Sociolog religije Siniša Zrinščak govori za Nacional o istraživanju ‘Protestantske zajednice u Hrvatskoj – struktura, fokus, vitalnost’ koje je prošlog tjedna predstavljeno u Zagrebu.

“Protestantske zajednice u Hrvatskoj – struktura, fokus, vitalnost” naslov je istraživanja koje je u obliku knjige proteklog tjedna predstavljeno u Zagrebu, a objavio ga je zagrebački Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik. Autori istraživanja su ravnatelj Međunarodnog baptističkog teološkog fakulteta u Amsterdamu Enoh Šeba i redoviti profesor u trajnom izboru na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu Siniša Zrinščak, s kojim je Nacional razgovarao o tom istraživanju.

Sociolog religije, Zrinščak je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a teme njegova magisterija i doktorata bile su iz sociologije religije. Na Pravnom fakultetu zaposlen je od 1995. godine na različitim položajima, a od 2017. predstojnik je Katedre za sociologiju. Obavljao je niz znanstvenih i stručnih funkcija u Hrvatskoj i inozemstvu te objavio više od sto znanstvenih i stručnih radova u Hrvatskoj i izvan nje.

NACIONAL: Zašto ste odlučili provesti istraživanje?

Dva su temeljna razloga. Prvi je taj da o protestantima nemamo nikakvih istraživanja. Jedno istraživanje o malim vjerskim zajednicama rađeno je u Zagrebu 1988., dakle jako davno. Imamo jednu studiju o svim vjerskim zajednicama, u kojoj su opisane i protestantske, ali osim toga i nekih teoloških tekstova, nemamo nikakav prikaz protestantskih zajednica. Riječ je o posve neistraženom području. Kada radimo istraživanja religioznosti na reprezentativnom uzorku cjelokupnog stanovništva, tada dobro zahvatimo većinsku religioznost, ali takva istraživanja ne mogu obuhvatiti manjinske religijske zajednice, jer su raspršene i teško ulaze u reprezentativni uzorak od, primjerice, 1500 stanovnika. Drugi je razlog taj što je istraživačka metoda koju smo koristili u ovome istraživanju sada prvi put primijenjena u Hrvatskoj.

NACIONAL: Možete li je opisati?

Sociološka istraživanja religije najčešće se rade tako da se ljude pita različita pitanja o njihovoj religioznosti. Osim toga, postoje različite vrste kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja koja ispituju ulogu određene crkve u društvu. Naša metoda prvi je put primijenjena u Hrvatskoj, a zove se “kongregacijsko istraživanje”. To znači da se ispituju čelnici lokalnih vjerskih zajednica – svećenici, pastori, voditelji – pa se kroz strukturirana pitanja doznaje o životu zajednice. Tip kongregacijskog istraživanja izvorno je nastao u SAD-u, gdje se lokalne vjerske zajednice bilo kojih religija nazivaju “kongregacijama”. U SAD-u je takvo istraživanje provedeno tri puta i donijelo je izuzetne uvide u strukturu, djelovanje i razvoj vjerskih zajednica. Jedna skupina istraživača, među kojima sam bio i ja, upitnik korišten u SAD-u preradila je i prilagodila europskom kontekstu, pa je takvo istraživanje dva puta provedeno u Švicarskoj. Obično se istraživanje provodi na svim vjerskim zajednicama na određenom teritoriju, ali mi to nismo mogli, pa smo upitnik primijenili na protestantskim vjerskim zajednicama do kojih smo u Hrvatskoj mogli doći.

NACIONAL: Razgovara se samo s vođama vjerskih zajednica, a ne i s vjernicima?

Točno. Vođe vjerske zajednice imaju uvid u rad zajednice. Jako bi teško bilo razgovarati sa svim vjernicima. I ovo je bilo zahtjevno istraživanje: obuhvatili smo 178 zajednica. Obavljeno je 178 intervjua koji su kasnije obrađeni. To je zahtjevan i dug posao. Istraživanja su radili studenti protestantske teologije u okviru kolegija praktične teologije koji su prije toga prošli instruktažu.

NACIONAL: Koje biste statističke podatke predstavili?

Nije bilo lako doći do spiska protestantskih vjerskih zajednica jer on ne postoji na jednom mjestu. Postoji registar vjerskih zajednica u RH, u kojemu su popisane sve registrirane vjerske zajednice, kako one koje imaju ugovor s državom, tako i one koji nemaju ugovor, ali u njemu nisu popisane sve njihove zajednice na lokalnoj razini. S druge strane, postoje i neregistrirane vjerske zajednice. Nastojali smo doći do što više kongregacija. Počeli smo od registra. Nakon toga smo organizirali sastanak s vodećim ljudima glavnih protestantskih zajednica, na kojemu smo ih molili spiskove i podršku za istraživanje. Koristili smo i druge raspoložive načine. Na kraju smo došli do spiska od 285 zajednica, a intervjuirali smo ih 178, što je 62 posto, a to se u istraživanjima smatra vrlo dobrim obuhvatom.

‘O protestantima nemamo nikakvih istraživanja. Jedno istraživanje o malim vjerskim zajednicama rađeno je u Zagrebu 1988. Riječ je o posve neistraženom području.’

NACIONAL: Zašto niste intervjuirali sve?

Do nekih nismo uspjeli doći, a neke su zajednice odbile. Sudjelovale su luteranske zajednice, reformirane/kalvinske, baptističke, pentekostalne i adventističke zajednice, i još nekoliko zajednica koje smo stavili pod rubriku “ostalih”. Obuhvatili smo najveći broj zajednica, one koje se obično zovu izvornim protestantskim zajednicama, kao i one koje spadaju u širu protestantsku obitelj, odnosno zajednice reformacijske baštine, kako se to uobičajeno kaže.

‘Premda malobrojni, protestanti su u Hrvatskoj prisutni jako dugo, još od 16. stoljeća, a to je relevantna činjenica’ | FOTO: Saša ZINAJA/NFoto

NACIONAL: U knjizi iznosite demografske podatke o omjerima sudjelovanja u vjerskom životu između muškaraca i žena te domaćeg stanovništva u odnosu na strance i migrante. Postoje li istraživanja koja pokazuju razlikuju li se ti omjeri od onih u Katoličkoj crkvi? Možete li objasniti temeljne informacije?

Komparativne podatke s Katoličkom crkvom nemamo jer takva istraživanja nisu rađena. Ima, međutim, zanimljivih podataka koji mogu, ali i ne moraju biti usporedivi. Prva zanimljivost koja se mogla očekivati, a mi smo je istraživanjem potvrdili, jest da se u principu broj formalnih članova ne razlikuje bitno od broja aktivnih u životu zajednice. Riječ je o malim zajednicama, kongregacijama s uglavnom do pedesetak članova koje se češće okupljaju i koje njeguju blizak, podržavajući odnos među članovima. Istraživanje je pokazalo da se vjernici poslije bogoslužja češće zadržavaju u njihovoj vjerskoj zajednici. U takvim zajednicama postoji, rekao bih, živost pripadanja. Što se demografske i spolne strukture tiče, u većini zajednica nešto je veći broj starijih i žena, što se poklapa s općenitim istraživanjima religioznosti koja pokazuju da su stariji i žene češći posjetitelji vjerskih obreda. Varijacije i razlike postoje unutar zajednica, a ti nalazi istraživanja, pretpostavljam, mogli bi biti korisni zajednicama. U kongregacijama ima nešto vjernika rođenih izvan Hrvatske, premda ne mnogo. Istraživanje je rađeno krajem 2022. i početkom 2023. pa se može očekivati da će taj broj rasti. Neovisno o istraživanju, kao istraživač mogu napomenuti kako će se u Hrvatskoj s rastom broja migranata vjerojatno stvarati i nove, tradicionalno nepostojeće ili do sada sasvim marginalne vjerske zajednice, poput hinduističke, budističke, sikhističke i drugih.

NACIONAL: Kakvi su vaši uvidi u izvanvjerske aktivnosti protestantskih zajednica, poput humanitarnih i socijalnih aktivnosti?

Pokazalo se da raspon takvih aktivnosti nije velik. Logično, najviše su posvećene vjerskim aktivnostima – misiji, evangelizaciji, prenošenju vjere mladima, poticanju duhovnog života odraslih… Drugih aktivnosti i nema previše, osim podrške starijima. Podršku migrantima iskazalo je oko dvadeset posto zajednica. Nešto više su to učinili baptisti, za koje smo znali da su u tome angažirani. Ima nešto aktivnosti protiv ovisnosti o alkoholu i drogama, ali naša je pretpostavka da je više riječ o članovima zajednice. Nevelik raspon izvanvjerskih aktivnosti može se objasniti time što je riječ o malim zajednicama sa skromnim kapacitetima: neke imaju jednog zaposlenog, dosta njih nijednog, 36 posto zajednica ima samo do pet volontera. Moramo znati da su protestantske zajednice dugo bile društveno i povijesno marginalizirane. Protestanti su tijekom Austro-Ugarske Monarhije jedno vrijeme bili i zabranjeni; u komunizmu se na religiju općenito gledalo loše, a manjinske vjerske zajednice nisu imale snagu i položaj Katoličke crkve. Možda se stvorio refleks zatvaranja i odustajanja od bavljenja društvenim temama.

NACIONAL: Odnosi li se to i na bavljenje etičkim i političkim temama?

Kada smo pitali o pozicioniranju zajednica u pogledu teološkog, etičkog i političkog, pokazalo se da su većinski orijentirane prema konzervativnom društvenom polu, ali kada je o političkome riječ, mnoge zajednice uopće nisu htjele odgovoriti. Samo pitanje eventualne političke aktivnosti smatraju neprimjerenim, što se može povezati s općenitim stavom hrvatskih građana da se vjerske zajednice ne bi trebale baviti političkim temama, iako se očekuje da bi se trebale baviti društvenima. Nekad nije baš jasno razlikovati što je društveno, a što političko. Ali, prema drugim istraživanjima, građani žele da se vjerske zajednice bave društvenim, prije svega socijalnim temama, ali i obiteljskim pitanjima i problemima života ljudi, ali nikako političkim temama. Kongregacijska su istraživanja pokazala i drugdje u Europi, primjerice u Švicarskoj i Italiji, da vođe vjerskih zajednica smatraju da se vjerske zajednice ne bi trebale baviti politikom, za razliku od Amerike, u kojoj vjerske zajednice tradicionalno obavljaju niz društvenih, a onda i političkih funkcija, utoliko se razlikujući od europske tradicije. Američki Pew Research Center ispitivao je stavove građana u europskim zemljama s posebnim fokusom na postkomunističke zemlje: najveće odbijanje bavljenju politikom vjerskih zajednica u tom su istraživanju iskazali Hrvati, Poljaci i građani BiH.

NACIONAL: Jeste li ustanovili broj protestantskih vjernika u Hrvatskoj?

Ne, to nije bio dio istraživanja. Postoji popis stanovništva. Prema posljednjem, iz 2021. godine, protestanata je u Hrvatskoj 0,33 posto. No valja reći da ih, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), ima 0,26 posto. Dopustite da objasnim: posljednji popis stanovništva u području vjerske strukture nije proveden metodološki najbolje jer se dio vjernika svrstao u kategoriju ostalih kršćana, ali su potom u potpitanju precizirali kojoj denominaciji pripadaju. Prema osobnom izračunu na osnovu popisa stanovništva, odnosno rekategorizacije „ostalih kršćana“ za koji mogu tvrditi da je apsolutno točan, ustvrdio bih da nije točno ono što piše na stranici DZS-a: protestanata je u Hrvatskoj 0,33, a ne 0,26 posto.

‘Posljednji popis stanovništva u području vjerske strukture nije proveden metodološki najbolje” | FOTO: Saša ZINAJA/NFoto

NACIONAL: Koliko je to ljudi?

12.777 osoba.

‘Posljednji popis stanovništva u području vjerske strukture nije proveden metodološki najbolje jer se dio vjernika svrstao u kategoriju ostalih kršćana’

NACIONAL: Kako biste opisali položaj protestantizma u današnjem hrvatskom religijskom prostoru?

Odgovor na to pitanje ne može se izvesti iz našeg istraživanja, ali, naravno, postoji. Premda malobrojni, protestanti su u Hrvatskoj prisutni jako dugo, još od 16. stoljeća, a to je relevantna činjenica. Osobno me, primjerice, smeta što se Dan reformacije, koji je u nekim europskim zemljama i državni praznik, u hrvatskome javnom prostoru najčešće ni ne spomene. Neovisno o tome što su manjina, dugogodišnja prisutnost protestanata u hrvatskom društvu činjenica je koju treba priznati. Povijesno, protestanti su imali velik utjecaj i na kulturu, povijest i tako dalje. Ne može se zanemariti da je protestantizam važan. O njihovu položaju u društvu trebalo bi pitati protestante, jer ja nisam protestant i o tome ne mogu govoriti. Mislim da je dobro što većina protestantskih zajednica ima sklopljen ugovor s državom, kao što ga imaju primjerice Srpska pravoslavna crkva, Islamska zajednica i dvije židovske zajednice. To ih u pravu i položajima gotovo izjednačava s Katoličkom crkvom, premda u puno manjem opsegu s obzirom na njihovu brojnost. Valja naglasiti i da je u okviru Sveučilišta u Zagrebu osnovan Sveučilišni centar za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik. Centar je sljednik Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik koji su osnovale Luteranska i Baptistička crkva 1975., koji u tadašnjoj državi nije bio priznat kao visokoškolska ustanova. Taj fakultet više nije mogao djelovati samostalno, pa je Sveučilište u Zagrebu, u procesu koji je trajao dosta godina, ušlo u aranžman s tim fakultetom, pa je najprije osnovan zajednički studij, a potom i Sveučilišni centar za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik. Sudjelovao sam intenzivno u tom procesu, jer sam već kao sociolog religije bio uključen u rad Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik. Osnivanje Centra kulturološki i društveno je jako važno. Valja zahvaliti Sveučilištu u Zagrebu, a posebno bih istaknuo bivše rektore Aleksu Bjeliša i Damira Borasa te bivšeg prorektora Antu Čovića koji su imali sluha da se Sveučilišni centar osnuje, da postane ustrojbena jedinica Sveučilišta u Zagrebu i dobije prostor za djelovanje. Status Centra kao sveučilišnog studija važan je za daljnji razvoj protestantske teologije i obrazovanje teologa. I ovo istraživanje bilo je omogućeno činjenicom da je Centar dio Sveučilišta u Zagrebu.