Tuđman je znao da je jugoslavenski KOS poticao desne radikale da ističu ustaška obilježja, da je među njih infiltrirao svoje suradnike te da se radilo o jednoj od većih srbijanskih obavještajnih manipulacija na početku Domovinskog rata

Nacional je tijekom posljednjih desetljeća u više navrata ekstenzivno objavljivao dokumente i izjave svjedoka koji dokazuju da se Franjo Tuđman borio protiv HOS-a i njegova koketiranja s ustaštvom te da je smatrao HOS-ovce opasnim provokatorima iza kojih stoji jugoslavenska vojna tajna služba KOS.

Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik i osnivač HDZ-a, smatrao je da je ustaški pozdrav “za dom spremni”, koji se nalazi u službenom grbu HOS-a, sjeme zla koje su posijale srbijanske tajne službe kako bi pokušale spriječiti međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Tuđman je smatrao da je jugoslavenski KOS poticao desne radikale da ističu ustaška obilježja, da je među njih infiltrirao svoje suradnike te da se radilo o jednoj od većih srbijanskih obavještajnih manipulacija na početku Domovinskog rata. Autori te manipulacije iskoristili su i svjesno rasplamsavali ustašku nostalgiju na marginama desničarskih radikala, čija politička stajališta, kako tada tako i danas, prijete temeljima moderne neovisne Hrvatske.

Tuđman se zato u više navrata pokušao obračunati s mračnim tendencijama i pojedincima koji su unutar HOS-a taj pozdrav pokušali javno afirmirati, ali se on zapravo nikada nije uspio do kraja suprotstaviti najradikalnijim elementima ni u državi ni u HDZ-u. Sada je pred njima definitivno ustuknuo Andrej Plenković, a jednak dojam svojom upadljivom šutnjom ostavlja i predsjednik Zoran Milanović.

“Samo se sjetite što je Franjo Tuđman govorio na skupovima počekom 90-ih.” Tim je riječima u kolovozu 2015. tadašnji premijer Zoran Milanović odgovorio novinarima na pitanje što misli o potpisnicima peticije za uvođenje “za dom spremni” kao službenog pozdrava u hrvatske oružane snage. Time je želio reći da je prvi hrvatski predsjednik svoju politiku temeljio na antifašizmu, a ne na nasljeđu NDH. Ta se provokacija pokušala realizirati uoči dolaska Karamarkova HDZ-a na vlast, a zapravo se radilo o jednom od sredstava mobilizacije ekstremista koji su potpomogli uspon Karamarkova HDZ-a, čiji se politički utjecaj rasuo nakon Nacionalova otkrića afere Konzultantica, te je na političku scenu unutar HDZ-a i države vratio centriste predvođene Andrejem Plenkovićem.

Ustaška obilježja i pozdrav “za dom spremni” zapravo su dočekivali i prve dragovoljce HOS-a dok su se priključivali tim jedinicama u vrijeme kada službene hrvatske vojske još nije bilo. To je Nacionalu potvrdio Zvonimir Ćurković, nekadašnji zapovjednik HOS-a u Vukovaru, jedan od samozatajnih heroja obrane Vukovara, ujedno jedini pripadnik te ratne postrojbe koji je u jeku burnih rasprava o jasenovačkoj ploči, javno rekao da bi se iz poštovanja prema nevinim žrtvama logora Jasenovac sa spomen-ploče poginulim pripadnicima HOS-a trebao ukloniti natpis “za dom spremni”. On je za Nacional ranije opsežnije govorio o kontekstu početka formiranja HOS-a kao stranačke vojske HSP-a. Na pitanje zašto je prihvatio išta od obilježja s ustaškom konotacijom, rekao je: “Zato što su nas ona dočekala. Ja doma nemam i nisam nikad imao Pavelićevu sliku.” Kako je moguće da su ih ta obilježja dočekala već na samom početku formiranja jedinica HOS-a, pokazuju izjave tadašnjih političkih čelnika HSP-a.

‘Ne zanemarujem HOS. Meni je jasno da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje’, rekao je Tuđman. FOTO: Nacional, Marko Lukunic/PIXSELL

“Naše se postrojbe zovu HOS, a pozdrav nam je ‘za dom spremni’ samo zato da bi se povratio borbeni duh hrvatskog vojnika Nezavisne Države Hrvatske, jer jedino to može obraniti hrvatski narod”, riječi su to iz jednog u nizu intervjua koje je u jesen 1991. dao tadašnji načelnik Ratnog stožera Hrvatske stranke prava Anto Đapić. Izjave Ante Đapića, ali i tadašnjeg predsjednika HSP-a Dobroslava Parage, jasno ukazuju na činjenicu da je vodstvo te stranke imalo aluzije na nasljedstvo Nezavisne Države Hrvatske i Antu Pavelića te da se pri izboru pozdrava “za dom spremni” nije mislilo na stari hrvatski pozdrav, nego se pozivalo na Pavelićevo nasljeđe. Iz tih izjava jasno je koja je bila namjera tadašnjeg vodstva HSP-a kada je osnivalo HOS i na koje naslijeđe su pozivali.

Osim što su se pozivali na ustaško nasljeđe, HSP i HOS imali su i puno opasniju ulogu u hrvatskom društvu na samom početku Domovinskog rata. Velika većina HOS-ovih dragovoljaca tu je odoru obukla isključivo kako bi obranila državu od srpske agresije i u samom početku rata HOS se u više navrata pokazao kao puno bolje opremljena i obučena vojna formacija od tada službenog ZNG-a. Međutim, u formiranju tih postrojbi državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom vidio je tada i ozbiljnu prijetnju te da u svakom trenutku postoji mogućnost nasilnog preuzimanja vlasti. Sam hrvatski predsjednik toga je bio svjestan i upozoravao je u nekoliko navrata na veliku štetu koju HOS nanosi međunarodnoj afirmaciji Hrvatske.

“Ne zanemarujem HOS. Meni je jasno da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da je nastavila na smeđokošuljaškim i crnokošuljaškim tradicijama? To je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske, to je nešto što svijet ne može prihvatiti jer današnji svijet se gradi na načelima one antifašističke koalicije, traži se demokratski poredak”, izjava je Franje Tuđmana iz intervjua Romanu Bolkoviću 1992. koju i ovih dana često citiraju u hrvatskim medijima.

Međutim, osim te vrlo jasne izjave, postoji još niz Tuđmanovih poteza kojima je jasno izrazio svoj stav prema HOS-u i njegovom koketiranju s ustaštvom. Tuđman je smatrao da su oni produžena ruka jugoslavenskih tajnih službi kojima je bio cilj mladu hrvatsku državu kompromitirati u samom početku i prikazati kao nasljednicu Pavelićeve NDH. Tuđman je u početku stvaranja HDZ-a i hrvatske države toliko bio u ratu s ekstremnim desničarima da su oni protiv njega spremali puč, a neki od njih bili su spremni na njega čak i izvršiti atentat. Nacional je još prilikom izlaska knjige Josipa Manolića “Politika i domovina” pisao o tome kako je Tuđman bio svjestan da protivnike osim u radikalnim strankama poput HSP-a, ima i u redovima HDZ-a te da među njima ima i onih koji su surađivali s jugoslavenskim obavještajnim službama. Neki od njih intenzivno su radili na tome da se promijeni Tuđmanova politika.

U formiranju postrojbi HOS-a državni vrh na čelu s Tuđmanom vidio je tada i ozbiljnu prijetnju – da u svakom trenutku postoji mogućnost nasilnog preuzimanja vlasti. Što je simbolizirao i top ispred njihova sjedišta

Tuđman je i te kako znao da je takvim agitatorima cilj kompromitirati borbu Hrvatske za neovisnost i međunarodno priznanje. Takvih agitatora bilo je i unutar HDZ-a, ali i u krajnje desnim strankama poput HSP-a, odakle su se protiv Tuđmana pisali javni proglasi. U to vrijeme Hrvatska još uvijek nije bila međunarodno priznata, a da je Tuđman dopustio rasplamsavanje ustaških ideja i paradiranje ustaških bojni po ulicama, do međunarodnog priznanja 15. siječnja 1992. zasigurno ne bi ni došlo.

Koliki je zapravo strah vladao u tadašnjem državnom vrhu, možda najbolje pokazuju izjave ministra obrane Gojka Šuška, koji je i sam bio poznat kao čovjek po svojim stavovima bliži radikalnoj desnici nego Tuđmanovoj umjerenijoj struji, ali je tada upozoravao na opasnosti koje predstavljaju HSP i HOS. Treba napomenuti da je HSP početkom rata, za razliku od danas, bio jaka politička opcija i da je u svim anketama bio popularniji od SDP-a Ivice Račana, a u nekima i od HSLS-a. Do parlamentarnih izbora u ljeto 1992. ta se situacija promijenila i HSP je osvojio tek pet mandata.

“Postoji li ijedna država na svijetu s dvije vojne organizacije? A Paraga šalje zapovijedi – pazite, zapovijedi – ‘svojim’ vojnim jedinicama! Pa mi smo u ratu! Ma da i nismo u ratu, da je mir. Što bi bilo sa Sjedinjenim Američkim Državama kad bi Demokratska stranka pobijedila na izborima i stvorila novu vojsku pa da republikanci kad je smijene, oni organiziraju republikanske vojne formacije? U ime nacionalnog jedinstva mi toleriramo Paragu jer ne postoje normalni mehanizmi funkcioniranja države i društva. Mi proživljavamo brutalnost revolucije, ali se istodobno ne smijemo ponašati na revolucionaran način”, rekao je u travnju 1992. ministar obrane Gojko Šušak.

Vrhunac toga što je Tuđman doživljavao kao prijetnju HSP-a i HOS-a legitimnom vodstvu hrvatske države, bio je postavljanje topa ispred stranačkih prostorija na zagrebačkom Trgu Ante Starčevića. Mediji su tada pisali o prijetnji radikalne desnice i ulasku Paragine vojske u Zagreb, a Paraga je poručio da se top tamo nalazi kako bi pokazali da misle ozbiljno. “Ovog topa mogu se bojati samo neprijatelji Hrvatske”, poručio je tadašnji šef HSP-a, a taj top i destabilizacija države bili su jedan od razloga zbog kojih je Tuđman vrlo brzo zabranio stranačke vojske te je HOS pripojen redovitom sastavu Hrvatske vojske, a Paraga i njegova stranka postupno su marginalizirani.

Ako im je doista stalo do Tuđmanova političkog nasljeđa i ako poštuju ono što je napravio za međunarodno priznanje Hrvatske, vodstvo HOS-a i njegovi veterani trebali bi se ograditi od tog pozdrava.

Premijer Andrej Plenković ustuknuo je pred pojedincima koji ponovno žele afirmirati ZDS, a jednak dojam svojom upadljivom šutnjom ostavlja i predsjednik Zoran Milanović. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

“Imamo, znači, pojave stvaranja pojedinačnih vojski, najprije u krilu HDZ-a, kao u slučaju Osijeka, Glavaša, Merčepa i drugih, pa onda i do pojave HOS-a u okviru Hrvatske stranke prava koja ima zadaću od KOS-a, i to imamo razgovore jugoslavenskih generala koji daju da imaju svoje ljude, pa do stranih obavještajnih službi. I postojanje HOS-a je dokaz da je ova Hrvatska, naša Hrvatska, nastavak NDH, da ne držimo situaciju u svojim rukama. O tome nam govore, ne samo u razgovorima, strani državnici, diplomati, nego i na haaškoj konferenciji, znači, u ime čitavog svijeta. Pa će jedan Bush izjaviti da zbog takvih paravojnih organizacija koje nose fašistička obilježja, Hrvatska ne može biti tretirana povoljnije negoli Srbija”, prenio je u svojoj knjizi riječi Franje Tuđmana Vladimir Šeks, koji i danas slovi za jednog od utjecajnijih savjetnika premijera Andreja Plenkovića.

Još od uvođenja pojma tzv. dvostruke konotacije ustaškog pozdrava „za dom spremni“, postalo je očito da se vlast nije tome spremna suprotstaviti jednako jasno i čvrsto.

Aktualna vlast na čelu s premijerom Plenkovićem u cijelom tom slučaju definitivno je nasjela na jednu veliku zamjenu teza i manipulaciju, na koje Tuđman i njegovi ljudi nisu nasjeli početkom devedesetih.

Sve navedeno – izjave Tuđmana, Šuška, Đapića i Parage – jasno pokazuje što je u srži te manipulacije. Ako im je doista stalo do Tuđmanova političkog nasljeđa i ako poštuju to što je napravio za uspostavu hrvatske neovisnosti i međunarodnog priznanja, vodstvo HOS-a, odnosno, njegovi današnji veterani samo bi se trebali ograditi od tog pozdrava te ga maknuti iz službenog znakovlja. Time bi napravili najveću uslugu svojim palim suborcima jer riječi i djela osnivača tih postrojbi jasno pokazuju da se “za dom spremni” kao pozdrav, u njihovu znakovlju nalazi “samo zato da bi se povratio borbeni duh hrvatskog vojnika Nezavisne Države Hrvatske”.

Osim toga, prije nekoliko godina je i ekstenzivna reportaža Večernjeg lista o tome što obitelji poginulih branitelja HOS-a u okolici Jasenovca misle o spornoj spomen-ploči i kako se sjećaju svojih najmilijih, otkrila kako bi oni teško prihvatili da ih se javno percipira kao žrtve koje su početkom Domovinskog rata utjelovile povratak duha ustaških vojnika iz NDH.

Sve to jasno pokazuje koliko su u pravu pojedinci iz vrha HDZ-a koji smatraju da svako podilaženje ekstremistima na krilima dijela politički angažirane retorike Marka Perkovića Thompsona o toj temi, za premijera Plenkovića ne predstavlja samo dodatan ozbiljan politički rizik, nego i uvod u njegovu političku kapitulaciju. Jer će se moći tvrditi da svoju političku opstojnost gradi na podršci onih koji su ponosni na ratno znakovlje kojim se prizivao borbeni duh ustaša iz NDH.