Habijan je prvo priznao da je zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć Javnog tužilaštva za ratne zločine Srbije poslao na postupanje, a tek potom ustvrdio da srpske vlasti krše Zakon o ništetnosti, donesen da zaštiti Šeksa, Glavaša i ostale od neosnovanog srpskog kaznenog progona za ratne zločine u Domovinskom ratu. Tek suočen s upitima Nacionala, Habijan je zaustavio pomoć Srbiji u protuzakonitom progonu tada maloljetnog branitelja

Neposredno uoči tridesete godišnjice oslobodilačke akcije Oluja, Nacional je otkrio kako su hrvatska vlada i ministar pravosuđa Damir Habijan protuzakonito, kršeći Zakon o ništetnosti, krenuli pomagati srpskim vlastima u protuzakonitom kaznenom progonu Krunoslava Fehira, ključnog svjedoka protiv Branimira Glavaša koji je u listopadu 2023. već drugi put nepravomoćno proglašen krivim za ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991. i osuđen na zatvorsku kaznu. Tu skandaloznu operaciju, koja otkriva neznanje i nemar, a možda i namjeru administracije premijera Andreja Plenkovića da protuzakonito pomaže Srbiji u obračunu s hrvatskim braniteljem koji je ključni svjedok ratnog zločina protiv hrvatskih građana srpske nacionalnosti u Osijeku na početku Domovinskog rata, Vlada je zaustavila tek nakon inzistiranja Nacionala i drugog seta pitanja povezanih s tim šokantnim postupanjem.

Ministarstvo pravosuđa na pitanja Nacionala prvotno je odgovorilo ovako: “Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije zaprimilo je krajem lipnja zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć Javnog tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, za pribavljanje dokumentacije vezano uz istražni postupak koji se vodi pred nadležnim tijelom Republike Srbije. Navedena zamolnica je proslijeđena nadležnom tijelu na postupanje – Županijskom sudu u Zagrebu”. Taj odgovor znači da Ministarstvo nije odbilo, nego uvažilo zahtjev iz Srbije. Iz tog odgovora nije jasno je li ministar Habijan donio službenu odluku o tome, kako to od njega traži Zakon o ništetnosti, kao što nije jasno je li, i koje, “pravosudno tijelo Republike Hrvatske utvrdilo” da istraga protiv Fehira “udovoljava pravnim standardima iz kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske”.

Nacional je potom u utorak, 29. srpnja, Odjelu za medije Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije koje vodi Damir Habijan ponovo poslao pitanja o slučaju Fehir. Zanimalo nas je ima li Srbija, prema stajalištu tog ministarstva, nadležnost i zakonsko pravo da procesuira ratne zločine koje su u Hrvatskoj nad hrvatskim državljanima počinili hrvatski državljani. Zanimalo nas je priznaje li Hrvatska nadležnost pravosuđa Srbije za procesuiranje ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj, vrijedi li još Zakon o ništetnosti, a pitali smo i ne bi li se Hrvatska po tom zakonu trebala suprotstaviti kaznenom progonu Krunoslava Fehira. Zanimalo nas je hoće li Hrvatska u tom smislu reagirati i hoće li to ministarstvo i ministar Habijan javno osuditi činjenicu da Srbija vodi istragu za ratni zločin protiv hrvatskog branitelja, dragovoljca i kasnijeg dugogodišnjeg policajca, koji je u vrijeme Domovinskog rata imao samo šesnaest godina, kao što je to vlada činila u prethodnim sličnim situacijama, kakva je bila, primjerice, uhićenje Vukovarca Tihomira Purde na granici Hrvatske i BiH po tjeralici iz Srbije u siječnju 2011., ili u slučaju hrvatskih pilota optuženih prije tri godine zbog ratnog zločina raketiranja izbjegličke kolone u Bosanskom Petrovcu poslije Oluje.

Branimir Glavaš, koji je sa Šeksom imao burne odnose, za Nacional je rekao da nije podnio kaznenu prijavu protiv Fehira u Srbiji te se navodno ne sjeća da je 2020. samo to najavljivao. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Nepotpisani odgovor Ministarstva pravosuđa dobili smo u petak, 1. kolovoza, a glasi ovako: “Stav ovog Ministarstva i Vlade Republike Hrvatske je kako je primarno Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nadležno za kazneni progon počinitelja kaznenih djela ratnih zločina počinjenih na teritoriju Republike Hrvatske, a da nadležna tijela Republike Srbije mogu provoditi postupke kada je riječ o njihovim državljanima, a ne državljanima RH. Republika Hrvatska kontinuirano ukazuje na neusklađenost Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine Republike Srbije s međunarodnim i europskim pravom. Navedeni Zakon iskrivljava načelo univerzalne jurisdikcije uvodeći svojevrsnu ‘kvazi-univerzalnu’ jurisdikciju, te ne sadrži ograničenja kaznene nadležnosti koja proizlaze iz pravne stečevine EU-a. Za Hrvatsku je ovakav zakon neprihvatljiv, na čemu inzistiramo te ćemo nastaviti inzistirati u okviru pristupnih pregovora Republike Srbije za članstvo u EU. U konkretnom slučaju, kojeg navodite u svom upitu, ponovno svjedočimo politiziranom postupanju nadležnih tijela Republike Srbije, što ovo Ministarstvo snažno osuđuje. Ministarstvo će analizirati sve dostupne informacije i pravne aspekte ovog konkretnog slučaju te će u okviru svoje nadležnosti postupati tako da na najbolji način zaštiti prava i interese imenovanog hrvatskog državljanina.”

Taj odgovor znači pokušaj pomirenja dva nepomirljiva stava: poštovanja Zakona o ništetnosti, što ovaj odgovor implicira, i nepoštovanja istoga tog zakona koje je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije samo tjedan dana ranije iznijelo Nacionalu.

Dakle, tek nakon drugog detaljnog pismenog upita iz Nacionala, Ministarstvo pravosuđa ustvrdilo je da progonom Krunoslava Fehira srpske vlasti krše Zakon o ništetnosti, kojim je Hrvatska proglasila nevažećima sve pravne akte kojima Srbija progoni hrvatske državljane zbog ratnih zločina u Domovinskom ratu. Tjedan dana ranije, Habijan je zahtjev za pravnom pomoći pristigao iz Srbije u kontekstu postupka srpskih vlasti protiv Fehira poslao na postupanje Županijskom sudu u Zagrebu.

Habijan sve do drugog izričitog upita iz Nacionala nije promijenio stajalište. Osim toga, ni do zaključenja ovotjednog izdanja Nacionala, nitko se iz Vlade nije javno politički oglasio i referirao o takvom postupanju srpskih vlasti u Fehirovu slučaju, niti se pozvao na Zakon o ništetnosti. Da paradoks u tom slučaju bude bizarniji, taj zakon koji su isprva u Fehirovu slučaju naumili ignorirati, Sabor je usvojio 2011., u mandatu vlade Jadranke Kosor, nakon što je Viši sud u Beogradu Hrvatskoj poslao optužnice za nekoliko desetaka optuženih za ratne zločine tijekom rata u Hrvatskoj, među kojima su bili i Vladimir Šeks, ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, Tomislav Merčep i spomenuti Branimir Glavaš. Kolokvijalno govoreći, da zaštiti Glavaša, Šeksa i ostale od neosnovanog srpskog kaznenog progona za ratne zločine u Domovinskom ratu, Hrvatska je donijela poseban zakon koji je bila sklona prekršiti i time pomoći srpskim vlastima da se nezakonito obračunaju s tada maloljetnim braniteljem Fehirom, ključnim svjedokom protiv Glavaša na suđenju za ratne zločine u Hrvatskoj.

Zamolnica za postupanje u slučaju Fehir ‘proslijeđena je nadležnom tijelu na postupanje – Županijskom sudu u Zagrebu’. Ministarstvo je tim odgovorom priznalo da nije odbilo, nego uvažilo zahtjev Srbije.

Šokantne su to okolnosti uhićenja i pravosudnog postupka koji je tužiteljstvo u Srbiji pokrenulo protiv Krunoslava Fehira, maloljetnog dragovoljca i ključnog svjedoka na suđenjima Branimiru Glavašu. Ne samo da je posve nelogična okolnost da je Srbija krenula procesuirati zločin s kojim ni teritorijalno ni personalno nema baš nikakve veze, nego je pokrenula istragu samo protiv svjedoka zločina, a ne i protiv ljudi koji su za nj u Hrvatskoj već osuđeni. S druge strane, šokiraju ozbiljne nedosljednosti i nelogičnosti u postupanju hrvatskih državnih tijela prema Fehiru u odnosu na druge hrvatske građane koje je Srbija osumnjičila za ratne zločine.

Fehirov odvjetnik Bojan Stanojlović potvrdio je Nacionalu kako je Fehir jedini osumnjičeni zbog kaznenog djela “organiziranja i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zločina” iz članka 145. stavak 2. Kaznenog zakona SRJ. “Koliko ja znam, kazneni postupak ne vodi se ni protiv koga drugog. Kaznena prijava od 16. lipnja 2025. glasi samo na Fehira i dokazi se odnose samo na njega”, izjavio je Stanojlović Nacionalu u utorak, 29. srpnja, ističući kako je “čudno da se kaznena prijava iz 2025. godine odnosi na događaj iz 1991. i zasniva na ‘dokazima’ iz 2005.” Nacional je u utorak, 29. srpnja, pitanja o tome poslao Vasiliju Seratliću, glasnogovorniku Javnog tužiteljstva za ratne zločine Srbije, koje je pokrenulo kazneni progon Fehira. Zanimalo nas je vodi li se istraga samo protiv Fehira ili protiv još nekog osumnjičenog, i ako da, protiv koga, te je li riječ o osobama koje su u Hrvatskoj osuđene za taj zločin. Zanimalo nas je zašto je Javno tužiteljstvo za ratne zločine Srbije pokrenulo postupak protiv Fehira baš sada, više od trideset godina nakon tih događaja. Pitali smo i hoće li Tužiteljstvo uzeti u obzir to što je protiv Fehira u Hrvatskoj vođeno nekoliko istraga za isti taj zločin i nijednom nije optužen, nego je bio ključni svjedok na nekoliko suđenja, a njegovo svjedočenje ključno za osudu onih koji su proglašeni krivima. Glasnogovornika Seratlića zamolili smo da nam odgovori do četvrtka, 31. srpnja u 14 sati, ali do zaključenja ovog broja Nacionala nismo dobili odgovore.

Nacional je i Branimira Glavaša pitao je li protiv Fehira podnio kaznenu prijavu u Srbiji, a on je za Nacional u četvrtak, 31. srpnja, odgovorio niječno. U kratkom telefonskom razgovoru kazao je kako se ne sjeća da je prije nekoliko godina najavljivao da kani podnijeti kaznenu prijavu protiv Fehira u Srbiji. Ipak, portal nacional.hr 28. srpnja 2020. prenio je Glavaševu izjavu da kani učiniti upravo to. “S obzirom na to da je Čedomir Vučković (jedna od žrtava zbog kojih se sudi Glavašu, op.a.) sahranjen u Republici Srbiji, moji odvjetnici namjeravaju podnijeti kaznenu prijavu protiv Fehira i Državnom tužiteljstvu u Srbiji, jer ratni zločini ne zastarijevaju. Čedomir Vučković je sahranjen u Srbiji i inzistirat ćemo na ekshumaciji posmrtnih ostataka, a za čega dozvolu treba dati sud Republike Srbije”, kazao je Glavaš 2020. On je tom najavom komentirao činjenicu da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nekoliko dana ranije odbacilo Glavaševu kaznenu prijavu protiv Fehira za teško ubojstvo i ratni zločin na štetu Čedomira Vučkovića. Glavaš naime tvrdi suprotno od onoga što je, na temelju vještačenja sudskomedicinskog vještaka koje je na suđenju prihvaćeno kao vjerodostojno, ustanovljeno u sudskim postupcima protiv njega: da je Vučković umro od ozljeda sumpornom kiselinom koju je bio prisiljen piti u garaži Sekretarijata za narodnu obranu u Osijeku kojim je zapovijedao Glavaš, a ne od metaka koje je u njega ispalio tada maloljetni Fehir. Svoju suprotnu tvrdnju, da je Vučkovića ubio Fehir, Glavaš već dugo pokušava potkrijepiti nalazom sudskomedicinskog vještaka Đorđa Alempijevića iz Beograda, koji pred hrvatskim sudom nije prihvaćen kao relevantan. Tvrdnju o tome da je Vučkovića nije usmrtila sumporna kiselina nego meci iz Fehirove puške, Glavašev odvjetnik Filip Glavaš ponovio je i u “Otvorenom pismo cjelokupnoj javnosti, pravosudnoj i izvršnoj vlasti Republike Hrvatske i Republike Srbije”, koje je objavio 10. srpnja, i koje je Glavaš dostavio Nacionalu.

Fehirov odvjetnik Bojan Stanojlović tvrdi da je Fehir jedini osumnjičeni zbog kaznenog djela ‘organiziranja i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zločina’ iz članka 145. stavak 2. Kaznenog zakona SRJ Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Fehirov odvjetnik Stanojlović potvrdio je za Nacional kako “nema podataka u predmetu” da je Glavaš podnio kaznenu prijavu. “Ona ide standardnim putem preko Službe za otkrivanje ratnih zločina Uprave kriminalističke policije”, objasnio je Stanojlović. No kad je tako, uistinu je posve nelogično da policija Srbije 34 godine nakon zločina i dvadeset godina nakon što je u Hrvatskoj za njega počelo suđenje – i u međuvremenu pravomoćno okončano pa započeto ispočetka – pokreće kazneni postupak, i to ne protiv osoba koje su u Hrvatskoj osuđene za taj zločin, nego protiv osobe koja je te zločine razotkrila, o njima detaljno svjedočila i koja tijekom svih dvadeset godina pravosudnog postupka u Hrvatskoj za te zločine nikada nije optužena. Pritom, Srbija sa zločinom protiv srpskih civila u Osijeku 1991. nema baš nikakve veze: počinitelji su hrvatski državljani, žrtve su bile hrvatski državljani, zločini su počinjeni u Hrvatskoj, pa nije jasna logika kojom Srbija polaže pravo da tri i pol desetljeća kasnije pokreće kazneni postupak. U nedostatku suvislog objašnjenja, razlozi za pokretanje postupka protiv Fehira mogu se, dakako, tumačiti uobičajeno politički, kao još jedan pokušaj vlasti u Beogradu da dodatno zaoštre odnose sa Zagrebom uoči tridesete obljetnice Oluje. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje tko od toga ima ikakve koristi i zašto je za žrtvu izabran baš Fehir.

S druge strane, i postupanje hrvatskih državnih čelnika i tijela prema progonu Fehira u Srbiji uvelike je nedosljedno i nekonzistentno.
Hrvatska već četrnaest godina ima zakon kojim je proglasila nevažećima sve pravne akte kojima Srbija progoni hrvatske državljane zbog ratnih zločina u Domovinskom ratu. To je Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije iz 2011., koji je na snazi i danas, a u prvom članku kaže ovako: “Stupanjem na snagu ovog Zakona utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka svi pravni akti bivše JNA, njezinih pravosudnih tijela, pravosudnih tijela bivše SFRJ i pravosudnih tijela Republike Srbije koji se odnose na Domovinski rat u Republici Hrvatskoj, kojima su osumnjičeni, optuženi i/ili osuđeni državljani Republike Hrvatske za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (…) počinjena na teritoriju Republike Hrvatske”. Zakon konkretno navodi ta kaznena djela, a među njima su i “genocid i ratni zločini”, za koje je protiv Fehira Srbija otvorila istragu.

Na pitanje ima li Srbija nadležnost i zakonsko pravo procesuirati ratne zločine počinjene u Hrvatskoj te vrijedi li još Zakon o ništetnosti, iz Habijanova ministarstva odgovorili su da Srbija ipak nema to pravo.

U tom zakonu, kolokvijalno poznatom pod skraćenim nazivom Zakon o ništetnosti, stoji i ovo: “Samo pravosudna državna tijela Republike Hrvatske mogu pred hrvatskim pravosudnim tijelima procesuirati hrvatske državljane za kaznena djela iz članka 1. ovog Zakona.” Također: “Pravosudna tijela Republike Hrvatske neće postupati po zamolnicama pravosudnih tijela Republike Srbije za pravnu pomoć u kaznenim postupcima ako je postupanje po takvim zamolnicama u suprotnosti s pravnim poretkom Republike Hrvatske i šteti njezinoj suverenosti i sigurnosti.”  Ipak, kratki zakon od samo četiri članka predviđa i iznimke: “Iznimno, ništetnost pravnih akata pravosudnih tijela Republike Srbije ne odnosi se na akte za koje pravosudna tijela Republike Hrvatske utvrde da udovoljavaju pravnim standardima iz kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske”, dok u članku 3. stoji kako “odluku o postupanju po takvim zamolnicama donosi ministar pravosuđa Republike Hrvatske”.

Nacional je i Ministarstvu hrvatskih branitelja poslao pitanja o progonu Fehira jer je riječ o maloljetnom dragovoljcu, ali i zato što je ministar branitelja Tomo Medved više puta kritizirao kazneni progon Srbije protiv hrvatskih ratnih veterana. Prije tri godine, primjerice, ovako je komentirao srpsku optužnicu protiv hrvatskih vojnih pilota zbog raketiranja izbjegličke kolone u Bosanskom Petrovcu poslije Oluje: “Zaštitit ćemo sve hrvatske generale, sve hrvatske branitelje, sve hrvatske časnike. Zaštitit ćemo ih čvrsto, onako kako su branitelji obranili i oslobodili Hrvatsku – tako će vlada na čelu s predsjednikom Andrejom Plenkovićem čvrsto stati u zaštitu istine i dostojanstva Domovinskog rata, kao i svih branitelja”. Nacional je Odjel za medije Ministarstva branitelja zato pitao kako Ministarstvo i ministar Medved osobno komentiraju činjenicu da je Fehir u pritvoru u Srbiji pod optužbom za ratni zločin. Podsjetili smo da su Vlada i Ministarstvo u sličnim ranijim situacijama politički reagirali, davali izjave osude uhićenja i potpore osumnjičenicima, pa smo pitali zašto je ovoga puta takva osuda izostala, a zanimalo nas je i hoće li Ministarstvo i ministar osobno osuditi to što Srbija vodi istragu za ratni zločin protiv dragovoljca i kasnijeg dugogodišnjeg policajca koji je u vrijeme Domovinskog rata imao samo šesnaest godina. Nepotpisani odgovor Odjela za odnose s javnošću iz kabineta ministra Medveda primili smo u četvrtak, 31. srpnja, a glasi ovako: “Ministarstvo hrvatskih branitelja je u nekoliko navrata kontaktiralo Veleposlanstvo RH u Beogradu kako bi zatražili konzularnu pomoć za hrvatskog branitelja Krunoslava Fehira, koja mu je i pružena, a o čemu smo izvijestili oca g. Fehira, koji nam se obratio i s kojim smo u kontaktu. Kao i u svim drugim slučajevima, osuđujemo takvo postupanje Republike Srbije u odnosu prema hrvatskom branitelju i dragovoljcu Domovinskog rata.”

Zakon o ništetnosti Sabor je usvojio 2011., u mandatu vlade Jadranke Kosor, nakon što je Viši sud u Beogradu Hrvatskoj poslao optužnice za desetke optuženih za ratne zločine u RH, među kojima su bili Šeks i Glavaš. 

Za taj odgovor Ministarstva nije nevažan podatak da Krunoslav Fehir sa svojim ocem nije u dobrim odnosima i da ga u pritvoru u Srbiji posjećuje samo majka. Nacional također doznaje kako Fehir u pritvoru proživljava teške trenutke: nekoliko mu je pritvorenika u istražnom odjelu Javnog tužiteljstva za ratne zločine prijetilo smrću, pa je to možda i bio razlog zbog kojega je prebačen u Centralni zatvor u Beogradu, gdje je u ćeliji s jednim Čehom od kojega mu ne prijeti opasnost. Ipak, Fehir, hrvatski dragovoljac iz rata 1991. i dugogodišnji poslijeratni policajac, vlastitom voljom ne ide na redovite dnevne šetnje, pa ne odlazi čak ni u kantinu, jer se ne želi izvrgnuti mogućnosti da ga netko napadne. Pritvorska je hrana također vrlo oskudna: za večeru dobiva jedno jaje ili paštetu, često bez kruha. Zbog svega toga naprosto je sramotno da hrvatske institucije ne posvećuju ozbiljniju pažnju zaštiti Krunoslava Fehira, i to na svim razinama, od političke do svakodnevne.

U tom smislu svakako je znakovita izjava bivše premijerke Jadranke Kosor za Nacional, naročito zato što je u njezinu premijerskom mandatu Sabor usvojio Zakon o ništetnosti: “Prema bilo kojem državljaninu Hrvatske, prema bilo kojem hrvatskom branitelju, država mora postupati isto, bez obzira kako se zvao. Tome je sasvim jasno.” Fehirov branitelj Stanojlović predložio je da kao svjedok obrane pred Tužiteljstvom svjedoči ugledni hrvatski novinar Drago Hedl, kojemu je Fehir prvome, u srpnju 2005., za Feral Tribune detaljno opisao činjenice o ratnim zločinima nad srpskim civilima u Osijeku. Nacional doznaje da je Hedl pristao svjedočiti, pa će u srijedu, 6. kolovoza, doći u Javno tužiteljstvo Srbije za ratne zločine u Beogradu i dati iskaz. O svom odlasku na svjedočenje Hedl je pismeno obavijestio hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo pravosuđa, i to djelomice zato, kako je objasnio Nacionalu, da bi hrvatske institucije u ovako lošim odnosima Hrvatske i Srbije znale da je otišao u Srbiju, ali djelomice i zbog bizarne i malo vjerojatne, ali ipak postojeće mogućnosti, da bi mu netko nekada mogao i službeno predbaciti kako je svjedočenjem u korist Krunoslava Fehira – prekršio Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije.