Srpski predsjednik Aleksandar Vučić nedavno je sudjelovao na proslavi 80. obljetnice pobjede nad fašizmom u Moskvi, na kojoj je iznio tvrdnje o slomu studentskih prosvjeda iako se oni i dalje svakodnevno održavaju u srpskim gradovima

Želim vam reći, uvaženi gospodine predsjedniče, da ništa nisam došao tražiti, već kazati vam veliko hvala i obavijestiti kako mislim da smo se uspjeli izboriti protiv obojene revolucije, organizirane izvana u pokušaju rušenja rukovodstva Srbije. Uspijevamo pobjeđivati svoje protivnike, a to znači i osigurano prijateljstvo s Kinom u godinama pred nama.“

Tim riječima se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno obratio šefu kineske države Xi Jinpingu u Moskvi, kamo su doputovali kako bi prisustvovali obilježavanju 80. godišnjice pobjede nad fašizmom.

To nije bilo prvi put da je Vučić iznio tvrdnju o pobjedi nad “obojenom revolucijom”, kako naziva višemjesečne blokade gotovo svih fakulteta u Srbiji i prosvjede širom zemlje, čiji sudionici, predvođeni studentima, traže utvrđivanje odgovornosti za događaj od 1. studenoga, kada se na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu srušila tek rekonstruirana nadstrešnica i ubila 16 osoba.

Vučić je i po povratku iz Moskve više puta proglasio pobjedu nad obojenom revolucijom, što je, međutim, teško prihvatiti kao istinu jer se prosvjedi i dalje održavaju svakodnevno. U nedjelju su, obilježavajući sedam mjeseci od novosadske tragedije, deseci tisuća ljudi izašli na ulice više od 30 gradova – od Subotice i Novog Sada, preko Beograda, Požarevca, Valjeva i Kragujevca, do Niša, Leskovca i Vranja, i zatražili izvanredne izbore.

Srpski predsjednik već je i prije iznio tvrdnju o pobjedi nad ‘obojenom revolucijom’, kako naziva višemjesečne blokade i prosvjede u Srbiji. FOTO: IMAGO/Malton Dibra/IMAGOSTOCK&PEOPLE/PIXSELL

Na svim prosvjedima je u isto vrijeme, u 20 sati, pročitan identičan tekst, s najavom studenata da će u cijeloj Srbiji pokrenuti građansku neposlušnost, čiji cilj nije ometanje života građana, već “laži, nepravde i korupcije”.

„Više od šest mjeseci tražimo istinu i pravdu. Pokrenuli smo najveći val studentskih demonstracija u Europi u proteklih 50 godina. Održali smo najveće prosvjedne skupove u povijesti Srbije. Zalažemo se za obnavljanje demokratske odgovornosti putem jedinog legitimnog kanala koji je dostupan – voljom naroda. Tražimo izvanredne parlamentarne izbore. Ovaj trenutak mora biti prepoznat kao odlučujuća prekretnica za Srbiju. Iscrpili smo svaki legitimni vid potrage za pravdom na ulici, obraćali smo se isključivo institucijama koje su propisima nadležne za naše zahtjeve. Nismo dobili adekvatan odgovor, ali smo dobili najgnusnije uvrede, prijetnje, maltretiranje, laži, policijska privođenja, batine, gaženja i suzavac. Ovo nije studentski prosvjed, već prosvjed razuma i dostojanstva. Narod kojeg se ne čuje ima pravo vikati i braniti se. Zato vas ne pozivamo da se borite za nas, već da se borimo zajedno“, poručili su studenti, iako je Vučić tri tjedna ranije osjetio potrebu da u Moskvi obavijesti Xija o pobjedi nad “revolucijom organiziranom izvana”.

Vučić je to učinio prilikom susreta koji je, u skladu sa svojim mnogobrojnim tvrdnjama da na sastancima sa svjetskim liderima ne dopušta mogućnost da se nađe u podređenom položaju, počeo riječima: „Veoma sam sretan što ste mi pružili priliku da s vama danas razgovaram. Mnogo sam sretan, jer rijetki su takvi prijatelji Srbije koji su uvijek činili nešto za našu zemlju i moj narod, a nikada ništa nisu tražili. Ništa nisam došao tražiti“, precizirao je Vučić, ali je šezdesetak sekundi kasnije izgovorio: „Hvala vam što je Kina potvrdila sudjelovanje na specijaliziranoj izložbi EXPO u Srbiji 2027. godine. Mi bismo vas zamolili da pogledate da to bude što je moguće jače prisustvo Kine. Još jedna mala molba. Prošli put sam vas molio za tvornicu vlakova. Ako je moguće, bilo bi divno… Samo ako možete potaknuti investitore, mi bismo bili veoma zahvalni.“

‘Rijetki su takvi prijatelji Srbije koji su uvijek činili nešto za našu zemlju i moj narod, a nikada ništa nisu tražili. Ništa nisam došao tražiti’, rekao je Aleksandar Vučić svom kineskom kolegi u Moskvi

Nakon što je tako potvrdio da “ništa nije došao tražiti”, Vučić je, u skladu s “čeličnim prijateljstvom” Beograda i Pekinga, obavjestio Xija i da “svi infrastrukturni objekti koje radimo dobro napreduju i vjerujem da će služiti na korist građanima Srbije”.

Jedan od tih infrastrukturnih projekata je željeznička pruga od Novog Sada do granice s Mađarskom, čiji je dio bila i rekonstrukcija novosadske stanice gdje je 1. studenoga poginulo 16 osoba. Glavni izvođači tog projekta su kineske firme – China Railway International Corporation (CRIC) i China Communications Construction Company (CCCC).

Europska unija je 2013. godine Srbiji dala skoro četiri milijuna eura za kompletnu dokumentaciju vezanu za rekonstrukciju pruge Novi Sad – mađarska granica. Vrijednost cijelog projekta je bila procjenjena na 330 milijuna eura. Srbiji je EU ponudio kao poklon 60 milijuna eura i povoljan kredit za preostalih 270 milijuna.

Što su srpske vlasti odbile i u svibnju 2018. za posao angažirale kineski konzorcij CCCC – CRIC. Po cijeni od 1,16 milijardi dolara, odnosno, više od milijardu eura. Radi se o sumi tri puta većoj od ponude EU-a.

Interesantno je da su CCCC i CRIC, kao izvođači radova, oslobođeni obaveze upravljanja i održavanja pruge. Time im je smanjen obim posla, ali je cijena ostala ista – više od milijardu eura, zbog čega neki zlonamjernici misle da bi se moglo raditi o korupciji.

Vučić se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom susreo na obilježavanju 80. godišnjice pobjede nad fašizmom u Moskvi. FOTO: MAXIM SHEMETOV/REUTERS/PIXSELL

Pored toga, pojavile su se i tvrdnje da su firme zadužene za nadzor uočile na pruzi više nedostataka kakvi ugrožavaju sigurnost saobraćaja, kao posljedicu loše kvalitete radova i neadekvatnog održavanja kolosijeka. Zbog čega pruga od Novog Sada do granice s Mađarskom ne bi smjela biti puštena u promet, što Vučić najavljuje za prvu polovinu srpnja, uz tvrdnju da će se vlakovi kretati brzinom od 200 kilometara na sat.

Uz višemjesečne prosvjede uzrokovane novosadskom tragedijom i povezanošću CRIC-a i CCCC-a s radovima na Željezničkom kolodvoru, nije čudno što je Vučić osjetio potrebu da, uz priču o “obojenoj revoluciji organiziranoj izvana”, Xiu kaže: „Uspijevamo pobjeđivati svoje protivnike, a to znači i osigurano prijateljstvo s Kinom u godinama pred nama.“

Vučić je u Moskvi razgovarao i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, ali na tom susretu, prema svemu sudeći, nije spominjana “obojena revolucija”. Razlog za to mogla bi biti Vučićeva prethodnica, u liku poglavara Srpske pravoslavne Crkve patrijarha Porfirija, koji je krajem travnja u Moskvi imao sastanak s Putinom i obavijestio ga da je u Srbiji u tijeku obojena revolucija. I dodao: “Nadam se da ćemo to iskušenje pobijediti. Jer znamo i osjećamo da centri moći žele sa Zapada razbijati identitet srpskog naroda i kulturu.”

Sudionik sastanka bio je i poglavar Ruske pravoslavne Crkve patrijarh Kiril, prema čijim riječima je “ono što se događa s ljudskim moralom na Zapadu demonsko”. Na što je Putin odgovorio da na Zapadu još postoje snage koje teže obnovi odnosa i oživljavanju duhovnih načela. “Zapadna kultura, što god tko govorio, zasnovana je na kršćanskim načelima”, konstatirao je Putin, što je u Beogradu protumačeno kao iznenađujuće umjeren stav.

Objašnjenje za ‘ponižavajući’ odnos prema Aleksandru Vučiću u Moskvi može biti prošlotjedno saopćenje ruskog SVR-a, u kojem se navodi da srpski proizvođači prodaju oružje Ukrajini

Usprkos upozorenjima iz EU-a da bi se trebalo uzdržati od davanja legitimiteta Putinovoj agresiji na Ukrajinu, Vučić je otputovao na rusko obilježavanje 80. godišnjice pobjede nad fašizmom u Moskvi, gdje ga je na aerodromu dočekao – zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Aleksandar Gruško. Što su mnogi u Beogradu protumačili kao ponižavajući odnos prema šefu jedine europske države koja nije uvela sankcije prema Moskvi usprkos zahtjevima EU-a.

Tvrdnje o ponižavanju nastavile su se kada je uočeno da je Vučić na svečanom koncertu sjedio u drugom redu, “u magarećoj klupi”, daleko od “glavnih zvijezda” – Putina, Xija i bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Što je Vučić opravdao tvrdnjom da je sjedio između predstavnika Palestine i Slovačke jer su uzvanice bile raspoređene po abecednom redu.

Dan kasnije, tijekom velike vojne parade na moskovskom Crvenom trgu, kojoj su prisustvovali lideri više od 20 zemalja, protokol je na svečanoj tribini postavio Vučića petnaestak mjesta daleko od Putina. Sedam godina ranije Vučić je bio neposredno uz Putina na sličnoj demonstraciji ruske vojne sile.

Što je podsjetilo na obilježavanje 100. godišnjice okončanja Prvog svjetskog rata, kada je u Parizu Vučić, sjedeći na sporednoj tribini, gledao kako se nekoliko metara od njega sa svjetskim liderima pozdravljaju, druže i ćaskaju tadašnji predsjednici Hrvatske i Kosova Kolinda Grabar-Kitarović i Hashim Thaçi.

Vučić je u Moskvi razgovarao i s Vladimirom Putinom, ali na tom susretu, prema svemu sudeći, nije spominjana ‘obojena revolucija’. FOTO: Alexander Shcherbak/TASS/Sipa/PIXSELL

Kao objašnjenje „ponižavajućeg“ odnosa prema Vučiću u Moskvi možda bi moglo poslužiti prošlotjedno saopćenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR), u kojem se navodi da srpski proizvođači oružja, usprkos tvrdnjama iz Beograda o neutralnosti Srbije, isporučuju municiju Ukrajini uz posredovanje članica NATO-a Bugarske, Češke i Poljske, kao i nekih afričkih država. Tvrdi se da je Srbija isporučila Kijevu stotine tisuća projektila za višecijevne raketne bacače i haubice, kao i milijune metaka.

“Teško da se takve isporuke mogu pravdati humanitarnim razlozima. One imaju očiglednu svrhu – da ubijaju i sakate ruske vojnike i civile. U organiziranoj traci smrti u Srbiji – prijateljskoj zemlji Rusije, sudjeluju najveće kompanije obrambene industrije. Stječe se dojam kako je želja srpskih proizvođača oružja i njihovih pokrovitelja da se obogate na krvi bratskih slavenskih naroda, natjerala te ljude da potpuno zaborave tko su im pravi prijatelji, a tko neprijatelji. Moskva je više puta priskakala u pomoć Srbima u najkritičnijim momentima njihove povijesti. Bilo da je riječ o oslobađanju Srbije od jarma Osmanskog carstva, sprječavanju nacionalne katastrofe tijekom Prvog svjetskog rata, borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih suradnika tijekom Drugog svjetskog rata, NATO-ovu bombardiranju Beograda ili kosovskoj tragediji. Na svim tim povijesnim raskrsnicama za Ruse su bratske veze i zajednička vjera sa Srbima ostajale neupitne“, saopćio je SVR, uz ocjenu da srpska vojna industrija pokušava Rusiji zabiti nož u leđa.

Vučić je odgovorio da je “o tome razgovarao s Putinom nasamo” i dodao: „Formirali smo radnu grupu s ruskim partnerima kako bismo ustanovili činjenice. Neke stvari koje su iznesene nisu istinite.“

U Beogradu su se povodom optužbi SVR-a pojavila tumačenja kako je to poruka da se više neće tolerirati Vučićevo ponašanje – dolazak u Moskvu kako bi svojim domaćim pristašama pružio sliku o savršenim odnosima s pravoslavnom braćom dok istovremeno snabdijevanjem Ukrajine municijom zadovoljava interese Zapada. Ocijenjeno je da je Rusima pukao film zbog pokušaja da se preko Češke isporuči Kijevu gotovo 70.000 projektila kalibra 122 milimetra za višecijevni raketni sistem “Grad”. Kao odgovor na pitanje zašto je Rusija izabrala baš taj trenutak da reagira s obzirom na to kako nema sumnje da je Moskva dugo upoznata s činjenicom da iz Srbije u Ukrajinu stižu tone municije i vojne opreme, navodi se i mogućnost da je Vučić “nešto obećao” američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Možda u vezi Bosne i Hercegovine.

U nedjelju su, obilježavajući sedam mjeseci od novosadske tragedije, deseci tisuća ljudi izašli na ulice više od 30 srpskih gradova. FOTO: Milos Tesic/ATAImages/PIXSELL

Radi se o prilično hrabrom objašnjenju ako se zna rezultat Vučićeva boravka krajem travnja na Floridi, gdje je najavio da će imati dva sastanka s Trumpom. Vučić se, međutim, iznenada vratio u Beograd, uz objašnjenje da mu je naglo pozlilo zbog bola u grudima.

Što je potaknulo pitanja: Zašto je Vučić uopće putovao na Floridu ako se nije radilo o službenom posjetu? Tko je snosio troškove putovanja? Je li istina da je Vučić udaljen s donatorskog skupa Republikanske stranke zato što je američkim zakonom zabranjeno da strani dužnosnici prisustvuju takvim događajima jer bi se to moglo protumačiti kao miješanje u unutar poslove SAD-a? Zašto Vučić nije zatražio pomoć u bolnici na Floridi, već se odlučio za desetosatni let preko Atlantika tijekom kojeg mu, ako se stanje pogorša, ne bi mogla biti pružena liječnička pomoć?

Što se tiče odnosa s Bruxellesom, Vučićev odlazak u Moskvu i tvrdnje o pobjedi nad obojenom revolucijom nisu naročito impresionirale visokog predstavnika EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Kaju Kallas. Ona je u Beogradu o činjenici da Srbija nazaduje na putu k članstvu u EU-u, izjavila da bi reforme donijele stvarnu korist građanima, što su proteklih mjeseci tražile stotine tisuća prosvjednika. „Ne postoje prečice k članstvu u EU-u. Nužan je stvaran napredak, a naredni koraci su – medijske slobode, suzbijanje korupcije i izborne reforme“, ocijenila je Kaja Kallas.

Europska povjerenica za proširenje Marta Kos rekla je da Srbija nije ispunila ništa od reformi kakve je obećala u prosincu pa nije sigurna da Beograd slijedi europski put. Što se tiče prosvjeda u Srbiji, Marta Kos je konstatirala da ono što zahtijevaju prosvjednici, traži i EU – vladavinu prava, slobodu medija, neovisnost pravosuđa, borbu protiv korupcije, transparentnost u javnim nabavama.

Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa, međutim, tijekom posjeta Beogradu sredinom svibnja nije ni spomenuo ulične prosvjede i studentsku borbu. Što ne treba čuditi jer u EU-u postoje stavovi da bi ugrožavanje Vučićeve vladavine naškodilo stabilnosti Srbije i procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine te pridonijelo jačanju utjecaja Moskve.

Vučićev odlazak u Moskvu i tvrdnje o pobjedi nad ‘obojenom revolucijom’ nisu naročito impresionirali visoku predstavnicu Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Kaju Kallas

Jedan od europskih lidera od kojeg nije realno očekivati da bi uskratio podršku Vučiću, francuski je predsjednik Emmanuel Macron. Istina je da je Macron 2018. smjestio Vučića na pomoćnu tribinu prilikom obilježavanja 100. godišnjice završetka Prvog svjetskog rata, ali je činjenica da su od tada dvojica šefova država ostvarila odnos pun razumijevanja. Koji bi mogao biti zasnovan na spremnosti Beograda da se osloni na Pariz prilikom potencijalne izgradnje nuklearnih elektrana i postrojenja za preradu otpadnih voda, istraživanja i eksploatacije strateških mineralnih sirovina, kao i jačanja srpskog zrakoplovstva.

Vučić je u travnju putovao u neuspješnu diplomatsku misiju na Floridu novim avionom Vlade Srbije Falcon 6X, plaćenim oko 47 milijuna eura. Srpska vlada dosad nije imala avion sposoban preletjeti Atlantik. Falcon 6X proizvodi francuska kompanija Dassault, čiji je najpoznatiji proizvod borbeni avion Rafale, kakvih je Vučić odlučio kupiti 12 komada po službenoj cijeni većoj od 2,7 milijardi eura.

Na francuske avione, koji će zamijeniti ruske MiG-29, Srbija će čekati najmanje tri godine, ali je već za njih uplatila više od 820 milijuna eura. Beograd planira osigurati preostale skoro dvije milijarde eura potrebne za okončanje posla kupovine francuskih aviona, kreditom kod – francuskih banaka.

Od trenutka najave tog posla pojavile su se sumnje u opravdanost, ne samo zbog činjenice da je Srbija gotovo potpuno okružena članicama NATO-a tako da je teško povjerovati da bi joj francuski borbeni avioni mogli donijeti značajnu prednost u sukobu s alijansom, već i zbog cijene cjelokupnog pothvata. Jer 2021. godine Hrvatska je kupila 12 polovnih Rafalea za nešto više od milijardu eura, a Grčka šest novih i 12 polovnih za 2,5 milijardi.

Novu sumnju posijao je i nedavni kratki oružani sukob između Indije i Pakistana. Indija je na početku sukoba imala 36 Rafalea, dok je udarnu šaku pakistanskog ratnog zrakoplovstva činilo 20 kineskih lovaca J-10. Islamabad tvrdi da su njegovi J-10 oborili pet indijskih aviona, uključujući tri Rafalea. Naravno da je svaka zaraćena strana u bilo kakvom oružanom sukobu sklona pretjerivanju i laganju, ali neovisni izvori tvrde kako nema sumnje da je oboren barem jedan indijski Rafale. Zbog čega je početkom svibnja naglo porasla vrijednost dionica kineske kompanije Chengdu Aircraft, koja proizvodi avione J-10. Što bi moglo utjecati na Vučića da uloži nove milijarde u kupovinu kineskih J-10 jer su se pokazali superiornima u odnosu na francuske avione, za koje je već odlučio isplatiti više od 2,7 milijardi eura. Otkud novac? Ništa lakše nego zadužiti državu novim kreditom, po mogućnosti kod kineskih banaka.

Takav potez sigurno bi bio i nova potvrda čeličnog prijateljstva između Beograda i Pekinga.