Prijateljstva su među najvažnijim odnosima u životu svakog pojedinca, kako u odrasloj dobi, tako i u djetinjstvu. No ponekad taj odnos može biti nezdrav i predstavljati loš utjecaj na vaše dijete.

Svaki je roditelj ponosan kad njegovo dijete stekne prijatelja. Nažalost, nije svaki odnos pozitivan, a dok većina odraslih osoba uglavnom brzo detektira problem i reagira na nepoželjna i štetna ponašanja druge osobe, djeca vrlo često to još ne znaju.

Istraživanje na ovu temu, a čiji su rezultati objavljeni u časopisu ‘School Psychology International’, otkrilo je da je otprilike osam posto žrtava verbalnog ili fizičkog zlostavljanja jednostrano imenovalo zlostavljača kao prijatelja, dok je devet posto i 12 posto zlostavljača imenovalo žrtve kao prijatelje u ta dva slučaja. Ovo su prilično alarmantni podaci.

Problem koji možemo previdjeti

Možda smo s našim djetetom izgradili odnos pun povjerenja i očekujemo da bi nam se ono povjerilo ako se netko prema njemu ili njoj odnosi loše. Ali ne smijemo smetnuti s uma da djeca ponekad ne mogu ocijeniti je li osoba u njihovoj okolini dobronamjerna i je li ponašanje s kojim se susreću možda prvi put nešto uobičajeno i društveno prihvatljivo – naprosto zato što nemaju toliko iskustva u međuljudskim odnosima.

Tako se može dogoditi da dijete duže vrijeme ima toksičnog prijatelja, a da nam ništa ne kaže. U tom slučaju, naš je važan roditeljski zadatak da obratimo pažnju na (ponekad manje očite) znakove koje upućuju na ovaj problem. Naime, dijete može sve držati u sebi, ali promjene u ponašanju pokazat će nam da se događa nešto na što moramo reagirati.

“Za vas kao roditelja, toksični prijatelj može izgledati kao ljubazno dijete iz susjedstva, no kada nema odraslih, ono izgovara ružne stvari i čini da se vaše dijete osjeća loše ako to ispriča roditeljima”, upozorava poznata američka psihoanalitičarka i autorica, Mary Jo Rapini.

Znakovi koje ne smijete ignorirati

Prema Rapini, toksični prijatelj ili prijateljica i njihov loš utjecaj na vaše dijete nije jedna od onih stvari koje možete ‘staviti pod tepih’ i očekivati da će djeca to riješiti sama među sobom. Odgovorni roditelj mora reagirati što prije, a najbolje preventivno jer dijete treba vašu pomoć da riješi takvu situaciju.

Dijete se može iznenada početi ponašati loše, popustiti u školi i izolirati se od obitelji. Jedan od prvih znakova jest taj da dijete poklanja svoje vrijedne stvari, troši sve svoje slobodno vrijeme na jednog prijatelja i zapostavlja ostala prijateljstva do kojih mu je nekad bilo stalo:

“Zdravi prijatelji ne traže previše i nisu posesivni. I dok je normalno provoditi puno vremena s novim prijateljem, nije normalno da to vrijeme postane izvor stresa”, za Newsweek kaže Angela Caldwell, bračna i obiteljska terapeutkinja iz Kalifornije.

Evo još deset znakova na koje trebate dobro otvoriti oči:

1. Vaše dijete opsjednuto je ugađanjem novom prijatelju.

2. Prijatelj vašeg djeteta pokazuje prezir prema vlastitom roditelju ili nekoj drugoj odrasloj osobi – ovo može ukazivati na problem s autoritetom.

3. Prijatelj vašeg djeteta ne poštuje i krši pravila koje vrijede u vašoj kući, djetetu kaže da su ta pravila ‘glupa’ ili ‘pravila za malu djecu’.

4. Omalovažavanje ili neprestano zadirkivanje vaše djeteta.

5. Novi prijatelj nagovara vaše dijete da bude neposlušno, da se ne trudi u školi ili izostaje s nastave. Potiče vaše dijete na neko rizično ponašanje i ‘izazove’.

6. Prijatelj vašeg djeteta ima mnogo tajni.

7. Djetetov prijatelj je nepristojan u javnosti.

8. Ponaša se kao nasilnik te maltretira ili omalovažava one koje smatra slabijima ili manje vrijednima.

9. Djetetov novi prijatelj ima česte izljeve bijesa.

10. Vaše dijete počelo se drugačije ponašati, psuje, ljuto je, bezobrazno ili čak agresivno.

Što vi možete učiniti

Ako ste primijetili i samo jedan od ovih znakova, vrlo je vjerojatno da vaše dijete ima nezdravi odnos koji će s vremenom, ne poduzmete li nešto, imati sve veći i sve gori utjecaj. Zato je važno poduzeti potrebne korake kako biste zaštitili svoje dijete i pomogli mu da se zauzme za sebe te, ako je potrebno, čak i sasvim distancira od toksičnog prijatelja. Rapini predlaže pet načina kako je najbolje pristupiti problemu:

1. Prvi korak je taj da pozovete tog prijatelja u svoju kuću, najbolje s njegovim roditeljima. Imat ćete priliku upoznati ih bolje i vidjeti kako funkcioniraju – a tu će priliku imati i vaše dijete koje će tako dobiti novu perspektivu.

2. Razgovarajte sa svojim djetetom, ali pazite da tema ne bude sam prijatelj, već isključivo prijateljevo loše ponašanje. Ovdje ste pomalo na skliskom terenu, osobito ako vaše dijete voli i vezano je za toksičnog prijatelja pa morate biti mudri i vagati riječi. Neka razgovor ne bude napad na novog prijatelja jer bi to moglo imati kontraefekt. Umjesto toga, iskreno, ali pažljivo iznesite što vidite i što vam se ne sviđa.

3. Postavite čvrsta pravila i jasne granice. Vaše dijete ponekad jednostavno treba dobar izgovor kako ne bi popustilo pritisku društva. Bit će mu lakše reći ‘ne’ ako može dodati kako će ‘biti u kazni do kraja života’ napravi li nešto na što ga toksični prijatelj pokušava nagovoriti.

4. Budite dosljedni i neka svako nepoželjno ponašanje vašeg djeteta ima svoju posljedicu. Dijete će tako ubrzo shvatiti da mu se ne isplati slušati prijatelja i stalno zapadati u nevolje.

5. Rapini dodaje kako ponekad dijete inzistira na druženju s toksičnim prijateljem baš zato što se to vama ne sviđa. U tom slučaju, riječ je o obliku bunta protiv roditeljskog autoriteta. Možda će vam trebati pomoć stručne osobe.

“Ako depresija, ljutnja ili problematično ponašanje postanu prisutni, mudro je potražiti savjetovanje za vaše dijete, ali i za vas. Toksični prijatelji imaju moć vrlo brzo pretvoriti nekad harmoničnu obitelj u kaotičnu situaciju”, zaključuje Rapini.

Psiholog može pomoći djetetu osvijestiti što se zaista događa. Također, dijete može uz stručnu osobu učiti kako se postaviti i zauzeti za sebe te kako postaviti svoje granice u odnosu, čak i ako odluči zadržati ovo prijateljstvo. Psiholog i roditelj trebaju surađivati i zajednički osmisliti koji je način najbolji. Prisjetite se da je dobrobit vašeg djeteta prva na listi prioriteta, a vi ste oni koji mu možete i trebate pomoći.