RENESANSA OPERNE SCENE Hrvatski umjetnici debitirali u brojnim europskim produkcijama

Autor:

Privatna arhiva

Hrvatski operni umjetnici posljednjih su godina među najvidljivijima i najtraženijima u Europi, što dokazuju i njihovi nastupi u srpnju i kolovozu. Mnogi su ovoga ljeta debitirali u europskim opernim kućama ili na festivalima, a u rujnu sezona počinje Zagrebačkim opernim festivalom

Kazališna sezona završila je krajem lipnja, ali kraj sezone za operne pjevače ne znači i odmor tijekom ljetnih mjeseci. Operni festivali, kojih je u Europi iznimno mnogo, publici nude jedinstven doživljaj opere i tijekom ljeta, na otvorenom ili u dvoranama. Hrvatski operni pjevači i pjevačice posljednjih godina neki su od najvidljivijih i najtraženijih, što dokazuju i njihovi nastupi u srpnju i kolovozu. Mnogi su imali debije u europskim opernim kućama ili na festivalima, pa je tako Luciano Batinić debitirao u Velikoj Britaniji, Sofija Petrović imala je debi u Švedskoj, Darija Auguštan u Peruu i Portugalu, Emilia Rukavina u Italiji, Gabriela Hrženjak u Mađarskoj, Filip Filipović u Austriji, Davor Nekjak u Makedoniji, a Jelena Štefanić u Francuskoj. Renesansa opere u Hrvatskoj rezultat je repertoarne i kadrovske politike, posebno HNK u Zagrebu, gdje su zaposleni mnogi mladi solisti i solistice – neki su stipendisti – dok su iskusnijim pjevačima i pjevačicama omogućeni širok repertoar i razvoj glasa. Sliku zaokružuje i Zagrebački operni festival koji se u HNK u Zagrebu organizira treći put, u sklopu kojeg će se od 9. do 20. rujna izvesti pet opera. Osim toga, u rujnu će se izvesti i dvije premijere – „Gita i skriveni svijet” i „Ljudski glas”, neobično djelo sa samo jednom pjevačicom (Dubravka Mušović Šeparović i Ivana Lazar u alternaciji) uz klavirsku pratnju.

Iva Hraste Sočo, intendantica HNK u Zagrebu, kaže da Zagrebački operni festival započinje uspješnicom zagrebačke Opere iz prošle sezone – Massenetovim „Wertherom” koji je nedavno uvršten na prestižni popis specijaliziranog časopisa Gramophone među produkcije koje valja pogledati:

„Nakon toga slijede izvedbe Wagnerove ‘Die Walküre’ u izvedbi Sofijske opere i baleta, Puccinijeva ‘Manon Lescaut’ Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane, te Verdijev ‘Otello’ u izvedbi SNG-a Maribor. Ansambl Dialogos izvest će ‘Arijadna živi’, posebnu glazbeno-scensku kreaciju.

Ovakav festival ima višestruku važnost — s jedne strane publici nudi koncentriran susret s različitim estetikama opernih djela koja nisu momentalno na našem repertoaru u izvedbama europskih kazališta, a s druge omogućuje našem ansamblu i kreativnim suradnicima priliku da se predstave u punom sjaju na početku sezone. Tako festival postaje i platforma za suradnju s gostujućim umjetnicima te jača međunarodno prepoznat profil zagrebačke Opere.”

Opera „Ljudski glas” Francisa Poulenca, koja će se premijerno izvesti 19. rujna, intimno je i vrlo zahtjevno djelo. Cijela se radnja, kaže Iva Hraste Sočo, gradi kroz emotivni monolog žene koja s voljenim muškarcem razgovara posljednji put:

„Upravo zbog toga što je na sceni samo jedna pjevačica, pred publikom se otvara izuzetno intenzivan kazališni trenutak u kojem je sva pažnja usmjerena na glas, interpretaciju i unutarnji svijet lika. Na festivalu ćemo ga doživjeti u različitim interpretacijama naših vrsnih solistica, što predstavlja još jedan kuriozitet. Premijerom ‘Gita i skriveni svijet: Priča o tuzi i ljubavi’, novom operom za djecu, zaokružujemo festival, želeći pokazati raznolikost žanra i privući različitu publiku – od naših najmlađih gledatelja do onih koji traže vrhunsko kazališno iskustvo.”

Iva Hraste Sočo, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Intendantica tvrdi da su u zagrebačkoj Operi uspjeli stvoriti balans između mladih, talentiranih pjevača koji donose svježinu te iskusnih solista kojima su dali priliku da pokažu punu snagu i zrelost svojih umjetničkih osobnosti. To se odrazilo na kvalitetu izvedbi i na energiju unutar ansambla:

„Angažmanom u najvećem hrvatskom nacionalnom kazalištu operni, dramski i baletni umjetnici dobivaju platformu za rad s vrhunskim dirigentima, redateljima i koreografima. U sljedećem periodu planiramo još jači internacionalni zamah, kroz suradnju sa srodnim europskim kazalištima i kroz Operu Europu, a osnaženi proširenim infrastrukturnim kapacitetom nove scene HNK2.

Sretni smo da se karijere naših solista, od nacionalnih prvaka do umjetnika mlađe generacije, lijepo razvijaju, a njihovi uspjesi u inozemstvu ne predstavljaju samo osobna postignuća nego i promociju hrvatske kulturne scene. Prilikom planiranja repertoara promišljamo dosege i kapacitiranost ansambla, a zalog kvalitete i napretka u plejadi je vrsnih dirigenata koje angažiramo za rad na našim produkcijama.”

Umjetnici, kaže Iva Hraste Sočo, imaju stalnu podršku aktualne Uprave koja se reflektira kroz precizan raspored rada, ali i fleksibilnost u procesu balansiranja svojih obaveza prema matičnom kazalištu, koje je primarno, i nastupa na drugim pozornicama, sukladno Zakonu o kazalištima. To nije česta praksa u europskim kazalištima, gdje su uvjeti rada puno rigorozniji. Također, kaže intendantica, članstvom HNK u Zagrebu i pozicioniranošću u Operi Europi pružaju im se dodatne mogućnosti za međunarodni plasman:

„Primjerice, u ožujku 2023. na forumu Opere Europe koji smo organizirali u Zagrebu imao ih je priliku čuti značajan broj intendanata europskih opernih kuća, a tijekom proljetne godišnje konferencije u Barceloni koja je okupila predstavnike svih članica – više od 240 opernih kuća – u okviru koncerta mladih umjetnika organizirali smo nastup našeg tenora Filipa Filipovića. Sve su to odskočne daske u međunarodnu opernu arenu, što naši umjetnici dobro koriste.

‘Sretni smo što se karijere naših solista lijepo razvijaju, a njihovi uspjesi ne predstavljaju samo osobna postignuća nego i promociju hrvatske kulturne scene’, kaže Iva Sočo

Naravno, kao intendantica ponosna sam na sve naše umjetnike i veselim se njihovim uspjesima, kako na našoj tako i na stranim pozornicama. Recentni uspjesi zagrebačke Opere prepoznati su i međunarodno, u stranom tisku, što uz dobru radnu atmosferu rezultira činjenicom da dobivamo sve više upita za stalni angažman od naših umjetnika koji djeluju u zemlji, ali i u inozemstvu, kao i od gostujućih solista u našim produkcijama. No nemamo mjesta za sve i biramo samo najbolje!”

Nacionalni operni prvak HNK u Zagrebu, bas Luciano Batinić, debitirao je ovog ljeta u Velikoj Britaniji u operi „Mazepa” Petra Iljiča Čajkovskog u ulozi Kočubeja. Kako kaže, ta se opera radila još 2010. u HNK u Zagrebu, kad je pjevao istu ulogu:

„Ta se opera rijetko izvodi, prekrasna je glazba Čajkovskog i uloge su dosta zahtjevne. Pretpostavljam da me tada netko od intendanata primijetio i, evo, 15 godina kasnije pjevao sam ponovo, nije bilo audicije, nego sam dobio poziv putem mog agenta. Debitirao sam u opernoj kući Grange Park Opera, riječ je o kazalištu i festivalu, to je privatna produkcija koja postoji od 2008. kao festival, a 2017. godine izgradili su opernu kuću u šumi, četrdesetak kilometara od Londona, s oko 800 mjesta, kao i u Zagrebu. To je jedan od najpopularnijih festivala u Engleskoj, zaista nešto posebno.”

Batinić kaže da iako ima dosta iskustva – ovim poslom bavi se 23 godine – uvijek, pred svaki nastup, postoji trema, ili zbog nove uloge ili novog ambijenta. Uvijek se, kaže, želi predstaviti u najboljem svjetlu:

„U ovoj opernoj kući publika je nešto drugačija, riječ je o zaista pravim zaljubljenicima. Oni na te predstave dolaze iz nekoliko stotina kilometara udaljenih domova, predstave počinju u 17 sati i pauza je sat i 40, dakle sto minuta, tijekom kojeg je organizirana večera ili domjenak. To su baš pravi operni entuzijasti, užitak je bio nastupiti. U Londonu smo bili dva mjeseca i ondje smo uvježbavali, ali petnaestak dana pred premijeru imao sam probe s orkestrom u toj dvorani, tako da sam imao priliku uživati i u gradu. I tijekom ta dva mjeseca nisam trebao kišobran, što je suprotno onome što su mi svi rekli za London!”

Darija Auguštan debitirala je u Portugalu i Peruu, a prošle sezone i u Litvi i Francuskoj. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Puno je opernih ljetnih festivala i divno je nastupiti na nekome od njih, kaže Batinić. Ako je dobra uloga kao što je bila ova Kočubeja, onda je lijepo pjevati izvan svoje matične kuće, ali potrebno je, naravno, ostaviti i barem tri tjedna odmora od pjevanja za sljedeću sezonu. Kad je Zagrebački operni festival u pitanju, a koji će se održati u njegovoj matičnoj kući, Batinić kaže da je to fantastična stvar za Zagreb i Hrvatsku:

„Mnoge operne kuće imaju takav operni festival na koji dolaze druge kuće sa svojim uspješnim produkcijama. To je bitno za našu publiku koja ne odlazi često u inozemstvo, da vide što se radi u drugim europskim zemljama, da procijene gdje smo mi u toj priči. Ovaj zagrebački festival je jako dobar, s godinama može biti i veći i privući još više opernih kuća. Opera HNK u Zagrebu pokazala je da su naše produkcije u rangu s najboljim europskim kućama, što ćemo pokazati i u novoj sezoni. Ja pjevam u dvjema premijerama – u ‘Normi’ i u ‘Aidi’ – ali i nekoliko repriza – ‘Nabucco’, ‘La Boheme’, ‘Rusalka’. Veseli me toliko posla zato što je to baš moj repertoar, to dobro radim, takve uloge mi leže. Zagrebačka Opera tijekom sezone uvijek ima dosta naslova, a otvaranjem druge scene ove sezone pomoći će i moći će se izvoditi puno više predstava, ali i održavati više proba. Imamo 25 solista, operni studio, stipendiste, sad je to dakle 30 solista, sjajnih pjevača i pjevačica koji mogu pjevati apsolutno sve.”

Još jedna članica zagrebačke Opere, sopranistica Darija Auguštan, tijekom ljeta debitirala je u Portugalu, slijedi joj debi u Peruu, a tijekom prošle sezone debi je imala u Litvi i u Francuskoj kao Violetta u ‘La Traviati’, te u Njemačkoj kao Antonia u ‘Hoffmanovim pričama’:

„U Francuskoj se radilo o koprodukciji triju kazališta tako da sam debitirala u sva tri, a to su Opera Nantes et Angers i Opera Rennes, a sva tri kazališta nalaze se u divnoj provinciji Bretanji. To je ujedno bio moj prvi rad na ulozi Violette, u kojem mi je pomogla redateljica Silvia Paoli. Angažman sam dobila uspješnom audicijom na prijedlog moje agentice Samanthe Carbone. U Düsseldorfu sam nastupila u Deutsche Oper am Rhein i oduševljena sam bila njihovim ogromnim ansamblom od oko 50 solista i njihovom sjajnom kvalitetom. Posljednje i najslađe iskustvo je svježe, iz Lisabona u Portugalu, Opera Fest Lisboa, mladi festival koji traje tek šest godina. Uživala sam raditi s redateljem Davidom Pereirom Bastosom koji je ujedno i sjajni glumac, a produkcija je prštala energijom jer je sudjelovalo mnoštvo divnih mladih pjevača, uglavnom studenata pjevanja, a najmlađi je imao samo 16 godina! Prekrasno je osjetiti tu predanost i volju za stvaranjem, jako me inspirirao ovaj projekt. Također, prvi put sam pjevala na otvorenome cijelu opernu predstavu i jako mi se svidjelo jer sam mogla uživati u vjetru na koži, šumu drveća, sjajnom mjesecu i ptičicama koje su tu i tamo zapjevale, bilo je izuzetno umjetnički obogaćujuće. Angažman se ostvario pozivom ravnateljice festivala Catarine Molder.”

‘Takva gostovanja vrlo su mi bitna jer iskustvom više napredujem, a taj napredak se ubrzava kad je pjevač izložen različitim utjecajima’, smatra sopranistica Darija Auguštan

Darija Auguštan, jedna od najaktivnijih hrvatskih opernih pjevačica, trenutačno je u Peruu, gdje u Teatru Municipal de Lima radi produkciju opere „Carmen” u ulozi Micaele, u kojoj je već nastupila prije četiri godine u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, što je bila njezina prva suradnja s maestrom Valentinom Egelom:

„Ovakva su mi gostovanja vrlo bitna jer smatram da što više iskustva steknem to više napredujem, a taj napredak se svakako ubrzava kad je pjevač izložen različitim utjecajima i kada puno radi. Mislim da je ljeto odlično vrijeme za ostvarenje projekata za koje se možda ne nađe vremena tijekom godine, ali naravno da treba paziti da se ostavi i malo vremena za odmor! Mislim da svatko od nas zna najbolje što može, a što ne može. Ja se nikad nisam bojala izazova, ali treba znati reći ‘ne’ za uloge za koje još nije došlo vrijeme. Srećom, postoji toliko puno opera i uloga da nema potrebe preskakati stepenice.”

Sljedeće će se sezone Darija Auguštan prvi put zagrebačkoj publici predstaviti kao Jelena u operi „Nikola Šubić Zrinjski”, a zatim u repriznim izvedbama zabavnih uloga poput Musette u „La Boheme” i Adele u „Šišmišu”. Početkom sljedeće godine debitirat će u SNG-u Maribor kao Violetta u „La Traviati” pod ravnanjem Simona Krečića, s kojim je surađivala u Zagrebu u njoj omiljenoj Puccinijevoj „Lastavici”.

Varaždinska sopranistica Jelena Štefanić i ovog je ljeta radila. Prije debitantskog nastupa u Francuskoj odradila je recital u Italiji i ondje ostvarila dobru suradnju s koncertnom direkcijom Artconcerto:

„Tako se zapravo i ostvarila moja dugogodišnja da se plasiram na francusko tržište. U srpnju sam nastupila na 35. ediciji klasičnog festivala Nancyphonies u gradu Nancyju. Na repertoaru su se našle arije Mimi, Cio-Cio san i Tatjane, a drugi dio koncerta je bio posvećen Zarzuelama. Kako sam samostalna umjetnica i ne primam fiksnu plaću, gostovanja su mi jako važna, ne samo zato što mi o svakom gostovanju ovisi egzistencija nego mi ime počinje biti sve zvučnije i poznatije, pa time kroz godine ipak lakše dolazim do angažmana. Kad mi se ponudi neka uloga, prepustim sve svojoj intuiciji. Naravno da postoje i želje, ali vidjet ćemo što budućnost nosi.”

Debi Gabriele Hrženjak ovoga ljeta: Norina u ‘Don Pasqualeu’ u Mađarskoj državnoj operi. FOTO: Privatna arhiva

Od angažmana u Hrvatskoj Jelenu Štefanić sljedeće sezone očekuju 55. jubilarne Varaždinske barokne večeri. Ove godine slavi se mala peta obljetnica s velikim umjetnikom Ramonom Vargasom. No prije toga je još čeka recital na festivalu Alto Lario na Lago di Como u Italiji i odmah nakon VBV-a recital na Manhattanu.

Gabriela Hrženjak još je jedna Varaždinka, a ovog ljeta debitirala je kao Norina u „Don Pasqualeu” u Mađarskoj državnoj operi u Budimpešti, što joj je jedan od najznačajnijih trenutaka u dosadašnjoj karijeri. Studirala je na Akademiji za glasbo u Ljubljani kod profesorice Barbare Jernejčić Fürst, a zatim na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesorice Lidije Horvat Dunjko, kod koje je diplomirala 2023. godine. Radi kao asistentica na odsjeku pjevanja Muzičke akademije u Puli. Gabriela Hrženjak kaže:

„Ovo ljeto za mene je bilo zaista posebno! Nakon što sam u svibnju pjevala prvu vilu u ‘Rusalki’ u HNK Zagreb, krenule su pripreme za Norinu u ‘Don Pasqualeu’. Mađarska državna opera u Budimpešti jedna je od najljepših i najznačajnijih europskih opernih kuća, s više od 1200 mjesta i izvanrednom akustikom – proglašena je trećom najboljom u Europi, odmah iza milanske Scale i pariške Palače Garnier. Prvi kontakt dogodio se prije dvije godine, kada sam u Budimpešti nastupala s ansamblom iz Košica u ulozi Roksane. Na tom me nastupu primijetio generalni direktor Szilveszter Ókovács i pozvao na audiciju, koju sam prošla u rujnu 2023. godine.”

‘Gostovanja su dragocjena svakome umjetniku jer svako novo kazalište donosi novu publiku, nova iskustva, poznanstva i profesionalne kontakte’, ističe Gabriela Hrženjak

Gostovanja su, ističe, za pjevača dragocjena jer svako novo kazalište donosi novu publiku, nova iskustva, poznanstva i profesionalne kontakte. Danas je konkurencija velika, puno je mladih talentiranih pjevača i svaka prilika da se predstaviš izvan svoje zemlje otvara nova vrata, smatra Gabriela Hrženjak.

Norina je uloga ona za koju smatra da potpuno pripada njezinu vokalnom fahu, baš kao i Adina iz „Ljubavnog napitka”:

„Mislim da s vremenom pjevač razvije sve jasniji osjećaj što njegovu glasu leži, a što bi bilo prerano ili prezahtjevno. To dolazi kroz iskustvo, rad sa stručnim ljudima i stalno osluškivanje vlastitog instrumenta. Glas nije samo tehnička stvar, on je živo tkivo koje se razvija i sazrijeva, a uz njega sazrijeva i tumačenje uloge. Za mene je jednako važno da se s ulogom mogu povezati i emotivno, da mi sjedne i karakterno. Tek tada mogu publici prenijeti ono što glazba nosi u sebi. Norina je primjer uloge koja je došla u pravom trenutku – vokalno mi odgovara, a istovremeno uživam u njezinoj vedrini i duhovitosti, što mi daje dodatnu slobodu na sceni. Audicija je bila skoro dvije godine prije početka proba, što mi je dalo dovoljno vremena da se temeljito pripremim. Norininu ariju ‘Quel guardo il cavaliere’ već sam pjevala na koncertima i natjecanjima, ali ovdje je bila prilika da ulogu sagledam u cijelosti – od tehničkih zahtjeva do izgradnje karaktera.”

Nakon Budimpešte Gabrielu Hrženjak očekuje „Carmina Burana” u Osijeku za zatvaranje Osječkog ljeta, a potom kratki odmor. U studenom putuje u Košice, gdje se već osjeća kao kod kuće. Ondje će raditi dječju operu „Snježna kraljica” Sergeja Baneviča u kojoj pjeva Gerdu, a pjevat će na slovačkom jeziku. U siječnju slijedi još jedna „Carmina Burana”, ovaj put u Krakovu, u njihovoj filharmoniji.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.