Nakon što je prošloga tjedna izvješće objavila Hvarska biskupija, Nacional je od preostalih hrvatskih biskupija zatražio da dostave izvješća o svećeničkom seksualnom zlostavljanju, ali je većina biskupija odlučila ignorirati moralnu obvezu objave tih podataka

Samo dvije od sedamnaest biskupija, članica Hrvatske biskupske konferencije (HBK), odgovorile su na prošlotjednu molbu Nacionala da po uzoru na Hvarsku biskupiju objave podatke o svećenicima koji su počinili krimen seksualnog zlostavljanja. Odgovor Nacionalu dostavile su Riječka nadbiskupija i Kotorska biskupija, dok su svih ostalih petnaest, uključujući i Hrvatsku biskupsku konferenciju, ignorirale molbu Nacionala. Takav rezultat jasno sugerira do koje se mjere Katolička crkva u Hrvatskoj odupire zahtjevu pape Franje za iskorjenjivanjem svećeničkoga seksualnog zlostavljanja vjernika, naročito maloljetnika, tim više što su mediji u posljednje vrijeme otkrili nekoliko slučajeva u kojima su biskupi zataškavali takve prekršaje i štitili počinitelje.

Nakon što je Hvarska biskupija u srijedu, 19. veljače, objavila Izvješće o prijavama slučajeva zlostavljanja maloljetnika i isprika žrtvama u Hvarskoj biskupiji i Pastirsko pismo vjernicima Hvarske biskupije o sablazni seksualnog zlostavljanja, Nacional je u srijedu, 26. veljače, Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i svim biskupijama osim Hvarske i Vojnog ordinarijata poslao molbu da dostave iste podatke za svoju biskupiju: imena svećenika koji su crkveno ili državno sankcionirani za seksualno zlostavljanje maloljetnika ili punoljetnih te komentar nadležnog biskupa na objavu Hvarske biskupije. Glasnogovorniku Hrvatske biskupske konferencije Zvonimiru Anciću poslali smo pitanja o tome vodi li HBK objedinjenu evidenciju svećenika koji su crkveno ili pred državnim sudovima sankcionirani za takve prijestupe te ako vodi, molbu da nam ih dostavi. Pitali smo također kako predsjednik HBK, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, komentira spomenute objave Hvarske biskupije te smatra li HBK da bi svaka biskupija trebala objaviti izjave i izvješća o toj temi slična onima koja je objavila Hvarska biskupija. Od sedamnaest biskupija i HBK, odgovorile su nam Kotorska biskupija i Riječka nadbiskupija.

Kancelar Kotorske biskupije Robert Tonsati odgovorio nam je u četvrtak, 27. veljače, napisavši kako nisu imali prijava svećeničkog zlostavljanja maloljetnika. “Što se tiče komentara kotorskog biskupa, mons. Mladena Vukšića, on je trenutno na službenom putu. Po povratku ću ga upoznati sa sadržajem Vašeg e-maila”, napisao je kancelar Tonsati. Voditeljica Ureda za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije Helena Anušić dostavila je Nacionalu detaljne podatke koje smo tražili. U odgovoru je prvo podsjetila na Izvješće o prijavama i poduzetim radnjama vezano za slučajeve zlostavljanja maloljetnika i odraslih osoba u Riječkoj nadbiskupiji, koje je riječki nadbiskup Mate Uzinić pročitao na konferenciji za novinare 22. svibnja 2023., nakon što je Nacional doznao za neke od tih slučajeva i poslao pitanja o njima. Helena Anušić je potom u svom odgovoru dodala: “U odnosu na spomenuto Izvješće u međuvremenu su se dogodile sljedeće promjene: 1. Državno odvjetništvo je obustavilo istragu za kazneno djelo počinjeno na štetu maloljetne osobe koju je vodilo protiv svećenika J. P. (1990.) Riječke nadbiskupije, za kojega već ranije kanonskom prethodnom istragom nije utvrđena sumnja u počinjenje ovog kaznenog djela. 2. Na temelju napisa u Vašim novinama i sumnje u počinjenje kaznenog djela koja je iz njih proizišla, 31. svibnja 2023. otvorena prethodna istraga protiv jednog svećenika N. N. Riječke nadbiskupije. Tad su donesene i mjere predostrožnosti. Nije utvrđen fumus delicti, pa je prethodna istraga završena dekretom od 5. srpnja 2024. Istog su dana povučene i sve mjere predostrožnosti. 3. U tijeku je prethodna istraga na teret jednog svećenika N.N. Riječke nadbiskupije zbog sumnje u počinjenje kaznenih djela u odnosu na jednu odraslu osobu izvan Riječke nadbiskupije. Prethodna istraga je otvorena 27. lipnja 2024., kad su donesene i mjere predostrožnosti.” Helena Anušić odgovorila je i na molbu Nacionala da riječki nadbiskup Mate Uzinić komentira objavu Hvarske biskupije: “Napominjemo da se nadbiskup Uzinić u više navrata zalagao za prikupljanje i objavu podataka koji se odnose na slučajeve zlostavljanja u Republici Hrvatskoj.”

Rezultat jasno sugerira do koje se mjere Katolička Crkva u Hrvatskoj odupire zahtjevu pape Franje za iskorjenjivanjem svećeničkoga seksualnog zlostavljanja vjernika, naročito maloljetnika

Odgovore Nacionalu nije dostavila Hrvatska biskupska konferencija, kojom predsjeda zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, kao ni Zagrebačka nadbiskupija, koju Kutleša vodi. Odgovore nismo dobili ni od Zadarske nadbiskupije koju vodi nadbiskup Milan Zgrablić, Splitsko-makarske nadbiskupije nadbiskupa Zdenka Križića, kao ni Šibenske i Dubrovačke biskupije biskupa Tomislava Rogića i Roka Glasnovića. Nisu odgovorile ni Porečka i pulska biskupija biskupa Ivana Štironje te Gospićko-senjska biskupija biskupa Marko Mede. Molbu Nacionala ignorirala je i Krčka biskupija biskupa Ivice Petanjka te Požeška, koju vodi biskup Ivo Martinović. Odgovor nije poslala ni Srijemska biskupija na čelu s biskupom Fabijanom Svalinom, kao ni Đakovačko-osječka nadbiskupija koju vodi nadbiskup Đuro Hranić. Oglušile su se i Križevačka eparhija koja je dio HBK i vodi je biskup Milan Stipić, kao i Varaždinska, Bjelovarsko-križevačka i Sisačka biskupija, koje vode biskupi Bože Radoš, Vjekoslav Huzjak i Vlado Košić.

Hvarska biskupija objavila je 19. veljače Pastirsko pismo vjernicima Hvarske biskupije o sablazni seksualnog zlostavljanja, u kojemu, među ostalim, stoji: “S iskrenim žaljenjem i velikom boli u srcu progovaramo o žrtvama seksualnog zlostavljanja djece, maloljetnih i ranjivih osoba od strane nekih svećenika Hvarske biskupije, čija imena i zlodjela su dobro poznata žrtvama i njihovim obiteljima, kao i mnogim vjernicima u mjestima gdje su se zlodjela događala, ali i šire, i tražimo oprost. Istina, svako istinsko kajanje zahtijeva spoznaju o počinjenim grijesima ili propustima koji se nisu smjeli dogoditi, a povezani su s konkretnim osobama i njihovim službama.” U pismu također stoji: “U odricanju od kulture prešućivanja i lukavog postupanja, kao mjesna Crkva priznajemo svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom da su se zlodjela seksualnog zlostavljanja događala u nekim našim vjerničkim sredinama, da su uzrokovala teške boli i patnje brojne djece, maloljetnih i ranjivih osoba kojima se u to vrijeme ne samo nije pružala nužna i dužna pomoć, nego se o tome do danas gromoglasno šutjelo, prepustivši žrtve samima sebi u njihovim bolima i patnjama.” Pasus prije toga u tom prilično dugom dokumentu glasi ovako:

“U evanđeoskome duhu koji prožima i nadahnjuje zaokret Katoličke Crkve od sustavne zaštite zlostavljača i nebrige za žrtve zlostavljanja želimo javno posvjedočiti naše čvrsto opredjeljenje za bezuvjetno poštivanje ljudskoga dostojanstva i priznanje prava žrtava u samom središtu naše pastoralne brige. To uključuje bezuvjetno priznanje duboko ranjene i povrijeđene prisutnosti žrtava među nama u nekim našim crkvenim zajednicama. Njihova patnja zahtijeva od cijele crkvene zajednice obazrivo ophođenje u govoru i ponašanju, a nadasve primjerenu otvorenost za susret i iskrenu spremnost na slušanje žrtava, kao i odvažnu odluku za pružanje pomoći i pokretanje nužnih pastoralnih procesa na planu njihove istinske integracije i ozdravljenja od znanih i neznanih posljedica zlostavljanja, uključujući u to i sve druge koji su na ovaj ili onaj način u nekim našim sredinama bili i ostali ranjeni i opterećeni zlodjelima zlostavljanja.” Pred kraj Pastirskoga pisma Hvarska biskupija svim je žrtvama poručila kako ih je “spremna pozorno saslušati ako se odluče progovoriti i pružiti im pravednu zadovoljštinu”.

Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić (lijevo) javno je govorio o premještaju svećenika optuženog za seksualno zlostavljanje, dok je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić (desno) jedan od onih koji nisu odgovorili na upit Nacionala. Za razliku od njih, hvarski biskup Ranko Vidović (u sredini) objavio je podatke seksualnih zlostavljača. FOTO: Zvonimir Barisin, Dusko Jaramaz, Sime Zelic/PIXSELL

Hvarska biskupija istog je dana objavila i Izvješće o prijavama slučajeva zlostavljanja maloljetnika i isprika žrtvama u Hvarskoj biskupiji, u kojemu je izrekla javnu ispriku. “Nažalost”, stoji u dokumentu, “razmjeri zlostavljanja često su teži od onoga što nam je u ovom trenutku poznato. No, svjesni težine onoga što nam je do sada prijavljeno, donosimo izvještaj prijavljenih slučajeva zlostavljanja u Hvarskoj biskupiji do ovoga dana: 1. svećenik Josip Jelinčić (rođen 1934. – preminuo 2011.) optužen je za zlostavljanje maloljetnika. Nažalost, zlodjela su prijavljena Dikasteriju za nauk vjere i civilnim vlastima tek nakon njegove smrti (2018. godine), te su zaprimljene službene prijave od dvije žrtve, koje su nas upoznale sa svojim ranama i tadašnjem manjkavom postupanju i propustima odgovornih u Crkvi u zaštiti maloljetnika i prevenciji zlostavljanja. 2. svećenik Marijo Zelanović (rođen 1946. – preminuo 2025.) optužen je službenom prijavom 2018. godine za počinjenje kaznenog djela iz domene kazneno pravne zaštite djece i maloljetnika. Odmah nakon prijave, ovaj slučaj je prijavljen Dikasteriju za nauk vjere i civilnim vlastima, te je svećenik suspendiran, zabranjene su mu sve crkvene službe i približavanje maloljetnicima. Kanonsku kaznu izvršavao je do smrti, a civilni kazneni proces do smrti nije završen (pravomoćno je osuđen na kaznu zatvora koju nije odslužio). Nažalost, tek nakon njegovog sprovoda prijavljen je slučaj zlostavljanja još jedne žrtve koji se svojedobno dogodio u mjestu gdje je obavljen i njegov sprovod, te sada i zbog tih okolnosti izražavamo duboko žaljenje i iskrenu ispriku.”

Ti važni dokumenti Hvarske biskupije i njezina biskupa Ranka Vidovića, koji su u hrvatskim medijima zadobili neopravdano malo pažnje, imaju snažan antipod u postupcima nekih od biskupa koji nisu odgovorili na pitanja Nacionala. Nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, primjerice, koji se u travnju ove godine bio ispričao jer je godinama štitio svećenika pedofila Zlatka Rajčevca, u kolovozu 2023. vratio je u službu svećenika koji je pet mjeseci ranije izašao iz zatvora nakon što je odslužio devetomjesečnu kaznu zbog bludničenja nad maloljetnim ministrantom. Uz znanje Vatikana, Hranić je tog svećenika preselio u Gospićko-senjsku biskupiju, gdje mu je tadašnji biskup Zdenko Križić dodijelio upravljanje nad dvjema župama. Taj je svećenik od rujna 2023. do siječnja ove godine bez ikakvih ograničenja vodio dvije ličke župe, a tada ga je, nakon medijskog upita, smijenio gospićko-senjski biskup Marko Medo. Tjednik Novosti naknadno je otkrio kako je protiv tog svećenika ranije vođen još jedan proces zbog bludničenja nad 20-godišnjim ministrantom, u kojemu je najprije osuđen na deset mjeseci zatvora uvjetno, ali je naknadno oslobođen.

Važni dokumenti Hvarske biskupije i njezina biskupa Ranka Vidovića imaju snažan antipod u postupcima nekih od hrvatskih biskupa koji nisu odgovorili na pitanja Nacionala

O tom je slučaju splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić 7. veljače ove godine govorio u emisiji ‘’Trag vjere’’ na Hrvatskom radiju, priznavši kako je osobno od biskupa Hranića tražio da spomenutog svećenika pošalje u Gospićko-senjsku biskupiju, koju je u to vrijeme vodio. Ustvrdivši kako se “čini da neki mediji žele, kada je u pitanju Crkva, stvarati afere ni iz čega, s vrlo jasnim ciljem”, Križić je kazao da primanjem “istog svećenika za pastoralnu ispomoć, na jedno određeno vrijeme u Gospićko-senjsku biskupiju nije prekršen ni jedan zakon, ni civilni ni crkveni”. Križić je u svojoj izjavi priznao da je znao da je taj svećenik odslužio kaznu za seksualno zlostavljanje, a ustvrdio je i kako smatra da bi ga opet trebalo vratiti u službu. Kazao je: “Državni sud, nakon odslužene kazne, svećeniku nije dao nikakve restrikcije s obzirom na svećeničko djelovanje. On je odslužio kaznu, i valjda je slobodan. Crkva mu nije dopustila vršenje svećeničkog javnog djelovanja za vrijeme cijelog državnog i crkvenog procesa. I to je trajalo puno godina. Nakon što od državnog suda nije dobio nikakve restrikcije, nadbiskup Hranić je uputio pitanje Svetoj Stolici kako dalje u ovom slučaju, tj. može li svećenik ili ne može pastoralno djelovati. Odgovor Svete Stolice je bio da to nadbiskup sam procijeni.”

Križić je opisao i kako je na taj stav Vatikana reagirao đakovački nadbiskup: “Prateći njegovo ponašanje kroz sve te godine suspenzije, nadbiskup Hranić je smatrao da mu se može dati povjerenje uz određene uvjete. To je prije svega duhovno praćenje istog svećenika sa strane jednog iskusnog duhovnika i provjeravanje njegova pastoralnog djelovanja. Ja sam, zbog pomanjkanja svećenika u Gospićko-senjskoj nadbiskupiji, zamolio nadbiskupa Hranića da ga na jedno vrijeme posudi mojoj biskupiji i mi ćemo sve preuzete obaveze poštivati. Smiješno je tvrditi da se s tim potezom htjelo nešto skrivati. Kako se uopće može skrivati svećenika koji javno djeluje u dvije župe? Provjeravajući i kod naroda kvalitetu pastoralnog djelovanja svećenika dobivao sam, a poslije mene i dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije Richard Pavlić, samo najveće pohvale. To potvrđuju i reakcije župljana koji se, kako mi je rekao apostolski nuncij, neprestano obraćaju pismima i traže da se svećenika vrati u iste župe. I sam sam mišljenja da bi ga trebalo vratiti, jer nijedan zakon nije prekršen instalirajući ga župnikom u tim župama, ali to je sada na njegovu Ordinariju da odlučuje”. Taj slučaj, zajedno s ravnodušnošću kojom je uvjerljiva većina hrvatskih biskupija odšutjela pitanja Nacionala, ali i kada se ima na umu izvještavanje Nacionala i drugih medija o više slučajeva svećeničkoga seksualnog nasilja i njegova zataškavanja proteklih mjeseci, svjedoči o tužnoj činjenici da se velik dio Crkve u Hrvatskoj i dalje žilavo protivi zahtjevu pape Franje za priznanjem i iskorjenjivanjem seksualnih prijestupa svećenika – uz časnu iznimku kotorskoga biskupa Mladena Vukšića te, naročito, riječkog nadbiskupa Mate Uzinića.