Sanja Klempić Bogadi, znanstvena savjetnica i voditeljica Znanstvenog odjela za migracijska i demografska istraživanja u Institutu za istraživanje migracija u Zagrebu, predstavila je knjigu ‘Zajednica zaslužuje budućnost’. U njoj istražuje demografsku sliku i budućnost Srba u Hrvatskoj

Prošlog tjedna predstavljena je knjiga „Zajednica zaslužuje budućnost“ Sanje Klempić Bogadi, znanstvene savjetnice i voditeljice Znanstvenog odjela za migracijska i demografska istraživanja u Institutu za istraživanje migracija u Zagrebu. Riječ je istraživanju demografske slike i budućnosti Srba u Hrvatskoj koji je financiran sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, a realiziran u suradnji Srpskog narodnog vijeća s Institutom za istraživanje migracija. Mnoge je privukao podatak da se broj Srba u Hrvatskoj smanjuje dva puta brže od broja Hrvata. U ukupnom stanovništvu skoro je 92 posto Hrvata, što znači da je statistički došlo do nacionalne homogenizacije Hrvatske, države koja je nekad bila multikulturna sredina i u kojoj je doprinos Srba bio nezaobilazan u svim društvenim segmentima.

NACIONAL: Kako je nastala vaša knjiga?

Knjiga je rezultat projekta ‘’Demografska slika i budućnost Srba u Hrvatskoj’’ koji su provodili Institut za istraživanje migracija i Srpsko narodno vijeće. Provedena je analiza posebno obrađenih podataka popisa stanovništva od 1991. do 2021. U demografskoj analizi korišteni su i podaci vitalne statistike o broju živorođenih i umrlih. Kako bismo dobili sveobuhvatniju sliku procesa koje smo analizirali, proveli smo i empirijsko istraživanje. Primijenjena je mješovita metodologija koja se u Hrvatskoj još uvijek relativno rijetko koristi. Kvantitativno istraživanje provedeno je metodom ankete licem u lice s 502 ispitanika stara 18 ili više godina srpske nacionalnosti iz 11 županija. Upitnik je bio jako opsežan i uključivao 11 tema. Kvalitativni dio istraživanja proveden je metodom polustrukturiranih biografskih intervjua s 28 osoba srpske nacionalnosti starih osamnaest ili više godina koje žive u pet županija – Karlovačkoj, Primorsko-goranskoj, Sisačko-moslavačkoj, Vukovarsko-srijemskoj i Gradu Zagrebu.

NACIONAL: U čemu je važnost ovog istraživanja?

Ovo je prvo sustavno istraživanje o demografskim značajkama i procesima u nacionalnomanjinskoj zajednici Srba u Hrvatskoj od 1991. do danas. Na temelju posebno obrađenih podataka detaljno su analizirani demografski procesi i strukture i date naznake demografske budućnosti. Uz to, bavi se važnim i ponekad zanemarenim temama, kao što su povratak, izbjegličko iskustvo, državljanstvo i kvaliteta života koje su značajne i u oblikovanju demografskih procesa. Jedan od recenzenata je naveo da je knjiga važan doprinos proučavanju manjinskih zajednica u post-konfliktnim društvima.

NACIONAL: Što karakterizira demografske procese kod Srba i u srpskoj zajednici u Hrvatskoj?

U posljednjem međupopisnom razdoblju 2011. – 2021., broj Srba u Hrvatskoj smanjio se za trećinu na razini Hrvatske. I sve županije su također imale smanjenje srpskog stanovništva. Do toga je došlo zbog negativnog prirodnog kretanja i migracija, ali i etničke mimikrije i asimilacije. Među demografskim procesima moramo istaknuti demografsko starenje koje obilježava i ukupno stanovništvo Hrvatske. Nalazimo se u svjetskom vrhu prema ostarjelosti populacije. Kod Srba je taj proces još značajno više odmakao. Udio osoba starih 65 i više godina je 42,7 posto. U ukupnom stanovništvu Hrvatske, taj udio je gotovo dvostruko manji – 22,5 posto. Kod obje populacije intenzivno se odvija i proces starenja starih stanovnika, u smislu povećanja broja i udjela osoba starih 80 i više godina. Međutim, kod Srba je njihov udio znatno veći i iznosi 12,2 posto, dok je kod ukupnog stanovništva Hrvatske 5,5 posto. Još od sredine 1980-ih Srbi u Hrvatskoj imaju veći broj umrlih od živorođenih, što rezultira negativnom prirodnom promjenom. Međutim, migracije su dominantan čimbenik koji je oblikovao današnju demografsku sliku Srba u Hrvatskoj. Rat i njime uzrokovane migracije ubrzali su i sve dotadašnje, uglavnom negativne demografske procese u srpskoj zajednici u Hrvatskoj. Njihove posljedice odmah su bile smanjenje ukupnog broja Srba i promjene dobno-spolne, ekonomske, obrazovne strukture i drugih struktura, promjene u prostornom razmještaju itd. No njihov utjecaj je i dugoročan i desetljećima poslije odražavaju se na sve demografske procese.

‘Prednosti Hrvatske su članstvo u EU-u, prirodne ljepote, očuvani okoliš i sigurnost’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koliki su demografski gubici srpske zajednice u Hrvatskoj?

Prema posljednjem Popisu stanovništva 2021., u Hrvatskoj živi 123.892 Srba, što je u usporedbi s prethodnim 2011. smanjenje za trećinu. U istom razdoblju Hrvatska je zabilježila smanjenje broja stanovnika nešto manje od 10 posto. Moram napomenuti da podaci popisa stanovništva 1991. i 2021. nisu u potpunosti usporedivi zbog metodoloških razlika u provedbi. Ipak, ako to zanemarimo i napravimo izračun, proizlazi da se u Hrvatskoj u razdoblju 1991.-2021. ukupan broj stanovnika smanjio za 912.432, a broj Srba 457.771. To znači da se, od ukupnog demografskog gubitka Hrvatske u zadnjih 30 godina, pola odnosi na Srbe. Ključni razlog tog procesa su ratne migracije 1990-ih, kada su brojni Srbi iz Hrvatske izbjegli u Srbiju, manji dio u BiH te neke druge zemlje.

NACIONAL: Što karakterizira povratne migracije Srba u Hrvatsku?

Prema službenim podacima, do kraja 2009. registrirano je ukupno 132.405 Srba povratnika u Hrvatsku. Dva istraživanja provedena na tu temu pokazala su da je svega trećina ili nešto malo više povratnika zaista živjela u Hrvatskoj. Oko 40 posto živjelo ih je izvan Hrvatske i bili su samo formalni povratnici. Brojni čimbenici onemogućavali su održivi povratak: nepostojanje osnovne komunalne i društvene infrastrukture ili njeno loše stanje, problem povratka vlasništva, gubitak stanarskog prava, nepovoljne političke prilike, diskriminacija pri zapošljavanju, ekonomski problemi i dr. Među razlozima koji su također pridonijeli slabom povratku bile su i vlasti Srbije i Crne Gore, koje su se načelno i verbalno zauzimale za povratak izbjeglica, a u praksi su puno više bile zainteresirane za primanje stranih sredstava za integraciju izbjeglica.

Ispitanici su se uglavnom vraćali s članovima obitelji, dok ih se svega 25,8 posto vratilo samo. Najveći broj njih, 39,4 posto, kao razlog povratka navodio je riješeno stambeno pitanje u Hrvatskoj. Značajan je broj i onih koji su se vratili zbog nostalgije – 20,2 posto. Kao razloge povratka ispitanicu su navodili da se nisu snašli u zemlji izbjeglištva, brigu za ostarjele roditelje, zaposlenje i drugo. Slični odgovori javljali su se i u kvalitativnom istraživanju, pri čemu je većina navodila više od jednog razloga. Velika većina ispitanika, njih 72,1 posto, smatra da nije pogriješila što se vratila u Hrvatsku, 22,6 posto nema određeno mišljenje o svom povratku, dok svega 5,3 posto smatra da je pogriješilo. I većina sugovornika u kvalitativnom istraživanju ne misli da je povratak u Hrvatsku bio pogrešna odluka.

NACIONAL: Kakvo je izbjegličko iskustvo Srba iz Hrvatske?

Izbjeglička iskustva su vrlo različita. Mnogi naši sugovornici smatrali su da je odlazak privremen i da neće potrajati više od nekoliko tjedana. Intervjuirani povratnici uglavnom su imali rodbinu koja je otprije živjela u Bosni i Hercegovini i Srbiji, kod koje su se smjestili u prvim danima nakon odlaska iz Hrvatske. No to je uglavnom bilo privremeno rješenje. Međutim, realnost boravka u Srbiji za većinu izbjeglih bila je značajno drugačija od očekivanja. Sugovornici u našem istraživanju svjedoče da su ih u Srbiji, ali i u BiH, vrlo često nazivali pogrdnim imenima, pokazivali im prezir, ponižavali ih i otvoreno ih diskriminirali. Takva iskustva sigurno su doprinijela odluci o povratku u Hrvatsku. Anketno istraživanje je pokazalo da je velikom broju ispitanika, čak 86 posto, u izbjeglištvu nedostajao njihov dom u Hrvatskoj. Nedostajali su im i prijatelji i susjedi iz Hrvatske, istaklo je njih 79,2 posto. Emotivna poveznica sa zavičajem činila je boravak u izbjeglištvu još težim. Otprilike polovina ispitanika imala je problem s pronalaskom posla, a dvije trećine su izjavile da su im ljudi iz novog susjedstva u izbjeglištvu pomogli. Otprilike polovina ispitanika smatra da su tijekom izbjeglištva bili dobro prihvaćeni u lokalnoj zajednici. Usprkos tome značajan broj ispitanika, 44,7 posto, osjećao se strancem u državi izbjeglištva. Značajan udio ispitanika, njih 27,5 posto, bio je u izbjeglištvu izložen uvredama jer su došli iz Hrvatske. Ipak, znatno je više onih, 47,6 posto, koji nisu imali to negativno iskustvo.

‘U svjetskom smo vrhu po ostarjelosti populacije. Kod Srba je taj proces još značajno više odmakao. Udio osoba starijih od 65 je 42,7 posto. U ukupnom stanovništvu RH, taj udio je 22,5 posto’

NACIONAL: Koliko Srba u Hrvatskoj ima dvojno državljanstvo i zašto?

Nešto manje od četvrtine ispitanika ili njih 22,3 posto, u anketnom istraživanju izjavilo je da ima dvojno državljanstvo. Uglavnom uz hrvatsko imaju i srpsko. Kao najčešće razloge za dvojno državljanstvo navodili su: sigurnost, zakonske mogućnosti da ostvare dvojno državljanstvo, razlozi praktične prirode i identitetski razlozi. U okviru grupe odgovora sigurnost, dio ispitanika izjavio je da se i dalje u Hrvatskoj osjeća nesigurno.

NACIONAL: Zašto je kod Srba u Hrvatskoj raširena etnička mimikrija? Zašto dio Srba gotovo 30 godina nakon rata i dalje prikriva svoju narodnost?

Posljednjih trideset godina u Hrvatskoj zbog straha od stigmatizacije od većinskog stanovništva značajan broj osoba skriva srpski identitet. I dalje su u javnom prostoru prisutni negativni stereotipi i predrasude prema srpskoj nacionalnoj manjini. Ali i govor mržnje u pojedinim medijima i na društvenim mrežama, što može pridonijeti diskriminaciji, pa i nasilju. Većina sugovornika tijekom intervjua navodila je da poznaje ljude koji skrivaju da su srpske nacionalnosti. Neki od sugovornika su priznali kako su ih roditelji učili da prikrivaju da su Srbi, kako bi im bilo lakše u svakodnevnom životu. Društvene i političke okolnosti često ljude dovode u situaciju da se u stvarnosti ne osjećaju slobodnima deklarirati kao Srbi. Usprkos kvalitetnom zakonskom okviru o pravima nacionalnih manjina, realnost svakodnevnog života u prakticiranju tih prava je često drugačija.

NACIONAL: Osjećaju li se sugovornici i ispitanici stigmatizaciju? Je li situacija po tom pitanju u Hrvatskoj gora nego prije deset godina?

Nesnošljivost prema Srbima došla je ponovno u fokus nakon objave podataka iz popisa 2021. o etničkoj strukturi. Tada su neki političari i mediji isticali smanjenje udjela Srba u pojedinim jedinicama lokalne samouprave kao pozitivan proces i potencirali animozitet prema Srbima. Sugovornici u istraživanju često su isticali medije kao one koji kroz svoje priloge stvaraju međuetničke tenzije. Gotovo svi sugovornici u kvalitativnom istraživanju smatraju da su Srbi u Hrvatskoj stigmatizirani. Neki čak misle da je sadašnji položaj Srba u Hrvatskoj gori nego prije desetak godina.

NACIONAL: Govore li stavovi ispitanika u prilog postojanju i jačanju diskriminacije prema osobama manjinske nacionalnosti, osobito prema Srbima i Romima?

U izvještajima pučke pravobraniteljice vidi se da je kontinuirano prisutna nesnošljivost i mržnja u javnom prostoru prema pripadnicima ovih dviju manjina, što može poticati diskriminaciju te negativno utjecati na ostvarivanje njihovih prava. Diskriminacija je vrlo kompleksna teme i rezultate tog dijela istraživanja još nismo publicirali. Neki od preliminarnih rezultata su takvi da se otprilike trećina ispitanika u našem anketnom istraživanju složila s tvrdnjom da su imali neugodnosti u javnim ustanovama/institucijama jer su srpske nacionalnosti, dok se polovica ispitanika nije složila. Sličan se omjer javlja i kod tvrdnje da su zbog srpske nacionalnosti imali problema pri zapošljavanju u Hrvatskoj – nešto manje od trećine ispitanika se s njom slaže, dok se otprilike polovina ne slaže s tom tvrdnjom. Što se tiče liječničke skrbi, velika većina ispitanika, čak 85,5 posto, smatra da u tom segmentu nije imala problema zbog svoje nacionalnosti.

‘U srpskoj zajednici nastavit će se depopulacija, demografsko starenje i pogoršanje svih pokazatelja dobne strukture u toj populaciji’

NACIONAL: Kakva je kvaliteta života Srba u Hrvatskoj kao čimbenik demografske održivosti?

Većina ispitanika pozitivno je ocijenila ukupnu kvalitetu života – 8,3 posto smatra da je izvrsna, 50 posto da je vrlo dobra i 37,8 posto da je dobra. Mali je udio ispitanika, njih 3,9 posto, koji svoju ukupnu kvalitetu života u Hrvatskoj percipira lošom ili jako lošom. Ispitanici su najzadovoljniji odnosima s prijateljima, obiteljskim životom i odnosima sa susjedima. Dosta su zadovoljni uvjetima stanovanja i svojim životom općenito, dok najveće nezadovoljstvo pokazuju u financijskim segmentima života.

Materijalni uvjeti života i danas su razlog za ostanak u Hrvatskoj, odnosno izostanak odluke o odlasku u druge zemlje EU-a. Ali 38,6 posto kućanstava ispitanika ima daleko niže prihode od prosječne neto plaće u Hrvatskoj koja je u vrijeme istraživanja iznosila 1323 eura. To znači da su u vrlo nepovoljnoj financijskoj situaciji. Jedno od prijašnjih istraživanja pokazalo je da je udio Srba koji žive u kućanstvima s niskim dohotkom značajno veći od udjela Hrvata u takvim kućanstvima. Ispitanici koji pak izjavljuju da imaju najviše mjesečne prihode kućanstva, procjenjuju kvalitetu života u prosjeku najvišim ocjenama. To potvrđuje da je materijalna situacija bitan čimbenik za srpsku populaciju u percepciji kvalitete života. Velika većina ispitanika u istraživanju, čak 90,9 posto, živi u stambenom prostoru koji je u njihovu vlasništvu ili u vlasništvu njihove uže obitelji. To je čimbenik koji bitno doprinosi povećanju ukupne kvalitete života i u skladu je s podacima o vlasništvu ukupnog stanovništva Hrvatske.

NACIONAL: Kakve prednosti i nedostatke života u Hrvatskoj ističu pripadnici srpske zajednice?

U anketnom istraživanju bila su pitanja o prednostima i nedostacima života u Hrvatskoj. Ispitanici su najčešće kao prednost navodili članstvo Hrvatske u Europskoj uniji, prirodne ljepote, klimu i očuvani okoliš. Ekološke prednosti ispitanici visoko vrednuju i to je čimbenik koji pridonosi kvaliteti života. Na trećem mjestu su podrijetlo i pripadanje, jer ispitanici osjećaju jaku povezanost s rodnim krajem. Iako se ekonomske okolnosti navode kao najvažniji nedostatak, dio ispitanika prepoznaje ih kao prednost, smatrajući da Hrvatska pruža dobre mogućnosti zaposlenja i da se poboljšao životni standard. Sigurnost, koja je u usporedbi s razvijenim zemljama EU-a još uvijek na visokoj razini, ispitanici prepoznaju kao prednost. Kao prednosti ispitanici su prepoznali i riješeno stambeno pitanje, blizinu obitelji i prijatelja i dobre javne sustave.

Na pitanje o nedostacima izdvajaju se dva odgovora. To su različiti ekonomski problemi. Ekonomske okolnosti posebno su nepovoljne u manjim perifernim ruralnim naseljima. U njima gotovo da ne postoje radna mjesta, a njihova loša prometna povezanost i nepostojanje javnog prijevoza ograničavajući je čimbenik zapošljavanja. Kao drugi najveći nedostatak života u Hrvatskoj ispitanici su naveli nacionalizam, netoleranciju i diskriminaciju prema manjinama. Značajan broj odgovora odnosio se na korupciju, koju ispitanici percipiraju kao velik ekonomski, ali i društveni problem.

NACIONAL: Postoji li i kakva je demografska budućnost Srba u Hrvatskoj?

Demografski procesi i strukture u srpskoj zajednici nepovoljniji su u odnosu na ukupnu populaciju Hrvatske koju također karakteriziraju negativni demografski trendovi. Za očekivati je nastavak depopulacije, demografskog starenja i pogoršanje svih pokazatelja dobne strukture u srpskoj populaciji. S obzirom na popriličnu raštrkanost starijih Srba po ruralnim područjima, njihovo zdravstveno stanje i mogućnost samostalnog života bit će ključni za demografski opstanak brojnih malih ruralnih naselja. Srbe u Hrvatskoj obilježava dugoročna tendencija smanjenja broja žena u fertilnoj dobi. S obzirom na dobnu strukturu, valja očekivati da će se nastaviti negativno prirodno kretanje.