Ljetno kino Bačvice statusni je simbol Splita. Nakon 75 godina od izgradnje, na brežuljku iznad poznate splitske plaže Bačvice, Ljetno kino će uskoro u temeljitu rekonstrukciju. U starom ambijentu borove šume nastat će novo, a opet poznato Ljetno kino, prema projektnom rješenju dvaju arhitektonskih ureda, zagrebačkog NFO-a i splitske Prostorne taktike. O ovom značajnom projektu za Split, različitim dimenzijama i porukama projekta rekonstrukcije Ljetnog kina razgovarali smo s partnerima i suvlasnicima NFO-a, arhitektima Katom Marunicom i Nenadom Ravnićem. NFO je poznat po brojnim projektima svih namjena i mjerila koja su često nagrađena na javnim arhitektonskim natječajima. NFO je bio nominiran i za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu „Mies van der Rohe“. Osim o projektu rekonstrukcije splitskog Ljetnog kina, razgovarali smo i o nedavnoj obnovi slavonske kurije Mihalović kojoj je stručna javnost dala najviše ocjene.

Zanimalo nas je zašto je Ljetno kino Bačvice jedno od najposebnijih na Jadranu. „Najbolje o tome govore navodi iz konzervatorskog elaborata koji je izradio Dujmo Žižić. Kulturno-povijesna cjelina priobalnog pojasa gradskog predjela Bačvice ima status zaštićenog kulturnog dobra“, naglasila je Kata Marunica neke činjenice iz povijesti nastanka i gradnje Ljetnog kina. „Prevladavaju građevine javne namjene sa sportsko-rekreativnim sadržajima kao što su teniski tereni i bazen te kulturnim i zabavnim sadržajima poput kina, s pratećim objektima koji nisu nametljivi u prostoru“, ističe se u elaboratu. Na karti iz 1955. godine vidljivo je stanje nakon izgradnje tog kina s jasnom strukturom ulazne zgrade, projekcijskom kabinom i servisnom zgradom, pozornicom sa zidom za projekcije i stubištima na terenu. „U konzervatorskom elaboratu ističe se da se područje Ljetnog kina počelo uređivati za javnu namjenu još 1948. Gradski Narodni odbor odlučio je početi izgradnju kina i bifea u borovoj šumi iznad kupališta. Planirano je da prvo ljetno kino u Splitu ima 800-900 mjesta, s mogućnosti kapaciteta do 1200 mjesta. Prva etapa uključivala je izgradnju pozornice sa zidom za projekcije, plato s gledalištem i bife. Ta etapa trebala je biti gotova do kolovoza 1948. U elaboratu se ističe da je zbog kašnjenja Ljetno kino započelo s radom tijekom ljeta 1949. Uređena je i blagajna u ulaznoj zgradi, projekcijska kabina i sanitarni prostori. U konačnici je izgrađeno gledalište s kapacitetom od 700 sjedećih mjesta. Nakon prestanka rada bifea, Ljetno kino je nastavilo projekcije, što se održalo do danas“, naglasila je arhitektica Kata Marunica. Ljetno kino počelo je djelovati 1949., sedam godina prije nego se to navodi u informacijama o njegovoj povijesti.

‘Kulturno-povijesna cjelina priobalnog pojasa gradskog predjela Bačvice ima status zaštićenog kulturnog dobra’, naglasila je arhitektica Kata Marunica

„Ljetno kino danas djeluje kao vrlo živo mjesto tijekom cijelog ljeta. U kinu se prikazuje bogat filmski program i ono je mjesto održavanja raznih događanja i festivala. Najpoznatiji je po Festivalu mediteranskog filma Split, kojim godinama tradicionalno započinje ljeto u Splitu. Važno je istaknuti 75 godina kontinuirane prisutnosti Ljetnog kina u mreži splitskih prostora javne i kulturne namjene. Zato kompleks Ljetnog kina traži da i buduće intervencije omoguće zadržavanje, nadopunu i poboljšavanje njegove društveno-kulturne uloge“, naglasio je Ravnić. Tako projektno rješenje planira dizajn u kojem „se nudi suvremena rekonstrukcija uz zadržavanje ambijentalnih kvaliteta prostora Ljetnog kina“.

Kako je došlo do odabira izvoditelja rekonstrukcije Ljetnog kina? „Prostorne taktike i NFO kao zajednica ponuditelja, u želji za suradnjom na projektu, dobili su projekt rekonstrukcije na javnoj nabavi koju je proveo Grad Split. Zajednički rad dvaju ureda na jednom projektu je zanimljiv jer donosi različite projektantske pristupe koji pridonose kvaliteti. Kolege iz Prostornih taktika jako dobro poznaju Bačvice i način korištenja Ljetnog kina, dok mi promatramo prostor kao ‘gosti’’’, naglasila je Kata Marunica.

Međutim, analiza zatečenog stanja je pokazala da je „karakter lokacije unatoč strogoj zaštiti narušen bespravnom gradnjom. ‘’Servisna građevina na istočnoj strani lokacije Ljetnog kina nezakonito je rekonstruirana i dograđena. Provođenjem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama je ozakonjena. Ovime je omogućena trenutna situacija u kojoj unutar zone javne namjene Ljetnog kina postoji ozakonjena stambena građevina. Uz to, analiza zatečenog stanja pokazala je vrlo loše stanje visokog zelenila, prisutnost invazivnih vrsta, niz improviziranih nadogradnji, erodirane kose prirodne površine, nedostatak odgovarajuće infrastrukture. Ali ovaj prostor je ipak jedna od omiljenijih lokacija u Splitu tijekom ljetnih mjeseci“, rekao je Ravnić.

„Zato su smjernice za novu izgradnju stroge kako se ne bi narušile zatečene vrijednosti prostora. Ističemo jako dobru komunikaciju s Konzervatorskim odjelom iz Splita, što je pridonijelo uspješnom razvoju projekta“, rekla je Kata Marunica.

Gledalište je projektirano za 600 sjedećih mjesta i planira se još 200 dodatnih mjesta. FOTO: Arhiva NFO

Što su ključni zahvati u projektu NFO-a? „Ključno pitanje je bilo kako pristupiti uređenju prostora Ljetnog kina, a da se intervencijom prostor ne transformira u nešto drugo od onoga što u naravi jest – prostor u sve rjeđoj borovoj šumi za gledanje filmova na otvorenom i slične događaje. Obuhvat Ljetnog kina načelno se dijeli u dvije zone: zonu šume sa sjeverne strane i zonu gledališta s južne. U definiranju dispozicije sadržaja i projektiranja linija kretanja u svim varijantnim rješenjima uzete su u obzir ambijentalne vrijednosti navedenih zona koje u konačnici moraju funkcionirati kao jedna cjelina. Pristup postojećoj stambenoj izgradnji s istočne strane ujedno postaje dodatni servisni pristup sadržajima u sklopu Ljetnog kina. Glavne, projektirane linije kretanja pozicioniraju se na perimetrima obuhvata. U središnjem dijelu prati se logika dosadašnjeg kretanja koji predstavlja ‘najbližu’ vezu gledališta i ulaza u kino. Kaskada na poziciji postojećeg derutnog stubišta koristi se za smještaj servisnih sadržaja sanitarija i spremišta. Na taj se način stopila s terenom i rasteretila volumen traženih sadržaja. Sadržaje koji su preostali smještamo na gornji plato te ih razdvajamo u manje paviljone kako bi se zadržala prostornost i ambijent obuhvata“, izložila je Kata Marunica.

No to zahtijeva i ozbiljan tretman krajobraza, pa i potrebu novog pošumljavanja prostora Ljetnog kina. „Kako je zatečena šuma na kraju svog životnog vijeka, našim projektnim rješenjem anticipiramo odumiranje stabala jer je nekoć gusta borova šuma znatno prorijeđena. Planiramo precizno pozicioniranje novih stabala kako bi se mogla dogoditi smislena obnova šume“, naglasio je Ravnić potrebu održavanja i produžavanja ideje Ljetnog kina kao gradskog sustava zelene infrastrukture. „Prostor ima status zaštićenog kulturnog dobra i prostorno-planska dokumentacija prepoznaje da je obuhvat u prostoru vrijednog pejsažnog zelenila s postojećim građevinama. Za visoko konsolidirani prostor vrijednog priobalnog područja propisuje se stroga zaštita s prenamjenom u javne sadržaje. Našim projektom predlažemo varijable arhitektonsko-krajobraznog koncepta smještenih u nekoliko zona“, kaže Ravnić.

„U sjevernoj zoni obuhvata, u kojoj se nalazi glavnina stabala, sve varijante koncepta predviđaju minimalno zadiranje u cjelovitost sklopa stabala. Time se štiti i zasjenjeni ambijent, a njegov parter pod krošnjama omogućava razne neformalne načine boravka i druženja. U svrhu očuvanja tog sklopa za budućnost i jačanja njegove otpornosti na klimatske promjene, predlaže se strateška i pravovremena obnova sadnjom mladih jedinki iste vrste, pinus halepensis, uz mogućnosti nadopune zavičajnim i udomaćenim vrstama stablašica, poput uskog čempresa, hrasta crnike i pinije, ovisno o balansu ‘šumskog’ i parkovnog ambijenta. Parter se u istočnom dijelu planira zadržati kao slobodna ploha premrežena vertikalama debala bora. U zapadnom dijelu, naročito u zonama pješačkih komunikacija i pristupa osobama s invaliditetom, planira se formiranje podstojne etaže u svrhu poboljšanja iskustva pristupa zoni gledališta te stvaranja vizualne, zvučne i svjetlosne barijere prema zoni ulaza. Podstojna etaža namjerava se formirati korištenjem autohtonih grmolikih vrsta otpornih na prisutne klimatske uvjete, poput mirte, tršlje i slanog grma. Ovakav odabir biljnih vrsta ujedno pogoduje ‘divljoj’ estetici prostora koja izgledom podsjeća na mediteransku makiju, odnosno doprinosi njegovu neformalnom karakteru, umjesto težnje za savladavanjem prirode kroz formalno-perivojno uređenje i oblikovanje nasada.

NFO je bio nominiran za nagradu EU za suvremenu arhitekturu ‘Mies van der Rohe’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

U zapadnom dijelu planira se staza s blagim nagibom koja će spajati gornji i donji plato kako bi se osigurao nesmetan pristup donjem platou i preko terena, a ne samo stubištem. Na istočnoj strani planira se i pristup s razine ceste na razinu donjeg platoa, kao dodatni servisni ulaz. Na donjem platou, na istočnoj strani, planira se visoka zelena ograda koja će odvojiti prostor Ljetnog kina od legalizirane građevine“, objasnio je Ravnić.

Kako će izgledati gledalište i kako će se krajobrazno urediti južna zona prema plaži Bačvice? „Južna zona s gledalištem i projekcijskim zidom na otvorenom planira se krajobrazno urediti u rubnim dijelovima. Gledalište je projektirano na 600 sjedećih mjesta i planira se još 200 dodatnih mjesta. Zapadni rub tako bi također dobio nadopunu postojeće vegetacije novim stablima. U južnom rubu glavni cilj je očuvanje kvalitetnih vizura prema moru i otocima, uz mogućnost formiranja niže žive ograde i nasada grmolike vegetacije uz manje i intimnije boravišne niše. Sva predložena rješenja u vidu imaju dugoročnu korist pejzaža i ekosustava kako bi u budućnosti pružao sve koristi kao nezanemarivi dio gradskog zelenog sustava“, istaknula je Kata Marunica.

Što se predviđa u središnjem dijelu obuhvata novog Ljetnog kina? „Na mjestu prirodne kaskade planiramo stabilizaciju pokosa izvesti dodavanjem tribina za sjedenje, odnosno predviđamo terasasto sjedenje. Ovo je zona u kojoj se u trenutačnom režimu korištenja neformalno sjedi, posebno ljudi koji kasne na projekciju. Dodavanjem ovih tribina stvorit će se mogućnost održavanja i drugačijih tipova događanja, poput predstava i slično“, istaknula je Kata Marunica dio projekta kojim se predviđaju novi kapaciteti, sadržaji i vizure.

Projekt predviđa izgradnju novih modularnih paviljona koji će se uklopiti u šumoviti dio gornjeg platoa. „Modularne paviljone zamislili smo u formi trokuta kao optimalnom formatu za prilagodbu postojećim stablima. Najveći modularni paviljon je polivalentni prostor s vlastitim servisnim sadržajima, koji će omogućiti manja događanja poput edukacija, radionica i sličnih sadržaja u ostatku godine. Manji paviljon je šank sa spremištem koji bi u kombinaciji s polivalentnim trokutom trebao aktivirati gornji plato. Servisni dio koji se sastoji od spremišta i sklopa sanitarija za posjetitelje rješava se ukapanjem, odnosno smješta se u kaskadi između višeg platoa i gledališta. Što se projekcijske kabine tiče, ona se rekonstruira u gabaritima i oblikovanju kakva je i sada, uz temeljitu adaptaciju u interijeru gdje se planira oformiti prostor za rad tehničara i prostor za suvremeni projektor i prateću tehniku“, objasnio je Ravnić.

‘Sva predložena rješenja u vidu imaju dugoročnu korist pejzaža i ekosustava kako bi pružao sve koristi kao važan dio gradskog zelenog sustava’, kaže Kata Marunica

„Jako je važno osigurati pristupačnost gledalištu. Ona će se osigurati preko rampe u zapadnoj zoni gdje se koristi nešto blaža padina u zatečenom terenu. U toj zoni krojimo sustav kosina minimalnog nagiba, kako bi se omogućio prilazak gledalištu osobama smanjene pokretljivosti i roditeljima s dječjim kolicima. Projektni koncept intervenciju u prostoru svodi na minimum, čuvajući prirodne kvalitete zatečenog visokog zelenila i omogućujući fleksibilnost za buduće aktivnosti i proširenja. Dizajn se prilagođava postojećem okolišu, maksimalno uvažavajući konzervatorske smjernice imajući u vidu dugoročnu korist ovog pejzaža i ekosustava“, istakla je Kata Marunica.

Koje projekte suvlasnici NFO-a izdvajaju kao osobito uspješne? „Rad NFO-a je od početka bio obilježen javnim prostorima kojima smo se bavili kroz arhitektonske natječaje. Tu bih istaknuo uređenje javnih prostora u Crikvenici, Koprivnici i Malinskoj za koje vjerujemo da su pridonijele razvoju svijesti o važnosti javnih prostora“, naglasio je Ravnić. „Istaknula bih jedan mali projekt, a to je spomen-obilježje Gordanu Ledereru u Hrvatskoj Kostajnici u suradnji s kiparom Petrom Barišićem, koje je prije nekoliko godina proglašeno zaštićenim kulturnim dobrom“, dodala je Kata Marunica. „Trenutno nas veseli projektiranje lapidarija u podrumu grofa Draškovića, gdje se intervencija radi u umjetnoj špilji izdubljenoj ispod Nikolina brda u Topuskom“, istakao je Ravnić. Jedan od njihovih zadnjih projekata u stručnoj javnosti pohvaljen je i ocijenjen uspješnim, a to je obnova vlastelinske kurije Mihalović u Feričancima.

„Konceptualni pristup projektu kurije Mihalović temelji se na balansu prošlosti i sadašnjosti. Glavni novi sadržaj, bazenska dvorana, smješta se u neposrednoj blizini kurije te se koncipira kao ‘savijena zemlja’, nabor u terenu koji služi kao pijedestal povijesnoj oblikovnosti. Tako bi kurija ostala centralni prostorni artefakt. Uz manje intervencije, u do tada nekorišteno krovište kurije uglavljuje se novi volumen koji na dvorišnoj strani izbija kroz krovnu plohu u formi vidikovaca te s pogledom na negdašnji perivoj i krov bazena zaokružuje novi doživljaj priče o kuriji“, kaže Kata Marunica.

Kako je zapuštena slavonska kurija postala hotel Kurija Mihalović u Feričancima? „Zgrada kurije izgrađena je krajem 18. stoljeća te obnovljena i dograđena polovicom 19. stoljeća. Krajem 19. stoljeća obitelj Mihalović prodala je kuriju i tada počinje njezino propadanje. Projektiranje i programiranje buduće namjene kurije u suradnji s investitorom Nexe bio je gotovo desetogodišnji proces kroz koji su se ispitivale različite mogućnosti funkcioniranja kurije, uvijek s težnjom da nova funkcija bude dobro izbalansirana s povijesnim naslijeđem“, zaključio je Ravnić.