagrebačke vlasti, ali ako je u vlasništvu MORH-a, tada stvari vjerojatno stoje drugačije”, kazao je taj izvor. Premda, čak da zemljište pred zgradom MORH-a i jest u vlasništvu Ministarstva, te čak i da se spomenik može podići bez službenog odobrenja gradonačelnika, takav projekt, koji bi zasigurno izazvao javne polemike, ne bi mogao proći bez da vlast u Zagrebu itko barem neformalno ne pita za mišljenje.

‘Ministarstvo obrane predvidjelo je u proračunu za ovu godinu sredstava za podizanje spomenika ministru Gojku Šušku koji bi najvjerojatnije bio ispred zgrade Ministarstva obrane’, otkrio je Mario Kapulica. Photo: Josip Regovic/PIXSELL

Na Izbornom saboru Zajednice branitelja HDZ-a Gojko Šušak krajem rujna 2018. predsjednik vlade Andrej Plenković, kako su tada objavili mediji, “pohvalio je i podržao inicijativu HDZ-ove Zajednice branitelja da se u Zagrebu izgradi spomenik ratnom ministru obrane Gojku Šušku, jer je on svojim djelovanjem i autoritetom, kao i poštovanjem koje je imao od hrvatskih branitelja dao enormni doprinos hrvatskoj slobodi.” S obzirom da su Plenkovićevu parlamentarnu većinu u to vrijeme podržavali i zastupnici manjina, uključujući i zastupnike Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), nije nikakvo čudo da se HDZ sada, kada je već duže od godine u koaliciji s Domovinskim pokretom i kada Hrvatska nakon Thompsonova kontroverznog koncerta normalizira ustaški pozdrav te opasno i naglo kliže krajnje udesno, dosjetio da politički pritisak na lijevog gradonačelnika glavnog grada pojača reaktualizacijom zahtjeva za gradnjom spomenika ministru koji je, usprkos zaslugama za naoružavanje u uvjetima embarga, ostao politička ikona malo kome drugome osim krajnjoj desnici.

Kada su braniteljske udruge, svesrdno prihvativši inicijativu Zajednice branitelja HDZ-a Gojko Šušak, 2023. od Vijeća zagrebačke gradske četvrti Donji grad tražile da raspravi i podrži gradnju spomenika Šušku u Zagrebu, jedan od onih koji je komentirao taj prijedlog bio je i povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić. “Zanimljivo je”, kazao je tada Klasić, “da mi kao povjesničari i nakon više od trideset godina od početka rata ne možemo dobiti na uvid dokumente vezane uz Ministarstvo obrane RH. Time ne možemo procijeniti ni djelovanje određenih institucija niti određenih ličnosti, uključujući i Gojka Šuška. Činjenica je i da je Šušak kao ministar obrane bio dio pobjedničke priče vojske koja je pobijedila u ratu. Međutim, za podizanje spomenika nekome trebalo bi učiniti dublju valorizaciju, jer nas povijesno iskustvo uči tome da kad reagiramo na prvu i donosimo odluke bez uvažavanja konkretnih činjenica, počesto činimo greške koje kasnije moramo ispravljati. U prilog tome mislim da sad moramo ispravljati ulice u hrvatskim gradovima koje su vlasti HDZ-a 1990-ih imenovali po ustaškim suradnicima ili simpatizerima, onima koji su sudjelovali u Holokaustu. Ne bih to sad dovodio u vezu sa Šuškom, međutim, možda bi podrobnija analiza na temelju dokumenata i znanstvenih istraživanja u budućnosti otkrila nešto što neće biti argument za podizanje ovog spomenika”, kazao je podsjetivši kako “i mimo dokumenata MORH-a, imamo dokumente Haškog suda kao i one vezene uz događanja u BiH, odnosno u Hercegovini gdje se ništa nije događalo bez znanja Gojka Šuška, što je bio predmet presude za ratne zločine Haškog suda. To je najbolji pokazatelj u ovom slučaju kojim putem moramo ići.”

Pripadnici lijevog krila HDZ-a ne misle da je podizanje spomenika Šušku u Zagrebu dobra ideja. “Svi su svjesni dvojbenosti njegove ostavštine’, kazao je jedan član HDZ-a.

Klasićeva ocjena samo je manji dio kontroverzi vezanih uz nasljeđe Gojka Šuška. Na početku rata, smatra se, bio je radikalno desni HDZ-ov jastreb koji nije prezao od incidenata, poput poznatoga u Borovu Selu, a kasnije ključni pokrovitelj, logistički jamac i politički zaštitnik Herceg-Bosne i tamošnjih hrvatskih gospodara rata, uključujući i one osuđene za teške ratne zločine – uostalom, presuda Haškog suda za zločine nad Bošnjacima u Herceg-Bosni Šuška, zajedno s Tuđmanom i Jankom Bobetkom, izrijekom navodi kao člana udruženoga zločinačkog pothvata za etničko čišćenje dijelova BiH. U Hrvatskoj, Nacional je 2006. objavio intervju s bivšom zaposlenicom Ministarstva financija i Privredne banke Zagreb Terezijom Barbarić, koja je tvrdila da je u Hrvatskoj, pod paskom Tuđmana i Šuška, izvedena “pljačka stoljeća”. Barbarić je ustvrdila da je iz Hrvatske izvučeno više od pola milijarde milijuna dolara od prodaje društvenih stanova i donacija iseljenih Hrvata. “Bila sam strašno naivna i ozbiljno sam prišla poslu, a kad sam shvatila o čemu je zapravo riječ, više se nisam mogla povući – Franjo Tuđman i Gojko Šušak osobno su mi zabranili da se povučem iz tog posla”, kazala je Barbarić Nacionalu. No usprkos svim kontroverzama, HDZ, a krajnja desnica naročito, od legende o Šušku nikada nisu odustali. U Zagrebu jedna važna ulica, avenija koja vodi do Kliničke bolnice Dubrava, već nosi njegovo ime, a u Sinju i u Širokom brijegu, u susjednoj BiH, podignuti su mu spomenici. Ne treba dakle sumnjati da će pokušaj vladajuće stranke da i u središtu Zagreba postavi takav spomenik biti golem politički izazov zagrebačkom gradonačelniku Tomaševiću, usprkos tome – ili baš zbog toga – što on uporno, ali politički iznimno oprezno – odbijajući, primjerice, pokušati vratiti Trg maršala Tita – obnavlja i reafirmira antifašističko nasljeđe grada Zagreba. Jer ta dva simbolička svijeta – Gojko Šušak i Josip Broz Tito – uzajamno se, nažalost po Hrvatsku, apsolutno isključuju.