Potpredsjednica Sabora i članica Predsjedništva SDP-a Sabina Glasovac govori o incidentu koji se prošlog petka dogodio u Benkovcu, rastućem radikalizmu u Hrvatskoj i najavljenoj suradnji IDS-a i HDZ-a na nacionalnoj razini

Treba li nam uopće Ministarstvo kulture, Ustav i država ako će glasni bukači odobravati ili cenzurirati kulturne sadržaje? Ako država odustane od svojih temeljnih odgovornosti, govoriti o kapitulaciji države nije pretjerivanje, to je dijagnoza stanja”, rekla je u razgovoru za Nacional potpredsjednica Sabora i članica Predsjedništva SDP-a Sabina Glasovac koja se osvrnula na incident koji se prošlog petka dogodio u Benkovcu, gdje je onemogućeno održavanje kazališne predstave koja se trebala održati u sklopu festivala Nosi se.

Samo nekoliko dana ranije objavljen je i novi broj Hrvatskog tjednika na čijoj se naslovnici poziva na obračun s Dalijom Orešković, Severinom i Vlatkom Pokos. Za Sabinu Glasovac ta su dva događaja samo još jedni dokazi da “retorika koja se danas koristi neodoljivo podsjeća na najmračnije trenutke devedesetih”. O rastućem desnom radikalizmu, revitalizaciji ustaštva pod pokroviteljstvom HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića i suradnji s kolegom potpredsjednikom Sabora Ivanom Penavom, Nacional je razgovarao s dugogodišnjom saborskom zastupnicom SDP-a Sabinom Glasovac.

NACIONAL: Protekli vikend obilježio je napad na organizatore festivala u Benkovcu koji je još jednom pokazao sve veću radikalizaciju društva. Kako kao potpredsjednica Sabora i članica Predsjedništva SDP-a komentirate to što se dogodilo u Benkovcu?

Grupa entuzijasta godinama ulaže veliki napor kako bi približila kulturu građanima Zadarske županije koji nemaju sreću živjeti u središtima gdje su kulturni sadržaji dostupni. Što zaslužuje duboki naklon, pohvalu i svako poštovanje. Umjetnost je umjetnost. Neko djelo vam se može ili ne mora sviđati, možete čak i prosvjedovati. Ali da će u 21. stoljeću nasilno biti onemogućena predstava, verbalno napadnuta organizatorica Melita Vrsaljko, a da će policija biti nazočni pasivni promatrač, to je skandalozno. Treba priupitati Plenkovića imamo li mi uopće još državu? Ili je policija, a time i država kapitulirala pred nasilnim ponašanjem? Jer čemu država ako nije omogućila održavanje zakonski prijavljenog događaja, nije zaštitila organizatoricu, nije intervenirala u trenutku kada su padale prijetnje i uvrede? Jesu li to sigurnost i povjerenje koje država jamči svojim građanima? Treba li nam uopće Ministarstvo kulture, Ustav i država ako će glasni bukači odobravati ili cenzurirati kulturne sadržaje? Čemu služe građani ako će nam predstave određivati bukači, a ne publika? Ako država odustane od svojih temeljnih odgovornosti, govoriti o kapitulaciji države nije pretjerivanje, to je dijagnoza stanja.

NACIONAL: Prije incidenta u Benkovcu izašla je i naslovnica Hrvatskog tjednika na kojoj se praktički poziva na linč Dalije Orešković, Severine i Vlatke Pokos.

Naslovnica prošlotjednog izdanja Hrvatskog tjednika, osim što je vulgarna, sramotna i mizogina, ona je i opasna. Ona nije “satira”, nego otvoreni napad na tri javne osobe, žene i to na najbrutalniji mogući način, kroz seksualne konotacije i uvrede temeljene na spolu. Želi ih se ušutkati ne birajući sredstva. Kada se žene u javnom prostoru diskreditira primitivnim seksističkim etiketama, uvredama i ponižavanjem, umjesto da se argumentirano polemizira o njihovim stavovima, indirektno se šalje jasna poruka svim ženama da ne „pametuju“ jer njihova riječ vrijedi manje, a njihova osobnost je svedena na predmet poniženja i uvrede. Takva poruka ne pogađa samo Daliju, Severinu i Vlatku, ona šalje poruku svakoj ženi u Hrvatskoj koja se usuđuje izraziti svoj stav i pritom biti glasna, jasna i slobodna. Njihova sloboda govora se guši pod krinkom „novinarske slobode“. Novinarska sloboda ne bi smjela služiti kao krinka za obračun s neistomišljenicima tako da ih vrijeđate, ponižavate i narušavate im ljudsko dostojanstvo.

NACIONAL: Pokazuje li i ta naslovnica da se vraćamo u devedesete godine prošlog stoljeća kada su izlazili slični tekstovi poput onog o “vješticama iz Rija”?

Nažalost, da. Početkom 90-ih godina je pet hrvatskih feministkinja i intelektualki okarakterizirano vješticama iz Rija“ koje „siluju Hrvatsku“. Diskreditirane su i napadnute zbog svojih kritičkih stavova prema nacionalnom kontekstu tog doba. Retorika koja se danas koristi neodoljivo podsjeća na najmračnije trenutke devedesetih, kada su žene koje misle drugačije proglašavane neprijateljicama države, a zbog svoje javne riječi i stava bile su brutalno stigmatizirane i napadane. To pokazuje da kao društvo nismo ne dovoljno, nego uopće napredovali i da se iste matrice mržnje recikliraju. Samo što su sad daleko agresivnije, eksplicitno vulgarnije i sirovo seksualno insinuirane. Od „vještica iz Rija“ do „coprnica vulgaris“ prošlo je 30 godina, ali alat ostaje isti – metla, etiketa i paljenje javnog ugleda. Čim odvažne žene progovore, ultradesničari traže „lomače“.

NACIONAL: Tko snosi odgovornost za takve pojave, pogotovo kada se uzme u obzir i sve veći broj prijetnji na društvenim mrežama?

Odgovornost je višeslojna. Svatko od nas nosi individualnu odgovornost kao pojedinac za ono što piše i dijeli. Snosi je društvo u cjelini jer tolerira mržnju i time ju tiho odobrava. Snose je oni mediji koji prenose govor mržnje zbog „atraktivnosti“ i clickbaitova i time svjesno šire mržnju. Snose je društvene mreže koje nerijetko selektivno primjenjuju smjernice zajednice. Snose je institucije koje šute i ne reagiraju. Ali najveću odgovornost snosi politika na vlasti, jer kad premijer relativizira govor mržnje, a predsjednik Sabora okreće glavu na ustaški pozdrav, to je zeleno svjetlo svima onima koji prijete i vrijeđaju, bilo s naslovnica ili s društvenih mreža. Kada ćemo shvatiti da tolerancija na mržnju nije sloboda govora, nego kamen temeljac zvan ignoriranje nasilja koje može eskalirati.

‘Čemu služe građani ako će nam predstave određivati bukači, a ne publika? Ako država odustane od svojih temeljnih odgovornosti, govoriti o kapitulaciji države nije pretjerivanje, to je dijagnoza stanja’

NACIONAL: Je li oporba, prije svih SDP, primjereno reagirala nakon Thompsonova koncerta u Zagrebu? Nekako se stekao dojam da je vaša stranka mlako prešla preko tog koncerta i svega što se događalo nakon toga.

Reakcija SDP-a nakon Thompsonova koncerta je bila jasna i potrebna. U trenutku kad se na bilo kojoj pozornici ili oko nje ili na dan prije koncerta u centru Zagreba promoviraju poruke koje podsjećaju na najcrnje dijelove povijesti, politička šutnja nije neutralna, nego opasna. Nismo ulazili u generalizacije ni u ideološke rovove. Važno je napraviti razliku između glazbe i poruka koje pozivaju na mržnju. Nije problem pjesma nego stih. Nije problem publika nego simbolika. U SDP-u nema nikoga tko misli da ustaški pozdrav može biti prihvatljiv. To je crta koju nikada nećemo prelaziti, a HDZ se s tim već desetljećima opasno poigrava. Ako u društvu dopustimo da se mržnja prodaje pod domoljublje, izgubili smo kompas. Sloboda glazbe da, ustaštvo i govor mržnje nikada i nigdje. SDP se zalaže za Hrvatsku koja se temelji na antifašizmu, demokraciji, solidarnosti, jednakosti i poštovanju čovjeka, i tu kompromisa nema. Vrijeme je da prestanemo mjeriti nečiju ljubav prema domovini površnim kriterijima. Pravi patriotizam nije buka, nego odgovornost. Za nas domoljublje znači voljeti svoju zemlju, poštovati njezin Ustav, zakone, graditi ju svojim radom, ne potkradati ju, plaćati poreze, ulagati u svoj osobni i profesionalni razvoj, cjeloživotno se obrazovati, ne okretati glavu od nepravde i mržnje, biti solidaran i poštovati dostojanstvo svakog čovjeka. Za nas domoljubna politika znači graditi društvo jednakosti, ulagati u dostojanstven život svakog pojedinca koji će moći ugodno živjeti od svog rada, imati krov nad glavom te dostupno obrazovanje i zdravstvo.

NACIONAL: Kakav je plan SDP-a? Predsjednik stranke je najavio da će u saborsku proceduru biti upućene zakonske izmjene, o čemu je točno riječ?

Radi se o izmjenama Kaznenog zakona kojima bismo jasno zabranili korištenje ustaških simbola i pozdrava, uključujući “za dom spremni”. Hrvatska je jedina zemlja članica EU-a u kojoj se takvi simboli toleriraju i to se mora promijeniti. Želimo pravni okvir koji će nedvosmisleno zaštititi društvo od radikalizacije i povijesnog revizionizma. Vrijeme je da se konačno prestanemo praviti da ne znamo što taj pozdrav znači. To je civilizacijsko pitanje, ne ideološko.

NACIONAL: Kolike su šanse da HDZ te izmjene prihvati s obzirom na sve što se događalo u protekla dva mjeseca i njihove stavove?

Iskreno, male. HDZ godinama balansira između Europe i radikalne desnice u Hrvatskoj. Kad trebaju povući jasnu crtu, biraju šutnju i relativizaciju. No mi smo dužni gurati ovo pitanje i zbog povijesti i zbog budućnosti.

‘Ako HDZ planira s IDS-om i liberalima ‘ugasiti požar’ koji su do jučer s desnicom sami potpirivali, onda je riječ o novoj fazi u kojoj se stabilnost gradi tako da se zaboravi tko je potpaljivao požar’

NACIONAL: Slažete li se s ocjenom Siniše Hajdaša Dončića da je današnji Plenkovićev HDZ isti, ako ne i gori od onog Tomislava Karamarka?

Na prvu loptu čovjek bi rekao da je Karamarkov HDZ bio ideološki tvrđi, s većim simpatijama prema nacionalističkim simbolima, a da je Plenkovićev HDZ centristički, umjereniji, usmjereniji prema europskim vrijednostima i međunarodnoj vjerodostojnosti. Međutim, kada zagrebete ispod površine, onda vidite da je razlika samo u stilu. Plenković koristi umivene riječi i diplomatski rječnik, ali suštinski tolerira iste obrasce. Ako dopuštate ustaški pozdrav, ako zatvarate oči pred radikalizacijom i ako medijski prostor prepuštate huškačima, nema razlike, rezultat je isti. Kad dopuštaš, onda toleriraš. A kad toleriraš, indirektno potičeš. Karamarko nije daleko dogurao s takvom politikom. Znamo kako je to završilo. Srušio ga Plenković. Vidjet ćemo tko će biti Plenković nakon Plenkovića.

NACIONAL: Što mislite zašto je Plenković odlučio tolerirati i pozdrav ZDS i očitu radikalizaciju društva?

Iz čistog oportunizma. Zato što mu politički odgovara. HDZ već desetljećima koristi radikalnu desnicu kao smokvin list – ovisno o potrebi nekada za zastrašivanje, pritisak, ucjenu, skretanje pažnje – prema javnosti, prema opoziciji, prema unutarstranačkim oponentima, ali i prema vlastitim umjerenim biračima. Toleriranjem ekstremizma opstaje na vlasti, drži kontrolu nad političkom scenom, balansira unutarstranačke centre moći, a nerijetko ta tema dobro dođe jer odvraća pozornost s inflacije, korupcije, visokih cijena i lošeg životnog standarda. Dok društvo raspravlja o „neprijateljima nacije“, Thompsonovu koncertu, pozdravu “za dom spremni”, nitko ne priča o inflaciji, rastu cijena i korupciji. Radikalizam je HDZ-u sredstvo za zadržavanje vlasti.

NACIONAL: Kako ste se kao potpredsjednica Sabora osjećali kada su kolege zastupnici u sabornici koristili pozdrav ZDS i kada predsjednik Sabora Jandroković to nije sankcionirao?

Neopisivo loše. Sabor je dom hrvatske demokracije, a ne prostor za veličanje fašističkih pozdrava. Kada predsjednik Sabora to prešuti, on zapravo šalje poruku da je to prihvatljivo. A nije i nikada neće biti. Hrvatska ima svoj Ustav, grb, zastavu, himnu i jezik. Veličanje nekog drugog režima i neke druge totalitarne, kvislinške, promašene i propale tvorevine koja se nazivala državom u najvišem domu demokratske, neovisne i samostalne Republike Hrvatske za mene je crta preko koje se nikad nije smjelo prijeći. Jednom sam prilikom, predsjedajući sjednicom, na samu naznaku da bi jedan govor mogao otići u krivom smjeru, kolegicama i kolegama zastupnicima preventivno, ali jasno dala do znanja da neću tolerirati takve ispade i da ću ih najoštrije sankcionirati. Srećom, nisam morala posegnuti za time. No da jesam sigurno bih izrekla sankciju, i to ne opomenu, nego bih posegnula za člankom 240., stavkom 4. Poslovnika koji pruža mogućnost oduzimanje riječi zastupnicima koji pozivaju na mržnju.

NACIONAL: Budući da dijelite funkciju potpredsjednika Sabora s Ivanom Penavom, možete li opisati u kakvom ste odnosu s njim? Jeste li na nekim službenim događajima komentirali aktualne događaje i kakav ste općenito dojam o njemu stekli?

Vrlo smo različiti i svjetonazorski i politički, to je svima jasno. Unatoč dijametralno suprotnim ideološkim razlikama, kao kolege zastupnici i potpredsjednici Sabora uspostavili smo korektnu i profesionalnu suradnju. Svatko od nas ima svoje jasne stavove i principe koji se nerijetko isključuju, ali se s njim može uspostaviti dijalog. „Posvađati“ ili zaoštriti baš i ne jer je on dosta staložen, smiren i nekonfliktan. Ali raspravljamo, ponekad si zamjeramo, ponekad pokušavamo uvjeriti jedno drugo u svoje argumente, a to je često nemoguća misija. I naravno, komentiramo s vremena na vrijeme aktualne događaje, najčešće u prolazu, ali taj dio bih zadržala za sebe i ne bih prenosila razgovore vođene u četiri oka.

‘Osjećala sam se loše kada se u sabornici koristio pozdrav ZDS. Sabor je dom hrvatske demokracije, a ne prostor za veličanje fašističkih pozdrava’, kaže Sabina Glasovac Photo: Patrik Macek/PIXSELL

NACIONAL: Događa li se radikalizacija društva između ostalog i zato što HDZ tako drži pod kontrolom Penavu i Domovinski pokret?

jednom dijelu. Rekla bih čak u manjem. Međutim, mislim da to u većem dijelu ima veze s odnosima snaga, moći i kontrole unutar samog HDZ-a. No to ne umanjuje notornu činjenicu da HDZ koristi Domovinski pokret kao smokvin list, s jedne strane ih drže blizu da osiguraju većinu, a s druge strane se predstavljaju kao brana ekstremizmu. U stvarnosti, upravo ta suradnja normalizira radikalizam i dodatno normalizira ekstremizam. Dok se vladari igraju u sjeni, ceh plaća društvo. To je problem.

NACIONAL: S druge strane, Nacional je u prošlom broju pisao da IDS razmišlja o okupljanju liberalnih stranaka i zastupnika u Saboru kako bi podržali HDZ i stvorili novu većinu u kojoj ne bi bilo mjesta za Penavu i DP. Kako komentirate tu inicijativu?

Onda će se potvrditi ona priča da su IDS, liberali i još neki u niskom startu za „pružiti ruku“ HDZ-u, samo da čekaju da prođu lokalni izbori kako ih građani zbog toga ne bi kaznili. Nadam se samo da se neki nisu toliko zaigrali da su svjesno stvarali ovaj „okvir“ radikalizacije i društvene polarizacije kao alibi za preslagivanje. Ako HDZ sad planira s IDS-om i liberalima „ugasiti požar“ radikalizma koji su do jučer s desnicom sami potpirivali, onda je riječ o političkom manevru u novoj fazi u kojoj se stabilnost gradi tako da se zaboravi tko je potpaljivao požar, a tko je vatrogasac. Ako IDS i liberali odluče podržati HDZ-ovu većinu, moraju biti svjesni da će teško izbjeći dojam da time pristaju pod paravanom „obuzdavanja“ duha radikalizma produžiti život sustavu koji godinama urušava institucije, a korupcijom, neodgovornošću i nesposobnošću je urušio životni standard i kvalitetu života u Hrvatskoj. Biti „brana ekstremima“ ne znači pristati biti štit sustavu koji je ekstreman u zlouporabi moći.

‘SDP radi na izmjenama zakona kojima bismo zabranili korištenje ustaških simbola i pozdrava, ali male su šanse da te izmjene HDZ i prihvati. No mi smo dužni gurati ovo pitanje i zbog budućnosti’

NACIONAL: Što osim prijedloga izmjene zakona, koji vjerojatno neće biti prihvaćen, još može učiniti SDP? Je li SDP danas dovoljno jak da isprovocira promjene u društvu?

Društvene promjene su dugotrajan proces. Ako govorimo o radikalizaciji društva svaka politička stranka, pa i SDP, može pokrenuti javne razgovore po lokalnim sredinama ili među ciljanim skupinama o važnosti demokracije, pluralizma i ljudskih prava te o opasnostima radikalizma. Može se snažnije projektno povezati s domaćim međunarodnim udrugama i organizacijama, koje se suprotstavljaju diskriminaciji i radikalizmu te s njima kreirati zakonska rješenja koja će, uz ovaj naš prijedlog, obuhvatiti i stroža pravila za praćenje i sankcioniranje govora mržnje na internetu i u javnom prostoru. Uz to, iznimno su važna i zakonska rješenja koja potiču smanjenje nejednakosti i socijalnu uključenost marginalnih skupina, jer su društvena nepravda i socijalna nesigurnost plodno tlo za radikalizaciju. Nastaviti inzistirati na građanskom odgoju i obrazovanju… Ima dosta mogućnosti, samo moramo biti svjesni da se na tome treba raditi kontinuirano, strpljivo i sustavno.

NACIONAL: Odgovara li sve ovo Plenkoviću i HDZ-u da skrenu pažnju s drugih problema u društvu, poput visoke inflacije koja povlači za sobom rast cijena hrane i stanovanja?

Naravno. Dok javnost raspravlja o “vješticama”, „neprijateljima nacije“, „domoljubima i ne domoljubima“, “za dom spremni”, nitko ne priča o tome koliko su ljudima hrana i računi poskupjeli, koliko se čeka na zdravstvene pregleda i inkluzivni dodatak te koliko mladih odlazi iz zemlje. To je HDZ-ova metoda: baci kost ideološke svađe, a iza kulisa nastavi vladati i dijeliti plijen.

NACIONAL: Gdje se tu nalazi SDP, pogotovo nakon ne baš dobrih rezultata na lokalnim izborima, a potom i raspuštanja organizacija u četiri najveća grada?

Rezultati su bili loši i to treba priznati. Ali ako je to način da nešto naučimo, da se oslobodimo starih obrazaca i krenemo graditi novu snagu, onda u redu. Snaga se gradi kroz borbu za principe. SDP u ovom trenutku možda nema snagu promijeniti odnose u društvu, ali ima kapacitet i odgovornost biti pokretač. To ne znači čekati da se prilike dogode, nego stvarati prilike. Građani ne traže savršenu stranku, nego dosljednost, hrabrost i suradnju. Žele vidjeti žar, energiju, osjetiti da gineš za viziju, za ideju, da si na tome spreman okupljati ljude, znanje. Građani više od toga što SDP kritizira, žele znati za što se SDP zalaže. Imamo kvalitetne ljude, dobre programe, volju i znanje. Interno moramo sve resurse staviti u pogon, dobro se organizirati i jako puno, sustavno i predano raditi. Eksterno trebamo okupljati istomišljenike, sklapati savezništva i nalaziti načine kako kvalitetno predstavljati svoje ideje. I rezultat neće izostati.